Recenzija | Yakuza 5: Fulfiller of Dreams

Nakon brušenja zanata kroz prethodna četiri nastavka i poneki spin off, SEGA je podignula letvicu jako visoko ponudila sadržajno najveći Yakuza nastavak dosad.

Postojale su ogromne šanse da Yakuza 5 ne doživi prijevod. S obzirom da SEGA nije baš bila zadovoljna malim brojem prodanih primjeraka prošlih 4 nastavaka van Japana i vjerojatnom nezainteresiranošću igrača za japanskom tradicionalnom i pop kulturom, prvotno je odluka bila da se Ryu Ga Gotoku 5 (ime igre odnosno serijala je Ryu Ga Gotoku što znači „Like A dragon“) nikad ne prevede kao ni budući nastavci. 3 godine iščekivanja, izrade peticija od vjernih fanova i što sve ne je urodilo plodom i SEGA je popustila navali. A sada je igra još i besplatna uz posjedovanje PS+ pretplate. Definitivno više nema izgovora da se Yakuza 5 ne odigra, ako ih je ikad i bilo.

Dramatični labuđi pjev

Priča u Yakuzi se proteže kroz sve glavne nastavke, tako kad bi htjeli igrati bilo koji nastavak, potrebno je prethodno poznavati priču koja se dogodila. Ako nemate živaca za to, u glavnom izborniku postoji opcija „reminisce“ gdje će biti ispričana priča svakog pojedinog nastavka koji je prethodio onome kojeg trenutno igrate. To je bome zgodna sitnica, ali opet ne pokriva baš svaki detalj pojedinog nastavka. Stoga je moja preporuka da, ako ste u mogućnosti, odigrate sve nastavke.

Yakuza 5 je u neku ruku usavršavanje svega naučenog kroz prošle nastavke kao i pomicanje granica te širenje na svakom mogućem području. Kontrole su fluidnije i responzivnije nego ikad, broj lokacija je sada 5, kao i broj igrivih likova, trajnost igre je udvostručena samo za šturo prelaženje, broj animacija i količina naracije je bez pretjerivanja na razini jednog Metal Gear Solida. Priča je tipična za Yakuzu gdje se scenariji svakog pojedinog lika kroz mnoge spletke i obrate isprepliće sa scenarijima ostalih likova. Kako je sve postalo grandiozno, tako je i priča postala detaljnija i puno duža.

Driftanje u Ridge Racer stilu

Nakon kulminacije događaja u Yakuzi 4, naš glavni junak Kazuma Kiryu, pod imenom Suzuki Taichi je Taxi vozač na novoj lokaciji u Fukuoki, Taiga Saejima služi zatvorsku kaznu od dvije godine u Hokkaidu, Shun Akiyama širi poslovanje u Osaku gdje Haruka Sawamura (sada po prvi puta igrivi lik u igri) ganja svoj san da bude pop idol. Novi i posljednji lik u igri je Tatsuo Shinada, bejzbol igrač je optužen za sudjelovanje u kladioničarskoj aferi što rezultiralo životnom zabranom igranja bejzbola. Kako će se njihove priče odviti prepuštam vama na otkrivanje. S obzirom da je 7th chairman Omi alijanse na samrti, prethodno sklopljen mir između Omi i Tojo klana bi mogao biti narušen. 6th chairman Tojo klana, Daigo Dojima je na zadatku povezivanja s ostalim klanovima diljem velikih gradova u Japanu kako bi mogli parirati Omi alijansi u slučaju izbijanja ponovnog sukoba. No, nakon deklariranja povezivanja s Kitakata klanom, nestaje u Fukuoki. Dalje više ne pričam! I ovo je više nego dovoljno za reći.

