Sjećate li se koliko vas nije bilo briga za Star Trek kada je izašao prvi trailer za ovaj film uz zvuk pjesme Sabotage od Beastie Boysa i kada ste uz to vidjeli da je redatelj filma Justin Lin, čovjek koji je režirao četiri Fast and Furious filma ? E pa sad zanemarite sve to, jer Star Trek Beyond je više “trekky” nego li njegova prethodna dva nastavka.
Star Trek Beyond je, kao što većina vas vjerojatno zna, treći nastavak rebootanog Star Trek serijala. Nakon što su prva dva prošla poprilično dobro kod kritike i publike iako su imali svoje probleme, postavilo se pitanje s izlaskom tog prvog trailera kamo ovaj serijal ustvari ide. Izgledalo je kao da ćemo još jednom gledati kako generični bad guy uništava Enterprise i kako će se raditi o nekoj čudnoj fan fiction verziji filma kojoj je cilj nagurati što više besmislene akcije gdje će zauvijek nestati ono što najviše volimo kod Star Treka, a to su odnosi likova. Djelomično to i stoji, jer akcije ima možda i malo viška, što se vjerojatno ne bi osjetilo toliko da dvije-tri scene nisu teški “over the top”, ali to se itekako da progutati jer se u karakterizaciji likova osjeća atmosfera Star Treka i usudio bih se reći da je dinamika između Kirka, Spocka, Bonesa, Scottya i društva izvedena bolje nego li u prethodnicima. Aura originalne serije bila je itekako prisutna i to je ujedno najjača karta na koju film igra, što uostalom tako treba i biti. Ujedno je ovo i ogledni primjerak zašto nikada ne smijemo prerano donijeti sud o filmu, samo na temelju jednog trailera. Najgori dio trailera je najbolji dio filma, što zvuči suludo, ali je istinito.
Chris Pine i Zachary Quinto po treći su put ušli u uloge Kirka i Spocka, i po treći put su odradili posao na najvišem nivou. Naravno da ćemo te likove uvijek gledati kroz prizmu Williama Shatnera i Leonarda Nimoya, ali dojam je da Pine i Quinto stvarno daju svoj maksimum i da su druga najbolja stvar koju smo mogli dobiti nakon originalne postave. Zoe Saldana još jednom ponavlja nenametljivu ulogu Uhure, kao i John Cho ulogu Sulua, te prerano preminuli Anton Yelchin ulogu svima dragog Chekova. Simon Pegg je u prva dva nastavka bio simpatičan kao Scotty, i vidi se na njemu da je veliki fan Star Trek svemira, ali ovoga puta je bio nekako previše Simon Pegg. Daleko od toga da je bio loš, ali bila je pokoja scena gdje su mogli komotno srezati rečenicu-dvije iz njegova teksta. S druge strane, on je bio jedan od ljudi koji je pisao scenarij i dijalog ovoga filma pa mu se može to i oprostiti jer je osjećaj za likove sjajno pogođen, a to je posljedica njegovog pisanja. Kirk je Kirk, Spock je Spock, i to se osjeti iz svake njihove izgovorene riječi na filmu. Dobra novopridošlica je Sofia Boutella kao Jaylah, novi originalni lik smišljen za ovaj film, i definitivno ima mjesta za nju u nekim budućim nastavcima. Za kraj sam morao ostaviti Karla Urbana koji tumači Leonarda “Bonesa” McCoya. Urbana nažalost ne vidimo toliko često u filmovima što je prava šteta jer se radi o stvarno dobrom podcijenjenom glumcu koji je i ovdje pokazao da zna što radi. Upravo preko njega se moram vratiti na odnos likova. Star Trek je uvijek imao i velike svemirske bitke, i istraživanje novih planeta i novih oblika života, i politiku i diplomaciju, ali primaran razlog zbog kojeg su ljudi oduvijek bili vezani uz ovaj svijet su bili likovi. Odnos Bonesa i Spocka u ovome filmu odiše klasičnim Star Trekom i samo iz vremena koje provedemo s njima vidljivo je koliko se radilo na tome da se vrati ta iskra i da ovaj primarno ljetni blockbuster ujedno bude i svojevrsni respektabilni “hommage” originalnoj postavi.
