Jedna od najiščekivanijih serija 2017. upravo je došla, a prve dvije epizode bile su dovoljan temelj za privremene dojmove. Evo što nam je vizionar Hannibala pripremio.
Već su dvije godine prošle otkad je mračna televizijska adaptacija jednog od najintrigantnijih likova u filmskoj umjetnosti – Hannibala – došla do svojeg preuranjenog kraja. Hannibal nikada nije imao veliku gledanost, no to nipošto nije bilo mjerilo kvalitete. Bryan Fuller, čovjek zaslužan za seriju Hannibal, svojim je unikatnim audiovizualnim usmjerenjem stvorio svježi i originalan pristup već viđenom liku kojega je ovoga puta maestralno i na svoj način tumačio Mads Mikkelsen.
Tri sezone poslije, Hannibal dolazi do posljednje epizode. Kritike gledatelja pretežno su se doticale velikog naglaska na vizualnu prezentaciju, smatralo se da je Fuller trebao više vremena odvojiti za radnju. Ipak, audiovizualna prezentacija neizbježan je dio Fullerova stvaralaštva, stoga je bilo pitanje vremena kada će se pojaviti materijal stvoren za njegovu viziju. Prošli tjedan dobili smo rezultat koji zrači fullerizmom – American Gods.
Fullerov smisao za vizualno ponovno briljira.
Neil Gaiman plasirao je na tržište svoj fantastični roman American Gods 2001. 500 stranica dugu fantaziju kritika je odmah odlično primila, zato ne iznenađuje da je Gaiman dobio Nebulu, jednu od najprestižnijih nagrada za znanstveno-fantastično djelo. Kao i sa svakim primjerkom fantazije, bilo je samo pitanje vremena kada će doživjeti svoju ekranizaciju.
American Gods nas na brutalan način upoznaje sa svojim svijetom bogova. Vikinška ekspedicija u 8. stoljeću dostigla je obale Amerike. Neposredno nakon iskrcavanja malobrojne posade, domorodački narodi reagiraju agresijom i ubijaju jednog od članova. Vikinzi nisu mogli otići jer nije bilo vjetra, no znali su da ima jedan način kako preokrenuti svoju sreću. Obratili su se Odinu. Metode kojima su pokušali dodvoriti se Odinu bile su mnogobrojne te su postepeno eskalirale. Ispočetka je to bio drveni kip Odina, zatim krvava žrtva, potom potpuno i bezumno nasilje. Čitavo se to vrijeme Vikinzi pitaju hoće li im Odin darovati vjetar koji će ih vratiti u poznatu Skandinaviju. Odličan je to uvod u svijet American Godsa. Svijet u kojemu se iza svih maski pristojnosti skriva brutalan i nasilan nadnaravan univerzum životinjskog instinkta u ljudima.
Technical Boy – zamrzit ćete ga odmah, pazite što vam kažem.
Kroz, za sad, osmoepizodnu avanturu pratit ćemo bivšeg zatvorenika neobičnog imena – Shadow Moona. Uloga Shadowa pripala je Ricky Whittleu, možda najpoznatijem po ulozi Lincolna u popularnoj seriji The 100. Nekoliko dana prije nego li je trebao biti pušten, Shadowu javljaju da ljubav njegova života poginula u prometnoj nesreći. Sudbina se odlučila poigrati s našim protagonistom te nakon što je ranije pušten zbog smrti supruge završava na avionu, u sjedalu tik do misterioznog i snalažljivog Mr. Wednesdaya kojeg tumači sveprisutni Ian McShane. Kako je Shadow friško oslobođen, očekivano je da će imati problema s pronalaskom posla. Bez ikakvog oklijevanja, Mr. Wednesday nudi mu maglovito objašnjen, no dobro plaćen posao koji Shadow s vremenom prihvaća ne znajući da se time upustio u svijet koji nadmašuje svu maštu koju posjeduje.
Kemija između Mr. Wednesdaya (lijevo) i Shadowa (desno) trenutno je jedan od najjačih aduta serije.
Misteriozna radnja tek je temelj na kojemu se trebaju izgraditi zidovi. Ti se zidovi, u ovakvom žanru, najčešće grade pomoću animacija, šarenih prikaza te u današnjem razvoju TV serija – CGI tehnologijom. Ovdje Fullerova narav dolazi do izražaja. Njegov smisao za stvaranje scene isključivo vizualnim je ono što ga čini jedinstvenim u industriji. Maestralno koristi CGI i paletu tamnih boja kako bi dočarao jezivu bajkovitost i brutalnost American Godsa. Dok se u Hannibalu moglo prigovoriti da taj prikaz ne služi napredovanju radnje, ovdje je situacija sasvim drukčija. Neprirodni oblici te izokrenuta percepcija dopušta Gaimanovu kozmosu da u potpunosti oživi. Prikaz te neviđene okoline zapravo nas udubljuje u začarani svijet bogova. Zbog takvog jedinstvenog pristupa koji u potpunosti iskorištava prednosti kamere, American Gods jedno je izuzetno interesantno iskustvo.
