Filmska recenzija | Annihilation

Novi SF film hvaljenog britanskog scenarista/redatelja Alexa Garlanda je horor dragulj na tragu Aliena začinjen filozofskim temama.

Što vam znači ime Alex Garland? Nekima će čovjek biti potpuno nepoznat s obzirom da iza sebe ima tek nekoliko filmova kao scenarist, a dva posljednja je režirao. Karijeru je započeo kao pisac novela, probivši se poznatim ostvarenjem The Beach (pretvorenog u film s Leonardom DiCapriom) pa se nakon toga bacio na pisanje filmova – uz to što je adaptirao The Beach novelu u scenarij, kreditiran je i kao pisac za “28 Days Later”, jedan od highlighta zombie apocalypse žanra u ovom stoljeću. Zašto je ovo bitno? Pa zato što je bilo potrebno dosta vremena dok se i sam nije bacio u redateljske vode, a kada konačno jest, dobili smo vrhunsko ostvarenje u vidu znanstveno-fantastičnog trilera “Ex Machina” u kojem je pokazao i vrsnu redateljsku vještinu uz, naravno, vlastiti scenarij.  Stupanj kreativne slobode koji mu je omogućen tijekom produkcije “Ex Machine” rezultirao je fokusiranim filmom koji nije robovao ograničenjima žanra. Da skratimo priču, iskustvo koje je Garland prikupio radom u industriji dovelo je do jednog od najzanimljivijih filmova koje sam gledao u zadnjih par godina, ambicioznog znanstveno-fantastičnog horora “Annihilation”.

Putovanje u neobično

Film je adaptacija istoimene novele, prve u Southern Reach trilogiji Jeffa VanderMeera. Radnja prati tim vojnih znanstvenika na čelu s biologinjom Natalie Portman, tj. Lene u filmu. Nakon nestanka Leninog muža i njegove iznenadne pojave nakon 12 mjeseci, Lena odlazi u istragu fenomena zvanog Shimmer. Shimmer je područje nastalo padom meteora na Zemlju, obavijeno neobičnom transparentnom sferom u čijem centru je taj meteor. Nekoliko ekspedicija je već poslano u Shimmer, no nitko se nije vratio osim Leninog muža, vojnika Kanea. Zaintrigirana njegovim čudnim ponašanjem, i odlučna otkriti što se nalazi u centru fenomena, Lena se priključuje ekspediciji znanstvenica (da, bez ijednog muškog lika, i neke članice nisu odgovarajuće boje kože kao u knjizi, no to je tema neke druge priče) i odlazi u istragu. Ono na što prvo nailaze jesu zarasla flora i nekoliko mutiranih životinja, no situacija se zakomplicira otkrićem ostataka prijašnje ekspedicije. Da ne duljim, ostatak filma bi bilo šteta spoilati, pogotovo zato što krije neka ugodna iznenađenja netipična čak i za SF žanr.

Žanrovski, ovo bi bilo najlakše opisati kao SF triler koji pogađa balans između ozbiljne drame temeljene na egzistencijalističkim idejama i napetih, često brutalnih sekvenci horora koje će voljeti fanovi “The Thinga” i drugih old-school filmova strave. Ipak, tempo filma je ležerniji nego u konvencionalnijim filmovima iz žanra te Garlandu nudi priliku razraditi Lenin lik povremenim flashbackovima, no vrijedi napomenuti da film nikada ne zapada u monotoniju. Za to su zaslužne dvije stvari: pravovremeno tempiranje novih otkrića koji radnju guraju naprijed te izbjegavanje klišeja stvaranjem zanimljive dinamike između članica ekspedicije. Osim Lene, malo koja dobiva više od par rečenica vezanih uz motivaciju na ovako opasnu misiju, ali za njih jednostavno nije bilo dovoljno vremena (bar nema nijednog lika koji će vas nervirati kroz film). Također, završnicu ne želim puno komentirati iz razloga spomenutih gore, jedino vrijedi napomenuti da će podijeliti publiku. Meni se osobno dopala i ostavila me zadovoljnim te s dovoljno pruženih odgovora da se ne osjećam prevarenim za uložena dva sata.

Iza kamere

Tehnička strana filma je apsolutno besprijekorna. Već u uvodnoj sceni pada meteora možemo tome posvjedočiti. Specijalni efekti su prva liga, bilo da se pojavljuju u obliku Shimmera ili mutiranih kreatura koje ga nastanjuju. Scenografija, i tu prije svega mislim na raznovrsno prirodno stanište u Shimmeru, je prekrasna i ulovljena u punoj ljepoti. Kamera je fluidna i konzistentna s profesionalnom produkcijom u svakom aspektu. Učestalost CGI-ja se povećava kako se film bliži kraju, no upotrijebljen je kako spada, bez puno pretjerivanja.

Prava je šteta što je Paramount prodao prava na film Netflixu jer se time efikasno eliminirala mogućnost projekcije u kinima, izuzev u SAD-u gdje je premijera bila 22. veljače. Ovo je prije svega ambiciozan i skup projekt rađen s namjerom lansiranja u kina, a iako Garland i sam priznaje da će na ovaj način film doprijeti do više ljudi, činjenica je da bi ovo trebalo doživjeti kao kino iskustvo, a Paramount nam ga je uskratio zbog straha od financijskog kraha. Logično kao biznis odluka, ali filmofili gladni izazovnih, zahtjevnijih filmova mogu samo biti razočarani.

Zaboravite cash-grab nastavke poput “Alien: Covenanta”, ovo je prava stvar: originalan i uzbudljiv SF-horor blockbuster, tip filma na koji prerijetko nailazimo. Svakako preporuka.

 

Ocjena: 90%