Proputovao sam stazama znanstvene fantastike i pronašao se u skrivenom dragulju televizije.
Ako se ne varam, bila je 2011. kada sam napravio prvi korak prema fantastičnoj strani fikcije. Prije toga me nisu osobito privlačile ideje zmajeva i magije, no od onda su me svjetovi ispunjeni čudnovatim i mističnim bićima u potpunosti osvojili te mi otvorili pogled prema, meni, sasvim novom igralištu čiji ću sadržaj upijati kao spužva. Naravno, odmah sam se bacio na istraživanje druge strane novčića – znanstvene fantastike.
Znanstvena fantastika – svuda oko nas
I dok je literatura znanstvene fantastike prepuna distopijskih vizija genijalaca poput Phillipa K. Dicka sa svojom mračnom vizijom bliske budućnosti u Blade Runneru ili pak Isaaca Asimova koji je utemeljio dugogodišnju tradiciju propitkivanja umjetne inteligencije, jedna grana ipak nije vidjela dovoljnu količinu pravog SF-a. To nije filmska scena, ne, to zasigurno nije taj segment. Star Wars, ekranizacija Blade Runnera, Ex Machina, Interstellar… Čovječe, tu ima stvarno jakih imena. Nisu ni igre u pitanju. Deus Ex, Mass Effect… Jesam spomenuo Blade Runner? Jer da, to čudo ima i gamersku adaptaciju. Taj segment koji se još uvijek muči s probijanjem je prostor serija.
Neosporivi kralj znanstvene fantastike na ekranima našeg TV-a (ili monitorima računala u zadnje vrijeme) je definitivno Star Trek s hrpetinom svojih varijacija. Međutim, kada se malo bacim u razmišljanje o razvoju samog žanra na TV-u, nekako mi je teško sjetiti se puno kvalitetnih primjera. Dok je scena prepuna kriminalističkih analiza likova kao što su Breaking Bad ili Sopranosi, kvalitetan SF je nekako neprimjetan. Osim spomenutog Star Treka, nemoguće je ne spomenuti nikad prežaljeni Firefly, koji je, na svu sreću, svoj završetak dočekao u kinodvoranama u obliku filma – Serenity. Malo blaža znanstvena fantastika koja se više fokusira na bližu budućnost ili pak igranje s paralelnim dimenzijama i robotikom se može vidjeti u popularnom Westworldu ili pak Lostu. Ipak, taj pravi duh svemira osjetili smo u svega dvije nabrojane serije. Bio je tu i Stargate serijal kao predstavnik prave svemirske opere. Ima i četvrta, kako ne spomenuti i tu četvrtu.
Battlestar Galactica obilježila je sredinu prošlog desetljeća drukčijim pristupom prilikom izgradnje svoje radnje. Naime, već su 1999. Sopranosi pokrenuli revoluciju – prelazak iz proceduralnih drama, tzv. case-of-the-week epizoda, u one koje su činile jednu cjelinu na kraju sezone. Štoviše, nekada bi se radnja konstatno provlačila kroz čitavu seriju te bi se na nju pametno nadovezivali sporedni događaji koji su pak imali svoje vlastito trajanje. Zbog toga mi je Battlestar Galactica izuzetno draga serija. Svojim karizmatičnim likovima osvojila me od prve sekunde, a sama Galactica se doimala kao jedan od glavnih likova u seriji. Radnja koja se protezala kroz čitavu seriju uspjela me zaokupiti te iako nije riječ o savršenoj seriji, stvarno ima svojih mana, ipak je serija s dušom, kvalitetnim pisanjem i odličnom glumom. I kada sam pogledao Galacticu, nastala je suša… Koji vrag ću sad gledati?! I tada se pojavio The Expanse.
Trgovci, ratnici i političari
Nastao iz pera (dobro, vjerojatno računala, ipak smo u 21. stoljeću) dvojca Tya Francka i Daniela Abrahama, The Expanse je serijal SF romana i novela koji ima već 7 nastavaka, a još dva bi trebala doći u iduće dvije godine. Kao i sve popularno, u ovom slučaju i kvalitetno, The Expanse je dobio svoju televizijsku ekranizaciju na koju sam sasvim slučajno naišao prilikom kasnonoćnog lutanja uličicama IMDb-a. Ocjene su lijepo govorile da je riječ o, u najmanju ruku, dobroj seriji, međutim, vidio sam kako je za emitiranje i produkciju iste zaslužan SyFy. Obično ljubitelji knjiških predložaka kada vide da SyFy radi adaptaciju nečega se prime za glavu, izađu na ulicu i proklinju sve bogove kojih se mogu sjetiti iz romana koje su pročitali. E pa došlo je i to vrijeme da SyFy napravi puni pogodak i stvori visokobudžetni spektakl.