Vizualno je film na visokom nivou što je bilo nekako i za očekivati, bilo je nekoliko sjajnih kadrova, no ostaje dojam da se prethodni redatelj, J.J. Abrams, bolje snalazi kada treba snimiti neke epske svemirske scene, dok je Justin Lin ipak više potkovan za ajmo reć tipičnu akciju. To će mnogi vidjeti vjerojatno i kao jednu od mana ovoga filma. Nitko ne kaže da akcije u filmu ne smije biti, pogotovo u SF filmu, ali postoje barem dvije scene, ako ne i tri, za koje ćete imati dojam da ste ih vidjeli u serijalu “Fast and Furious”. Neki ljudi to vole, neki ne, osobno nemam ništa strahovito protiv toga, ali definitivno stoji činjenica da se mogla malo smanjiti ta “spas u zadnji čas” doza adrenalina. Ne radi se o tome da je ta doza akcije učinila Star Trek nečime što on nije, već da se previše puta općenito, neovisno o tome kako se film zove, išlo na to da je ulog jako visok, što čini kasnije akcijske scene, kada ulog mora biti visok i kada je vidljivo da je, nešto manje napetima. Također, filmu malo treba da se pokrene, ali dobra stvar je što jednom kad krene progresivno kvalitetom ide prema gore. Kada već govorim o tome, moram se dotaknuti i Idrisa Elbe koji je tumačio glavnog negativca, Kralla. Elba je uglavnom “bad-ass” u koju god da ga ulogu stavili u kojem god filmu, pa je tako to bilo i ovdje, no kroz barem dvije trećine filma bilo je poprilično nejasno koja je glavna motivacija njegovog lika, te je djelovao kao generični bad guy kojem je naravno cilj uništiti svijet/čovječanstvo/štogod. Kasnije njegov lik ipak dobiva prijeko potrebnu karakterizaciju i jasno je zašto radi to što radi. Šteta je što se nije ušlo možda i još dublje u njegovu motivaciju i što nije još šire ispričana njegova priča jer iako izgleda zajebano i iako zvuči tako isto uz dobre citate poput “This is where the frontier pushes back!”, moglo se poraditi još na njemu što bi doprinijelo uostalom i cijeloj priči. Ovako glavnu priču više spašavaju već navedeni odnosi likova, pa ispada da ustvari nekoliko “side storya” gura ustvari tu glavnu priču koja je pomalo kaotična. Ne toliko u smislu da se ne može povezati što se događa na ekranu i da skaču previše sa jedne stvari na drugu, već da se može postaviti itekako puno pitanja zašto su neke stvari funkcionirale tako i tako, a ne na neki drugi način. Svakom će gledatelju, tijekom neke od scena, barem jednom proći kroz glavu pitanje “zašto lik X nije napravio to i to?”. Sve ovisi o tome koliko možete takve stvari oprostiti ljetnim blockbusterima.
U konačnici, Star Trek Beyond zabavan je ljetni blockbuster s akcijom koja, iako ponekad pretjerana, izgleda dobro na ekranu, s pristojnim negativcem, pričom koja nije besprijekorna i u kojoj će onaj koji traži problem taj problem i pronaći, ali zato fantastičnom glumačkom kemijom i sjajno pogođenom karakterizacijom likova kojom se na jedan jako lijepi način odaje počast originalnoj postavi i gotovo pa tjera da se jednog dana vratite prvoj seriji. I da, Beastie Boys scena, koliko god da suluda bila, vrlo je vjerojatno najzabavnija stvar koju možete vidjeti na velikom ekranu ovoga ljeta i izmamit će “fistpump” čak i najuštogljenijima.
