Gužva u šesnaestercu.
Blago se Japancima. Mi Balkanci ćemo rado bacit koju LAN partiju na tamo neku štatigajaznam MOBU ili neke tamo betl rojel gluposti dok gutamo hektolitre očajne pive i pušimo jeftini duvan friško donesen iz Neuma, ali jedan prosječni japanski igrač, e, on će lipo sa ekipom se spustit u lokalni arkadni centar i tamo, profinjeno i skockano, ubacit teško zarađenih par stotina yena kovanica u ogromne, šarene arkadne automate i zaigrati nešto što nema nigdje drugdje. Dissidia NT je takva igra, igra za radišnog, blago socijalno nekompetentnog ali uvijek spremnog japanezera koji ima taman dovoljno vremena za dvije runde dnevno. I sad je takva igra stigla do nas.
Istančani ukus
Dissidia nije nepoznanica na našim prostorima. Svih 5 zagriženih vlasnika PSP-a u Hrvatskoj, uključujući moju malenkost, su vrlo rado igrali originalnu Dissidiu i njezino proširenje Duodecim te trošili sate i sate na (fajnl)fantastičan spoj 3D tučnjave i RPG razvoja likova. Duodecim je bio ogromna igra, s razrađenim sustavom napredovanja, hrpom sadržaja za nostalgične obožavatelje FF serijala, tupavom, ali zabavnom kampanjom i s neprilagođenim, ali užasno zabavnim multiplayerom koji se dandanas igra online preko emulatora. Godinama su fanovi tražili nastavak na novijim konzolama, pa je Square Enix odlučio… Predati kormilo Teamu Ninji. A oni su, očekivano, daleko sposobniji od bilo koga u današnjem Square Enixu. Dissidia NT u potpunosti okreće leđa skoro svim dodatnim ukrasima iz Duodecima i nudi samo i isključivo borbu. I to kakvu!
https://www.youtube.com/watch?v=1v7GjDhsqRQ
Kako vas ovakav uvod neće nahajpat…
Dissidia NT se igra u velikim otvorenim arenama u 2 tima po 3 igrača. Odaberete najdražeg Final Fantasy lika (dok god nije Lightning, jer nitko ne voli smeće) i spojite se u online meč s još dva suigrača, nasumično ili zajedno u grupi. Posebnost Dissidie jest Bravery sustav bodovanja – svaki lik ima svoje Bravery bodove i svi napadi kradu Bravery bodove od ostalih protivnika, ali ne oštećuju ih. Skupite dovoljno Bravery bodova i iskoristite svoj HP napad da im smanjite zdravlje do nule. Prvi tim s tri žrtve gubi. Kvaka je što nakon iskorištenog HP napada imate privremeno nula Bravery bodova i netko treći vas može udariti i napraviti Break („razbiti“) – i tada ste u nemogućnosti krasti bodove i raditi štetu dok vam se Bravery ne vrati na početno stanje. Sve se vrti oko pravilne krađe i iskorištavanja Bravery bodova u pravo vrijeme na pravo mjesto.
Glavna razlika između stare i nove Dissidie jest potpuni rebalans svega za timsko igranje 3 protiv 3. Umjesto detaljne razrade likova i ponekad suludih kombinacija koje biste mogli izvesti sa pravim oklopom i itemima, sada svi likovi imaju standardizirani set svojih poteza koji se ne mijenja, baš kao u pravoj tučnjavi. Imate slobodu odabira jednog jedinog HP napada koji su jedinstveni za svakog lika te dvije podupiruće EX vještine poput liječenja ili otrovnih zamki koje su svima dostupne. Osim normalnih poteza, svaki lik ima i posebnu caku i pripadajući super napad ili vještinu, poput Zidanea koji može krasti atribute protivnika i postati još brži i jači kad uđe u Trance.
Dream team mora biti koordiniran za maksimalnu efikasnost.
Borbe su brze, žestoke i kaotične. Ključna je komunikacija između članova tima, pa nije čudno zaključiti da je najbolje igrati s prijateljima ili bar preko voice chata online. Važno je stalno biti svjestan položaja svih igrača tijekom runde i reagirati kako treba, borbom ili bijegom. Najugodnije iznenađenje jest odličan balans likova – postoji definirana podjela po kategorijama poput sporih i jakih vanguarda, brzih assassina i dalekometnih magičara koji se međusobno podupiru i poništavaju napadima. Prvi korak prema pobjedi jest promjena loadouta prije početka borbe i određivanje meta. Jednako tako, moguće je pozvati i dobre stare znance summone u borbu poput Shive ili Ramuha za pomoć.
