Recenzije

Recenzija | Serious Sam 4

Dok sam bio dijete moj pokojni djed partizan pitao je mog starijeg brata što želi za poklon. Tad sam bio još premalen da bih shvaćao važnost tog pitanja. Tražio je računalo. Njegov interes u tu čudnovatu tehnologiju doprinio je i mojem interesu za video igre. Djed nam je donosio igre, programe i sve ostalo što je potpuno legalno bilo moguće skinuti sa interneta. Tehnički rečeno brat me pretvorio u nolifera i zahvalan sam mu na tome. Jako sam mu zahvalan što mi je pružao prekrasno djetinjstvo ispunjeno video igrama i nogometu iza škole.

Moj brat je bio moj idol. Od svih tih silnih igara koje smo zajedno godinama rokali, ako moram birati trenutak kad sam ga volio najviše na svijetu bilo bi to onda kad je kući donio Diablo 2 i Serious Sam The Second Encounter. Serious Sam nam je bila jedna od onih igara koje obilježe život. Croteam je nama, dvojici gamera, prije 18 godina sa Serious Samom uspio pružiti toliko puno da im za trenutke provedene sa starijim bratom moram beskonačno zahvaliti.

Kad slijedeći kupac shvati da si u pekari uzeo zadnji komad bureka!

Gospodine, mogu li dobiti oružje?

Serious Sam 4 je čistokrvna pucačina koju primarno igramo iz prvog lica. Postoji mogućnost igranja iz trećeg lica, ali vam to kao fan serijala ne mogu preporučiti. Osim ako vam igranje iz prvog lica ne uzrokuje glavobolje ili bol u očima. Osobno sam morao povećati FOV slider na 90, te ugasiti Weapon Sway i Head Bobbing u opcijama menija jer su mi one izazivale neugodnosti pri samom igranju. Ono što moram naglasiti je da sam čitavu igru od početka do kraja igrao sa vibrant filterom jer mi je bez njega igra izgledala blijedo.

Meni sa grafičkim opcijama je impresivan i nudi pregršt opcija. Razgranat je kroz 3 ogranka koji se baziraju na snagu procesora, snagu grafičke i količinu video RAM-a kojeg grafička posjeduje. Samim time možemo u detalje podesiti grafičke opcije ovisno o tome kakav hardver posjedujemo, a da pritom dobijemo traženi rezultat. Fantastično zar ne? Vrijeme je za spuštanje na zemlju i povratak u realnost.

Double the Gun, Double the fun!

Gospodine! Meni zaista treba oružje!

Serious sam 4 je kriminalno loše optimizirana igra. Iako to nije jedini problem od kojeg igra pati, optimizacija je toliko loša da sam 2 dana nakon završetka same igre gledao u prazno i razmišljao o tome gdje su stvari pošle krivo. Kako je moguće da jedan developer poput Croteama toliko zezne stvar?

U najboljem slučaju nalazimo se na velikim otvorenim zonama sa stotinama i stotinama ludih neprijatelja koji ispaljuju nehuman broj projektila dok u pozadini pršti brutalna metal muzika, adrenalin nam lupa, a FPS na ultra postavkama udara u 60 dok vrišti da mu se otključa vsync

U najlošijem slučaju FPS zna i na nižim postavkama izvoditi epileptične skokove između 20 i 60 sličica u sekundi zbog kojih sam morao uzimati pauze i prošetati jer to jednostavno nije bilo igrivo.

Igra ima opciju za DirectX 12 i Vulkan, ali je optimizacija istih trenutno još gora. DirectX 11 je u trenutku pisanja ove recenzije najoptimalnija i jedina opcija za igranje. Vjerujem da će se vremenom problemi s optimizacijom ispolirati, no moram biti objektivan i sagledat situaciju kakva je u trenutku pisanja ove recenzije. No nije sve tako crno.

Rocketus Launcherus XVII

Izgubio sam cipelu.

Serious Sam 4 igramo u ulozi agenta Sama Stonea, najopasnijeg frajera na planetu Zemlji i šire. On je jednostavan alfa muškarac kojem je sačmarica dovoljna za osmijeh od uha do uha. Nasilje je njegovo drugo ime, a horde Mentala se lede na sam spomen njegova imena.

