Recenzija | VR Skater

Kosti se lome, zubi ispadaju, gležnjevi jecaju u virtualnom svijetu. Dokažite da ste novi Tony Hawk sa kacigom na glavi i haptikom u rukama.

VR Skater nam dolazi iz gastarbejterske Njemačke. Ekipa iz Deficit Games se već duži niz godina trudi napraviti realističnu simulaciju skejtanja za virtualnu stvarnost. VR Skater je dostupan kao Early Access igra na Steamu od 2021., a tako bome i izgleda.

Pioniri skejterski

Early Access status ih ne sprječava izdati igru za PSVR2, kako se čini. Predrasude su loša stvar, svi znamo, ali ne mogu se oteti dojmu kako je odmah jasno da je ovo njemačka igra. Prezentacija i sterilnost prvih desetak minuta podsjeća na simulatore viličara ili traktora. VRS želi svim srcem prvi dočarati brzinu i tehniku skejtanja na što realniji način za virtualnu stvarnost – no je li to dobra ideja?

Postavlja se pitanje, kako uopće kontrole funkcioniraju? Ako i imate pravi skejt, nemojte se usuditi držati ga pod nogama dok ovo igrate. Tehnologija je napredovala, ali ipak ne do te mjere da vam skenira noge i cijelo tijelo. Kako ćete pokrenuti skejt? VRS kaže – zamahni rukom na isti način kao nogom. Koristite lijevu ili desnu ovisno o vašem odabranom položaju, a suprotnom rukom usmjeravate skejt u željenom smjeru. Kočenje je na okidačima, a skejt možete držati u rukama sa L1/R1 i teleportirati se negdje drugdje dok stojite na mjestu.

Osjećaj da ste na skejtu je zapravo poprilično dobro pogođen. Hoću reći, tako mi se čini – ja sam imao dva iz tjelesnog, stoga me nećete ni u ludilu vidjeti na pravome skejtu. Zanimljivo bi bilo pronaći nekoga s iskustvom za komentar, no te prilike nisam imao. Relativno je jednostavno i ugodno navoditi skejt u željenom smjeru, a osnovni ollie i nollie skokovi su samo pritisak gumba na kontroleru. Za najbolji dojam replicirajte pokrete kao što bi i u stvarnosti – poskočite za svaki ollie, nagnite glavu i trup po potrebi, jer sitnice utisak znače.

Skejt diploma

Nakon kratkog uvoda igra vam nudi skejt akademiju i prvu razinu sa različitim modovima. Ja predlažem držati se akademije za početak i proći barem početnički i napredniji kurs. Kroz akademiju će vam igra postupno pokazati kako napraviti trikove u raznim situacijama. Od grinda na cijevima do nizanja manuala s grabovima, više-manje sve što vam pada napamet je tu. Ovisno o vašem skejterskom znanju i volji, akademija će vam zauzeti vrijeme dok se naviknete na kontrole.

S obzirom da daske u pravom životu nemate, tj. igra ne može računati na to, svi trikovi se svode na lamatanje rukama po zraku i pritiskanjem ollie/nollie gumba u više kombinacija i intervala. Recimo, ako želite zgrabiti skejt sprijeda, s prikladnom rukom i gumbom to možete napraviti ako ste u zraku. S druge strane, ako želite držati skejt horizontalno ispod sebe za grindanje nosom po cijevi, trebate pritisnuti dijametralno suprotne gumbe na kontrolerima samo na trenutak i otpustiti gumb gdje nema cijevi da ne razbijete svoju virtualnu lubanju.

Zbunjujuće? Itekako. Najnapredniji kurs akademije se nisam usudio probati. Kontrole su precizne, ali vraški komplicirane. Zbunjuje me to što noge ne rade ništa, jer ne mogu. Kickflip radite rukama, koliko god to čudno zvučalo. Trebalo mi je dobrih dvadesetak minuta za izvesti jedan pošteni nose grind, a takav nastup vam neće donijeti medalje. VRS je zeznuta stvar, jer su očito razmišljali kako najbolje prenijeti adrenalin skejtanja sa hardverom koji imaju, no kompromisi moraju postojati.

