Recenzija | Resident Evil Village

Dobrodošli u akcijski horror.

Probit ću led bez pardona: Resident Evil Village nije strašna igra. Zaboravite napete trenutke iz kuće Bakerovih usred močvare, ovdje ih nećete naći. Osmi se dio Resident Evil sage ponovno vraća u svoju prošlost, ali ne u duboke, nostalgične korijene šuma grada rakuna i Spencer imanja. Village okreće leđa svom prethodniku i u potpunosti se fokusira na mnogima najdražu i najrazvikaniju igraću formulu serijala – RE4. Jesu li uspjeli ponoviti čudo?

Tragedija Ethana Wintersa

RE8 nastavlja Ethanovu priču, tri godine nakon tragedije u Louisiani. Mia i Ethan sada imaju kćer, Rose, i žive negdje u istočnoj Europi, daleko od pipaka sveznajućeg kišobrana. Barem se tako čini… Svima poznati Chris Redfield zbog neobjašnjenog razloga ubija Miju, otima Rose i onesviještenog Ethana trpa u kombi. Ubrzo se, nakon još čudnije automobilske nesreće, budite usred ničega i nabasate na selo…

Dalje neću, bitno je da znate da se glavni cilj nikad ne mijenja. Rose se nalazi negdje u selu i morate ju spasiti kao pravi tata. Problem je što između Ethana i njegove krvi stoji horda zombija, čudovišta i grotesknih likova – četiri gospodara i njihova „majka” Miranda. Svaki gospodar ima svoje područje sela i prati jednu određenu horor tematiku, skupa s prikladnim gameplay mehanikama. Ne bih htio pretjerano u detalje za većinu gospodara, stoga ćemo samo pobliže spomenuti najraniji primjer: Capcomovu perjanicu svih reklamnih materijala za RE8 – Lady Dimitrescu.

Čita se Di-mi-tresk

Veoma brzo nakon uvodnog vatrenog krštenja (više u drugom okviru) igra vas odjednom upoznaje sa svim gospodarima. Spletom okolnosti nađete se u dvorcu Dimitrescu, kojeg ste imali prilike isprobati u demu pred izlazak igre. Dvorac je dio igre najsličniji starijim RE naslovima – izbjegavate Dimitrescu i njezine kćeri dok preživljavate u hodnicima ugodno popunjenim zombijima. Jasno, gospođa Dimitrescu jest boss borba na kraju dvorca, i to kakva. Ne brinite, imate dovoljno vremena dotad da upijete sve njezine kvalitete. Damini koraci odjekuju mramornim prolazima dok vi tapkate u mraku s malo metaka i još manje zdravlja. Snalazite se po mapi, razmišljate gdje ćete prvo krenuti i nadate se pronaći bar malo baruta za pokoji devet-milimetarski metak. Njezine kćeri ne hodaju već lebde, pa, eto, njih ne možete čuti, znate da su tu tek kad je prekasno… Zvuči sjajno, zvuči Resident Evil – jer jest – ali nemojte očekivati neba i doline: Dimitrescu je „samo” prelijepa Ms. X, a njezine kćeri su skriptirane mini-boss borbe. Za veterane serijala, dvorac je ljepša (i malo manje komplicirana) preinaka RE2 policijske stanice, što je uvijek dobrodošlo. Za nekoga novog tko je tu samo zbog Dimitrescu, slobodno provedite sate i sate uživajući u svim pogledima koje luksuzni dvorac nudi. Jednom kad završite dvorac, nema vraćanja.