Priču počinjemo tako što… i tu se zaustavljamo (nećemo spojlati). Priča je loša. U normalnim okolnostima rekao bih da igra poput Serious Sama 4 ne treba imati dobru priču. Ipak je ovo čistokrvna pucačina i sve što nam treba su krv, piće i krvoproliće. Nažalost u ovom nastavku se s pričom nepotrebno kompliciralo, a kada se to pritom radi loše, ono postaje naporno. Ako već radiš kompliciranu priču, napravi ju kako treba. Zašto uništavati kultan naslov nečime što možemo samo usporediti sa poluproizvodom kao što je Duke Nukem: Forever? Priča i performanse naravno nisu jedini problem, i uz sve to, još jednom želim naglasiti da nije sve tako crno.

Ne brini se Paolo, bit će dobro dok se odmori!

Svi smo mi Massimo Murena!

U četvrtom nastavku ovog kultnog serijala Sam Stone nije sam. Uz njega se bore njegovi vjerni prijatelji, jedan luđi od drugoga. Kad kažem da su ludi, ne kažem to u afektu. Oni su zaista pakleno ludi. Neće vas nikad napustit usred borbe, i borit će se sa vama do zadnje kapi krvi što je zapravo smiješno kad znate da su vaši suborci neuništivi (osim kad nisu).

Od svih suboraca najomiljeniji mi je Kenny, mladi vojnik koji vas prati od početka igre. Jedino što o Kennyu trebate znati, a da vam ne spojlam kvalitetu ovog momka je sama činjenica da je Kenny izgubio cipelu. Naime “I lost my shoe” je po meni najbolji one liner u čitavoj igri, koji je potpuno uništen forsiranjem pre loših šala na tu temu. Sam Stone je uvijek imao blesave one-linere i to je bilo zabavno, ali ne razumijem čemu forsiranje nečega što na kraju ispadne totalno krinđ. Kako je zapravo moguće uništit emulaciju najbolje scene Boondock Saintsa 2? Dobar dio igre vaši suborci preko radija i dalje zbijaju šale na račun Kennya i toliko su loše da mi je postalo neugodno slušati ih nakon nekog vremena. Ne mogu reći da je sve susramno. Ima dobrih šala zbog kojih će vam se organi grčiti, ali one loše nažalost prevladavaju. Uz sve to, moram napomenuti još jednom da nije sve tako crno.

Ruski svećenik Mikhail, koji pruža Božju ljubav sa shotgunom.

U ime Sama i shotguna svetoga!

Sjećam se ranog prikaza igre kad Sam vozi motor a u pozadini svira “Born to be Wild” od Steppenwolfa. Trnci po čitavom tijelu. I zapravo sam čitavu igru čekao taj trenutak kad ću zahajati choppera i tamaniti neprijatelje. I onda zapravo dođem do Francuske po kojoj se možete voziti dan i noć i shvatim da je vožnja motora zapravo preloša, a pucanje s njega još gore.

S druge strane, Papamobil je savršen, kombajn je odličan ali motor je jednostavno krš od vozila. Kad smo kod kombajna, njegova vožnja je apsolutni hit i jedva čekam nekog moddera da napravi mod u kojem vozimo neuništivi kombajn po čitave dane i sa šoferšajbe skidamo neprijatelja. O papamobilu vam neću ništa pričati jer je to iskustvo koje morate sami doživjeti. Čak uz sve negativno dosad, 5 minuta vožnje papamobila će vam uljepšati dan! Hej, pa konačno nešto pozitivno u ovoj igri!

Težak je život poštenog seljaka.

Smrt vanzemaljskom fašizmu! Sloboda narodu!

Što se grafičkog prikaza igre tiče, u jednu ruku Serious Sam 4 ne izgleda loše, ali u drugu ruku ne izgleda dobro. Nebitno na kojim postavkama igrate, facijalne animacije likova, izgled i kretnje izgledaju loše. Okolina, čudovišta i objekti izgledaju dobro ali ne za postavke na kojima igrate. Meni osobno ne smeta, ali ako gledamo na to da je ovo igra iz 2020., Serious Sam grafički ne zadovoljava standarde.

Ponekad pomišljam da pričaju o igri.

Nije sve tako crno!