Dodajmo jednu žlicu sadržaja

Nerijetko će vas u vašim nastojanjima da otkrivate dalje priču netko ili nešto omesti. Najčešće to budu ljudi ili neki događaji koji vas vrlo lako mogu skrenuti s puta. Nećete biti ni svjesni da ćete odlazeći na put do određene lokacije napraviti detour par puta da biste pomogli nekome, ispunili nečiju fiks ideju ili nešto sasvim treće. Tu se ne ubrajaju substory misije kojih ima u rasponu od 10 do 20, ovisno o liku kojim igrate. Sada svaki lik ima i svoje misije koje nisu substory, ali se vežu uz neku njegovu značajku. Recimo, kako je Kiryu sada vozač taxija, on može obavljat taxi misije neovisno o priči. Bodovi koje skupi može upotrijebiti za nabrijavanje svog automobila u stilu Need For Speed-a. Bez problema je moguće napraviti seljo beljo tuning i tako vozikat ljude po gradu ili se utrkivati protiv bande na obilaznicama. Saejima ima hunting misije gdje u snježnoj planini lovi životinje kako bi stanovnici obližnjeg sela mogli preživjeti. Dvocjevkom pucati u medvjeda koji juri prema vama i kojeg redovito jedan hitac neće ubiti je posebno adrenalinsko iskustvo. Saejima može nabaviti s vremenom bolja oružja i graditi lovačke kućice kao utočišta u slučaju opasnosti. Ovo je sam vrh ledenog brijega zvanog „mnoštvo sadržaja“.

Uglavnom većina mini igara prisutnih iz prošlih nastavaka je ovdje. Igranje bilijara i pikada solo ili protiv igrača u birtiji, pjevanje karaoke pjesama, igranje kockarskih igara svojstvenih samo za Japan te igranje igara u kasinu, igranje Virtua Fighter dvojke u Club Sega, odlaženje na dejtove s hostesama, bejzbol napucavanje u centru, cuganje alkohola u birtijama, degustacija razne hrane u restoranima, pronalaženje ključeva za javne ormariće koje kriju bonus predmete itd. Sve ove mini igre vam mogu doprinijeti razvoju vašeg lika na nekakav način, od dodatnog iskustva, dodatnih novaca ili napredovanja na raznim top listama.

Preklopni mobitel u 2012. godini? Izglda da Akiyama nije na “ti” sa novijim tehnologijama

Svi likovi osim Haruke mogu sudjelovati u tučnjavama sa likovima na ulici koji redovito traže problem. To je konstanta koja je uvijek prisutna još od prvog nastavka. Svaki lik ima svoj specifičan stil borbe, specijalne pokrete i nove značajke koje je moguće otključati napredovanjem. Značajke mogu biti razne, od povećanja linije zdravlja, pa do novih poteza, jačanja garda, bržeg izbjegavanja udarca i slično. Tranzicija iz lutanja po gradu u borbu je malkice brža nego prije s time da i neki ljudi iz publike mogu naknadno ući u borbu kao i pobjeći iz iste ako se počnu bojati vaše dominacije. Gameplay je fluidan, kontrole su skroz responzivne i dovedene do savršenstva tako da svaku grešku možete kriviti samo sebe. Ako ste igrali prošle nastavke, mehanika će vam u 90% slučaja biti poznata i neće vam bit potreban period privikavanja. Haruka sudjeluje u plesnim borbama tako da mi igrači pravovremeno pritisnemo gumb sa simbolom koji zasvijetli na ekranu. Na većim težinama to bome zna biti frustrirajuće kad vam se najednom pojavi milijarda simbola. U svakom slučaju, zanimljiv pristup borbi, ali ja ipak više preferiram tučnjavu.

Ja bih preuzeo kontrolu koji put

Uz svo to bogatstvo sadržaja na vidjelo izlaze i neki minusi. Gradovi su življi nego ikad, prepuni ljudi koji idu svaki svojim putem, prepuni bliještećih znakova sa logoima i ovoga puta auti voze cestama na svim lokacijama. Grafički je igra također neznatno poboljšana u odnosu na prošli nastavak. Sve to spojiti zajedno znači pad u broju sličica u sekundi. Često zna biti da framerate poprilično padne kada je gomila ljudi okupirana na jednom mjestu. Uz to uvelike je primjetan pop up u vidu stvaranja i nestajanja tih ljudi. Očigledno da igra izvlači posljednje atome snage PS3-ojke. Osobno meni toliko ne smetaju ti nedostaci, ali su podosta izraženi.

