Kada očekivano sulud i neozbiljan film sam sebe doživljava kao takvoga, može li tada možda formula napokon biti uspješna?
Eh, Fast and the Furious franšiza. Voljeli je ili mrzili, već je stigla do osmog nastavka, što zvuči suludo s obzirom na to da se nije očekivalo ni da dobije drugi. Serijal koji se prvo bazirao na uličnim utrkama se polako pretvorio u „heist“ filmove da bi na kraju postao neki suludi špijunsko-akcijski kombo svega. Nisam fan franšize, nisam niti neki veliki mrzitelj, ali znam što očekivati pri gledanju ovoga filma. Neki su me zabavili (Fast Five, da sudite mi, prije 6 godina mi je bilo zabavno gledati kako vuku sef kroz Rio, uz ritmove Danza Kuduro, jebiga), neki su me maksimalno iziritirali (Furious 6, iskreno sjećam se samo da je Michele Rodriguez tu bila bitna jer je imala amneziju i da su ganjali avion po 780 km dugoj pisti), no otprilike znaš što ćeš dobiti kad ulaziš u kino. Zbog toga, ako i odete gledati ovaj film i ne svidi vam se zbog tog suludog koncepta koji zanemaruje sve zakone fizike, matematike, medicine i ostalo, onda nemojte kriviti redatelja, glumce ili filmsku kuću koja ih pušta u proizvodnju, već krivite sebe što ste očekivali nešto od FF-a što on nije.
Na čelo osmog nastavka ove franšize je zasjeo F. Gary Gray, čovjek šarolikog opusa koji pod svojim imenom ima Straight Outta Compton, Law Abiding Citizen, The Italian Job, The Negotiator i Friday. Ovoga puta je dobio nešto skuplju igračku u ruke i napravio je s njom više manje ono što su napravili i svi prije njega, no hajde, u ovom nastavku su ipak neke druge stvari funkcionirale nešto bolje, a neke treće nešto lošije pa je ipak neka razlika. Uglavnom, krenimo s glumcima i ujedno s prvim naznakama što je tu bilo dobro a što ne.
Vin Diesel kao Dominic Torreto opet predvodi ekipu tj. THE FAMILY. No, kao što smo vidjeli u najavi za film, Dom je ovoga puta postao odmetnik. Dotaknut ću se kasnije kako i zašto kad budem kratko se osvrnuo na priču, pa hajmo samo o likovima i glumcima. Iskreno, kada god je Vin na ekranu, to mi je ujedno bio i najdosadniji dio filma. On je jedan od troje glumaca koji ovaj film doživljavaju jednostavno preozbiljno. On se ovdje nije zabavljao, on je bio legitimno uvjeren da radi nešto ozbiljno ovdje i trudio se iznositi svoje emocije i opet je držao prodike o obitelji i opet me nije bilo niti malo briga ni za što od toga. Pogotovo jer čak ni taj koncept obitelji, ako je ikome od gledatelja i stalo, više ni ne postoji bez Briana i Mie. Uglavnom, cijeli taj dio koji se vrtio oko Doma je bio minus i Vin nije napravio ništa posebno kako bi to popravio. Odmah na njega ću nadovezati i Michelle Rodriguez koja je kao tužna jer je ovaj sad odmetnik, ali opet vjeruje u njegovo srce bla bla kenj kenj. S obzirom na to da sam gledao film u 4D-u još me manje bilo briga za tu isforsiranu melodramatiku, već sam htio da me jebeno sjedalo katapultira u platno kada Rock zafleksa mišićem. No, kada je već spomenuto da se troje ljudi trudi uraditi nešto, onda moramo spomenuti i treću, a to je Charlize Theron.
Da se razumijemo, Charlize Theron nije bila loša u ovom filmu, već je jednostavno radila ono što je radila i onim filmovima o Snjeguljici, ako ih je itko pogledao, a to je da je dala previše sebe u nešto što realno to ne zaslužuje. Čak je u jednom trenutku njen lik otišao u radikalno mračnom smjeru za FF franšizu što je pomalo i škodilo po sam film. Jer dok u jednom trenutku gledam kako podmornica ganja Lamborghini po ledu, u drugom gledam nekakvu čak i stvarnu prijetnju u njenom liku. Zvuči kao da bi takav neprijatelj dobro došao u bilo kojem filmu, ali kroz većinu filma je ton nikad blesaviji (i to u pozitivnom smislu, doći ću do toga), pa je ovo bilo pomalo čak i „out of place“.
