Generacije su odrasle na divljim svemirskim avanturama Star Treka koji je svoje novo ruho dobio u obliku Discoveryja. Iako su ga dočekale miješane kritike, najradikalnija promjena je u samoj filozofiji čitavog serijala. Uslijed takve promjene postavlja se pitanje vode li Zvjezdane staze u pravom smjeru?
Među ljubiteljima žanra, a i šire, vječno je pitanje: Star Wars ili Star Trek? E pa da vam kažem da mislim da su to dvije totalno drukčije stvari. Star Wars je svojom gotovo bajkovitom pričom više nalik fantaziji u svemiru. Imamo šarene lightsabere, piju-piju laserske puške, mentore koji bi pali na maturi jer nemaju pojma za poredak riječi u rečenici i negativce koji imaju problema s disanjem. Star Wars sam oduvijek smatrao Gospodarom Prstenova u svemiru, barem po pitanju aspektu praćenja družine na nemogućoj misiji. S druge strane imamo Star Trek koji više nalikuje na znanstvenu fantastiku. Zašto? Za odgovor na to pitanje moramo proputovati vremenom. Pa hajmo, palimo warp pogon natrag u 20. stoljeće!
Dok je svijetom vladao hladni rat i širila se nuklearna panika, na televizijskim se ekranima pojavio bijeg u bolju budućnost koja je gledatelje prikovala za njihove fotelje te pokrenula revoluciju koja i dan danas traje. 8. rujna 1966. emitirana je prva epizoda Star Treka. Temperament i karizma kapetana Kirka te staloženost i logika Spocka bili su recept za nezaboravan znanstveno-fantastični put u nepoznato. Nestvarne spravice postale su predmetom inspiracije mnogima, dok je za druge misterij neistraženog crnila bio svojevrsni odgovor na to čime se žele baviti. Ono što je Star Trek sigurno uspio jest potaknuti ljude na razmišljanje o svemiru i na moguću potragu za odgovorima na još uvijek neodgovorene tajne skrivene među zvijezdama koje svakodnevno promatramo.
Space… The final frontier.
Maštoviti um iza ove uspješnice zvao se Gene Roddenberry. Pilot i veteran Drugog svjetskog rata, nastavio je letjeti i u kasnijim godinama. Međutim, nakon avionske nesreće u kojoj je sudjelovao, odustao je od letova te se posvetio svojoj strasti – pisanju. Njegova vizija Zemlje u 23. stoljeću bila je revolucionarna te u nekoj mjeri i šokantna. Naime, ono što možemo iščitati iz Star Treka nam govori o pojedincu koji je gledao dalje od tadašnjih društvenih normi. Poljubac između poručnice Uhure i kapetana Kirka smatra se prvim službenim međurasnim poljupcem na američkoj televiziji, što je u to vrijeme bio ogroman korak naprijed.
Serija koja će naslijediti originalnu klapu Enterprisea pojavit će se 1987. u obliku Next Generationa. Empatija i humanost Stewartovog kapetana Picarda, postepena humanizacija Date i kompleksan odnos Klingonaca na dvije strane svemira napokon su utemeljili misiju Star Treka. Istraživanje, unifikacija i napredak postali su ključni motivi serijala koji su ga pretvorili u giganta kakav je danas. Roddenberry je ponovno pokazao otvoreno razmišljanje prema boljoj budućnosti tvrdeći da ne vidi problema u Stewartovoj ćelavosti, smatrajući da je ljudska vrsta do 24. stoljeća prerasla sitnice kao što je diskriminacija na temelju izgleda pa čak i materijalizam te želju za novcem, a pogotovo rasizam među ljudima. Upravo je takav pristup naraciji izdvajao Star Trek od drugih serija, svojim načinom razmišljanja bila je oduvijek ispred svoga vremena.
