Filmska recenzija | The Predator

Nakon 31 godine od izlaska prvog filma, jedan od originalnih glumaca režira nastavak kakvog smo svi čekali. Ili?

Neću lagati, predator mi je, uz aliena, omiljena filmsko stvorenje. Toliko da, unatoč svim manama, mogu osamsto puta gledati svaki nastavak u serijalu, igrati igre, pa i čitati romane (iznenadili biste se, neki su zaista dobri).

Dan danas, nitko nije nadmašio genijalnu ideju iza tog lika. Predator je lik kojeg se svatko, pa i najveće macho vojničine boje, a isto tako i lik kojem se divimo jer je vrhunac evolucije. Ultimativni lovac, savršen stroj za vrebanje, nadmudrivanje i ubijanje. Ono što ga možda diže stepenicu iznad aliena je osobnost. Dok su alieni poput košnice pčela, svi djeluju kao jedno, bez ikakvih emocija i osobnih interesa, predatori ne ubijaju nenaoružane žene, a imaju i osjećaj časti, što smo vidjeli u Predatoru 2 i AvPu.

Film je definitivno imao odlične postere, koji vam je najbolji?

Brojna dosnimavanja nadvila sumnju nad kvalitetom filma

Osam godina nakon posljednjeg filma (Predators), Shane Black nam donosi nastavak koji bi nas trebao vratiti korjenima franšize. Ovaj projekt je od početka fanovima do neba digao apetite i očekivanja, ali brojne odgode i nadosnimavanja nakon loših reakcija testne publike bacila su sumnju na kvalitetu.

Shane Black iza sebe ima vrlo dobar rezime. Naime, napisao je scenarij za Lethal Weapon i Last Action Hero, dok je za Kiss Kiss Bang Bang, Iron Man 3 i The Nice Guys odradio i scenarij i režiju. A ne smijemo zaboraviti ni da je u prvom Predator filmu glumio jednog od vojnika, koji je, doduše, prvi nastradao…

Shane Black je uspio okupiti iznenađujuće dobru i poznatu glumačku ekipu. Između ostalih, ovdje su Boyd Holbrook (Logan), Trevante Rhodes (Moonlight), Jacob Tremblay (Room, Wonder), Keegan-Michael Key (Key and Peele), Olivia Munn (X-Men: Apocalypse, The Newsroom), Sterling K. Brown (This is Us, American Crime Story), Thomas Jane (The Expanse), Alfie Allen (Game of Thrones), Yvonne Strahovski (The Handmaid’s Tale, Mass Effect…).

Manji dio odlične glumačke postave (s lijeva na desno – Sterling K. Brown, Trevante Rhodes, Boyd Holbrook, Olivia Munn, Keegan-Michael Key, te u prvom redu Jacob Tremblay i redatelj Shane Black)

Priča koju su razni traileri odavno spojlali

Ono što je plus je da film ne troši previše vremena na uvod i prazan hod te radnja počinje od prvog kadra. Nakon kratkog okršaja u svemiru između dvije predator letjelice, manja uspijeva pobjeći na Zemlju. Budući da je oštećena u borbi, prisilno slijeće, dok sami predator iskače pomoću manje kapsule.

Paralelno s tim, ljudski protagonist – snajperist Quinn McKenna (Boyd Holbrook) iz zasjede promatra razmjenu narko kartela. Spomenuta kapsula pada praktički na njega i njegov odred, ali on jedini uspijeva pobjeći pritom uzevši i dio predatorove tehnologije. Prije no biva odveden na ispitivanje, poštom šalje tu tehnologiju na svoj poštanski sandučić kako bi imao dokaze bliskog susreta sa svemircima.

Welcome back, our favorite movie monster! 

Naravno da pošta ne završi na očekivanoj lokaciji, već je preuzima njegov sin Rory (Jacob Tremblay) koji se zbog Aspergerovog sindroma ne snalazi s vršnjacima, ali bez problema pohvata logiku iza yautjinih (predator rasa) znakova i tehnologije. Vlada u međuvremenu nekako zarobi odbjeglog predatora, drogira ga teškim sedativima i vrši eksperimente na njemu. Za to vrbuju i pomoć znanstvenice Casey Bracket (Olivia Munn) koja biva oduševljena bliskim susretom s vanzemaljcem. Naposljetku privode i ispituju Quinna te ga, kako bi sakrili sve dokaze o susretu, ubacuju autobus s ostalim neželjenim i problematičnim vojnicima.

Pogađate, zarobljeni predator se uspije osloboditi, a osim njega, na Zemlju dolazi i predator iz druge letjelice s početka filma, nakon čega film ubacuje u petu brzinu i slijedi totalni kaos.

Traileri su nam prerano spojlali velik dio radnje predstavljanjem drugog predatora u filmu… 

U čemu film uspijeva

Shane Black

Ono što se ne može poreći je da Shane Black zaista ima feeling za old school akcijske filmove i dobre, zabavne i britke dijaloge. Ovo je film koji će (barem njegov prvi dio) voljeti svi oni koji su uživali u starim akcijskim klasicima. Bez previše pompe, uvoda i prenemaganja, film nas uhvati već od prvog kadra i ne pušta do samog kraja. I nije u pitanju samo akcija, jer i ona dosadi ako je loše odrađena ili ako nema drugih elemenata koji nam privuku pažnju. Black izuzetno vješto drži fokus na oživljavanju duha starih filmova koristeći spomenutu akciju, odličan humor s genijalnim one-linerima te zabavne i simpatične likove.