E sad, krenimo na zabavni dio, tj na glumce na kojima se vidjelo da se zabavljaju pri snimanju. Koliko god je Tyrese „earn that paycheck“ Gibson imao plejadu isforsiranih slabih fora u prethodnim nastavcima, moram priznat da me ovoga puta, pored 2-3 ipak opet isforsirane, nasmijao. Dobio je neke bolje one-linere, nije bio toliko iritantan i rekao bih čak da su ovoga puta nešto i uspjeli s njim. Ludacris je uvijek nekako samo tu, malo nas vrati u devedesete kada je hakiranje u filmovima bilo nešto neviđeno, iako su nasumično lupali tipke u MS-DOS-u, zadere se „wooo“ i to je to. Ništa loše, al ništa posebno. Ono što je posebno i zbog čega mi je drago da i pišem ovu recenziju su DWAYNE THE ROCK JOHNSON I JASON STATHAM.
Caps lock, da. Zaslužilo ga je. Rock i Statham su sami izvukli ovaj film i učinili ga ne samo podnošljivim nego zabavnim. Kada ih prvi put vidimo u zajedničkoj sceni, odmah je jasno da su njih dvojica jedina stvar koju želim gledati do kraja filma. Imaju tu „alpha vs alpha“ kemiju koja funkcionira na ekranu, dobro se gađaju glupim one-linerima, za akciju su već obojica veterani tako da to obavljaju bez muke, ali ono što je najbitnije, zabavni su. Jednostavno ima nešto u tome kad se od Rocka odbijaju gumeni meci, a on random liku kaže „rubber bullets, huge mistake“, ili kad Statham s nekom suludom koreografijom našamara njih petoricu i dobaci Rocku da će mu ta uska potkošulja koju nosi zaustaviti dotok krvi u mozak. Od tog zajedničkog trenutka pa nadalje, svaki put kada se pojavi jedan od njih, film je odmah na višoj razini i da mi netko kaže, napravit ćemo spin-off gdje neće glumiti nitko osim njih dvojice, ja bih dao zeleno svjetlo. Eh da, i Statham ima možda najzabavniju akcijsku sekvencu u čitavom serijalu.
Od ostalih likova su tu još Kurt Russell, Helen Mirren i Scott Eastwood. Kurt Russell se jednako dobro zabavljao kao i navedeni likovi gore. Vidio mu se sjaj u očima i osjećaj da shvaća kako je u nečem totalno suludom i kako uživa u tome. Taman je u filmu koliko treba da razveseli svojom pojavom, kao što to radi u svakom filmu. Helen Mirren ima ubojito dobar cameo i iskreno, više bih volio da je lik poput nje bio glavni negativac. Mnogi su se pitali i za nju što joj je to trebalo, ali kad izrekne tih nekoliko rečenica koliko ih kaže u filmu, postaje vam jasno da je dio ovoga samo da se opusti i uživa, i što je najbolje, čak i kao takva opere pod sa svima. Scott Eastwood je jedna od grešaka filma i izuzev toga da ga ekipa vrijeđa pošalicama, stvarno nema nikakav utjecaj osim što je uspio izmamiti jedan užasan „cringe“ trenutak. Ako je ovo trebao biti nekakav „stand-in“ za Paula Walkera, onda je katastrofalan.
Kada pogledamo sve napisano do sada, ne čini se toliko loše jel? Imamo onaj glavni par koji gura neku svoju priču za koju nas nije briga, imamo zločinca koji je možda i prezločest (lol) za franšizu tj. bar za ton od ostalih likova i imamo „ludacris“ akciju (hehe, vidite li što sam napravio ovdje) s plejadom ovoga puta čak i zabavnih i komičnih likova. No, naravno da pored svih razbijenih automobila i guranja torpeda rukom postoji negdje i priča. Uglavnom, razlog zbog kojeg Vin Diesel postaje odmetnik bi bio za neki drugi film čak i legitiman razlog, ali vjerujte mi da ja nisam kužio uopće tko su ti ljudi zbog kojih on mora bit „bad guy“ dok mi nije to film ko glupanu objasnio. Trebalo bi nas kao biti briga i trebali bismo to negdje imati u memoriji iz prethodnih nastavaka, ali naravno da nemamo i jedino dobro što je ta, nazovimo ju priča, donijela je što bez nje ne bismo imali onu navedenu sekvencu sa Stathamom. Ako bih mogao sad dobiti natrag Rocka kako gura torpeda rukom, hvala.