Da je DiCaprio igrao Yakuzu, ne bi mu se dogodio scenarij u Revenantu

Spomenuh u startu gomilu animacija i naracije. Ne pretjerujem kad bih rekao da više od pola igre ćete provesti gledajući minute i minute razgovora. Nerijetko se konverzacije, koje se ponekad izmjenjuju in game i u animacije, toliko odulje da bez problema potraju i 15 do 20 minuta prije nego ponovo preuzmete kontrolu. Koliko god priča bila zanimljiva, a u Yakuzi 5 ona to i je, morao bih biti realan i reći da baš i nema opravdanja za toliko vremena provedenih sa kontrolerom sa strane. Dakako, razgovore je moguće ubrati a animacije prekinuti, no pri prvog igranje to nema smisla, zar ne? Ako ste više akcijski orijentirani igrač i poludite na samu pomisao na toliko priče, ovo će vam biti golemi minus.

Nekima će možda ići na živce činjenica da Yakuza 5 sadrži, kako novih, tako i izvjesnu količinu jednih te istih stvari. U svih 5 nastavaka princip igranja je zapravo isti. Petica u suštini nije radikalno drukčija od prethodnika nego je svojevrsna evolucija. Oni koji su igrali prošle nastavke i očekivali nešto fundamentalno drukčije će se razočarati. Drugi koji ne spadaju u tu skupinu će peticu svrstati pri vrh liste najboljih nastavaka u Yakuza serijalu.

Jedna velika obitelj

Kako je odlika Yakuza serijala odlična karakterizacija likova koji često budu prisutni kroz više nastavaka, dolazi do situacije da ih svakim novim nastavkom sve bolje upoznajemo. Svaki od njih ima neki san, neki motiv ili neki razlog zašto je tu gdje je i u kojem smjeru želi ići. Toliko detaljno su okarakterizirani likovi da iz njihovih života koje na indirektan način proživljavamo možemo štošta naučiti. Poruka koja učestala mantra kroz serijal je da nikada ne odustajemo od cilja ma koliko teško bilo doći do njega. Svaka prepreka je svojevrsni izazov koji nas oblikuje i jača kao karakter.

Od prvog nastavka je prošlo više od 10 godina pa tako i u Yakuzi je prošlo više od 10 godina. Na likovima se vidi odraz vremena, promjene u razmišljanju i ponašanju. Kiryu definitivno odavno nije mladi nadobudni yakuza koji ide po protection novac nego sredovječni čovjek od 40 i kusur godina koji želi imati normalan i dostojan život. Haruka je od malene djevojčice postala tinejdžerka primjerice. Fascinantno je vidjeti i kako se lokacije gradualno mijenjaju. Stalna lokacija u kojoj sve počinje i završava, Kamurocho, se svakim novim nastavkom mijenja i definitivno se na taj način može osjetiti prolaznost vremena s kojom se moguće poistovjetiti. To je jedan od razloga zašto mi je ovaj serijal osobito drag i zašto iščekujem svaki novi nastavak kako bih vidjeo što će se dalje dogoditi u životima svih bitnih likova u igri.

Za jedno prelaženje igre je potrebno barem četrdesetak sati ako se igra samo priča. Probajte kompletirati 100% igru i taj broj bi se mogao utrostručiti što je u razini poštenijeg RPG-a. Toliko je igra detaljna. Osmi mjesec još traje tako da i PS+ akcija gdje je Yakuza 5 besplatna je još na snazi. Učinite si uslugu i odigrajte ovaj, u neku ruku, hidden gem od igre. Kad se sve zbroji i oduzme, igra je stvarno vrijedna vašeg vremena, i preporučio bih da ju odigrate čak i ako niste fan. Jedina je šteta što igru nisu prilagodili i stavili u PS+ ponudu na PS4.