Tehničke performanse PS4 i PS5 verzija Village je dostupan na svim većim platformama, a dojmovi po internetu su većinom suglasni: PS5 i PC verzije su najljepše i najstabilnije, s predivnim raytracing osvjetljenjem i najdetaljnijim teksturama. Što se PS4 verzije tiče, igrao sam na osnovnom (starom, debelom, ali ne i umrlom) PS4 modelu i nije mi jasno kojom crnom magijom Capcom programeri rade video igre. RE Engine je čudo novog doba. Sve izgleda skoro fotorealistično, likovi imaju još bolje animacije lica i prirodnije pokrete nego prošli nastavci, a sve se vrti u stabilnih 30 sličica s jako rijetkim padovima na par intenzivnih scena, nikad tijekom normalnog toka igre. PS4 verzija ne pati ni od kakvih tehničkih poteškoća, učitavanja nikad ne traju više od maksimalno desetak sekundi (često je učitavanje nakon umiranja skoro instantno, što je iznimno pohvalno) te jedina primjetna razlika od PC demoa su teksture i modeli niže rezolucije za predmete u vašem inventaru te općenito osvjetljenje. Ako niste te sreće da imate Sonyjev Demon’s Souls stroj ili jaku PC kantu, ne morate brinuti. Dobri stari PS4 je sasvim solidna opcija za uživati u čarima snježnog rumunjskog zombi sela. Naš kolega recenzent Foggy igrao je PS5 verziju i donosi svoje dojmove: „PS5 verzija izgleda impresivno uz ray tracing i 60 sličica u sekundi. Detalji unutar prostorija kroz igru naprosto su genijalno stvarni i teško je oduprijeti se pogledu u svaki kutak. Povremeno znaju iskočiti teksture prilikom trčanja kroz veće prostore (u selu), no uz poneki pad FPS-a tu nema nekih velikih problema, a i ovi su rijetki i zanemarivi. Vremena učitavanja su instantna, nisam primijetio da uopće postoji loading screen, tako da je ukupni dojam na ovoj platformi pozitivan do kraja. Nažalost, razina detalja okoliša nije na razini onih u unutarnjim prostorima, no sad već tražimo dlaku u jajetu. Zgodno je napomenuti da haptički odaziv postoji i to u obliku okidača za oružja. Recimo, kada mlatite nožem jadne životinje ili kada vaš nož prolazi kod jadne koze, ribe i kokoši – osjetite udarac, no sveukupno nisam nešto impresioniran. Jako je osnovno i čak pomalo smeta bržem okidanju dok vas prate razne nemani.”

Village svoju strukturu dalje niže kao poseban spoj RE4 razina i RE1 napredovanja kroz jedno centralno područje. Većinu vremena nakon dvorca provodite u i oko sela. Selo je složeno slično starijim naslovima u serijalu: puno manjih odvojenih dijelova koji su blokirani ili zaključani koje postupno otvarate. Prije nego što posjetite svakog gospodara, imate određenu dozu slobode u istraživanju ostatka sela, svaki put malo više nego prije. Također, ponekad vraćanje nazad na već viđene lokacije može donijeti nove izazove i neka iznenađenja. Svaki gospodar i njihovo područje donosi nešto novo, bilo novo oružje ili nove vrste neprijatelja pa i posebne mehanike prisutne samo tijekom određenih sekvenci. Na posebnom je glasu već sad druga gospodarica po redu, Donna, ali tu stvarno ne bih htio ništa govoriti jer je iskustvo najbolje kad ne znate što vas zapravo čeka.

Otvoreni koncept

Igra je najjača upravo u tim dijelovima između gospodara sela kada imate malo više opcija za istraživanje i skupljanje resursa. Selo je puno skrivenih uglova i kalkuliranih odluka. Većina predmeta koje pronalazite po selu su materijali za kombiniranje. Hoćete li iskoristiti biljku za lijek ili ćete čuvati istu za eksplozivne runde? Ima li smisla iskoristiti metalne opruge odmah za mine ili ćete se strpiti za još sačmi? Nikad ne znate što se krije iza sljedećih vrata, uvijek morate razmišljati dva koraka unaprijed, pogotovo na Hardcore težini. Na svu sreću, niste potpuno sami u svojoj potrazi: prati vas i misteriozni Duke. Đuka funkcionira potpuno isto kao neimenovani trgovac u RE4 – prodaje vam metke, oružja, nadogradnje i – kuha! Da, tako je, ako se bavite lovom životinja po selu, možete donijeti sastojke debelom Đuki i on će vam spraviti jelo od pet zvjezdica za razne bonuse. Pametnom kupovinom nadogradnji i prodajom rijetkih blaga skrivenih po selu možete značajno pospješiti svoje šanse za preživljavanje.

