Djetinjstvo je vrijeme u prošlosti kojeg se svi često s radošću sjećamo. Neki od nas odrasli su igrajući se u pijesku, neki na ulici lovice, neki doktora i ginekologa, a oni najsretniji igrajući Crash Bandicoota!
Sjećate li se ovog mališana? Da, luckastog Crasha. Pa, ako se sjećate njegove prve avanture na našem poznatom sivonji, onda za vas imamo lošu vijest. A loša vijest je upravo ta da ste stari! Da, stari ste! Ne vjerujete mi? Onda znajte da je od prvog Crasha prošlo više od 20-ak godina. Međutim, to ne znači da ste zajedno sa mnom prestari da ponovo zaigrate ovaj platformer, sada u remasteriranom izdanju i da prosudite obiluje li Crash još uvijek zaraznošću i čarolijom jednostavnog, a opet zanimljivog platformiranja.
Video recenzija
https://www.youtube.com/watch?v=XZlbmPjFiNQ
Mogućnost da staru Sonyjevu maskotu zaigramo na njihovoj najnovijoj konzoli možemo zahvaliti Vicarious Visionsu koji je, u suradnji s Activisionom, odlučio remasterirati originalnu Crash trilogiju i predstaviti ju današnjoj gamerskoj populaciji. Pa ajmo provjeriti kako je to na kraju ispalo.
Onaj trenutak kada iscuri “Time trial” jer ste se zaustavili i jednostavno divili prizoru na ekranu.
Šarenilo u punom sjaju
Svi znamo da su dinamika i gameplay u originalnoj trilogiji već pomalo zastarjeli, pa smo zbog toga nestrpljivo čekali vidjeti hoće li nostalgija u ovom remasteru biti dovoljna da nas natjera na staromodan način platformiranja. Da ne bih pokvario zabavu i odmah odgovorio na to pitanje, skrenut ću pozornost i dotaknuti se svih prednosti i nedostataka u Crash remasteru.
Krenut ću od grafike. Od pojave Crasha izmijenile su se čak 3 generacije konzola. Grafički pomak stoga je naravno morao biti debelo vidljiv da se zadovolji neki današnji standard. Na sreću, mogu konstatirati da je to doista tako ispalo. Iako prvi dio Crasha obiluje oskudnim mapama i nedostatkom detalja, trud koji je uložen u animaciju likova i živopisnu okolinu vidljiv je na svakom koraku. Nešto manji posao bio je potreban za oživljavanje drugog i trećeg dijela u današnjem standardu jer su to igre koje su već u tadašnje vrijeme imale veću dinamiku i više detalja. Svejedno treba napomenuti da cijeli remaster trilogije izgleda čarobno i prilično je nevjerojatno kako lako žive boje i malo mašte mogu oživjeti prastari naslov.
Legenda kaže da je Crash trenirao Chucka Norrisa.
Povratak na staro
Što se tiče gameplaya, tu stvari ostaju nepromjenjive. Crash je i dalje izazovan hardcore platformer koji nije za nestrpljive klince. Ipak, primijetio sam da kontrole pate od neadekvatnog reagiranja, pa vas tako igra na trenutke zna kazniti, iako se vi kunete da ste sve dobro odradili. Nerijetko se tako dogodi da Crash prokliže s ruba litice i ostavi vam gorak okus u ustima ili jednostavno odskoči previše i pogodi upravo rupu. Igranje s analozima najbolje da zaboravite jer u tome i leži kvaka. Možda su developeri htjeli zadržati izvorno igranje s d-padom, pa su kretanje Crasha s analognim gljivama učinili tromim. To sam posebno doživio u levelima gdje vas ganja ogromna kamena kugla. Ako taj nivo prelazite igrajući analozima, vrlo vjerojatno ćete završiti kao pljeskavica na tanjuru. S druge strane, koristite li tipke na d-padu, Crash će tako fluidno izbjegavati opasnost da će ga djedica Harrison Ford tražiti za savjet u novom Indiana Jones filmu.
Sad znate kako su nastale početne scene u Terminator filmovima.
Melem za uši
Jedna stvar koju sigurno nismo željeli da se promjeni u odnosu na original je zvuk i zvučna podloga. Srećom, želje su nam i tu ostale uslišane. Već pri samom uvodu i prvom pokretanju igre, svim starim fanovima bi suze radosnice mogle izbiti na oči kada čuju poznatu muziku iz originalnih igara. Poznata glazbena podloga te zvukovi razbijanja kutija, platformiranja, papanja jabuka, vožnje motora itd. i dalje su identični i toliko simpatični da nam još dan danas rastope srca.
I kada sve navedene elemente stavimo na papir, rekli bismo da smo došli do kraja. Iako ovaj remaster sadrži cijele 3 originalne Crash Bandicoot igre u novom ruhu, nedostaci će se nekima lako očitati u različitim aspektima. Osim pomalo nepreciznog skakanja, neki stari fanovi mogli bi se osjećati uskraćeni za novi sadržaj. Nove pridošlice mogle bi se pak teško priviknuti na staromodnu dinamiku i procijeniti da im je ovo nepotrebna frustracija u životu, dok će neki ovaj naslov nezasluženo uspoređivati s Ratchetom i Clankom te ostalim uspješnim suvremenim platformerima.
Godine su tu, ali pameti nema.
Zlatne godine
Dat ću vam sljedeći savjet: Ako se nikad niste susreli s Crashom ili ste još bili u pelenama kada je dominirao sivonjom – oprezno – jer mogli biste se razočarati, isfrustrirati ili jednostavno teško naviknuti na nesvakidašnji stil igranja. No, ako ste oldtimer koji ne može dočekati da ponovo uskoči u ulogu ludog Bandicoota, ne čekajte dalje, ovaj remaster vratit će vas u stare zlatne dane!
Activision i Vicarious Visions uspješno su oživjeli hit star 2 desetljeća koji bi, unatoč svim dobrim stranama, mogao biti dvosjekli mač kako za stare fanove tako i za znatiželjne novopridošlice. Ako mene pitate kako mi je sjeo ovaj remaster, odgovor ću vam dati u obliku pitanja: Kad će remaster Crash Team Racinga?!
{loadposition recenzija}