Ronald D. Moore, poznat kao kreator već kultne Battlestar Galactice (one iz 2004.) bio je pisac epizoda za Next Generation. Najviše je sudjelova u stvaranju Deep Space Ninea, puno mračnijeg Star Treka nego li smo vidjeli do sada. Istoimena postaja nalazila se duboko u Beta kvadrantu Mliječne staze te je istraživala kontroverznu temu genocida te napetog odnosa Kardasijanaca i Bajoraca. Uz to smo dobili i protagonista, kapetana Siska, koji je više naginjao prema moralnom sivilu.
Posljednji prošlostoljetni izlet u svemir pružao nam je Voyager.. Borbi za preživljavanje u izoliranom Delta kvadrantu naše galaksije svjedočili smo kroz oči neustrašive kapetanice Janeway. Voyager je najdalje otišao tamo gdje drugi nisu, prava startrekovska motivacija bila je temelj nove serije. Voyager je zbog pozicije u kojoj se posada našla služio kao odlična podloga za istraživanje ljudskog ponašanja u gotovo bezizlaznoj situaciji.
2001. nas je Star Trek: Enterprise odveo u 22. stoljeće, prije Kirka i Spocka te nam je pružao dodatne informacije o prvim godinama Starfleeta. Avanture posade kapetana Archera pratili smo četiri sezone prilikom kojih je serija nagrađena s isto toliko Emmyja čime je nastavljen trend nagrađivanih Star Trek serija.
Ne smijem ne spomenuti i filmove, među kojima se mora istaknuti Wrath of Khan, prema mnogima najbolji film u Star Trek univerzumu zbog izvanredne glumačke izvedbe Williama Shatnera i Leonarda Nimoya. 2009. se dogodio i reboot čitavog serijala te smo dobili alternativnu vremensku crtu Starfleeta. Ponovno smo pratili Kirka i Spocka, koje su ovoga puta tumačili Chris Pine i Zachary Quinto. Novi početak toplo je prihvaćen te je nagrađen Oscarom za šminku dok je drugi nastavak u trilogiji, Into the Darkness, bio nominiran za istu nagradu. Najnovije izdanje – Beyond – nažalost je otišlo u pomalo krivom smjeru, orijentirajući se na akciju umjesto na pomicanje granica ljudskog znanja. Sada nakon izlaska Discoveryja, izgleda da je Beyond bio pogled u budućnost serijala.
These are the voyages of the starship Discovery.
Smješten između Original Seriesa i Enterprisea, Discovery prati Michael Burnham, mladu ljudsku časnicu Starfleeta odgojenu na Vulcanu. Zombiljupci među vama odmah će prepoznati o kome se radi, Sonequa Martin-Green utjelovila je Sashu u popularnom Walking Deadu. Prvi je to put da u serijalu pratimo događaje primarno kroz oči nekoga tko nije kapetan. Michael služi kapetanici Georgiou na brodu Shenzou. Prilikom istraživanja Starfleetovih granica, Shenzou nailazi na neidentificirani objekt koji svojim prisutstvom stvara puno veće probleme nego li bi čovjek očekivao.
S klingonske strane svemira, T’Kuvma, ratnik i prorok klingonskog naroda u svojem križarskom ratu protiv Starfleeta pokušava ujediniti 24 klingonske kuće u veliko Klingonsko Carstvo. I tako dolazimo do prve promjene – Klingonci. Više desetljeća smo imali karakterističan klingonski dizajn – izbrazdano čelo, duga kosa i tamno smeđa boja kože. Ovaj puta je napravljena velika promjena. Kose više nema, a oblik lica i zubi me neodoljivo podsjetio na orkove iz Gospodara Prstenova. Njihov je oklop označen raznim bojama te ovisno o količini nakita, koje je većinom drago kamenje suptilno umetnuto u sam oklop, lako se raspoznaje koji je Klingonac višeg čina. U samom izgledu boja kože igra veliku ulogu po kojoj se Klingonci puno lakše raspoznaju. Na prvi pogled vrlo drastična promjena, no promjena koja mi je nakon dvije epizode sasvim ugodno sjela i pridodaje stvaranju unikatnih karakteristika različitih klingonskih kuća.
