Najbolje (kompetitivne) multiplayer igre

Za sve vas koji muku mučite koju igru odabrati za buduće višesatne online seanse, evo nekoliko prijedloga FFA redakcije.

Budite uvjereni da iza ovog specijala stoje stotine (ako ne i tisuće) ulupanih sati online nadmetanja od strane pojedinih članova redakcija FFA. Nije stvar u tome da su oni nepopravljivi gameri koji provode besane noći pred ekranom, pa zatim krvavih očiju idući dan kao zombiji obavljaju bitne funkcije, nego su odabrane igre toliko dobre da će vas privući poput magneta. Tako iz svih tekstova progovara debelo iskustvo i svojevrsni gušt koji se riječima ne da opisati… Ili ipak da, jer inače ne bi bilo ovog članka. Da ne duljimo previše, evo o kojim se igrama radi:

The Last Of Us

Kada se sad već poprilično davne 2009. godine otkrilo kako Naughty Dog u svoj drugi Uncharted planira ubaciti i kompetitivni multiplayer, mnogi su, uključujući i mene, bili poprilično skeptični. Skepsa je, međutim, bila bezrazložna jer U2, a kasnije i U3 donijeli su nam jedno od najzabavnijih i najzaraznijih multiplayer iskustava ikad viđenih u gamingu. Stoga inkluzija multiplayera u The Last of Us, ND-ovo kapitalno djelo kojim je zatvorio PS3 eru, nikoga nije previše iznenadila. Ono što je ipak iznenadilo, bila je začudna razina ispoliranosti i balansa te iznimno visok stupanj integracije s matičnim loreom koji su ND-ovci uspjeli postići. Skok u ozbiljnosti u odnosu na Uncharted bio je tolik da bi se slikovito mogao prikazati kao jaz između šaha i igre ‘Čovječe ne ljuti se’.

Multiplayer je tako izgrađen oko temeljnih principa stealtha i vrlo ograničenih resursa, pri čemu je na potrošnju streljiva itekako trebalo pripaziti, a mnogi su predmeti, kao i u singleplayeru, bili dostupni jedino kroz craftanje. Sukob se odvijao na vrlo kvalitetno dizajniranim mapama između dvije suprotstavljene frakcije Huntera i Fireflyja u 4v4 varijanti, a taktičkoj dubini doprinosio je i šarolik izbor različitih boostera kojima se kroz princip loadout pointova omogućavala customizacija lika kako bi se prilagodio igračevom playstyleu i njegovoj ulozi u timu.

Zbog visoke razine koordinacije i taktike koju je iziskivao high-level play, ovaj je multiplayer razvio poprilično strastvenu i kvalitetnu online zajednicu, no manjak custom opcija za private i nemogućnost eliminacije welfare sustava iz istih, rezultirali su nužnošću samoograničavanja i zabrane korištenja određenih predmeta i kupovnih oružja u kompetitivnim mečevima putem gentlemen’s agreementa u cilju postizanja optimalnog balansa. To je, uz relativno malen broj game modova, vjerojatno i razlog što igra nikada nije pokorila mainstream kompetitivnu scenu, no oni koji su zagrizli i danas se sjećaju mnogih legendarnih mečeva te s nestrpljenjem gledaju u budućnost prema novom ND-ovom čedu.

– Fox

Overwatch

Ovo je Blizzardov novi IP i hrabar pokušaj osvajanja tržišta u, za njih, novom žanru. Isporučili su genijalnu igru koja se tehnički izvodi savršeno, u 60 fps-a te bez značajnih problema sa serverima, konekcijom i slično. Heroji i lokacije su zanimljivi, pozadinska priča je jako dobra, a sam gameplay izrazito zabavan i zarazan. Blizzard svako malo osvježuje sadržaj novim herojima, mapama i eventima te održava pristojnu bazu igrača. Trenutno je ovo, uz R6 Siege, najbolji kompetitivni multiplayer shooter na tržištu, a zbog cartoonish stila grafike i konstantnog osvježavanja sadržaja predviđamo da će se Overwatch igrati dugi niz godina. Toplo preporučujemo igru, pogotovo ako imate društvo za igranje, a ako ste neodlučni, bacite oko na našu Overwatch recenziju.

– Ninja_Krmacha

Unreal Tournament (1999.)

U vrijeme kada smo imali kult Quake multiplayera i trenutno je žario Quake III, Epic je izdao ovo čudo i mogli bismo reći bez ustručavanja, zasjenio id Software s drugačijim pristupom. Umjesto frenetičnosti, dobili smo veće i fenomenalno dizajnirane arene, maštovita oružja (od kojih se dobar dio vratio iz prethodnog Unreala koji je mnogo veći naglasak imao na SP kampanji), odličnu prezentaciju, zvuk i ono najvažnije – igrivost kakvoj nitko tada nije mogao parirati, koliko god to subjektivno zvučalo.

Unreal Tournament bio je zabavan i offline i online, dok je u to vrijeme bio i neizbježan izbor za svako ozbiljnije LAN okupljanje, koja su tada zbog skupog interneta bila naročito popularna. I da, igra je bila odlično optimizirana i ne toliko hardverski zahtjevna, što je bio dodatan i nezanemariv plus. Uz brojne mape, mutatore, timsku igru i nezaboravna oružja, dobili ste igru koja se igrala i kroz mnogo narednih godina. Da, bila je toliko dobra da kasniji nastavci nisu došli do statusa kakav ima prvi UT.

 – Zero

Rainbow Six Siege (2015.)

