Recenzije

Recenzija | EA Sports FC 24

Žuto lišće jeseni uvijek donosi predvidive stvari. Vlagu. Depresiju. Razočaranje u Fantasy Premier Leagueu. I ono najbitnije: manjak promjena u novom izdanju takoreći jedinog nogometa na tržištu. Naravno, kao i sve računovođe, prava se nogometna magija pronalazi u simulatoru Excelica zvanom Football Manager, no za one koji žele biti Ronaldinho (ilitiga Lidlova verzija Livaje), izbor je zadnjih nekoliko godina bio samo jedan – Fifa.

Medutim, gubitak skupe licence na korištenje imena krovne nogometne organizacije doveo je do promjena svjetskih magnituda. Fifa više nije Fifa, već ju mijenja ime inspirirano najpopularnijim konvencijama imenovanja modela monitora. EA Sports FC 24 prvo je poglavlje nove knjige najvažnije sporedne stvari na svijetu. Igrom slučaja, gotovo je identično kao i ono zadnje poglavlje one prošle knjige iz, tamo negdje, prošle jeseni.

Nit’ vidim, nit’ čujem

Odakle početi s promjenama, kada promjena baš i nema? Možda najbolje od onoga što vidim, a vidim igru koja je grafički takoreći ista. Osvjetljenje se nije promijenilo, teksture su iste, skenovi igrača većinom su zastarjeli, a fizika lelujave kosice najdražeg nam vikinga Haalanda i potpuno animiran svaki djelić njegova dresa nisu dovoljni da predstave ikakav hvale vrijedan napredak.

HyperMotion V omogućio je hvatanje još detaljnijih animacija, no one su na kraju priče neprimjetne zbog sitnih, oku nevidljivih promjena koje u žaru utakmice postanu potpuno nebitne. Iako su većinom jednako impresivne kao i u prethodnicima, određene neprirodne animacije, poput onih vratara, i dalje upadaju u oči i jasno daju do znanja da je riječ o arkadi.

Sam dizajn doživio je minimalne promjene, od kojih se najveće manifestiraju na glavnom meniju. On je ovoga puta puno bolje organiziran i zapravo prilagođen ljudskim očima. Ako želite igrati običan meč, sada više nije potrebno dvadeset napornih stisaka te mrske X tipke, već se sve postavlja u duplo kraćem vremenu. Nažalost, ostali meniji nisu dobili prijeko potrebno osvježenje te će veteranima serijala predstavljati povratak na već godinama poznat teren koji iz sezone u sezonu jedino mijenja paletu boja. Reaktivnost unutar menija i dalje predstavlja problem, što zaokružuje dojam tromosti i trošenja vremena na pronalazak radnji, umjesto na same radnje.

Auditivni spektar većinom je ostavljao pozitivan dojam, a to donekle vrijedi i za aktualni naslov. Gotovo pa nema promjena u izvedbi samih utakmica. Navijači i dalje žustro navijaju, a određeni klubovi imaju i licencirane navijačke pjesme što dodatno podiže atmosferu. Tu su i oni sitni detalji, poput spikera koji moli da se vlasnik crvenog automobila makne s nedozvoljenog parkirnog mjesta ispred krcatog Craven Cottagea. Sve su to već prisutni detalji koji i dalje drže atmosferu utakmice vrlo opipljivom. Za one kojima ni to nije dovoljno, moguće je pojačati efekt publike kako bi se dobio dojam gledanja utakmice direktno s tribina.

Priliku za počasnim oratorima iza mikrofona dobio je novi komentatorski par – Guy Mowbray i Sue Smith novi su glasovi koji služe kao alternativa Stewartu Robsonu i Dereku Raeu, no rezultat je ispodprosječan. Guy i Sue svoje rečenice izvode bez duše i života, na brzinu i reda radi. Ne bih htio kriviti same komentatore jer ovo više ostavlja dojam loše odrašene glasovne režije. Glazbeni je miks standardno dobar te će svatko, kao i u bilo kojem prethodniku, pronaći onu jednu pjesmu koja budi nostalgiju za upravo ovim izdanjem.

Need for Speed s loptom

Ipak, problem audiovizualnog spektra nije najveća boljka dvajsčetvorke, već se on nalazi u gameplayu. Manjak promjena ovdje je najprisutniji, a oni koji su igrali prethodnika, osjećat će se kao riba u vodi. Izuzetno brz tempo stvara zanimljiv pritisak, no ujedno ponavlja grešku prethodnika, stavljajući veliku važnost na brzinu igrača. To je u direktnom sukobu s tromošću braniča koji ponovno imaju veliku odgodu između pritiska tipke za brzo trčanje i realizacije istog. Zbog toga je nerijetki scenarij da utakmice završavaju s dvoznamenkastim brojem zabijenih golova.

