Povratak na poznati teren.
Destiny… Što reći, a da već nije poznato? Igra koja izaziva svakojake emocije. Nekima ni ne treba ništa drugo osim Destinyja, drugi nikada nisu preboljeli razočaranje koje su doživjeli kada je igra izašla. Neki su probali, pa rekli famozno ‘meh’ i nikada nisu shvatili oko čega sva galama. Igra od koje se očekivalo jako, jako puno. Bungie – tvorci mega popularnog i uspješnog Halo serijala pred sebe su stavili ogroman zadatak. Naravno da se to prebacilo i na samu gejmersku publiku (kako same gejmere, tako i recenzente) koja, kad ima jako velika očekivanja, zna biti izuzetno gruba ako krajnji produkt ne bude ono što su zamislili, što su očekivali i što je u biti i obećavano.
U čemu je problem?
Prvi problem je što je ovo možda prvi pravi mainstream MMO na konzolama. Nažalost, sam Bungie uporno je izbjegavao ovo zvati MMO(RPG) igrom. A baš zbog MMOizma (zgodna riječ, ha!) u ovoj igri došlo je do mnogih problema koji su bili za očekivati. Ako ste igrali brojne takve igre na PC-u, znali ste što vas očekuje. Zabavna i zarazna igra, koja u početku bude sadržajno relativno prazna. Kako bi omogućili brojne ekspanzije i dodatni sadržaj igri, kreatori u početku naprave dovoljno sadržaja da se igrač okupira repetitivnim zadacima, a opet toliko malo da mogu u redovitim intervalima pumpati novi sadržaj. Upravo zato smo imali prvo neispunjeno očekivanje – nedostatak RPG priče ravne Mass Effectu i inim dobrim igrama tog žanra.
Drugi minus bio je posljedica. Sav sadržaj koji su igrači već žmirećki igrali, dolaskom nove ekspanzije prestaje biti aktualan. Sva oprema, sva oružja budu nadjačana već sa običnom „plavom“ opremom. Samim time i postojeći raid prestaje biti zanimljiv jer više ne baca najjaču opremu, a svi se prebacuju na novi raid. Bilo je tu još prigovora, možda najosnovaniji se odnosi na užasno loš netcode i/ili servere, te samim time, ponekad grozne partije u Crucibleu (PvP sadržaj) gdje se pucanj ili udarac registriraju tek nakon pogibije.
Ali jedno je sigurno – Destiny i dalje okuplja mase. Nakon što su ga mnogi otpisali, Destiny uporno i uporno iznova bude aktualan. Naravno, najveći priljev igrača bude s novim DLC-ima i ekspanzijama, ali i mimo toga igra ima vrlo predanu hardcore publiku. Koji ga elementi čine toliko neodoljivim? Ljepota je, kako kažu, u oku promatrača, ali najčešće spominjani razlog je nevjerojatno dobra mehanika igre. Osjećaj pucanja je možda najbolji ikad u nekoj FPS igri na konzoli. Svako oružje ima svoje mušice i svoj poseban feeling. Nemojmo zaboraviti ni jako zanimljive klase sa svojim raznolikim skillovima, te fantastično izvedeno skakutanje (a opet – sasvim različito na sve tri klase). Nadalje, igra ima onaj tipičan grind za opremom i reputacijom koji iznova i iznova tjera da se skupi nova, bolja oprema.
Isto tako (možda i najbitnije) iako je Bungie mnoge razočarao jer u početku nije pružio očekivano, tvorci igre su nakon toga pokazali da itekako slušaju vjernu publiku. To se najviše vidjelo u prošlogodišnjoj ekspanziji (The Taken King – TTK). Tako smo dobili sasvim drugačiji, zanimljiviji i inovativniji raid, puno bolje misije (neke i time based), priču, NPC-ove, atmosferu. I nakon nje je redovito dolazio novi sadržaj u vidu sezonskih posebnih događaja (maskiranje, vožnja sparrowa, pvp u dvoje za valentinovo) i poboljšanja nekih gameplay elemenata (popravak loot sistema).
U svakom slučaju, Destiny je, voljeli ga ili ne, zaista posebna igra. Sam autor je toliko „ušao“ u TTK nakon izlaska da je morao na odvikavanje. Ta se igra jednostavno ne može igrati po 20 minuta na dan, već se sjedne u 18h popodne, te kad se ponovno pogleda na sat – ups – 01h poslije ponoći.
I to nas dovodi do posljednje ekspanzije za Destiny – Rise of Iron (RoI). U posljednje vrijeme kolaju glasine kako će ovo biti posljednji veliki sadržaj za Destiny, te da nam iduće godine dolazi Destiny 2. Veći, bolji, drugačiji, a što je zanimljivo, možda bude igriv i na PC-ju! Iskreno, to je pomalo neobično za jedan MMO, koji obično imaju puno dulji rok trajanja, a igra se mijenja i poboljšava redovitim ekspanzijama. No, kako stvari stoje, izgleda da su i one druge priče o stvaranju Destinya bile više-manje točne. Igra je trebala izgledati drugačije te je bilo mnogo rezova i izmjena pred sam izlazak. No, više o tome kada se o nastavku saznaju novi detalji.