Koliba, dvije, tri za početak Početak RE8 je blago sulud i dužan sam bar ukratko opisati zašto. Nakon podužeg uvoda gdje šetate okolo i upoznajete se sa likovima i trenutnim stanjem, Ethan se nađe u opasnoj situaciji. Okruženi lycanima u jednoj kućici, počinje borba za goli život. Lycani se pokušavaju probiti kroz prozore i vrata, a vi imate dovoljno metaka za možda jednog. Možda. Baš kao RE4, možete blokirati vrata policom, ali neminovno je da će bar jedan upasti. Spremni za obračun, uspijete ubiti jednog napadača, ali potom ostatak grupe misteriozno prekine atak. Na radiju se javi grupa preživjelih. Znate gdje trebate ići. Pažljivo izađete iz kuće i krenete dalje, a pred vama su tri puta. Na svakom vas čekaju… dva lycana, na krovovima, na cesti, iznad potoka. Znaju da ste tu. Prate vas. Nitko se ne miče s mrtve točke. Morate odabrati, htjeli ili ne. Ja sam odabrao lijevi put koji je vodio u kuću – ponovno blokiram vrata. Manično pokupim sve korisno u dnevnom boravku – što uključuje, začudo, i sačmaricu. Ali lycani ne posustaju i uskoro će barikada popustiti. Pratim rupu u podrum, vidim ih još kako okružuju kuću. Trčim do druge kuće, ponovno barikada, ponovno su svi na prozorima. Ovaj put nemam izbora, čekam ih da nahrupe unutra – jer je unutra i bačva baruta. Tri su pala – ali vani ih ima još… četiri… A ja imam metke za dva. Penjem se na ljestve, na krov, kad tamo – dva lycana pucaju vatrene strijele. Dva se penju na krov. Dvoje su ispod mene u sobi od maloprije. Nemam izbora, skočim sa strane i šprintam na potok. Kad se tamo pojavi divovski lycan s još većim čekićem… Trebalo mi je sat vremena ponavljanja da to prođem. Čisto da se zna.

Borba je glavni dio iskustva te je puno razrađenija od RE7. Ethan sada ima protunapad nakon uspješne obrane, ali nema nikakav pravi način izbjegavanja napada osim šprinta u stranu. Općenito Ethan nije pretjerano brz, ali puno bolje barata oružjem nego prije. Imate široku lepezu oružja, od pištolja do bacača granata i svi su korisni u različitim situacijama i kombinacijama neprijatelja. Na više će vas mjesta igra siliti na često miješanje taktika. Ovisno u kojem ste području sela, mijenjaju se profili neprijatelja – najčešći zombiji se zovu lycans, ilitiga vukodlaci. Praktički prekopirani iz Bloodbornea, lycani su iznimno brzi, žestoki i ne libe se napadati u grupama. Ima više vrsta lycana raznih sposobnosti – mogu koristiti oružja, znaju vas pametno okružiti sa svih strana, brži su i spretniji od Ethana u svakom smislu, skakuću po krovovima i ponekad, možda, su dvostruko ili trostruko veći od Ethana. A možda imaju i pokoju dlaku ili kandžu više. Sve to je samo jedna podvrsta čudovišta – RE8 nudi mnogo više od lycana, ali neke stvari morate sami vidjeti. Bosseve neću uopće komentirati jer se razine ludila i spektakla koje nude moraju doživjeti, a ne prepričati. Najbolji dokaz da igramo evoluciju RE4 formule su upravo boss borbe – ovaj put bez QTE sekvenci. Samo konkretno i izazovno pucanje iz prvog lica.