Obožavam kada serija ima toliko kompleksnu radnju da ju je teško ukratko objasniti. U bliskoj budućnosti, ljudska je vrsta uspjela ostvariti putovanje Sunčevim sustavom. Naravno, prva meta kolonizacije bio je najdraži nam crveni planet Mars. Ujedinjeni narodi Zemlje vršili su svojevrsnu opresiju na Mars koji se počeo odvajati i okretati militarističkoj politici. U središtu tog hladnog rata našao se asteroidni pojas prepun rudara koji za sitnu plaću skupljaju resurse za Zemlju dok žive u lošim uvjetima i jedva preživljavaju pod tarifama Zemlje i Marsa za sigurno putovanje njihovih teretnih brodova. Na Ceresu, najvećem objektu u pojasu, detektiv Josephus Miller istražuje nestanak mlade djevojke Juliette Mao. Zemaljsku stranu priče gledamo kroz oči visoke dužnosnice Ujedinjenih naroda Chrisjen Avasarale, dok te dvije lokacije povezuje crna praznina svemira u kojemu desna ruka kapetana trgovačkog broda Canterbury, Jim Holden, svjedoči uništenju istog broda od strane nepoznatih i vrlo naprednih borbenih brodova što podiže tenzije između Marsa i Zemlje. To je baza radnje koja se vrlo brzo počne granati i polagano fokusirati na jednu točku oko koje će se daljnje epizode i sezone vrtjeti.
I što je toliko posebno oko tog Expansea? Puno toga. Odmah ću spomenuti da ovo nije savršena serija, ima svojih mana, no ima nekoliko posebnosti koje ju ističu i stavljaju visoko na ljestvicu najboljih serija koje se emitiraju. Smatram da je najbolje krenuti od usporedbe s nečim poznatijim i popularnijim. Ovo je Game of Thrones u svemiru, bez šale. Prva stvar koja upućuje na to je razgranata radnja koju promatramo na više fronti kroz dogodovštine više različitih likova.
To ne bi ni lipe vrijedilo da ti likovi nisu pametno okarakterizirani. Joe Miller, kojeg glumi već legendarni Thomas Jane, ilitiga Punisher, iskusan je detektiv kojem je već pomalo dosta takvog života. Ima posao i ima alkohol. Predan je jednome isto kao i drugome te besciljno luta Ceresom sve dok se ne dogodi nestanak Julie Mao. Kako je već u srednjim godinama, uvjerava se da je ovo poziv koji je čekao i koji će mu dati svrhu.
Jim je mlad, no dosta iskusan u plovidbi divljim i opasnim crnilom. Zbog toga je naučio igrati na sigurno. Upravo tu igru na sigurno gubi prilikom uništenja broda kada se nađe u šatlu s četvero svojih kolega prilikom reagiranja na poziv upomoć na koji je upravo on odgovorio. Među njima valja istaknuti Naomi, koja je rođena u Pojasu, te živi s idealima slobodnog Pojasa. Tu su također pilot Alex koji iza svoje dobroćudne naravi skriva prošlost o kojoj radije ne priča te wild-card Amos kojemu temperament radi više problema nego koristi. Na kraju je tu i Shed, mehaničar koji svojom nervozom samo potiče tenzije unutar grupice.
Avasarala je pak izuzetno smirena, iskusna i manipulativna te je spremna sve učiniti kako bi spriječila eskalaciju konflikta između dva planeta. Kroz njen lik ćemo se najbolje upoznati s politikom Zemlje i Marsa, usudio bih se reći da je jedan od najvažnijih likova u seriji jer nam upravo ona pokazuje širinu napisanog lorea.
I što je tu tako posebno? Pa eto spomenuo sam Avasaralu koja nas upoznaje sa svijetom, bolje rečeno svemirom, Expansea. I upravo je taj svemir primjer jednog predivno odrađenog world-buildinga. Osoba sam koja voli puno detalja, zavrzlama i hrpetinu likova u serijama. Volim kada se zahtjeva trud prilikom praćenja radnje kako bi se povezali svi dijelovi guste mreže stvorene pametnom naracijom. I ovdje me dočekalo stvarno puno detalja već u samom početku. Shvaćam kako bi nekoga to moglo odbiti, no brzina kojom se gradi taj svijet i kvaliteta same izgradnje je stvarno fascinantna. Najbolje je objasniti na toj glavnoj podjeli – Zemlja, Pojas, Mars.