Active Time Battle 2: Online Boogaloo
Puno brojeva, ikonica, efekata i crtica. Sve bitno.
Ako to sve zvuči malo previše, dobro mislite. Dosta truda je uloženo u razradu i ravnotežu borbe, ali to sa sobom donosi pregršt informacija u HUD-u koji je doživio više preinaka do ovog izdanja. Govorimo o igri koja je već dvije godine u Japanu po arkadama i uz hrpu nadogradnji i promjena nije baš moguće promijeniti izvorni koncept bodovanja i ciljanja. Na prvi pogled sučelje izgleda nepristupačno i skoro amaterski, ali kad se pohvataju konci, fino je. Postoji jako lijep tutorial na početku, daleko razrađeniji od sličnog Gundam Versusa, ali ni ovdje nije bez boljki. Zbog nekog razloga, potezi likova se nigdje ne mogu vidjeti u samoj igri već na službenoj stranici igre. Zašto i čemu, nije nikome jasno. Ako krenete u borbe bez punog znanja što vam lik može, kako ćete iskusiti igru kako treba?
Tipična taktika je uspješno zabiti nekoga u zid arene i dobro namlatiti u paru.
Strpljenja će vam itekako trebati u čekanju online mečeva ako igrate sami. Iako se same borbe najčešće odvijaju bez problema (možete tražiti u svojoj regiji ili globalno, a lag nije toliko česta pojava iako se radi o p2p spajanju) ponekad treba i 5 minuta da pronađete protivnika. Što ste bolji i penjete se u rangu, čekanje postaje sve duže i duže zbog nekog razloga. Ako igrate u grupi situacija je nešto bolja, jer igra preferira spajanje timova naspram solo igrača. S druge strane, rang vam je odvojen za svakog lika, tako da ste uvijek u mogućnosti pronaći nekoga na službenoj ljestvici. Također, lobije je moguće napraviti i igrati van službenog poretka s dobrim brojem opcija.
Ma pogledajte tog Kuju, ma milina! Nije ni ovaj nadesno loš.
Ako vas online igranje uopće ne zanima, odmah ću vam reći – ovo nije igra za vas. Postoji Story Mode sa užasno glupom pričom i jako malo sadržaja, ali Team Ninja je otvoreno rekao da su ga napravili čisto zato da postoji na konzolama. U jednu ruku šteta jer su pokazali zavidnu razinu fenbojizma u kratkim kadrovima, poput već sad legendarnog verbalnog vrijeđanja između Ultimecie i Shantotto. Možete se boriti protiv umjetne inteligencije u tipičnom arkadnom modu ali znate i sami koliko jedan AI može biti dobar partner i/ili protivnik. Jedino čemu samostalno igranje može pomoći jest brže skupljanje zlata za kupnju raznih sitnica poput (sjajnih) kostima, ikonica, citata i pozadinske glazbe. (Sa zadovoljstvom mogu reći da mikrotransakcija nema, sve se treba otključati.)
EVO 2019 kandidat?
Oba! Oba su pala!
Budućnost Dissidie NT je potencijalno jako zanimljiva. Konzolaško izdanje se dobro prodalo na svim tržištima, a Square Enix je pokazao barem površno zanimanje za promociju igre kao e-sport. (Čak su zvali i Daigoa da isproba.) Znate što, grozno mi je to reći, ali – mogu to zamisliti! Stariji fanovi su ostali blago razočarani nedostatkom offline sadržaja, stoga imamo čudan slučaj – imamo razrađenu i jedinstvenu tabačinu koja je prvo kompetitivna igra, a tek onda za obožavatelje serijala u koji je upakirana. Ako igrači prepoznaju kvalitete NT-a, a Team Ninja popravi neke gluposti (npr. ne možete nikako izaći iz meča jer nema pauze, a ni nema LAN spajanja za turnire), Dissidia može trajati dugo i razviti se u nešto još bolje. Za sada se radi o kvalitetnoj igri za usku publiku koja traži nešto više od pukog fanservicea.
{loadposition recenzija}
