SNES meets Unreal Engine 4 da nam podari malo nostalgije? Moderno retro RPG osvježenje za ljetni grind. Prodano.
U vrijeme slabog broja turn-based RPG-a, došao je jedan dragulj stare škole istog. Octopath Traveler je baš to, turn-based RPG Square Enixa koji počiva na staroj formuli uspjeha, a tu je ujedno i grafika ere SNES-a koja uz dobar soundtrack daje jedan dobar komplet žanra koji je pomalo utihnuo.
Vidi me kako berem droge fine mmmm, pa ću vas sve napuniti.
Kada se dotaknemo priče, možemo ju sažeti u par rečenica po liku. Igra se vrti oko 8 likova te njihovih priča kroz svijet Orsterre.
- Olberic Eisenberg, Warrior. Prati priču zaštitnika kralja koji traži svoju svrhu nakon što je kralj ubijen.
- Ophilia Clemen, Cleric. U službi Order of the Flamea, nakon smrti oca kreće u hodočašće koje se događa svakih 20 godina. Na svetom putu čekaju ju ne tako svete spodobe.
- Cyrus Albright, Scholar. Vođen potrebom za znanjem, kreće u avanturu istraživanja raznih knjiga i spisa, između ostalog jedne bitne koja je nestala iz kraljevske knjižnice.
- Tressa, Merchant. Željna pustolovine i da postane svjetski trgovac, kreće u svijet vođena inspiracijom drugog trgovca koji je posjetio njezin grad.
- Primrose Azelhart, Dancer. Rob zlog baruna kojem donosi novac plesom pred klijentelom. Otac joj je ubijen čemu je svjedočila kao mala, te traži ljude s tetovažom krive za sam čin.
- Alfyn Greengrass, Apothecary. Veseli apotekar koji kreće u pustolovinu kako bi naučio što više o raznim lijekovima kojima može pomoći ljudima u potrebi.
- Therion, Thief. Naoko običan lopov koji biva zarobljen u pokušaju krađe zmajevog kamena. Kako bi ga oslobodili narukvice koju je zaradio krađom, mora se iskupiti tako da vrati ukradeno kamenje vlasnici.
- H’aanit, Hunter. Priča prati divljakušu, djevojku kojoj su najbolji prijatelji životinje i upravlja te hvata iste i koristi ih u borbi. Njezina priča vrti se oko pothvata spašavanja učitelja koji je upao u dosta gadne probleme na jednom od svojih putovanja.
Sisterka, malo nam je ‘ladno, al daj pričekaj još tren samo da nas okinu za naslovnu.
Mogao bih reći da je priča najslabiji adut ove igre. Sve je to ispričano dosta generično i već sto puta viđeno na sve moguće načine. Zanimljivo je da birate jednog lika s kojim krećete igru, te nakon prvog poglavlja imate potpunu slobodu skupit ostala 3 lika koji sudjeluju u borbi, a za preostalih 4 uopće nije bitno hoćete li ili ne ići kroz njihove priče. No, vrlo je isplativo ići kroz sve, jer svaki od navedenih ima posebne vještine interakcije s NPC-ima kroz gradove/tamnice. Lopov moze krasti, Warrior ili Hunter mogu izazvati na dvoboj (recimo ako zelite ući u kuću i pokrast blago, morate pobjediti NPC-a koji stoji baš na vratima), Scholar i Apothecary mogu dobiti informacije, Merchant može kupiti ono što lopov ne može ukrasti, Dancer i Cleric mogu zavesti/navesti ljude da vas slijede te ih kao takve možete koristi u borbi kao petog lika. Naravno uspjeh pojedinog pothvata ovisi o levelu lika. To na neki način daje dubinu istraživanju. Svaki grad ima par side questova za koje naravno morate koristit te vještine. Zgodno je što možete otkriti nova oružja, jeftinije spavati u hotelu ili dobiti više itema ako dobijete taj info od pojedinog NPC-a u gradu. Likove zamjenjujete u lokalnim birtijama svakoga grada, a od tamo ujedno možete nastaviti priču, odnosno poglavlje pojedinog lika ako je u tom gradu lokacija njegovog poglavlja.
4 guys 1 chest. And a lake. Hmmm, čiji je to stup?
Istraživanje nikada nije bilo tako ružnjikavo lijepo. Probijanje kroz snježne krajolike dok lagano paduckaju pahulje a u pozadini razvaljuje srcedrapajuća melankolija je sve što nostalgičari žele.
Kada se osvrnem na istraživanje, lokacije i grafički prikaz, mogao bih reći da su dojmovi malo bolji. Mapa je podosta velika, puna lokacija koje možete, a i ne morate istražiti. Iako su lokacije dosta slične, nije preveliki problem i sve to fino izgleda. Kao SNES na steroidima i s dubinom. Lokacije variraju od snježnih, pustinje, zelenila, katakombi, pećina itd. I ono vrlo bitno, svaka lokacija ima drugačije neprijatelje, svaki od njih zahtjeva drugačiji pristup borbi, no o borbama ćemo posebno. Volim raznolikost, a ovdje je ima, barem s te strane. Također borbe sa bossovima su odlične, i svaki od njih je peterostruko veći od vas, što pridodaje dojmu da su stvarno moćni i da treba paziti na pristup. Svijet je prepun škrinja, koje naravno otvarate i uzimate sve što je unutra, a to je od itema do oružja, accessoryja ili oklopa. Postoji poseban tip ljubičastih škrinja, koje samo Thief može otvorit. U njima je najbolje blago i isplati se vratit po njih ako već niste imali lopova kako bi ih otvorili kada ste slijedili nečiju priču.
Ako napadnem 2 puta, pa ovaj jednom pa ovaj još 2, hoće svi popadati? Ajmo ponovno, ako napadnem….