Samo za odlikaše

Gdje je granica simulacije i pristupačnosti? VRS ne zanima ovo drugo, već traži red, rad i disciplinu. Ako niste ekstremno sportski tip osobe sa finom motorikom, šanse su vrlo visoke da nećete odmah uživati u ovom iskustvu. Svaki trik se mora izvježbati u nedogled dok vam ne uđe u mišićnu memoriju. To je dio simulacije koju VRS nudi, jer baš kao i u stvarnom životu, nitko vam ne brani kombinirati sve naučene trikove u kombo ako ste dovoljno dobri. Ovdje nećete iz treće napraviti suludi kombo duž cijele rampe i kroz prozor kao u nekoj drugačijoj Neversoft igri. Tek tamo u dvjestotom pokušaju ćete možda načeti drugi skok od pet. Budite spremni na takav izazov i možda je ovo igra za vas.

Van detaljne i zahtjevne simulacije samog skejta igra je pomalo, pa, štura. Sterilno bež, reklo bi se. Razina ima desetak, a svaka se sastoji od nekoliko načina igre: tura gdje radite najteže trikove što možete na određenim sekcijama razine, najbolji trik vam daje slobodu odabira za istu stvar, sudden death želi da skupite što više trikova bez ijednog pada, a time attack i free practice govore sami za sebe.

Svaka razina je duga ravna crta kroz specifično područje poput gradilišta, kvarta, škole, itd. Kad kažem ravna crta, to i mislim – idete samo naprijed i nemate potpunu slobodu istraživanja. Neugodno sam se iznenadio kad sam propao u zemlju na travi! Igra vam naprosto ne daje skejtom po ičemu drugome osim pločniku. Možete se vratiti nekoliko koraka unatrag povlačenjem desne gljive na kontroleru, ali ne možete se baš okrenuti skejtom nazad ili skrenuti potpuno desno ili lijevo. Zašto? Pojma nemam.

Same razine su pune očekivanih prepreka, tj. prilika za vaš skejt. Škola se ističe kao primjer, jer imate dosta klupica, stepenica i prolaza gdje možete eksperimentirati u slaganju grind komboa. Po onome što sam uspio vidjeti, igra nudi puno više prilika za grind nego skokove, a najveće razočaranje jest potpuni nedostatak uobičajenih half-pipe rampi.

Nema hvatanja brzine i skakanja u visoki zrak da radite trikove dok se okrećete po osi. Nema ni vožnje po zidovima ili handgraba na rubu skakaonice. Zadnje je logično, ipak ne možemo očekivati nemoguće, ali zar nije poanta skejt igre u virtualnoj stvarnosti iskusiti ono što inače ne možemo? Daj da probam napraviti 900 u zraku, pa neka mi se zamuti pred očima. Tko ne riskira ne profitira.

Ravno u prepone

Nema ničeg pamtljivog u vizualnom ili audio dizajnu igre. Funkcionalno je, slika je oštra i s tehničke strane nema problema. Kola i daska skejta zvuče kako treba, a u pozadini će vam se derati milozvučni pjesmuljci američkih college rock bendova, htjeli vi to ili ne. Skejt možete uljepšati sa otključanim sličicama i kolima, no nisam bio oduševljen ponuđenim izborom, niti količinom XP-a kojeg igra traži za otključavanje istih. Online ljestvice još nema, ali dolaze ubrzo, kao i obećane nove mape, modovi i kozmetika.

Nisam siguran kako uopće ocijeniti VRS. Ovo nije igra koja je napravljena u dva dana i izbačena na tržište – trud je primjetan i tehnička strana simulacije je za svaku pohvalu, pogotovo ako uzmemo u obzir ograničenost tehnologije za ovakvo nešto. No, nećete uživati u njoj kao što ste uživali u tipičnim skejt igrama. Teško je za igrati, teško za pohvatati. Ovo je iskustvo za usku publiku skejtera u već tijesnoj publici virtualnih entuzijasta. A ako već imate skejt – ljeto traje, kaciga vam ne treba. Virtualna, pravu ipak zadržite.