Igra ima perkove koje nailazite u obliku “SAM” (Syrian Artifact of Might) kugla. One otvaraju mogućnost kao što su dual wield, jahanje pojedinih neprijatelja te nekoliko opcija da neprijatelje, ovisno o veličini, možete ubiti sa melee udarcem. Od svega dostupnog Dual Wield je sve što jedna majka može poželjeti za svoga sina.

Moram skupit sve! Poke… Kriva igra.

Gameplay je mesnat. Napucavanje je brutalno, surovo i puno krvi. Nema boljeg osjećaja nego sa dva Miniguna čistit horde neprijatelja koje se ne prestaju spawnati. I tu igra briljira. Neprijatelja ima stvarno puno. Horde Mentala su žedne krvi i ne prezaju pred ničime da vas ubiju. Imam nekoliko kritika vezano uz stvaranje neprijatelja ali one su vezane direktno uz samu misiju koju igrate. Ono što je problem kod misija je to što su neke lokacije toliko savršeno napravljene da jednostavno posramljuju ostale.

Četvrta misija je možda prvi trenutak kad sam se ja potpuno uživio u igru. Koračate zapaljenim tlom, nailazite na sniper, čujete onaj odvratan zvuk malih škorpiona sa minigunovima, naciljate (usput izgubite 20 FPS-a) i okinete projektil koji koji na najbrutalniji način raspori neprijatelja. Kakav osjećaj!

Svaki dan samo minigun!

Izlazim na otvoreno, vrištim i pucam dok me u pozadini prati metal muzika. Uzimam dvocjevku, dobro ju uglancam i glupom Kleeru otkinem lubanju! Koliko mrzim tu malu gamad. Samo jednu stvar mrzim u ovoj igri više od Kleera. A to su snajperi. Sad stižem do problema od kojeg pati čitava igra. Balans.

Ovo je pitanje preference ali ja nisam igrač koji će se u Serious Sam igri skrivati iza nekog tornja, izvirivati i ubijati jednog po jednog…

Dok su snajperi generalno balansirani, oni su na nekim lokacijama toliko loše postavljeni da odjednom imate 10 ili više lasera koji vas naciljaju, a vi se nemate gdje sakriti. Snajperski metak pogađa istog trena i razara. Sad ovo je pitanje preference ali ja nisam igrač koji će se u Serious Sam igri skrivati iza nekog tornja, izvirivati i jednog po jednog ubijati. To je loše i tome nema mjesta u ovakvoj igri. Kad vas igra ubaci u arenu gdje vi stojite u sredini i vješto izbjegavate bikove, koštane kleerove, vampire, velike gmazove sa raketama kao najveći parkour majstor i ubije vas snajper kojeg nemate vremena izbjeći, to vas počinje lagano frustrirati. Taj osjećaj da su neke stvari nabacane čisto da budu tamo prati vas tokom čitave igre i jednostavno oduzima od doživljaja. 

Uz pomoć neprijatelja može izaći van prostora misije i odšetati do onih zgrada

Moram pohvaliti secrete. Igra ima stvarno puno tajni i veliku većinu ih nisam pronašao. Neke tajne su jednostavne i na njih možete naletit potpuno slučajno, dok neke zahtijevaju vrlo vješto manevriranje Samom. Opet je tu po prvi puta četvrta misija briljirala sa gadgetom koji se teleportira sa druge strane zidića svaki put kad pokušamo doći do njega. Apsolutni vrh!

Nažalost zgrade su zapravo spriteovi koji samo upotpunjuju prostor.

Gadgeti su alati koje Sam ima na raspolaganju i mogu se iskoristit u bilo kojem trenutku. Ograničeni su u količinama i najčešće ih dobijemo kao nagradu za riješavanje sporednih misija. Imamo 9 gadgeta:

  • L.I.F.E je injekcija sa kojom se liječite.
  • Time Warp usporava vrijeme.
  • Rage Serum ubrzava brzinu kojom se krećemo i pucamo.
  • H.E.A.R.T je defibrilator koji vam daje dodatan život nakon smrti.
  • Holodecoy služi kao digialna kopija Sama koja privlači sve protivnike ka sebi te na kraju eskplodira.
  • Psychotropic Granade je naprava koja neprijatelje okreće jedno protiv drugoga.
  • Hacked Drone je leteći robot koji puca i sije smrt u vaše ime.
  • Black Hole otvara crnu rupu koja jede sve neprijatelje u blizini.
  • I za kraj Mini Nuke devastira sve vidljive neprijatelje na karti putem nuklearne eksplozije.
Uvijek možete pronaći svoj put ako se izgubite…