Ujko Dante bi bio ponosan

U tom grmu leži zec – RE8 je stvarno RE4 2.0, samo s nešto kraćim trajanjem. Trebalo mi je desetak sati za prvi prelazak na Hardcore težini, što je sasvim pristojna brojka za serijal i uživao sam u svakom trenutku. No, kao što sam i rekao na početku, straha ovdje zapravo nema. Akcija nije stalna, postoje dijelovi koji su sporiji i pokušavaju biti napeti samo kroz atmosferu i sjajnu zvukovnu podlogu, ali sve mi to pada u vodu kad je borba zabavna i nema iste tenzije kao u starijim RE naslovima. RE8 nema škrinje za inventar, već Ethan nosi ogroman kovčeg svugdje sa sobom kojeg Đuka može povećati za masne pare. U osnovi, inventar se svodi samo na količinu oružja koju možete imati odjednom i to je to. Ključevi, blaga, materijali i predmeti za zagonetke ne zauzimaju mjesto u kovčegu pa ne morate uopće razmišljati o tome. S obzirom da ćete na višim težinama stalno trošiti metke i zdravlje, inventar uopće ne uzimam kao igraću mehaniku; shodno tome, nema ni razmišljanja što sa sobom nositi i kada što iskoristiti. Umjesto toga, igra vam nudi sve teže i teže probleme u linearnim razinama koje završe spektakularnom boss borbom. Igra traži improvizaciju na licu mjesta kroz česte promjene neprijatelja i dodavanjem raznih mehanika vezanih uz trenutno područje. Jednako tako, igra će vam ponuditi i autosave relativno često pa ni smrt nije toliko strašna, čak i ako zaboravite spremiti poziciju na pisaćem stroju. Sve je to odlično dizajnirano, baš kao i Leonove španjolske avanture, ali ako tražite nešto sporije i tmurnije, bliže RE7, možda ćete ostati blago razočarani.

Bogati švedski stol krvi i mesa

U dobroj staroj tradiciji RE serijala, RE8 ima pregršt dodatnog sadržaja za ponovni prelazak. Mercenaries mod je arkadna pucačina s nekoliko razina koje koriste prenamijenjene lokacije iz glavne kampanje s puno težim i šarolikijim rasporedom neprijatelja. Nakon Hardcore težine postoji i Village of Shadows težina koju još nisam probao, ali nadam se da je poput Madhouse težine iz RE7 – remiks neprijatelja i predmeta te limitirani broj snimanja pozicije. Postoji cijela lista dodatnih izazova nevezanih uz trofeje koji otključavaju dodatna oružja te bonus figurice i galerije. Ponovni prelazak je siguran, ako ništa drugo, da imate bar brzi pristup daminom dvorcu. Ne zaboravite, igra ima i Photo mod. Znam da vam je to bitno.

Vrijeme će prosuditi hoće li RE8 ostaviti isti odjek kao RE4. Moja procjena – ne. Ne zato što je lošiji od RE4, dapače, mislim da je na istoj razini kvalitete i privlačnog, pristupačnog dizajna. RE4 je bio specifičan proizvod svog vremena i kao takav je neponovljiv. RE8 ne pretvara nešto staro u nešto novo kao što je to radio 7, već vas samo želi vraški dobro zabaviti. Ako ste voljni podržati akcijski Resident Evil nakon iznenađujuće strašnog Biohazarda, Village će vam leći ko po loju. Ja se toplo nadam PSVR2 verziji u nekoj skoroj budućnosti, ali o tome možemo zasada samo sanjati. Kada prestanem snivati Lady Dimitrescu u svojim noćnim morama, naravno…