I zatim imamo Discovery. Znanstveni brod koji se nalazi na samom rubu dozvoljenih granica te istražuje načine kako se boriti protiv klingonske prijetnju. Na čelu broda nalazi se kapetan Lorca kojeg glumi Jason Isaacs. Riječ je o vrlo netipičnom startrekovskom liku koji je najugodnije iznenađenje čitave serije. Zbog stare ratne ozljede ima problema s očima te se mora postepeno prilagođavati na svjetlost. Scene s njime događaju se u prigušenim sobama što dodatno naglašava njegovu cilj-opravdava-sredstva metodu ratovanja. Za mene osobno je Lorca highlight čitave serije. Glumačka izvedba i naznake ksenofobije te upitan moral čine Lorcu jednim od najinteresantnijih i najstvarnijih likova u serijalu.
Its continuing mission, to explore strange new worlds.
Moram još izdvojiti i Douga Jonesa u ulozi poručnika Sarua, pripadnika Kelpijaca, rase visokih, mršavih, no izuzetno snažnih i brzih bića čiji je zaštitni znak ganglije koje se aktiviraju u slučaju opasnosti. Šminka je stvarno besprijekorna, nekada je čisti gušt samo gledati vanzemaljce, no glumački posao je također odlično odrađen te mi je posebno drago što je dobio epizodu posvećeniju njegovoj percepciji svijeta pred kraj polusezone. Prilikom dizajna samog lika se treba odati priznanje i samom Jonesu koji je imao slobodne ruke da izgradi lik Sarua, kako karakterno tako i fizički.
Kada se pogleda na papiru, to stvarno dobro zvuči. Imamo radnju koja se vuče čitavu sezonu, intrigantne likove koji imaju potencijal rasti i samo čekaju da ih zavolimo i družimo se s njima sezonama. Pa gdje onda nastaju problemi? Eh…
To seek out new life and new civilizations.
Kada pričamo o problemima Discoveryja najbolje je krenuti od naizgled sitnica. Sami dijalozi znaju biti isprazni, ne pridonose nastavku radnje i imaju prazan hod. Riječ je o problemu koji se ponekad može pripisati klišejizaciji serije, pogotovo jer ima i stvarno odličnih monologa/dijaloga koji će mi ostati u pamćenju. Inače kvalitetna glumačka izvedba zna patiti upravo zbog loše napisanih dijaloga. Velika je šteta što se više ne koristi ekspresija lica ili suptilno korištenje glazbe u trenucima kada se doima da su autori ubacili tekst jer eto, treba popuniti tih 40 minuta.
Iduće na redu je tehnička pojedinost, a riječ je o radu kamere. Shenzou bi trebao biti brod na kojem se posada, a tako i gledatelj osjeća sigurnima. Nažalost, zbog čudnog kuta (otprilike 30 stupnjeva nagnut kadar) gledanja to nije tako. Osjećaj klaustrofobije na samom brodu nikako nije dobra stvar, nelagoda koju stvara odgovara jednako onoj koju dobivamo u scenama akcije i opasnosti. Treba postojati jasna razlika jer sam često ostao u stanju polunapetosti ne znajući što režiser očekuje od mene dok gledam. Želi li da sam na rubu stolca? Želi li da plačem s likovima? Da se smijem? Navijam? Opustim se? Poprilično zbunjujuća stavka koja radi puno problema u početku te se kasnije popravi, no i dalje se ponekad nenadano pojavi.