Casting

U tome mu definitivno pomaže izuzetna glumačka postava koju ste praktički cijelu vidjeli u nekim jakim uradcima. Na trenutke sam se zaista zapitao kako su neka imena pristala nastupiti u ovakvom, za njih, netipičnom filmu, pogotovo znajući da neće biti u centru pažnje, budući da previše likova dijeli relativno kratak screen time (1 sat i 47 minuta – identično kao i originalni Predator). Iskreno, nemam primjedbe na izvedbu nijednog glumca, ali definitivno se ističu Thomas Jane i Keegan-Michael Kay kao komični duo te Boyd Holbrook i Trevante Rhodes (usput, on bi trebao glumiti 50 Centa u potencijalnoj biografiji, isti su) koji imaju neočekivano dobru kemiju.

Shane Black, danas redatelj, a nekad prvi koji je stradao u originalnom filmu.

R-rated

Zahvaljujući uspjehu Deadpoola, filmski studiji se ipak kreću u dobrom smjeru i prihvaćaju da neki filmovi jednostavno moraju imati R prefiks, jer Predator bez krvi nije Predator. Na sreću, ovdje imamo dovoljno krvi i iznutrica, lošeg humora i nikakvih nepotrebnih PC (politički korektnih) elemenata za ovakav tip filma. U jednoj sceni možemo vidjeti Jacob Tremblaya koji za Halloween nosi predatorovu kacigu, te nakon što doživi ruganje i bacanje limenke na tu kacigu, ona bez imalo susprezanja odvali granatu i raznese ne samo tog lika već cijelu kuću. Hvala Shaneu Blacku i Foxu na ovome!

Nostalgija

Još jedan element koji Shane Black vrlo vješto odvaguje je korištenje posveta i nostalgije, ali u taman dovoljnoj količini da nam film izmami osmijeh na lice, a da opet bude dovoljno moderan i unikatan. Tako da ovdje imamo klasične rečenice poput “Get to the Choppa”, (no ovaj se put misli na motor) ili pak kad je Olivia Munn impresionirana bliskim susretom s predatorom pa kaže: “You are one beautiful Mothefu**er”. Isto tako, imamo i neke scene koje su doslovce cut and paste scena iz prvog filma, ali se u tome nikad ne pretjeruje. Ono pak što će nas sve tijekom cijelog filma najviše asocirati na prvi film su kultne melodije, odnosno taktovi poznatih tema Alana Silvestria. Jedino je čudno, ako već koriste njegovu glazbu, zašto nisu angažirali njega, već je to odradio Henry Jackman.

Tko ga ne bi volio – kao i uvijek, odličan kostim za predatora, ovaj put u izvedbi Briana A. Princea.

A gdje ne uspijeva

Spomenuta nadosnimavanja i rezanje filma zbog prilagođavanja testnoj publici je rezultirala vrlo nejasnim segmentima pred kraj filma. Neke scene su u potpunosti izmijenjene iz dana u noć, neki zapleti i likovi su u potpunosti izbačeni, a pred sami kraj je, zbog skandala, izbačen dio s glumcem koji je bio u zatvoru zbog napastovanja, a koji je izazvao velike probleme glumici Oliviji Munn. Ostaje vidjeti bi li film bio loš da svega toga nije bilo. Možemo se eventualno nadati nekoj director’s cut verziji prilikom izlaska filma na blu-rayu.

Posljedice tog rezanja se najviše vide na samom kraju filma gdje film gubi upravo na onome što je tako dobro funkcioniralo na početku – tečna i dinamična radnja. Izmjene kadrova postaju vrlo kaotične i nedorečene, puno toga se jednostavno ne vidi, neke scene se pojavljuju kao da nedostaje pola minute, minutu prije toga. A sve to kad je klimaks u samoj radnji, kad se drugi predator baca u lov na našu šaljivu ekipu. Izuzev samo editinga, na trenutke izgleda i da je Black zagrizao preveliki zalogaj i da jednostavno nije mogao elegantno zaključiti sve te obećavajuće elemente kojih se dotakao tijekom filma.

Nemam ništa ni protiv evolucije predatora, njihove interne borbe, niti protiv toga da klinac s Aspergerom u dvije minute shvati cijeli jezik predatora, ali neke odluke pred kraj te sami rasplet radnje budu na kraju baš loše, zbrzane i nedorečene. Sve to najviše dolazi do izražaja u zadnjih pet minuta, koje su najveće razočaranje, koje je još veće jer je film tako dobro funkcionirao u prve dvije trećine ili čak tri četvrtine da bi završio tako loše i nespretno. Ne smijem zaboraviti i povremeno loš CGI i to opet u tom lošijem dijelu filma.

U svakom slučaju, zadnji dio filma ispada kao da ga je radio netko drugi i nalijepio na prvi dio filma.

Akcije i brutalnosti ima na pretek

Finalna ocjena

Iskreno, vidjevši prve recenzije, malo me uhvatila skepsa prije gledanja, ali nakon prve dvije trećine filma sam se iskreno pitao čemu tako loše ocjene, jer je taj dio filma izuzetno dobro odrađen, perfektno rekao bih. Tečnost radnje, odličan humor, posveta starim filmovima, zabavni likovi, sve je bilo odlično. Možda i najzabavniji film godine.

Do tog zadnjeg dijela… Ostaje zaista nada za nekom boljom verzijom filma u budućnosti. Najviše me strah da se zbog tog kraja i loših ocjena kritike ne snime novi nastavci. Isto kao što su na neodređeni period neodgođeni i nastavci Alien filmova. Znam da mnogi misle suprotno, ali ja bih radije i loše nove filmove, nego nikakve.

Ocjena 70/100