Red skillova, jedan Heal, red psovanja, zamotaj prvi sloj, ajmo dalje. I tako pomalo dok se životinjski ne nasladimo kada je boost spreman da lomimo kičme.
Ono najbitnije, rekao bih, i najbolje u igri su borbe, skillovi i taktika. Nakon 85h, koliko mi je trebalo da igru dovršim uzduž i poprijeko, ne mogu reći da mi je borba dosadila. Pa idemo redom!
Napredovanje s likovima je tipično, experience nakon svake borbe i JP (skill bodovi) također kapaju nakon svake borbe. Zašto je to bitno? Pa ukratko, svi već znamo da XP diže levele, a ovdje kada raste level, raste HP, SP i status. JP je bitan jer uz pomoć tih poena učite vještine joba vašeg lika. A vrlo brzo nakon prvog poglavlja naći ćete opcionalne dungeone koji daju pojedini job koji se može koristiti kao sproedni job za likove. Recimo, Warrior ste i nađete Hunter job. Dodajete si sporedni job, i sve što može Hunter, sada vaš Warrior može. To uključuje i oružja, te skillove i sporedne skillove koje možete opremiti po 4 na lika.
Warrior, recimo, ima mač, dok Hunter može gađati lukom i sjekirom. Te su sve kombinacije vrlo bitne jer ono što je cilj svake borbe je penetrirati obranu protivnika. Kako? Simple as that, ako je netko ranjiv protiv mača, mačem u glavu! Svaki neprijatelj ima slabost, bila to neka vrsta oružja ili magija. Kada se prvi puta susretnete s neprijateljem, nećete znati što mu je slabost pa idete redom. Kasnije sve lijepo vidite jer ispod svakog neprijatelja stoji ikona oružja/magije na koje je slab.
Ma još samo jedan level. Da bude okruglo. Pa onda i sa ostalima…
Uz to piše brojka koja opisuje koliko udara je potrebno da se štit spusti. Nakon toga su u stun fazi prilikom koje imate cijeli dodatni potez da ga oderete kao zeca. Ali to nije sve! Ono što je super je što skupljate i BP nakon svakog poteza, što koristite da pojačate napad. Optimalna situacija – stunati neprijatelja dok imate barem 2 BP-a. Sljedeći potez imat ćete 3. To je maksimalno koliko možete dići napad te ostajete u fazi kada imate svu moć protiv jadnog protivnika. Dižete 3 puta napad, i poželjno, mlatit najjačim napadom joba. Ili ako je potrebno, običan attack će sada udariti 4 puta. Kada je protivnik ošamućen, uzimate mu više (svaki shot je critical). Tako da su kombinacije stvarno velike, taktika na vrhuncu, kalkuliranje na svakom potezu.
Svaki job, kako sam rekao, ima i sporedne vještine, a nakon četiri naučene vještine otvarate prvi itd. Oni su recimo, HP+500 ili Warrior recimo ima break limit da možete uzeti više od 9999 HP-a štete. Kombinacije su ogromne i ja sam osobno išao na fizički napad, 2 magičara od kojih je jedan Cleric da me puni, a jedan apotekar, koji također puni, te lopov koji je i Merchant. Lopov može spustit obranu protivnika, krast SP, dijeliti SP drugima, dok merchant može prenijeti BP nekome. U tome sam našao odlične kombinacije.
Efekti magija i napada su prihvatljivi, uz takvu prezentaciju grafike nije za očekivati neki spektakl. Borbe s bossovima su odlične i napete te je svaka posebna te zahtijeva drugačiju taktiku. Naravno uvijek je tu brute force pristup, ali kada krećete sljedeće poglavlje moguće je da ste oko ili ispod preporučenog levela što zna bit gusto.
Velike zmije i male radosti ono su što krasi ovaj naslov. Zini jače da te opalim bolje.
Skiluj skiluj me, grindaj Octopathe!
Ono što malo smeta jest činjenica da praktički cijelu igru igrate s osnovnim jobovima. Tako da brzo imate već sve naučeno i iskombinirano. Ostavit ću neke informacije za otkrivanje. One čine igru još boljom, ali ne želim spoilati. Ako tražim zamjerku, to bi bilo to. Glavni izbornik je skroz stara škola, tipično imate inventory, equipment, heal, skillove itd. Ništa pretjerano bitno za spomenuti, ali često sam kombinirao equip skillove (kada istražujete dungeon zgodno je staviti skill da umanji encounter rate, što opet recimo nije bitno protiv bossa).
Napomenuo bih za kraj odličan soundtrack. Moram priznat da je puni pogodak. Melankolija i udarne note ili pak nabrijani boss soundtrackovi, ima svega, dosta se i ponavlja, ali u nijednu ruku nije dosadno. Što se tiče glasovne glume, dosta je traljavo odrađeno. Puno toga nije popračeno glasovnom glumom, nego se sastoji od čitanja i čitanja. Živcira glasanje usred tih dialoga: “Ah!” ili “Oh!” i slični povici svako malo dok čitate tekst. Ne znam zašto sve nisu glasovno odradili, barem što se priče tiče.
2 mača, jedan nos. To je naš ponos.
Jako je lijepo odigrat RPG gdje težina ne miluje, nema baš previse rupa da igra postane lagana, tek kasnije se dogodi lagani overpower ako dosta grindate. Ako tražite dobar RPG, ako ste voljeli Bravely Default ili Final Fantasy V/VI, ovo je neka divlja kombinacija takvih naslova. Osrednja priča, odlične borbe, napredovanje kroz jobove uz pregršt oružja i kombinacija uz odličnu mjuzu, solidni sidequestovi – to je ono što Octopath Traveler nudi.
{loadposition recenzija}