Što nam konkretno donosi nova ekspanzija?
Imamo novi raid, 10 novih misija (prvotno dostupno samo 5), novu opremu, novi strike (plus 2 modificirana), novi teritorij, novi tip patrole, (relativno) nove neprijatelje, novi mod i nove mape za crucible i novi hub (mjesto s NPC likovima i dućanima). RoI ovaj puta nije donio toliko velikih novosti kao TTK prošle godine, već se više išlo na sigurno. To definitivno ne znači da je sadržaj loš, dapače! Samo što nakon tjedan dana igranja nije takav „wow“ efekt koji je ostao nakon TTK. Prvotna ocjena je tako sa nerealnih 10 pala na očekivanu (vidjet ćete na kraju koliku).
https://www.youtube.com/watch?v=39jvouEt44s
Priča prati poznatog nam Lorda Saladina kojeg smo sretali u Iron Banner mečevima. On je ovdje predstavljen kao posljednji Iron Lord koji nas upoznaje s razlogom propasti njegovih suboraca. Razlog je tehnološka pošast pod imenom SIVA koja mijenja sva živa bića. Priča, subjektivno, nema takvu težinu kao što je bila u TTK, ali je predstavljena kroz odlične cut scene. Ovog puta tu nisu štedjeli, te je to zaista dobro odrađeno. Misije se prođu jako brzo, barem tih prvotnih pet. Ostale se, slično kao i lani, otključavaju s vremenom i napretkom. Moguće da će uskoro biti predstavljene i nove „time based“ misije kao što je prošlogodišnja za „Sleeper Stimulant“.
Većina novih misija se odvija na zemlji, gdje se i nalazi novi teritorij nazvan Plaguelands koji je povezan sa starim Cosmodromom. Slično kao kad su nas napali Takeni, koji su vizualno bili zanimljivi, ali se radilo samo o reskinu postojećih neprijatelja, ovdje imamo dobro poznatu Fallen rasu koja je genetski modificirana spomenutom SIVA kugom. Nažalost, broj novih neprijatelja je puno manji nego u TTK, jer je tamo svaka rasa u taken formi imala sasvim drugačije kretnje i napade, dok je ovdje u pitanju samo jedna rasa. Vizualno prevladava crvena boja (SIVA elementi), a atmosfera vuče više na neku sf vibru, za razliku od horrora koji je pružao TTK.
Mehanika misija je također poboljšana nekim novim elementima, a ujedno pak isprepletena nostalgijom. Cijela se ekspanzija pomalo oslanja na nostalgiju i osjećaj je da je rađena zbog stare publike, a ne toliko zbog potencijalnih novih igrača (iako je Destiny kolekcija sada izuzetno primamljiva ponuda za nove igrače). Tako npr, tijekom jedne misije imamo jedan jako zgodan moment sa svojim duhićem. Vrijedi odigrati solo barem jednom da se osjeti ta nostalgija (ionako je cijela kampanja kratka).
Dugo očekivani novi raid i mnoštvo drugih noviteta
Novi strike je također zanimljiv (barem prvih par puta), ali veće zadovoljstvo pružaju dva postojeća koji su izmijenjeni i donose nove neprijatelje i elemente. U pitanju su Sepiks Prime i Phogoth. Potonji je upečatljiviji jer donosi dio mehanike starog TTK raida. Calcium fragmenti iz TTK su ovdje zamijenjeni SIVA cache elementima, a potrebno ih je skupiti 30, za razliku od 50 fragmenata. Nova kampanja nas nakon par misija vodi i na treći hub – Felwinter Peak, ovaj puta lociran na Zemlji. Brzo nakon glavne kampanje imamo i dvije misije koje nas vode prema dva egzotična oružja, dobro poznati Gjallarhorn (dijeli ime sa poznatim glumcem), te fleksibilna auto rifle puška Khvostov (već smo spomenuli nostalgiju – ovo je prvo oružje s kojim se zaigra u Destinyju) koja sa svojim postavkama može funkcionirati i kao pulsica i scoutica.
Imamo još nekoliko novih sitnica. Uveden je novi jumping puzzle, naime, jedan od 30 SIVA elemenata iziskuje trominutno skakutanje do vrha planine, tako da će biti potrebno malo strpljenja. Jedan od achievementa traži pak da se u jednom hramu na velikim zvonima odsvira naslovna tema Rise of Irona, za što će biti potreban cijeli tim od 6 igrača kako bi pravovremeno pogodili note. Osjećaj napretka i grindanja također je malo poboljšan uvađanjem knjige dosega/rekorda. Nešto slično je već postojalo za Sparrow Racing League, te nedavno za „Moments of Triumph year 2“. Knjiga prati jedno 30-ak različitih elemenata, ima svoje levele, te se svakim novim otključavaju nove nagrade. Zgodno. Uveden je i sasvim novi tip opreme – ornamenti, koji služe za vizualnu izmjenu egzotične opreme.