Glupi akcijski film treba ocijeniti kao glupi akcijski film i jasno, dok mu dosta ocjenu skida isforsirana priča i navedena već prevelika briga određenih glumaca naspram ove ekipe koja se zajebava kao da nema sutra, jedna stvar me poprilično razočarala, a to se nije trebalo dogoditi ovom filmu. Jedna od velikih akcijskih scena bila je slabo odrađena. Možda bih to uzeo i više u obzir da recimo ona s Rockom i Stathamom nije genijalna i da nije solo Statham genijalan, a čak ću reći da je onaj dio s podmornicom bolji nego li onaj suludi lov za avionom u šestici (da, nekako je onaj dio na koji su se svi hvatali za glavu kada su vidjeli najavu ispao dovoljno blesav da bude fora i zanimljivije nego li mnogo toga u prethodnim filmovima), ali jednostavno se mora napomenuti da je CGI u jednoj sceni bio slab i da je trebalo biti to puno bolje odrađeno kada su imali tako sulud koncept. Vjerojatno ste primijetili u najavi da ih u jednom djelu gađa i kolona remote control automobila po cesti kao plimni val. Uglavnom, nisu od toga napravili ništa specijalno. Čak nije bilo ni tipično FF suludo, već poprilično mlako. Ok, podiglo je doživljaj to što sam po prvi put gledao film u 4D-u, koji je btw funkcionirao jako dobro i bio sjajno kalibriran s pokretima automobila u filmu, ali da je moglo bolje, moglo je.
Ocijeniti ovaj film je jedan od težih zadataka koji sam imao. Ako daš i za jedan posto previše optužit ćete da si budala bez ukusa koja ne zna prepoznati artističke vrijednosti filma kao vrste umjetnosti, a ako daš za jedan posto premalo si pretenciozni kreten koji ne raspoznaje filmove namijenjene za mozak na pašu od onih ozbiljnih. No, hajde, probajmo. Osmi nastavak franšize će meni čak otići u gornji dom franšize ponajviše zato što su ovoga puta možda napokon i sami shvatili da se radi o blesavim filmovima. Iz toga razloga Rock i Statham sjaje toliko u filmu, iz tog razloga je i Tyrese podnošljiviji i iz tog razloga je ganjanje podmornice zabavnije od ganjanja aviona ili dronova ili što god je ono bilo u prošlom. Ja bih čak rekao da su, koliko god ovo bizarno zvučalo, scene ovoga puta bile manje „over the top“, a više nekako čisto blesavo zabavne i da su tu možda i izvukli nešto dobro. S druge strane opet se morala gurati OBITELJ, opet je moralo biti i nekakve ozbiljne šprehe i nekako povratka u povijest i prizivanje likova kojih se nitko ne sjeća i ono što je po meni bilo totalno nepotrebno, moralo se spominjati Briana. „Brian would know what to do.“ „NO! We have to leave him and Mia out of this !“ Totalno nepotrebno, ako ih ne morate uvlačiti u priču, ne morate ih ni spominjati, dali ste već čovjeku počast na kraju prošlog filma, pustite ga u spokoju. Sve u svemu, ako se nekako mogu poboljšati ovi filmovi, ja bih osobno išao na još gluplje, još luđe, s još više komedije i još više zabave. Ovo je bio dobar korak gdje je Fast and Furious shvatio da je visokooktanski cirkus u kojem su zanemarena sva prirodna pravila i većina likova (ujedno i glumaca) se ponašala sukladno tome. Također, moje prvo iskustvo u 4D-u je odigralo veliku ulogu i svidjelo se to vama ili ne, na kraju sam izašao s mišlju, ok, zabavio sam se. Zaboravit ću ga do sutra, ali bilo je dijelova koji su me razveselili u ta dva sata, tako da…
(p.s. ne ozbiljno, dajte spin-off s Rockom i Stathamom)
