Filmske recenzije

Filmska recenzija | The Mummy

Da li je filmski svemir Universala završio prije nego li je uopće započeo?

Možda sam lud, ali radovao sam se ovom filmu kao i čitavom konceptu studija Universal koji je planirao oživiti svoja filmska čudovišta i spojiti ih u jedan svijet. Razumijem da je ljudima već iritantno što danas valjda svaki film mora biti smješten u neki „filmski svemir“ gdje će biti povezan sa još tko zna koliko filmova, ali likovi poput Mumije, Drakule, Frankensteina i Čudovišta iz Crne Lagune su uistinu interesantni likovi koje realno i nismo vidjeli već neko vrijeme u kvalitetnom izdanju na filmskom platnu. Najava za film meni osobno i nije izgledala toliko loše i nisam bio jedan od onih koji su zazivali Brendana Fraisera, jer iskreno,  nije me toliko briga za njega niti za te filmove. Komentiralo se naširoko kako su ti filmovi barem bili simpatični i zabavni, ali mislim da su i ti komentari bili čisto reda radi da se „hejta“ nešto prije nego izađe, pogotovo zato jer je remake, nego li zato što su ljudi legitimno voljeli Mumiju Brendana Fraisera. Ne mogu se sjetiti niti jedne scene iz tih filmova, i vjerujem i da je kod ostalih tako, ali dobro, neka im bude. 

Uglavnom, ova Mumija je početni film Universalovog „Dark Universea“ koji bi trebao objediniti sva njihova čudovišta u jedan filmski svemir, te je zadatak da pokrene sve to dobio Alex Kurtzman, čovjek koji po drugi puta režira neki film i koji je poznat više po tome što je bio producent i scenarist za brojne osrednje blockbustere kao što su Transformers, The Amazing Spider-Man 2,  Star Trek, te serije Hawaii Five-O i Sleepy Hollow. Nažalost, Kurtzman nije dao neki svoj doprinos pri stvaranju ovog filma, ali nije ni isključivi krivac za konačni rezultat.

Već je iz uvoda jasno da Mumija nije dobar početni film za Universal, no kao i uvijek, krenimo redom po segmentima filma. Tom Cruise predvodi glumački ansambl i radi ono što radi najčešće i što radi dobro. Trči, bježi, ispada iz aviona, sve ono što se očekuje od akcijske superzvijezde. Cruise je i dobar glumac što je pokazao nebrojeno puta, no u zadnje vrijeme ga ipak guraju u te tipične akcijske uloge koje čovjek odradi profesionalno neovisno o kvaliteti filma. Još je jednom odbio da kaskaderi rade posao za njega pa je tako još jednom on taj koji odleti 50 metara u zrak nakon neke eksplozije. On je svoj posao odradio i jedan je od najmanjih problema u ovom filmu.

Druga (od ukupno tri) osoba koju također možemo uvrstiti pod sekciju „pozitivno“ je Sofia Boutella koja tumači princezu Ahmanet tj. Mumiju. Sofia je već dokazala u Kingsmanu, a pogotovo u Star Trek Beyond kao Jaylah, da ima taj potencijal za velike akcijske filmove i ovdje jako dobro radi svoj posao kao antagonist filma. Uistinu je šteta što je film ispao takav kakav je (o problemima ćemo kasnije) jer je Sofia stvarno izvukla maksimum iz ovoga što joj je dano da tumači. Treća osoba i zadnja koju ćemo napomenuti kao pozitivnu je Russell Crowe. Iako su možda i mogli držati to kao misterij, otkrilo se u najavama još da Crowe glumi Dr. Jekylla/Mr. Hydea. Njegov lik je možda i najveća spona koja bi trebala povezivati taj planirani filmski svijet čudovišta i Crowe je bio poprilično dobar u svojoj ulozi te ju je ozbiljno shvatio. Ako planiraju napraviti film koji će se vrtiti isključivo oko njega moram priznati da ću biti zainteresiran jer u ono malo vremena što je imao, Crowe je bio jako zanimljiv.

