Recenzija | Luke Cage

Forward, always…

Ključna je rečenica koja se prostire kroz čitavu seriju i diktira akcije glavnog nam lika, a može se upotrijebiti i pri opisu samog Marvela. Očito je kako im samo ime leži jer ono što rade nekoliko posljednjih godina stvarno je čudesno. Kontinuitet kvalitete superhero filmova i serija nikad nije bio impresivniji, a od prošlog smo tjedna bogatiji za još jedan naslov, Luke Cage. Što nam to nudi heroj Harlema i trenutno nam omiljeni snagator u Marvelovom univerzumu saznat ćete ako se odlučite zadržati na kratko i izdvojiti vrijeme za čitanje naše recenzije.

Luke Cage serija je koja nastavlja Marvelovu politiku upoznavanja šireg gledateljstva s manje poznatim likovima iz njihovog univerzuma, a pri tom zadržava ton koji je uspostavljen kroz suradnju s Netflixom u ostalim serijama. To bi značilo kako tu ništa nije novo, očekuje vas nešto mračniji i ozbiljniji pristup tematici, a pozadina Harlema pruža točno ono što je potrebno.

Skupine kriminalaca vladaju ulicama, bande se natječu za teritorij i prestiž, sve što bi i očekivali u seriji ovakvog tipa. Još jednom nije u pitanju klasična superhero serija već samo jedna s elementima iste. Luke Cage nije klasični superheroj, a njegovi postupci nisu uvijek uvjetovani njegovim dobročinstvom što nas dovodi do one najljepše točke Netflixovih serija koje nas uvijek pokušavaju postaviti u sivo područje i potaknuti nas na razmišljanje i procjenu akcija koje likovi poduzimaju.

Srećom, serija pršti karizmatičnim likovima od kojih će vas neki od njih zabaviti, ali i dati vam razloga za razmišljanje. Nijedan od likova nije prikazan prosto kao loš ili dobar, svaki je dobio svoju pozadinsku priču koja nam otkriva razloge njihova ponašanja u određenim situacijama kao i razloge zbog kojih su tu gdje jesu u seriji. Ni tu se ne bježi od klasičnog pristupa, pa tako se tako kroz seriju susrećemo s flashback scenama koje nam pružaju uvid u prošlost likova. Daleko najjača epizoda po tom pitanju je četvrta koja nam otkriva pravu priču iza Lukea Cagea odnosno njegov origin story.

https://www.youtube.com/watch?v=ytkjQvSk2VA

Luke Cage relativno je nepoznat lik široj publici, a prvi smo ga puta mogli gledati u seriji „Jessica Jones“, gdje je dobio priličnu količinu screen timea i dobre temelje za svoju seriju. Serija se tih temelja dotiče kroz određene razgovore i pošalice, a Lukeov lik razvija mnogo dublje. Mike Colter je odličan, a sam lik Cagea ćete kroz seriju zavoljeti. Jednostavno je nemoguće oduprijeti se šarmu koji lik posjeduje pa ćete se tako nebrojeno puta nasmijati na njegove komentare. Čak ni u najtežim trenucima oni ne izostaju, a i dobro su tempirani pa ne dovode u pitanje ozbiljnost situacije. Njegova su moć nadljudska snaga i neprobojna koža što znači da u koreografijama borbe možete očekivati čisti brute force bez većih akrobacija na koje ste možda navikli kroz seriju „Daredevil“. Nešto kao i teška kategorija u boksu, MMA-u ili sličnom sportu. Možda i nije najpoletnija, ali svima je najzanimljivija.

Sporedni likovi također su jaka strana ove serije pa tako tu imamo detektivku Misty Knight koja je svakako zanimljiv lik, ali ne odmiče iz okvira samog žanra tako da tu možete očekivati klasičan lik koji će učiniti sve kako bi došao do konačne istine. Rosario Dawson osvojila je gledatelje u Daredevilu, ali i u Jessici Jones, a upravo u ovoj seriji lik Claire Temple dobiva najviše vremena da zasja. Može se lako ustvrditi kako je postala jedan od pivotalnih likova za sve serije, a ovdje je njezin lik odrađen najbolje dosad. Dok god dobivamo ovakve izvedbe od nje, nemamo ništa protiv toga da je gledamo u svakoj seriji.

