Mark Wahlberg i Peter Berg još jednom su udružili snage nakon “Lone Survivora”, pa nam tako (opet) donose istinitu priču o katastrofi koja je pogodila naftnu platformu Deepwater Horizon 2010. godine i prouzročila jednu od najvećih ekoloških šteta u povijesti SAD-a. Filmovi katastrofe su inače jako zaboravljivi, no ovo je ogledan primjer kako ih treba raditi, ako se već rade.
Peter Berg redatelj je poprilično šarolikog opusa, pa tako iza sebe ima filmove kao što su “The Kingdom”, “Hancock”, “Battleship” (ajme majko) i “Lone Survivor”. Očito je s potonjim otprilike shvatio što želi raditi u budućnosti, pa se nakon te priče odlučio na adaptaciju i ove istinite priče te je još jednu (teroristički napad na bostonskom maratonu 2013.) stavio na čekanje, a glavnu ulogu će opet ulogu imati Mark Wahlberg. “Deepwater Horizon” nije “Oscar bait” što su možda neki očekivali s obzirom na tematiku i na vrijeme izlaska filma, već je u principu akcijski film katastrofe. No, umor od filmova katastrofe započeo je još prije desetak godina, a nisu puno pomogla ni neka novija izdanja poput “2012” ili nedavnog “San Andreasa”, pa je bilo teško očekivati da ovaj film ponudi nešto novo, no na kraju je ipak ugodno iznenadio.
Deepwater Horizon ne bavi se političkim aspektom tog događaja niti njegovim posljedicama, već čisto prikazuje kroz što su prolazili radnici te platforme taj dan. Sama struktura filma sasvim je solidno posložena. U prvom dijelu filma upoznajemo se s nekim likovima, saznajemo zašto je došlo do toga do čega je došlo, te kako otprilike rad na toj platformi funkcionira. Glumački doprinos da to sve izgleda što realnije, a ovaj film zasigurno i je najrealniji film katastrofe u novije vrijeme, izuzetno je bitan, pa tako Mark Wahlberg igra i više nego solidnu ulogu glavnog elektrotehničara na brodu, kroz čije oči gledamo najveći dio filma. Koliko god da je Marky Mark dobar, uloga koja je najviše impresionirala je ona svima omiljenog Kurta Russella u ulozi upravitelja na platformi. Što god da je radio na ekranu i što god da je rekao izgledalo je zanimljivo i uz njegov lik je bio najveći gušt provoditi vrijeme. John Malkovich je također bio jedna od jačih pojava u filmu u ulozi izvršitelja British Petroleuma, svojevrsnog bad-guya, bez obzira na to što je odradio ulogu u njegovoj klasičnoj Malkovich maniri (ovdje je to odgovaralo). Ostatak glumačkog ansambla odradio je kvalitetno svoj posao, no osobno mislim da je moglo biti komotno više neke međusobne interakcije i dodatnog upoznavanja kako bi nam stalo malo više do tih likova, pa je tako film komotno mogao trajati 20 minuta dulje kako bi dobili taj jedan dodatni sloj emocija.