Jonathan Tucker tumači sporednu ulogu, a uskoro ćemo ga moći vidjeti i u najnovijem Call of Dutyju.
Nisam nimalo sumnjao da će gluma biti kvalitetna. Ian McShane starijima će biti poznat po ulozi Lovejoya, dok će većini ostati u pamćenju po briljantnoj predstavi u Deadwoodu gdje je tumačio nemilosrdnog Ala Swearangena, vlasnika lokalnog saluna. Pablo Schreiber kojeg smo imali priliku gledati u Orange is the New Black kao zaštitara predivnog nadimka Pornstache ovdje se u potpunosti mogao osloboditi te polako pokazuje da bi ova sezona mogla značiti jako puno za njegovu karijeru. Uloga Mad Sweeneyja dopušta mu da u potpunosti oslobodi svoju divlju stranu u prezentiranju jednog potpuno otkačenog lika. Pojavljuje se i Peter Stormare, gamerima poznat kao psihijatar iz Until Dawna, dok će ga filmofili znati po brojnim sporednim ulogama, uključujući i onu iz Farga gdje je oživio psihopata Grimsruda. No od čitavog ansambla, najviše me iznenadio sam Whittle za kojeg sam, priznajem, imao niska očekivanja. Shadow je lik sačinjen od mnogih klišeja, no Whittleova predstava ga pokazuje kao ljudsko biće u neljudskom svijetu, što je svakako pohvalno te osvježavajuće jer nas uvijek nešto vuče onome racionalnom.
Mad Sweeney jedan je od najinteresantnijih likova šarenog sporednog ansambla.
S obzirom na to da je ovo Fullerova interpretacija Gaimanova djela, za očekivati je puno, ali stvarno puno nasilja. To nasilje smo i dobili u velikim količinama, no ne mogu reći da trenutno šteti seriji. Nije tu samo zato da bude, već je tu da nam pokaže u kakav smo svijet upravo kročili. Smatram da tu leži potencijalni problem za budućnost. Mnoge serije nasilje su iz pametnog korištenja pretvorili u alat za jeftino šokiranje. To je teritorij kojim će voditelji serije morati pažljivo kročiti ne bi li se i sami našli u takvoj situaciji. Isto tako, potpuna sloboda koju je Fuller dobio rezultirala je jednom od najčudnijih scena koje sam u životu vidio, no to ću ostaviti vama na “gušt” za otkrivanje.
Svaka epizoda na sebi svojstven način predstavlja jednog od bogova te polako obogaćuje već šaren svijet alternativne Amerike. Te scene odvojene su od glavne radnje i većinom su smještene u neko drugo povijesno razdoblje. Riječ je o vrlo interesantnom pristupu koji pridodaje raznolikosti, dok nas u isto vrijeme i uspijeva dovoljno zaintrigirati te zadržati uz male ekrane.
CGI je predivno iskorišten i pruža pamtljive trenutke.
Ipak, nekoliko stvari mi je upalo u oči u ove dvije emitirane epizode. Fuller bi trebao biti oprezan sa svojim vizualnim pripovijedanjem. Naime, koliko god atraktivno bilo, postoji uvijek mogućnost da takve vizualne poslastice zauzmu previše mjesta razvoju likova te postanu kontraproduktivne. Isto tako, teško je još vidjeti gdje vodi serija, što nije čudno jer su ipak tek dvije epizode izašle, no zbog toga ne mogu konkretno ocijeniti je li glavna radnja nešto što će me vući dalje. Trenutno me drži misterij koji bi ubrzo trebao dobiti nekakvu dubinu i blago pojašnjenje, čisto da se zna kojem smjeru teži serija. Ako se taj smjer pokaže dobitnim, uvjeren sam da nas čeka odlična serija.
American Gods krenuo je snažno, no s obzirom na svoju tematiku te na pristup istoj, teško je odrediti što ćemo na kraju dobiti. Osobno sam jako zadovoljan te vidim potencijal koji ovako prezentirana serija ima, no u isto sam vrijeme i pomalo oprezan jer sam svjestan da postoji velika mogućnost da radnja naglo skrene u još jednu tipičnu fantaziju. U svakom slučaju nastavljam pratiti dogodovštine Shadowa i Mr. Wednesdaya te se nadam da će ostati jednako interesantnima kao što su do sada bile.