Nažalost, pored tog terceta gdje ih je dvoje bilo dobrih, a Tom Cruise bio jednostavno Tom Cruise, ostatak je debelo ispod prosjeka, neki čak i grozni. Annabelle Wallis koja glumi arheologinju koja je i nekakav ljubavni interes za Cruisea je jedna od tih groznih. Istini za volju dobila je katastrofalno loše napisanog lika, ali ni njena izvedba nije baš pomogla. Jednostavno ni u kojem trenutku nitko ne može biti uvjeren da je ta žena stvarno arheolog, da zna o čemu priča i da je ikakav ljubavni interes ikome. Sve što radi na ekranu je jednostavno krivo te tajming njenih rečenica i način na koji ona prenosi svoj lik na ekran stvara čak i određenu neugodu. Sjećate li se možda glavnog ženskog lika u Jurassic Worldu? E pa ovo kao da je bila gora verzija toga, što govori jako puno. Peti lik po važnosti, i također onaj koji spada pod kategoriju grozno, je Jake Johnson. Znate kako mnogi filmovi pored junaka imaju i pomoćnika junaku koji je tu kako bi bio „comic relief“.  Kako bi ti likovi uspjeli, jer se radi o toliko puta ispucanom klišeju, vrijeme i način na koji taj glumac/lik pruža tu komičnu stranu moraju biti savršeni. Jake Johnson radi sve suprotno od toga. Čak na početku, kada je film još u neozbiljnom tonu, je nekako i probavljiv, ali ono u što se kasnije njegov lik pretvori je ne samo nepotrebno, već jednostavno loše.

Vidite kako sam upotrijebio u prošloj rečenici ovo „kada je film još u neozbiljnom tonu“? E to je ono što je najveći problem filma. Mumija jednostavno ne zna kakav film želi biti. Pored onih troje dobrih aktera koja sam naveo, film negdje duboko u sebi sadrži čak i zanimljivu priču. Pa čak i nakon svega me zanima kako će se razvijati taj svijet, ako nakon ovog brodoloma uopće i ode dalje u razvoj. Ali džabe mu sva zanimljivost kad je ona zakopana ispod ogromne količine klišeja, lošeg dijaloga, konstantne promjene stila filma iz scene u scenu i općenito scenarističkog kaosa. Bez ikakvog otkrivanja radnje, dati ću vam primjer tog neznanja što film želi biti. Prvo započne kao neka zabavna karizmatična Tom Cruise akcija, nakon toga postane misterij, nakon toga postane „Nemoguća misija“, nakon toga postane horor, pa nakon toga postane izgradnja Universal filmskog svemira, pa nakon toga postane ljubavna priča, a unutar svega navedenog imamo i komediju koja niti u jednom trenutku nije prikladna niti smiješna. Četvero ljudi je pisalo scenarij za ovaj film i to se u filmu itekako vidi. Ne samo to, nego imam osjećaj kao da se tih četvero ljudi uopće nije ni konzultiralo, već da su znali glavnu priču filma, ali da nisu znali što pišu ostala trojica. Struktura bez ikakve kohezije, dijalozi bez ikakvog smisla, početna ekspozicija gdje nas iz nekog razloga glas Russella Crowea vodi kroz povijesnu priču o Egiptu i princezi Ahmanet? Nigdje veze.

Za većinu novih filmova ove vrste najčešće kažemo da je barem audiovizualno sve na mjestu ako već ima drugih problema. To više-manje vrijedi i za Mumiju. Da se razumijemo, teško da ćete zapamtiti ijednu scenu ili komentirati nakon filma kako je neka scena bila super snimljena, ali vizualno je sve bilo ok snimljeno i zvuk je također bio na visokoj razini. Problem je doduše taj što film niti u jednom trenutku nije iskoristio to što je imao ljude koji znaju raditi vizualni spektakl. Najnapetije akcijske scene smo vidjeli već u foršpanu i pomalo sam razočaran što u filmu koji ima Cruisea, nema neke puno jače akcijske scene od onih već viđenih. No tu se opet vraćamo na onaj problem gdje film ne zna što je pa su akciju u jednom trenutku zamijenili hororom/komedijom/ljubavnom pričom.

Zaključno, što reći suvislo više o Mumiji? Jedna očekivana uloga, dvije dobro odglumljene, dvije katastrofalne, priča koja je mogla biti zanimljiva, scenarij koji nije mogao biti veći kaos i potencijal koji nije iskorišten niti vizualno niti u smislu kreiranja tog „čudovišnog svijeta“.  Prava je šteta što smo dobili to što smo dobili jer postojao je tu određeni potencijal. Dala se tu ispričati zanimljiva priča, Sofia Boutella je donijela jedan zanimljivi prikaz i “twist“ u liku Mumije, no količina mana u maltene svim segmentima filma je odradila svoje te se na kraju postavlja pitanje: postoji li itko koga će legitimno zanimati ovaj projekt Universala i postoje li ikakve šanse da izvuku nešto pozitivnog iz ovoga? Odgovor je, barem trenutno, negativan.

Ocjena: 50%

Povezano