https://www.youtube.com/watch?v=S-UPJyEHmM0
Stvar s kojom je film pak pogodio u samu srž je sama akcija, te vizualni i zvučni efekti. Kao što sam već rekao, ovaj film djeluje realnije od gotovo svakog filma katastrofe u zadnjih tko zna koliko, zbog činjenice da ne puca na čisti hollywoodski spektakl s Michael Bay eksplozijama. Istina, u filmu se mogu naći 2-3 scene koje su malo podsjetile na to (pogotovo jedna s američkom zastavom), ali u ogromnom dijelu filma vidi se da se jako puno radilo s praktičnim efektima i da CGI-a i kompjuterskih animacija gotovo pa i nije bilo. Nema puno situacija kao u drugim filmovima gdje redatelj kaže: “Ok, ovo nam je još jedan moneyshot i eksplozija koju ćemo koristiti u traileru”, već je sve jedan veliki kaos snimljen u većini slučajeva (pored nekoliko shaky camova) jako dobro. Kao što sam rekao, pokoja scena se može naći da se pokaže grandioznost, ali i to je nekako izgledalo puno bolje nego što možemo vidjeti u drugim filmovima. Ono što je još više pomoglo da se dočara ta situacija su zvučni efekti. Poprilično sam siguran da će ovo biti nominirano za neki Sound mixing ili Sound editing jer čula se škripa svake cijevi, odvijanje svakog šarafa, protok svake kapi i svaki plamen. Takve stvari prosječni će gledatelj stvarno rijetko zamijetiti u filmovima, no ovaj se potrudio da to bude primjetno i da zvuk svega što se događa igra itekako bitnu ulog. Sveukupno u tehničkom sektoru imam samo riječi hvale za ljude koji su se bavili vizualnim i zvučnim efektima, jer način na koji je konstruirana i snimljena akcija ovoga filma je uistinu impresivno realan. Također, nakon filma sam bio uvjeren kako se radi o R-rated filmu, no ispada da je ipak PG-13, što me nakon “Sedmorice veličanstvenih” još jednom zbunilo pri tom određivanju što je R, a što PG-13, s obzirom da ovaj film ne preže pri prikazivanju smrti i teških (otvoreni prijelomi, vidljive kosti koje prebijaju meso) ozljeda.
Ono što bi učinilo ovaj film punim pogotkom i što nedostaje da ga podignemo na visoki nivo je već navedeni duži run-time i dodatan uvid u likove. Glumci su odradili svoj posao dobro i ne može se tu naći previše mana, uostalom ima scena gdje nitko od likova ne kaže ništa, a da vam je pri tom jasno sve što se događa, ali ipak nedostaje onaj faktor da mi je legitimno stalo do cijelog tog postrojenja. Wahlberg i Russell možda su i dobili dovoljno vremena, ali mislim da se moglo, barem putem njih, malo više saznati i o svima ostalima. Vidi se da određeni dijelovi te platforme (npr. sektor gdje tovare blato) funkcioniraju ajmo reć kao obitelj, ali na kraju kada se dogodi sranje, koliko god to realno, bolno i teško izgleda, šteta je da nismo dobili nešto više. Daleko od toga da se radi o nepoštivanju tih ljudi i njihovih obitelji (jer se razgovaralo sa svim članovima i preživjelih i umrlih, i svi su dali zeleno svjetlo, te su zadovoljni konačnim proizvodom), ali mislim da bi 20 minuta više, pa makar i da se ta karakterizacija odvija tokom samog kaosa, učinilo film još boljim, pogotovo jer likovi i iz ovoga što smo vidjeli djeluju zanimljivo, pa zasigurno ne bi škodilo da im se dalo još dijaloga i još interakcije. Tako primjerice lik Gine Rodriguez, koja je jedan od sporednih likova sa značajem, upoznajemo samo kroz Wahlbergove pošalice o njenom autu i slično, a moglo se komotno potrošiti dvije minute da se vidi što ona radi na toj platformi, s kim, kako, itd. Isto vrijedi i za radnike na tom dijelu postrojenja za tovarenje blata. S pozitivne strane, ne puca se na jeftine trikove gdje nam samo na minutu pokažu da glavnog aktera čeka doma trudna žena, pa, evo ti gledatelju “in your face”, on ima trudnu ženu, navijaj za njega da uspije.
U konačnici, Deepwater Horizon je prijeko potrebno osvježenje za žanr i dokaz da ovakvi filmovi mogu pronaći svoje mjesto pod suncem, pogotovo kada se pokušava s ovakvom kombinacijom praktičnih i zvučnih efekata što realnije dočarati sam događaj. Šteta je što se nije dalo još prostora nekim glumcima, pogotovo kad je gluma bila sasvim solidna i kad likovi nisu bili nezanimljivi, no sve u svemu radi se o dobrom filmu kojeg se isplati pogledati u kinu i nakon kojeg ćete obnoviti svoju mržnju prema velikim moneygrabbing kompanijama.
72%
