Prvi The Last of Us pamtimo kao genijalnu igru, s emotivnom pričom i zapletom, kvalitetnim gameplayem, ali ga pamtimo i kao igru koja je imala problem s umjetnom inteligencijom neprijatelja, a čija je (ne)kvaliteta nekima uspjela ubiti imerziju.
Naughty Dog je, gledajući prema svim prikazima dosad, u Part II uklonio navedeni nedostatak, umjetna inteligencija neprijatelja sad je na nekoj visokoj razini, čak i uspoređujući s nekim drugim igrama, dok bi dodatak inovacija koje ću objasniti dolje niže trebao Part II istaknuti na sami vrh današnje gaming industrije.
Svatko u igri ima svoje ime
Psi i ljudi na koje ćemo nailaziti u igri imaju svoja vlastita imena, izgled, ali i osobnost. Dakle, radi se o stotinama prijatelja i neprijatelja na koje ćemo nailaziti. Imena tu nisu samo reda radi. Primjerice, kod napada na skupinu neprijatelja oni će jedni druge nazivati imenom, poimenice ih upućivati na mjesta koja treba provjeriti, dozivati pse, a na kraju i oplakivati jedni druge. Jer oni nisu samo neprijatelji u igri, svi su oni ljudi koji imaju svoje živote i pozadinske priče.
Co-director igre Anthony Newman je za Gamespot ispričao kako bi upravo imena i osobnosti neprijatelja trebala uvesti novu dimenziju u igračevo ophođenje prema igri, pa bi jedna ovakva inovacija trebala dodati dozu tmurne sumornosti koja će nas opsjedati. The Last of Us Part II će biti jedna prilično mračna igra.
Otkucaji srca i disanje
Osim vlastitih imena, svaki lik u igri ima svoje vlastite otkucaje srca i dinamiku disanja. Tako ćemo protivnike moći prepoznati i locirati prema disanju. Ako smo dovoljno tihi. Tako će i oni nas moći otkriti, primjerice, nakon trčanja prilikom kojeg će nam porasti otkucaji srca, a samim tim i jačina disanja.
I to se ne odnosi samo na ljude-neprijatelje, već i na clickere i ostale mutirane spodobe. Newman je za Polygon rekao kako to otvara scenarije poput igranja mačke i miša s clickerima, koje će igrač s vremenom početi razumijevati prema disanju i glasanju.