Arsenal oružja je impozantan. Pritiskom na Q otvaramo Weapon Wheel gdje podešavamo oružja i gadgete. Ako samo uzmemo broj oružja, snagu razornosti te da svako oružje možemo dual wieldati u kombinaciji s drugim dolazimo do borbene sile kojoj niti jedna vojska nije ravna. I nije mu ravna. Uz vjerni nož i C4 plastični eksploziv, Sam može baratati s još 13 različitih oružja. Neka od tih oružja imaju i sekundarni mod pucanja koji možemo otključati tokom igre.

A-24 Devastator je bez pardona najbrutalnije oružje u igri. Kao hybrid semiautomatskog snajpera i bacača granata ima veliki domet i može ubijati i najčvršće protivnike u nekoliko projektila. Moramo spomenuti XL-2, laserski gatling gun kojem je sekundarni mod pucanja laserska zraka koja probija kroz sve neprijatelje u liniji. Zvijezda Smrti u malome. SBC Cannon je ručni top koji ispaljuje velike topovske kugle. Možemo kontrolirati brzinu projektila ovisno o tome koliko dugo držimo tipku za pucanje. Rocket launcher ispaljuje rakete a sekundarni mod povećava broj raketa koji može biti ispaljen. Sekundarni mod bacaču raketa usput daje sposobnost pametnog ciljanja gdje sve rakete mogu biti ispucane u određenu metu. Ostala oružja možete pogledati pritskom tipke F čime palite Netricsu, informacijski centar unutar igre.

Sam Stone dostiže kulminaciju svojih sposobnosti tek na zadnjoj misiji, gdje se doslovno morate boriti sa svime što imate da preživite najveću navalu neprijatelja koju jedna igra može imati. Morate proći kroz 14 misija (15 ako računamo intro), od kojih će vam neke zadavat glavobolje, a druge priuštiti relativno rijetki užitak kako biste shvatili koliko ova može biti dobra.

…osim kad ne možete.

Od planeta Zemlje, s ljubavlju.

Moja završna ocjena za ovu i… Samo malo. Što je sa multiplayerom? E pa to se i ja pitam. Jedino što sam od multplayera vidio je, nažalost, ekran na kojem piše searching for game. Iako sam kod za recenziju dobio tek nakon izlaska igre, možda stvarno nema igrača?

Serious Sam 4 ima puno nedostataka. S vremena na vrijeme zna biti i naporan. Hype koji je ova igra postigla nije zadovoljila očekivanja. Igra košta 40 eura i shvaćam da nije očekivati kvalitetu pojedinih AAA naslova, ali s druge strane očekujem da nam developeri i izdavači ne guraju poluproizvode. Jer Serious Sam 4 nije dovršeni proizvod. Samo zato što vas pojedine misije i moment bacaju u teški trans ne znači da se ovoj igri treba progledati kroz prste. I pogledat joj kroz prste neću. 

Sam je uvijek bio ekstreman muškarac, a to se može vidjeti i na ovoj igri. Počevši od optimizacije gdje FPS ima dionice koje su savršene do dijelova koji su katastrofa. Glavna priča je loša, side-questovi su zabavni. Šale na račun Kennya i njegovih blesavih cipela imaju dobar početak, užasnu sredinu i savršen kraj. Sve u ovoj igri ima ekstremno dobrih trenutaka i podjednako loših. U Serious Samu 4 nema sredine. Koliko god bio dobar, toliko je istovremeno loš. Uvijek i u svakom slučaju preporučamo kupiti domaće igre i podržati domaću gaming industriju. Serious Sam 4 će vas zabaviti i neće vam biti žao uloženog novca, međutim, zabava će biti još i veća kada se igra dodatno ispolira.

Serious Sam 4

. - 75%

75%

.

Uz brojne tehničke probleme Serious Sam 4 uspijeva biti zabavan, a na trenutke i više od toga.

Oznake

Povezano

Back to top button
Close
Close