Novi NPC-ovi za sada nisu pretjerano pamtljivi, izuzev nove predstavnice Iron Bannera – Lady Efrideet (koja je čak dobila svoj kratki cinematic) i samog Lorda Saladina. Doduše, ni nema ih puno, samo dvoje – Shiro koji podsjeća na Caydea6 i nudi posebne Rise of Iron bountyje, te Tyra koja je tamo za identificiranje opreme (Cryptarch). Kada smo na ovoj temi, trebali bi spomenuti još neke novosti. Shiro daje bountye za vanguard fakciju, a većina ih se skuplja u još jednom novitetu – Archon Forge koji je varijacija na temu Court of Oryx iz TTK. Archon Forge trenutno služi kao loot cave iz davnih vremena, naime, ako se skupi dovoljno ekipe za brzo rješavanje tih valova neprijatelja, engrami padaju i padaju. Morate paziti da osigurate mjesta u inventoryu i kod “poštara”. Druga novost su posebni artifacti koje prodaje spomenuta Tyra, a koji donose vrlo zanimljive gameplay elemente (brže punjenje super energije – vidljivo na slici ispod, neometano sprintanje, odbijanje energetskih oružja…).
Na kraju da spomenemo ono najbitnije – novi raid! Wrath of the Machine je do sad najbrže riješen. Naime, prvi tim na svijetu ga je riješio već za 2 sata. To ne znači da je raid loš, već da su se igrači sasvim izvještili i uigrali. Doduše, za manje od tjedan dana nam stiže i hard mode raid, pa ćemo vidjeti kakve zamke će tamo postojati. Raid donosi neke nezaboravne momente i elemente, ali nije toliko grupno orijentiran kao TTK raid. Nećemo puno pričati, jer je najbolje da se raid proba iz prve ruke, ali moramo spomenuti da jedan dio izuzetno podsjeća na Mad Max filmove, a imamo i dio koji smo vidjeli u traileru za igru gdje cijeli tim skače u provaliju. Nešto kao u Assassin Creed serijalu – „leap of faith“. Raid je donio i do sad možda najbolji i najkompliciraniji quest do sada, a koji na kraju daje fantastično egzotično oružje na 390 lighta. Naime, za njegovo rješavanje se skupilo preko 15-ak tisuća ljudi na redditu i rješavalo matematičke probleme kako bi odgonetnuli što se (i kako) treba napraviti. Samo ćemo spomenuti da je potrebno i poznavanje binarnih brojeva! Inače, trenutno je maksimalan level nekih 386/387, dok će sa hard mode raidom maksimum postati 400.
Crucible nam donosi novi mod igranja (Supremacy) koji umnogome podsjeća na popularni Kill Confirmed iz Call of Duty serijala, a iziskuje da se nakon rješavanja protivnika pokupi i predmet koji ostane iza njega, ili pak obrani predmet svog suborca. Nažalost, kako je ovaj vikend bio prvi Iron Banner turnir u novoj ekspanziji, a igrao se baš taj novi mod, izgleda da ga još uvijek mnogi igrači nisu shvatili, pa tako bojište bude prepuno tih predmeta (crestova) koje nitko ne skuplja. Naravno, kao što je i vaš red u Sparu/Konzumu/Lidlu uvijek najsporiji, tako i ovdje problem bude veći u vašoj ekipi, nego protivničkoj! Nove mape su zanimljive i raznolike, ali ništa groundbreaking.
Koja je konačna ocjena nove ekspanzije?
Ovo je i dalje Destiny koji znamo i volimo. Nije nam donio ništa spektakularno novo, ali nije ni zakazao. Dobili smo dovoljno sadržaja za par mjeseci, ako ne i dulje – ovisno o igraču, ekipi koju imate, drugim igrama i interesima. Bungie je pokazao da nas sluša, ali i da su ovaj puta igrali na sigurno, za razliku od inovativnog TTK. Možda i nije stvar toliko u ziheraštvu, već u najavama da većina ljudstva intenzivno radi na sasvim novom Destinyu. No, ne treba sa time razbijati glavu, već upaliti Dualshock i uživati. Čeka nas patrola, crucible, raid, strike playlista, bounty, Trials of Osiris, Iron Banner! Najbolji pokazatelj kakvu snagu ima ova igra je da od 30-ak aktivnih prijatelja na PSN listi, 20-ak ih igra Destiny. Naravno, prošlo je tek mjesec dana, ali ova igra ima izuzetno vjernu publiku. Destiny je stil života!
