Ali… Ali… Tek je krenulo.
Da, da, došao je kraj još jedne sezone dragog nam Game of Thronesa. Tri epizode manje od standardne sezone obilježile su sedmu godinu kako gledamo pustolovine heroja i antiheroja Westerosa i Essosa, iako se slobodno može reći da smo sada u potpunosti u Westerosu. Nakon što je publika bila podijeljena oko predzadnje epizode koja je unatoč predivnoj akciji i odličnom CGi-u imala problema s narativnim aspektom, zadnja epizoda morala je vratiti sezonu na pravi trag. Pa, vrijeme je da se zaputimo na Sjever, sjevernije od samoga Zida i uđemo u teritorij mračnih SPOILERA.
Kako je dobro vidjeti te opet
Game of Thrones je jedna od rijetkih serija koja je uspjela pažljivo graditi i voditi svoje likove koji samom idejom međusobnog susreta zagolicaju maštu svakog gledatelja. Kulminacija svih događaja u velikom ratu Sjevera i Juga dogodila se u King’s Landingu. Dragonpit, poznata arena u kojoj su Targaryani držali svoje zmajeve, poslužila je kao neutralno mjesto na kojem su se našla tri vladara: Cersei, Daenerys i Jon (četiri, ako računate Eurona). Toliko likova koje smo brižno pratili kroz sezone skupilo se na istom mjestu te smo dobili nekoliko stvarno odličnih reuniona. Hound i Brienne imali su poprilično sladak razgovor o njihovoj štićenici, Aryji, Podrick i Bronn otišli se zalit alkoholom (Možda Pod konačno otkrije Bronnu svoju tajnu sa ženama), a Tyrion i Cersei nastavili su svoj predivno brižan odnos brata i sestre.
Veliki sastanak glavešina Westerosa napokon je krenuo.
Čitav sastanak je imao pomalo čudnu atmosferu. Euron je samo tako otišao nakon što je vidio wighta, potpuno nekarakteristično za nekoga tko je ogromnom sjekirom sam skakao na brod pun ljudi koja ga mrze iz dubine duše. Sastanaka Tyriona i Cersei bio je jedan od highlightova epizode, konačno smo vidjeli njihov prvi razgovor još od četvrte sezone i rezultirao je time da Cersei pristaje ne samo na primirje, već će dati i vojsku za borbu protiv Zime. Do tog sastanka ne bi ni došlo da Jon Snow nema taj vražji osjećaj pravde i časti koji ga karakterno čini Nedovim sinom. Zapravo je interesantno da je Jon kroz toliko toga prošao, poginuo je i ponovno oživio i kad je Neda čast ubila i kad je Robba čast ubila, Jon je tvrd orah. Ne skriva tu čast i to ga u svijetu prepunom lažljivaca čini poprilično jedinstvenim likom.
Događaji u Winterfellu napokon su urodili plodom nakon što je Littlefinger pokušao još jednom manipulirati Sansom koja je očito naučila trikove Baelisheva zanata. U napetoj sceni u velikom dvoru Winterfella, konačno nam je pojašnjeno atipično ponašanje Aryje, skupa sa Sansom i Branom je radila klopku za Littlefingera kojeg je netko napokon nadmudrio. Za mene je osobno ovo jedna od najboljih scena u čitavoj seriji. Iako mi je Littlefinger bio jedan od najinteresantnijih likova koji je djelovao kao protuteža Varysu, njegov kraj je toliko maestralno odglumljen da sam siguran kako je ovo točka na i predivnoj predstavi Aidena Gillana. Trenutak kada padne na koljena i počne moliti za svoj život pokazuje kako je njegovo najjače oružje, um stvoren za manipuliranje drugih, zakazalo te je vidljivo da i sam shvaća kako je ovo kraj. Raspon emocija koje je Gillan pokazao u svega dvije minute stvarno je impresivan, a uvjerljiva gluma uspjela je u meni izazvati osjećaj žaljenja za njegovom smrću.
Nedostajat će mi njegove spletke i čudan naglasak.
