U ekspanzivnom svijetu filmova rađenih po stripovima je li „dobro“ zapravo dovoljno dobro?
Koliko god bili fanovi jednog tabora ili drugoga, činjenica je da DC univerzumu do sada baš i nije išlo. Naravno da je o ukusima teško raspravljati, no stav je ipak većine da Man of Steel, BvS i Suicide Squad nisu na toliko visokoj razini koju je digao Marvel, pa čak i Fox sa svojim filmovima. Imaju jasno i potonji pokoji promašaj, no i ti promašaji su od kritike i publike doživljeni s jednakim kritikama/pohvalama kao i jedina tri filma koja smo dobili od DCU-a. Otkriveno je kako je bilo puno problema u suradnji redatelja i studija na sva tri filma, jasno je bilo da DCU igra lovice da što prije dođe do Justice Leaguea jer je samo ime tih junaka dovoljno za dignuti dobru lovu, ali izostala je bilo kakva ozbiljna izgradnja svijeta u kojem ti likovi žive, kao i njihova prijeko potrebna karakterizacija. Tada je došla najava za Wonder Woman i već na prvi dojam stvari su djelovale drugačije, djelovale su pozitivno. Foršpani su obećavali, hvalio se izbor Patty Jenkins kao redatelja (režirala Monster sa Charlize Theron), a i svi su bili suglasni kako je Wonder Woman bila možda i najbolji (ili barem drugi najbolji nakon Batflecka) dio BvS-a. Je li sve ispalo tako sjajno? Odgovorit ćemo odmah u glavu. Nije. Daleko od toga da se radi o slabom filmu, dapače, riječ je o najboljem uratku što se DC univerzuma tiče, ali ipak se nije naučilo na svim greškama.
Gal Gadot, oženi me
Krenimo prvo s glumom. Gal Gadot jednostavno JE Wonder Woman. Njen performans ekstremno diže ovaj film da se ne utopi u prosjeku i zaista je isplativo otići u kino pogledati film samo zbog nje. Kao što citat u filmu kaže kako je Diana građena od gline u koju je Zeus opalio munjom, slično možemo reći i za samu pojavu bivše Miss Izrael. Žena jednostavno zrači karizmom u ulozi Diane Prince i projicira iskrenost, integritet, simpatičnost, snagu te volju i želju za dobrim. Vjerujem da čak i oni koji su manje upoznati s likom Wonder Woman mogu vidjeti da je to upravo ono što se tražilo od njenog lika i da Gal ni u jednom trenutku filma nije napravila krivi korak te je pružila, maltene, savršenu superherojsku izvedbu. Nevjerojatno je da je upravo ženski lik potencijalni nositelj čitave franšize dok se u drugim taborima i dalje pomalo boje zadati takav pritisak nekoj od svojih heroina na leđa, ali Gal je jednostavno „ubila“ ulogom u kojoj su jasno iskristalizirane sve njene emocije, snaga, nevinost, ali i naivnost i sumnja te prijelaz iz iste te sumnje u potpunu vjeru u sebe.
Pored nje treba reći da je ulogu poprilično običnog prosječnog lika jako dobro odglumio i sve bolji i bolji Chris Pine. Da ne otkrivamo previše, Chris Pine je vojnik/špijun koji se jednostavno našao na krivom mjestu u krivo vrijeme i „otkrio“ Dianu. Međusobna kemija između njih je sjajna, dijalozi koje vode su dobri, pa čak i kada su klišejizirani ih oni izvode dovoljno dobro da se može progutati i to. Čak i njegov lik sam po sebi budi osjećaj simpatije i brige prema njemu, a sve to proizlazi upravo iz odnosa s Dianom.
Od viška glava… boli?
Nažalost, ostatak glumaca i nije tako pamtljiv, ali čak i nije problem u njihovoj glumi koliko u tome kako su ti likovi napisani. Inače, scenarij, odnosno pisanje priče je i najveći problem filma, no o tome malo kasnije. Uglavnom, ostatak likova ne tumače neki super poznati glumci pa je možda i besmisleno navoditi njihova imena (osim Robin Wright na početku filma), pa je dovoljno reći samo da se radi o točno onako klišejiziranim likovima koje smo vidjeli milijun puta, ali da stvar bude gora, nisu imali niti trunčice neke svoje osobnosti ili originalnosti koje bi ih izdvojile od mase. Npr. od vojne ekipe Chrisa Pinea imate pijanog Irca, koji naravno ne vjeruje u mitološke priče i fantastičan je sharpshooter ali ne može više ništa pogoditi zbog traume rata; imate Indijanca, koji naravno kao duhovni čovjek vjeruje u mitologiju; i arapskog prevaranta koji je naravno šarmer koji također vjeruje u cijelu priču u amazonkama i ostalo.
Sva tri lika su apsolutno irelevantna, ne pružaju nikakav „comic relief“ (koji je usput rečeno sjajan kada ga odrađuju Gal i Chris u svom odnosu i nešto što nismo još vidjeli od DCU-a), niti razvoj njihovih likova igdje vodi. Naravno, film je o Wonder Woman, ali jednostavno je bezvezno natuknuti da postoji neka dubina kod tih likova pa je onda ne istražiti ni u minuti filma. Sve to čini te likove potpuno nebitnima i ništa ne bi izgubili da ih se izbrisalo kompletno iz filma. Slično vrijedi za sve ostale likove, bilo da se radi o tajnici Chrisa Pinea koja je pokušaj komedije ili o likovima vezanima uz Prvi svjetski rat tokom kojeg se radnja odvija.
