Maj četvrti s vama! Jel’ se tako kaže? Čekaj, ovdje nema lightsabera!? Ah, tako dakle…
Prije koju godinu smo imali Vader Immortal na VR1, zabavnu ali prekratku igru svjetlosnih mačeva. Sada, na izlasku nove kacige, vraćamo se u daleku galaksiju bez Jedi moći. Ovaj put smo običan krijumčar sa laserskim pištoljem i upitnim alkoholnim ukusom. Vrijedi li otputovati u svemirske ratove? I da i ne.
Plješćem! Plješćem jer znam što je to!
Za početak moramo pohvaliti prezentaciju. Tales zna izgledati jako lijepo, sa manjim manama. Recimo, preočito je da je horizont i nebo oko vas na otvorenom kanjonu samo rastegnuta PNG slika, ali zato interijeri i animacije likova tj. vanzemaljaca su fantastični. Svi likovi su detaljni i vrlo lijepo dočarani ekspresivnim pokretima i sjajnom glasovnom glumom – ako zanemarite ispodprosječan scenarij. Sve ostalo je na jednako visokoj razini, od poznatih zvučnih efekata i epske glazbe do ponekih iznenađujuće lijepih scena po noći i u Jedi ruševinama.
Priča je jednostavna i efikasna. Vi ste krijumčar na rubu galaksije, a jednog dana vas napadnu pirati u službi Imperija. Malo pucnjave i bježanja iz raspadajućeg broda poslije, završite na površini obližnjeg planeta, a štogod ste krijumčarili je bilo jako bitno jer su i pirati tu. Ubrzo se dovučete do lokalne gostionice gdje sretnete vašeg kontakta i simpatičnog barmena koji voli pričati priče uz piće.
Kavana će biti vaša centralna točka. Nakon naručenog koktela vam započinju sve misije. Osim glavne početne priče oko krijumčarene robe, kavana skriva nekoliko misija koje možete djelomično odraditi po svojoj volji. Iz kavane možete svratiti u dućan za novi oklop, nadogradnju opreme i korisne alate poput bombi i dronova. Kad imate misiju, otvorite mapu i odaberete lokaciju, pa kreće pucanje.
Piju-piju, puc-puc, zijev-zijev
Većinu vremena Tales je jednostavna arkadna pucačina. Umjesto fiksnog odabira oružja, vaši blasteri i puške imaju određenu, fiksnu količinu municije. Svaki pirat, stormtrooper ili robot kojeg laserski modificirate ostavlja svoje oružje za sobom. Stalno rotirate različite pištolje na taj način, ali u praksi to ne znači puno. Osim oružja s neprijatelja, postoji i dobar broj oružja razasutih po raziinama i u zaključanim sefovima.
Sefovi i drugi uređaji služe kao odmor od pucanja u obliku jednostavnih zagonetki. S obzirom da ste krijumčar, ujedno ste i mehaničar, pa sa sobom imate vjernu 3-u-1 alatku sa odvidačem, plamenobacačem i omamljivačem. Prčkanjem po panelima s tim alatima možete pokupiti dodatne bombe, dronove i resurse. Nikad nije komplicirano, ali ni ne zauzima previše vremena.
Bliske borbe nema, sve je podređeno pucanju. Tako je, nema Jedi mačeva, htjeli to ili ne. Na višim težinama je jako korisno stalno imati dronove uz vas, najviše tri, koji odvlače pažnju i štite vas. Sve funkcionira kako biste i očekivali; VR Sense kontroleri rade svoj posao jako dobro, no haptika nije toliko izražena kao kod nekih drugih naslova.
Odabir i bacanje bombi i dronova je pomalo nezgrapno. U svakom trenu možete ottvoriti svoj hologramski inventar, a zatim postavljate predmete koje želite češće koristiti na vašem boku ili leđima. Tipično to zapravo znači da ćete držati pištolje na vašem tijelu za brži pristup, a bombe bacate direktno iz inventara. Lako je primiti metak ili dva u čelo u nekim malo težim sekvencama dok se snalazite po inventaru. Sve skupa, borbe teku u očekivanom tonu, sa tempiranim valovima neprijatelja i strateški pozicioniranim crvenim bačvama.
Ni naprijed ni nazad
Problem je u tome što igra ne riskira s onim što ima. Pucanje je sasvim korektno odrađeno, ali ne nudi ništa novo ili originalno. Većina protivnika su u osnovi isti, jednostavni NPCevi koji nemaju taktike ili smisla. Imate potpunu slobodu kretanja (teleport ili gljivama), čak dobijete i jetpack, ali se krećete sporo i ljepljivo. Na trenutke sam pomislio kako bi možda bilo bolje da su krenuli Time Crisis pristupom i potpuno eliminirali kretnju igrača, a dodatno poboljšali težinu i raznolikost okršaja. Ovako, vrlo lako i brzo možete eliminirati glupe protivnike iz odabranog kuta, još lakše sa bombama i dronovima koji odrade pola posla za vas.
Za ljubitelje Star Warsa, postoji nekoliko trenutaka koji su čisti fangasm, no ništa na razini jednog Fallen Ordera ili KOTOR-a. Najzanimljivije misije su u jednoj Imperijskoj bazi i barmenovoj priči o robotu ubojici. U prvoj se maskirate kao stormtrooper da spasite jednog zatvorenika, a u drugoj preuzimate ulogu robotskog lovca na glave sa posebnom artiljerijom. Svako malo imate referensu na nešto iz šireg Star Wars univerzuma, što starog, što novog, pa ako živite i dišete Star Wars, šanse su dobre da ćete uživati.
Ukratko, Tales je pristojan paket manjih pucačkih avantura za fanove serijala – ali to nije dovoljno za nekoga tko želi napetu ili zanimljivu igru. Ovo je igra koju ćete proći jednom i nećete joj se vratiti. Za ono što nudi, platiti punu cijenu od oko 400KN je previše. Pričekajte duboku rasprodaju i nećete požaliti za šest sati svemirskog ratovanja.
Star Wars: Tales from the Galaxy's Edge recenzija