Osobno, možda i najveće iznenađenje je Mahershala Ali u ulozi negativca Cottonmoutha koji je oteo svaku scenu u kojoj se pojavljuje. Ima nešto u toj izvedbi pa tako karizma jednostavno pršti u svakoj mu sceni. Od samih dijaloga i načina na koji se njegov lik nosi pa do odličnih izmjena s drugim likovima, Cottonmouth je jednostavno jedan od onih likova koje je apsolutni užitak gledati.

Valja i istaknuti lik Mariah Dillard koju ćete zbog njenih postupaka zasigurno zamrziti tokom serije, a koju utjelovljuje Alfre Woodard. Iz nekog razloga u nekim je scenama izgledala glumački pomalo indisponirano što je dovelo do slabije glume i na kraju uvelike smanjenog dojma oko njenog lika. Također, ne možemo a da ne spomenemo lik Shadesa kojeg bi bilo najlakše opisati kao Horatio Canea iz CSI: Miamija, ali u ulozi negativca. Kad pogledate seriju sve će vam biti jasno.

Bande, droga, oružje…

Priča serije nije ništa neviđeno, uostalom to ni nije nešto što bi očekivali u seriji ovakvog tipa, ali sama izvedba i više je nego dobra. Kao i ostale, i ovu bi seriju mogli podijeliti na dva dijela. Dinamika u prvom dijelu sezone zato je nešto drugačija nego u ostalim Netflix-Marvel serijama, pa tako Luke Cage nije taj koji je u podređenom položaju već upravo suprotno. On je x-faktor na ulicama Harlema, nepoznanica koja zadaje velike glavobolje Cottonmouthu i opasno mu narušava posao. Zanimljivo je gledati kako se svijet upoznaje s njim i reakcije koje to izaziva među ljudima, a također lijepo je gledati za promjenu heroja koji ne skriva pred ljudima ono što je. Na trenutke serija pomalo odlazi u vode „parodije“ i ismijavanja nekih klasičnih klišeja, barem sam ja stekao takav dojam. To je sigurno nešto što će vam izmamiti osmjeh na lice, a nije nešto što možemo često vidjeti na ekranu.

Dijalozi su odlično napisani, prilično realni bez prevelikih filozofiranja, a ni one-linera ne nedostaje. Serija je puna i biblijskih citata, onih koji ocrtavaju situaciju u kojima se likovi nalaze, a materijala za quotanje ne nedostaje.

Welcome to Harlem

Za kvalitetu serije valjalo se pobrinuti i oko svijeta u kojem se ona odvija, u ovom slučaju Harlema. Bogatstva kulture u tom dijelu New Yorka ne nedostaje, a u seriji je dobro iskorišteno. Obilje muzike tipične za to područje, cameo uloge i prikaz odnosa u samoj zajednici uvelike doprinose samoj atmosferi serije i živosti svijeta u kojem se ona odvija, a ljubitelji afroameričke kulture to će sve posebno cijeniti.

Povezanost Marvelovog univerzuma nikad nije bila veća no u ovoj seriji, pa su tako češće no ikad u dijalozima prisutne poveznice s ostalim serijama, ali i s ostatkom Marvelovog svijeta. Postoji i nekoliko kraćih pojava poznatih likova u određenom obliku kroz seriju što je svakako pohvalno. Jedan od ključnih dijelova same priče direktno je povezan s prvim Avengersima, a sve to pridonosi samoj imerziji u taj svijet koji će gledatelji sigurno cijeniti. Također, kao i u svakom Marvelovom projektu očekuje vas obilje referenci na pop kulturu i svijet u kojem živimo.

Idemo dalje

Na kraju, lako je zaključiti kako je Marvel još jednom uspio i donio nam još jednu seriju u kojoj možemo guštati svih 13 epizoda u komadu. Već treća u nizu u suradnji s Netflixom, a zanimljivo je primjetiti kako je svaka od tri serije različita na svoj način pa tako svakoj skupini gledatelja pruža nešto. I dok će nekom Luke Cage biti najdraža, nekom drugom to će možda biti Daredevil ili Jessica Jones. Iron Fist također obećava nešto potpuno drugačije, a u kvalitetu više ne sumnjamo.

Temelji za drugu sezonu serije su uspostavljeni, a pitanje je hoćemo li je dobiti prije ili nakon „The Defendersa“ koji će okupiti sve snage Netflixa i Marvela.

Do idućeg čitanja, always forwards