Teško je pričati o negativcu filma s obzirom da ne znate točno tko je negativac do samoga kraja, no reći ću da je sporedni negativac odrađen jednako prosječno, pa čak nebitno i slabo kao i gore navedeni likovi, dok me s druge strane ugodno iznenadio glavni negativac. Da se razumijemo ne radi se o nekom epskom bad guyu kojeg ćete pamtiti, hajmo reći da je na razini onih pomalo zaboravljivih kao što su Ronan u Guardiansima ili Apocalypse u X-Menu, ali greška na kojoj su naučili, pogotovo iz BvS-a, je što se nigdje u foršpanima ne može otkriti tko je negativac i kako borba izgleda, pa je ta finalna borba bila čak i zanimljiva za gledati. A kada smo već kod izgleda…
Ja sam Wonder Woman theme song, nema drugih theme songova pored mene
Vizualno je film fantastičan i dok će mnogi reći da je to nešto na što smo se već naučili u ovome žanru, Wonder Woman ipak donosi određenu paletu boja i prelijepih kadrova koje nismo mogli vidjeti u dosadašnjim DCU filmovima. Sva oružja kojima Diana vitla funkcioniraju sjajno na ekranu i 3 glavne akcijske scene, kao i „boss battle“, su vizualno izvedene fantastično. Naročita pohvala ide koreografiji te fluidnoj i neprimjetnoj montaži. Ono što je bilo fantastično oko Diane u BvS-u je fantastično i ovdje, a to je glazba. Wonder Woman ima vjerojatno najbolji theme song od svih likova, instantno je prepoznatljiv i ustvari navodi na pomisao kako ustvari niti jedan drugi lik niti film nema toliko prepoznatljivu originalno skladanu glazbu. Neki filmovi u žanru nas oduševe putem odabira pjesama za soundtrack, no WW je jedan od rijetkih koja oduševljava upravo svojom originalnom glazbom.
Nažalost Wonder Woman ima jedan problem koji vjerujem možete izvući i iz ovih par kritika koje sam naveo do sada u tekstu, a to je scenarij. Kvalitetne tipične origin priče teško je danas napisati jer više-manje smo sve vidjeli, a one čak i u stripovima jako liče jedna na drugu. No, bilo kako bilo, pojedini filmovi, poput Doctora Strangea recimo, su unijeli nekakav svoj šarm i neku svoju dušu da unatoč poprilično standardnoj priči ipak imaju „mesa“ koje ga čini ponešto drugačijim. U slučaju Wonder Woman, gotovo pola dijaloga i monologa možemo dovršiti sami jer znamo što će likovi reći, priča je jednostavno previše predvidljiva, a oni dijelovi koji su klišej su iznimno naglašeni klišej.
Također negdje na prijelazu između prve dvije trećine film je upao čak u pomalo dosadne vode, te su neke scene bile puno duže nego što su realno trebale biti. Dobar dio likova ne služi ničemu i čak je u poprilično jednostavnoj priči pomalo i nejasno kako su likovi došli od točke A do točke B. Također, ono što kritika diže u nebo kao fantastično jer je to u našem društvu sada popularno, je woman power. Sam lik Diane Prince već je sam po sebi takav da je ona ultimativna žena i ja mislim da uz ovakvu izvedbu Gal Gadot to nitko ne može osporiti, no postoje trenuci kada film praktički hvali sam sebe što je feministički orijentiran i čak postane i malo propovjedački kada u žaru najveće borbe film počne razmišljati sam o sebi i hvalit samoga sebe.
Zaključak
Sve u svemu možemo reći da se DCU uspio izvući iz prosječnosti jer Wonder Woman uistinu djeluje kao najkvalitetniji njihov film, ali definitivno si moraju prebrojati sretne zvijezde jer Gal Gadot je bila toliko savršena da je gotovo pa samo njena zasluga što je film ispao takav kakav je. Istina, treba još jednom odati priznanje i Chrisu Pineu koji je bio sasvim dobar sporedni lik, kao i ljudima koji su radili na audiovizualnom sektoru jer su posao odradili bez greške (možda je trebao biti koji slow-motion manje u filmu, no dobro). Uistinu je šteta zbog tih pozitivnih stvari što je priča filma takva kakva je i što su svi ostali likovi napisani tako kako jesu jer bi onda pričali o filmu koji bi se mogao mjeriti s onim najvišim ešalonom superherojskih filmova u zadnje vrijeme. Ovako je gluma tu, stil je tu, vizuali su tu, glazba je tu, no supstance i dalje fali kako bi se povezala film u jednu cjelinu gdje je svaki dio u najmanju ruku barem solidan. Na nekim greškama su naučili, no neke su i dalje prisutne. Ostaje za vidjeti hoće li Gal biti dovoljna za podnijeti sav teret u budućnosti i možemo li ovo tretirati kao onaj prvi film koji će lansirati DCU prema naprijed. No dobro, bolje išta nego ništa reklo bi se. Ponovit ću još jednom, ako vam se čini ocjena višom nego li što su mane u osvrtu sugerirale, ovi dobri dijelovi, a pogotovo Gal, su stvarno bili toliko dobri.
