Giga je udružio snage s najiskusnijim lovcima na trofeje kako bi vam donio pregled prestižnih i najtežih platina koje mogu osvojiti samo najuporniji.
Mnogi PlayStation igrači proveli su godine sakupljajući brojne trofeje i prestižne platine u sjajnim igrama, a često bi se našao i neki poseban naslov koji je od nas tražio da potpuno ovladamo igrom i iscrpimo ju do samog kraja kako bismo osvojili i taj poseban platinasti trofej. Giga vam donosi pregled najtežih platina koje možete dodati u vaše kolekcije.
Super Meat Boy
Blitz: S rijetkošću od 0,09% Super Meat Boy odmah je zaplijenio moju pažnju. I nakon više od 3 mjeseca konstantnog igranja te preko 20 tisuća neuspjelih pokušaja, mogu reći da s opravdanim razlogom nosi titulu jedne od najtežih platina. Ako se odlučite krenuti na taj put, spremite u joystick puno nepokolebljivosti i ustrajnosti jer to je uvijek glavni sastojak za ovakve izazove.
Ninja Gaiden Sigma 2
Tuhy: Esencija onoga što videoigre trebaju biti (uz Souls serijal), vrhunska igrivost začinjena brutalnom težinom zbog koje se lome kontroleri. Prijelaz single-player kampanje 7 puta, od toga dvaput na “Master” težini, je već sam po sebi dovoljan razlog da se sjedne u kut i plače. A to je samo uvertira u 35 co-op challenge misija od kojih njih dvije (5-6, kako kome) predstavljaju izazov pred kojim je Master kampanja obična šetnja kroz park. Čak i kad svladate igru, potrebno je naći partnera koji je vještinom u rangu s vama. A kad ga i nađete, potrebno je vremena da se izvježba savršena koordinacija za te najteže misije. A i da ste obojica virtuozi s joystickom, ginut ćete u bezbrojnim pokušajima da se prijeđu dvije najozlogašene misije u igri. A ako se i loši serveri urote protiv vas, možda je vrijeme da prijeđete na neku drugu (lakšu) igru. Najponosnija platina u mojoj gamerskoj “vitrini”, vrijedna svake sekunde i svih živaca.
Max Payne 3
Tuhy: Osim što je iznimno kvalitetan third person shooter, Maxa se redovito stavlja i na listu najtežih platina. Razlog je New York Minute Hardcore mode, odnosno, laički, prelazak igre u jednom sjedenju, s jednim životom i s vremenskim ograničenjem. Dok potonje i nije toliki problem, jer vremena će ostati sasvim dosta, prelazak bez da se pogine je ono što ovdje odvaja muškarce od golobradih mladića. Kroz prvotnih par poglavlja igre se i ne osjeća toliki pritisak, ali što se ide dalje, ruke su znojnije, koncentracija opada, a pomisao da krivo stisnuta tipka u narednom QTE-u vraća 3 sata unazad na sam početak igre je itekako stresna. A kad to doživite 10-20+ puta (a takvih je more ako ste pratili temu na www.playstationtrophies.org), definitivno izgubite volju za svime osim da prelomite disk na pola.
Shadow Warrior
Blitz: Na sličnu shemu kao NYM u Max Payneu 3 koncipiran je i “heroic mode” u Shadow Warrioru. Doduše, malo blažu verziju jer su u pitanju chapteri, no nimalo stresniju ni lakšu jer su pred vama stotine nimalo lakih neprijatelja. Pravi test za sve one koji se vole nazivati profićima u pucačinama.
Vanquish
Tuhy: Najbolja najpodcjenjenija igra prošle generacije. Fantastičan shooter s (doslovno) savršenom gaming mehanikom koji je doživio flop na tržištu. Oni koji nisu kupili još jedan COD ili Assassin’s Creed nego su svoje novce pametno uložili u ovu igru, jednoglasno su se složili da su dobili jedan istinski gaming dragulj. Doduše, ako su se ti isti nadali lakoj platini, vjerojatno su požalili svoju odluku jer Vanquish nikako nije lagana igra. Dapače, na većim razinama težine će mnogi polomiti zube. Sve bi to, ipak, bilo rješivo za većinu gamera da, kao i u Ninja Gaidenu, nema posebnih izazova nakon završetka igre. A Challenge 6 možda i nije u rangu onih najtežih na Ninji, ali je svojom brutalnošću i težinom ultimativni test naših sposobnosti u ovoj igri. Nije sramota ako ste odustali.
Gran Turismo 5
Tuhy: Da nema ozlogašenog Vettela i njegovih challengova, ovo bi bila samo jedna dugačka platina (i kvalitetna igra, naravno) u koju je potrebno uložit preko 400 sati da bi se sve to odvozilo sa zlatom. Ovako ćete provesti još dodatnih par dana učeći svaki zavoj i skidajući vremena sekundu po sekundu, stotinku po stotinku u već spomenutim Vettelovim izazovima. I dok će “Challovi” na Monzi i Nürburgringu biti riješeni relativno bezbolno (jer desetak sati isprobavanja spada pod “relativno”), Suzuka će biti glavni razlog zašto vam na listi trofeja neće pisati 100% kod ove igre. Suludo uopće i probati, kamoli svladati. Ali onaj osjećaj kad se napokon riješi je jedan od mojih temeljnih pokretača zašto igram igre.
Što vi mislite o ovim platinama i koje su platine na koje ste najviše ponosni što ste ih osvojili?