Cersei ide all-in
Čudno ponašanje sudionika na velikom sastanku u Dragonpitu kasnije je vješto objašnjen, na pravi gotovski način, jednostavno, ali snažno. Cersei je lagala. Htjela je primirje u nadi da će se njeni neprijatelji znatno smanjiti u borbi protiv Bijelih Hodača. Euron čak nije ni pobjegao već je zaplovio prema Essosu kako bi prenio najelitniju vojsku istoka, Golden Company na tlo Westerosa u nadi da će pomoći Cersei pobijediti u ratu. Jaime je zbog toga napokon vidio pravo lice Cersei, čistu paranoju koja je sada već u potpunosti zavladala njome. U najnapetijoj sceni u čitavoj epizodi, Jaime je bio na korak do smrti. Gregor Clegane već je izvadio mač, no Jaime je vješto pročitao Cerseijin blef. Moram priznati da sam stvarno očekivao da je ovo kraj za Jaimeja koji ipak nastavlja svoju interesantnu priču te i dalje potvrđuje da je, po meni, jedan od najbolje napisanih likova koje sam ikada imao priliku vidjeti. Postepena transformacija iz arogantnog vitezića u časnog vođu ljudi jedna je od najbolje odrađenih preobrazbi koje sam gledao. Odmah iduća scena pokazala je da je Zima stvarno tu. Uz preradu Djawadijeve glavne skladbe, dočekali smo prve snježne pahulje u King’s Landingu taman u trenutku kada Jaime konačno napušta Cersei i vrlo vjerojatno ide na Sjever, u Winterfell. Bilo bi interesantno kad bi mu se pridružio i Bronn, pogotovo jer nije siguran u blizini Cersei.
Ovo je bilo gore od McGregora…
Theon se napokon riješio Reeka u polukomičnoj borbi protiv jednog od vlastitih vojnika koji je prekasno shvatio da nutshot ne znači puno Theonu koji se odvažio upustiti u spašavanje sestre Yare pa makar to značilo i da će poginuti. Odlično zaokružen razvoj jednog interesantnog lika, dok je Alfie Allen zasigurno jedan od ponajboljih glumaca koje smo vidjeli na ovom putovanju.
Jedno od glavnih otkrivenja nadovezuje se na prošlosezonsko iznenađenje i potvrđuje teoriju ljubitelja serijala, Jon Snow zakoniti je sin Rhaegara Targaryena i Lyanne Stark čime službeno postaje nasljednik svih Sedam Kraljevstva. No to nije sve, čak smo i ime dobili, Jonovo pravo ime je Aegon Targaryen, a odmah poslije toga smo mogli vidjeti da netko ide stopama Jamieja i Cersei. Dany i Jon spetljali su se, a internet je poludio oko tzv. boatsexa. Zanimljivo je bilo vidjeti Tyrionovu reakciju kada je potajno promatrao kako Jon ide do Daenerysine sobe. Bio je zabrinut, pomalo i razočaran. Vjerujem da smatra kako će Dany, ukoliko ima neku emotivnu vezu, potpuno zanemariti zdrav razum i uskakati će u nevolje čime se gubi šansa da se Westeros promijeni.
Jonon Targarystark?
I sad ti čekaj godinu i pol…
Sam kraj je bio pomalo očekivan, no opet snažnog utiska. Zid je napokon pao, Hodači su se probili i Westeros je u opasnosti. Oživljeni Viserion sada služi kao alat Zime što se vidjelo i u promjeni boje plamena. Plavkasto ljubičasta boja razarajućeg plamena uništila je Zid na istočnoj obali, točno gdje su Tormmund i Beric Dondarrion čuvali stražu. Vrlo vjerojatno je riječ o i dalje živim likovima jer za Game of Thrones većinom vrijedi da ako ne vidimo smrt, nitko nije mrtav.
CGI je ove sezone stvarno impresivan.
Ipak, bilo je ponešto nedostataka u ovih rekordnih sat i 21 minutu. Ponekad je sam tempo bio prespor, gradilo se na ponovnim susretima, međutim ti susreti bi se odužili i na kraju u tom velikom vremenskom periodu nismo dobili toliko puno scena. Isto tako, poneki dijalozi su se činili pomalo nedorečenima, a ta čudna atmosfera u Dragonpitu je bila mrvicu preočita. Suptilnost je nešto u čemu je Game of Thrones briljirao, no ovaj put su malo prelako odali o čemu se radi.
Za kraj, nekima nedostatak, nekima ne, Game of Thrones se promijenio. Činjenica je da je šesta sezona bila posljednja sezona serije. Sedma i osma sezona produženi su filmovi i točno takav dojam ostavljaju. Scene su dulje, budžet je veći i priča dolazi svome kraju. Nekome će to sjesti, no meni osobno je odmak od standardnog formata bio osvježenje. Eventualno me muči kako će završiti priče oko nekih manjih likova kao što su Grey Worm i Missandei, no to ćemo ostaviti D&D-u da nam pokažu u posljednjoj sezoni.
“Da čekam KOLIKO dugo?”
Nažalost, načekat ćemo se do posljednje sezone, možda čak i dvije godine. S obzirom na povećanje budžeta, za očekivati je da će i samo snimanje biti dulje jer je riječ o sve kompleksnijim sekvencama. Ono u što sam siguran je da nas čeka napeta i eksplozivna završnica serije koja je obilježila ne samo razdoblje u kojem je izašla, već čitavo stvaralaštvo koje smo mogli gledati na TV ekranu.