I dolazimo do glavnog problema. Istraživanje u Star Treku služilo je napretku ne samo ljudske rase, već čitavog svemira. Istraživanja su se provodila s ciljem boljitka života i otkrivanja tajni svemira. Nemojte me krivo shvatiti, i u Discoveryju ima toga, no velik naglasak sezone stavljen je na rat između Starfleeta i ujedinjenih Klingonaca. Stoga je pomalo kontroverzna odluka bila naglasak istraživanja staviti na istraživanje oružja, taktika i sredstava za borbu i nadmoć nad neprijateljem. Javlja se sukob tradicije i evolucije prilikom kojeg Discovery ne zna što želi biti i dolazi u krizu identiteta. Trebam biti korektan i reći da je ipak “tek” devet epizoda izašlo, trenutno je polusezona završila te se nastavlja u siječnju, ali itekako dovoljno da se postavi atmosfera sezone te smjer u kojem će serija teći.
U prvih ćete par epizoda naići na par komičnih situacija koje bude nostalgiju na Next Generation, naići ćete na horor elemente prilikom istraživanja friško uništenog broda, naići ćete na akcijske elemente ogromnih svemirskih bitaka – naići ćete na svašta! I to nije nužno problem, no kada se ti elementi naguraju u tri ili četiri epizode, jednostavno ne znam što misliti o seriji i gdje ju svrstati jer sam dojma da ni ona sama ne zna.
Taj tempo se zna prevesti i na čitave epizode. Osjećaj kontinuiteta se ponekad gubi zbog, barem meni, nelogične raspodjele. U jednom trenutku je epizoda posvećena gotovo uzaludnoj borbi protiv Klingonaca, da bi iduća imala posve ludu, čak pomalo napornu, epizodu u kojoj se bavimo putovanjem kroz vrijeme i… Divljim partyjem na brodu…
Ipak, vizualna strana serije je apsolutna poslastica. Od užarenih zvijezdi do šareno-kaotičnih bitaka usred svemira pa sve do predivnih sitnica kao što je mikroskopski pogled na sintezu predmeta. Iako je Bryan Fuller napustio projekt, vidi se njegov dodir jer su vizuali (a s obzirom na budžet od $8 milijuna po epizodi bi i trebali biti) stvarno predivni. Čak je i glazbena podloga na zadovoljavajućoj razini. Uvodna špica je pravi bombon, a svečanost i grandioznost koju daju puhački instrumenti stvarno rade čuda za atmosferu.
To boldly go where no one has gone before.
Ono što Discoveryju treba je imati muda, usuditi se napraviti nešto neočekivano, slijediti već legendarnu rečenicu u nazivu ovog odlomka. Promjena fokusa je bila interesantna stavka, no ne idu dovoljno daleko. Naznake tih petlji i hrabrosti naziru se u posljednjoj epizodi polusezone kada su se usudili istražiti dublje pore ljudske psihologije i misterija koje skriva svemir. Štoviše, ta zadnja epizoda mi je pokazala da su jednu stvar pisci sigurno pogodili, a to su likovi do kojih mi je na kraju bilo stalo puno više nego li sam očekivao. Upravo mi ta zadnja epizoda ulijeva nadu da Discovery neće doživjeti tragični završetak mnogih znanstveno-fantastičnih serija, već će se pokazati kao serija koja ima ono nešto.
I tako se Star Trek nalazi na prekretnici koja ima jako visok ulog. Discovery ima ogroman potencijal. Igra se sa sivilom morala, no nikako ne može potrefiti granicu po kojoj bi trebao plesati. Istražuje interesantne teme, ali ne zna kojoj se posvetiti pa se gubi u svim događajima. I dok ja pišem ove redove, druga sezona je u produkciji, što mi je zapravo jako drago. Iako je prisutno odudaranje od Roddenberryjeve vizije, Discoveryjev potencijal je ogroman te vjerujem da uz dovoljno vremena i malo jasniju viziju ćemo dobiti seriju dostojnu Star Trekovog imena. A sada se vraćam svom kapetanu u Star Trek Online i kratim vrijeme do iduće epizode. Do tada, živite dugo i berićetno!