Na Zemlji je sve po starom, Ujedinjeni narodi dobili su veću moć te su s vremenom uspjeli ujediniti zemlje svijeta te se time planetarno predstavljati u galaktičkom prostoru. I dalje je riječ o svojevrsnoj demokraciji koja koristi najbistrije umove Zemlje kako bi vješto baratala najvažnijim segmentima vladavine. Admirali, znanstvenici, svi koji su se dokazali dio su aparata koji kroji sudbinu planeta. Naravno, korupcija je i dalje tu te se bogataši polako upleću u igre moći radi boljitka svojeg statusa.
Mars se prilikom separacije od Zemlje okrenuo militarističkoj politici što se vidi u njihovom spartanskom odgoju. Obavezna vojna služba, razvoj tehnologije kako bi se poboljšali ratni strojevi, sve se to radi s jednim ciljem u glavi. Obnova Marsa i pretvaranje mrtvog planeta u novu Zemlju.
Pojas je dragulj čitave serije. Svi koji su rođeni u Pojasu ili pak imaju korijene tamo, govore kreolskim jezikom koji nije bio razrađen u knjigama koliko jest u samoj seriji. Kreolski jezik, za one koji ne znaju je jezik koji je nastao na koloniziranim prostorima te miješa elemente domaćeg jezika i jezika kolonizatora. Lingvistički stručnjak Nick Farmer uzeo je riječi iz raznih svjetskih jezika te proučavao ostale kreolske jezike i stvorio specifičan jezik isključivo za Expanse. Jezik se lako razumije, puno je tu engleskog, naravno, no svejedno je fascinantno za poliglote među gledateljima kada čuju miješanje raznih riječi.
Rudari Pojasa i njihove obitelji, kao što sam već spomenuo, žive u lošim uvjetima. To je niski stalež u društvenom poretku, no kao i u svakoj radničkoj klasi, postepeno dolazi do odupiranja. Iz želje za slobodom se rodio OPA (Outer Planets Alliance), organizacija koju je Zemlja označila kao terorističku ćeliju koja želi zagorčati život Zemljanima. OPA je odlično rješenje za razbijanje bilo kakve crno-bijele podjele morala unutar same serije. Motivaciju OPA-a ćete sigurno razumjeti, međutim, njihove upitne metode su me često dovodile do propitkivanja njihovog shvaćanja borbe za slobodu. Oni su faktor nestabilnosti koji uvodi dinamiku u odnos Zemlje i Marsa te razbija status quo.
Kamen temeljac budućnosti znanstvene fantastike
Sad se možda pitate zašto je to toliko posebno? The Expanse je serija koja se usudila riskirati. U industriji u kojoj Game of Thrones vlada, usudili su se pristupiti sličnom formulom na različito razdoblje. U sve to je upakirana visokobudžetna vizualna prezentacija koja će vas često ostaviti bez riječi i držati zakovanim za rub stolca. SyFy je puno uložio u ovu seriju, shvatili su da imaju kvalitetan materijal i trenutno je najskuplja serija te izdavačke kuće. Svi ti elementi čine Expanse jednom od najvažnijih serija za žanr. Nakon uspjeha Battlestar Galactice, The Expanse je prva serija koja je uspjela kvalitetno dočarati priču jedne mračne budućnosti našeg sustava. Dokazali su da je SF žanr koji se itekako može pronaći na televiziji te ono najvažnije, uspjeli su dokazati da serije kao što je Dark Matter nisu budućnost žanra. Postoji smjer u kojem se ovakva tematika može predstaviti gledateljima koji nisu hardcore ljubitelji žanra.
Dvije sezone su prošle, treća dolazi, a ukoliko se nastavi trend obnavljanja sezona, vjerujem da će The Expanse postati jednom od najvažnijih serija za svoj žanr. Zbog toga se nadam da je ovo dobar poticaj oštrim umovima pisaca da stvaraju svoje univerzume kojima će očarati gledatelje diljem svijeta. Predstavljena je jedna zrela priča o mračnoj budućnosti koja pokazuje da koliko god vremena prošlo, ljudi ostaju ljudi, s jednakim brojem mana koliko i vrlina.