Ono što su prije bili traitovi, sada je zamijenjeno PlayStyleovima. Za razliku od statičnih karakteristika koje su uvijek prisutne, PlayStyle se aktivira dinamički, određenim akcijama na terenu. Primjerice, Van Dijk će u situacijama kada je posljednji branič imati bolju reakciju kada gradi igrača, dok će Vinicius prilikom uspješnog primanja imati bolji početni sprint kako bi napravio odmak od braniča. Zvuči interesantno, no u stvarnosti ne znači puno. Na kraju je riječ o istim traitovima aktiviranima ovisno o situaciji.

Kvantiteta, ali ne nužno i kvaliteta

Koliko god EA-ov nogomet stagnira, toliko se mora priznati da je bogatstvo modova dovoljno da zabavi svaki oblik igrača. Ista vrijedi i ove godine te će veterani serijala lako znati koji mod točno žele igrati.

Career Mode je dobio gotovo neprimjetno osvježenje. Trenerima je dodana mogućnost da angažiraju specifične trenere za razne pozicije igrača, primjerice trenere za napadače ili golmane. Time se povećava šansa da igrači usvoje određeni taktički stil koji potom utječe na konačnu izvedbu. Dosadni treninzi zamijenjeni su jednim prije same utakmice koji će, ovisno o ocjeni, pojačati ili smanjiti sposobnost igrača koji treniraju.

Kod igranja sa samo jednim igračem, malo je snažniji osjećaj povezanosti s igračem zbog dodavanja osobnog agenta koji je zaslužan za usmjeravanje prema određenim ciljevima kako bi se izgradila specifična karijera. I dalje je riječ o vrlo površnom modu, ali je svaki dodatak dobrodošao. Najveća je šteta što se svaki manji napredak posve gubi u pozadini nepromijenjenih temelja. Za pravi napredak oba moda, potrebne su promjene u samom korijenu.

Clubs je sada moguće igrati i u crossplayu što povećava broj dostupnih igrača u slučaju da se nema dovoljno poznanika za popuniti momčad. Nažalost, to za sobom povlači i one igrače koji jednostavno žele biti heroji te odbijaju dodati i time sabotiraju utakmicu. Struktura je promijenjena u igranje liga, promocija i konačnih playoffova. Svakako je preporuka potražiti prijatelje s kojima se može igrati jer je Clubs svakako mod koji ima najviše potencijala za online zabavu. Stvarno moram priznati, zabiti pobjednički gol u Clubsu je nevjerojatno dobar osjećaj.

Naravno, šećer na kraju je Ultimate Team, koji donosi par noviteta. Daleko najveća novost je dodavanje nogometašica u Ultimate Team, što mi se osobno jako svidjelo. Čitav mod je već otišao u smjerovima Marvelovih superheroja, stoga je realizam u potpunosti nebitan. Štoviše, mislim da će u konačnici biti vrlo pozitivan potez koji će popularizirati ženski nogomet kroz upoznavanje pojedinih nogometašica, čime postaju neizostavni dijelovi momčadi i sjećanja na pobjede.

Nadalje, novitet je i unaprjeđenje igrača na način da se sa svakim igračima ostvaruju određeni ciljevi. Nažalost, trud pada u vodu jer je kupovina paketa stvarnim novcem i dalje najlakši i najpraktičniji način za napredovanje. Bez obzira na kvalitetu ekipe, nerijetko se događa da tim s vrlo slabim igračima igra protiv tima u kojem Beckham centaršutevima hrani Henryja. To se posebno osjeti u nižim divizijama te stvara nepravednu prednost onima koji troše stvarni novac ili kupuju skuplje verzije igara. Iako postoji osjećaj uspjeha prilikom promocije u višu diviziju, mikrotransakcije Ultimate Teama samo još jednom dokazuju da Milka ima još podosta mlijeka.

Crveni alarm

Osim stagnacije, teško je ignorirati neispoliranost i osjećaj nedovršenosti. I dalje su prisutni isti bugovi, poput smrzavanja u meniju koje tjera na potpuno resetiranje igre. Ili pak nekonzistentnost avatara koji prikazuju frizure. Jedna ima prikaz žene napravljene u samoj igri, druga ima prikaz lutke s perikom, dok treća jednostavno izgleda posve van fokusa. Takve jednostavne stvari doimaju se kao da su napravljene bezvoljno i bez kontrole kvalitete.

Jasno je da je Fifa temelj na kojemu je i EA FC građen. Taj temelj ima pozitivnih stavaka koje se povlače iz godine u godinu, no puno je bitnije da ti temelji kad-tad evoluiraju, a kod EA FC-a toga jednostavno nema. Teško je opravdati punu cijenu igre za one koji dolaze s prethodnika, kamoli tek za one koji su tu više igara za redom. Za one koji traže povratak u serijal, a nije im stalo do dresova, prethodnik je još uvijek dostupan, jeftiniji je i neprimjetno drukčiji. Za one koji su tu već neko vrijeme, sadržaj i površni noviteti ne opravdavaju visoku cijenu od 69EUR za PC verziju i vrtoglavih 79EUR za konzolašku.

EA Sports FC 24 recenzija

65

Godinama nas uče kako je recikliranje zdravo za okoliš, no EA ne zna da to ne vrijedi za videoigre.

Kako ocjenjujemo?

Igra