Rainbow Six Siege mi je definitivno najbolja multiplayer igra ove generacije. Tko bi rekao da će Ubisoft pružiti ovako kvalitetnu igru s dubokim gameplayom i timskom igrom koja nam je pružila napete i nezaboravne borbe. Igra svakim danom bilježi sve više igrača, a zahvaljujući odličnom sustavu DLC-a stalno dobiva novi sadržaj i operatere. Dinamične borbe, proceduralna destrukcija, ubojit damage model, odlične performanse i jedinstveni likovi su od ove igre napravili must have naslov kojeg moraju zaigrati svi fanovi taktičkog napucavanja. Niti jedna igra vam ne može pružiti ovakvu napetost kada ste zadnji igrač na vašoj strani, a čitava situacija se može preokrenuti u par sekundi.

– viper89

Defense of the Ancients (DotA)

Ako ste se namrštili što smo stavili prvu Dotu umjesto druge ili čak u današnje vrijeme dosta popularnijeg League of Legendsa, to je zato što prva Dota ima posebnu sentimentalnu vrijednost. Kao takva, uvijek će zauzimati mjesto u mom srcu. DotA je zapravo fenomen svoje vrste.

Svi koji smo igrali Warcraft III i ekspanziju The Frozen Throne, nismo ni sanjali da će naizgled skromni i ograničeni mod steći takvu slavu da pokrene čitav novi žanr MOBA (multiplayer online battle arena) igara. Da, poznato je da je taj žanr zapravo utemeljen modificiranom mapom Aeon of Strife za StarCraft, ali upravo je DotA pokrenula masovnu zaluđenost ovom modifikacijom, koja traje i dan danas kod nekih, ovisno o naslovu koji preferirate igrati. Ako ste kojim slučajem imali priliku igrati ovaj naslov do jutra na LAN zabavama, ta nostalgičnost je izvjesno multiplicirana numerički teško objašnjivim faktorom zabave i adiktivnosti. Jer, kada zaigrate 5 protiv 5, s desecima unikatnih heroja koje možete modificirati ovisno o potrebama i koliko vješto igrate, vrijeme počne ubrzano teći. Želja za pobjedom nadvladana je samo onom za što boljom igrom…i potrebom za nužnim odlaskom do WC-a, dok se runde redaju jedna za drugom. DotA je bila i jest ovisnost.

 – Zero

Uncharted 3

Gotovo sam siguran kako, kad se razmišlja o najboljim MP igrama, mnogima neće na pamet pasti Uncharted. Ipak, za mene je razdoblje igranja ove igre najviše obilježilo moju gamersku kompetitivnu karijeru, a Uncharted 3 ujedno je i igra u čiji sam MP utukao najviše sati. Osim toga, upoznao sam brdo odlične ekipe s kojima sam proveo neke nezaboravne trenutke i time obogatio svoj gamerski život. Upravo zato ova igra drži posebno mjesto u mom srcu. Na Uncharted 2 stigao sam prekasno, Uncharted 4 igrao sam u počecima i uživao, ali nedostatak vremena zbog razno raznih obveza učinio je svoje pa tako baš trojka ostaje na tronu. Istina, kao i svaka ND MP igra, i ova je imala svoje probleme, zapravo oveći broj njih. Živciranja je bilo mnogo, kao i psovki, što onih lakših, tako i težih, ali zar nije tako u svakoj MP igri? Kao i alkohol, igramo ih iako znamo kako ćemo kasnije možda zažaliti što smo ih uopće pokrenuli.

– CroZac_Drake

America’s Army: Proving Grounds

Prije nego što si pomislite “koji vrag ovaj priča”, dajte mi šansu da obrazložim ovaj atipičan odabir. America’s Army serijal uvijek je naginjao realizmu, no nikada nije ispunio očekivanja. Proving Grounds je pružio novi pogled, kao dijete Arme i Call of Dutyja, nalazi se između žanrova. Upravo tu briljira. Riječ je o besplatnoj igri s par kozmetičkih dodataka koji se ne mogu kupiti, već se moraju zaraditi. Osim što je u potpunosti besplatna, zajednica je jedna od najboljih na koje sam naišao u svojoj gaming “karijeri”. Kada se u to uračuna brz gameplay, zanimljive mape i odlične kontrole, dobije se jedna vrlo zabavna igra u kojoj sam izgubio preko 200 sati. Ne žalim ni za jednom sekundom.

– FicoLegend

Heroes of the Storm

Iako je MOBA žanr potekao od Blizzarda, odnosno izvorno nastao kao modifikacija mape u StarCraftu (Aeon of Strife), a kasnije i WarCraftu (DOTA), sam Blizzard se na tržište uključio relativno kasno. Dota2 i League of Legends drže veliku većinu igrača tog žanra. Iako u tom žanru nema puno prostora za inovaciju, Heroes of the Storm JE napravljen izuzetno kvalitetno s dovoljno unikatnih odlika da se istakne i održi na tržištu te ima svoju vjernu publiku.

Nedavno je najavljen temeljit redizajn nazvan Heroes of the Storm 2.0 te je već neko vrijeme dostupan na testnim serverima. Odlike koje HotS razlikuju od, rekli bismo i uzdižu, od konkurencije su brojne. Mečevi su puno kraći te traju u prosjeku 20-ak minuta, što znači da nema zamornih uvoda u igru. Ne postoje brojne “pikave” mehanike poput “last killa” koje umanjuju dinamiku borbe. Ne postoje itemi oko kojih bi se vodila posebna meta te i to dodatno ubrzava igru i daje dinamiku borbi. Igru ne može nositi jedan igrač, već se svi trebaju fokusirati i doprinositi zajedničkom uspjehu. Općenito je igra timskog karaktera što se vidi i po dijeljenje experiencea i ostalim elementima. Tu su i fantastični heroji iz širokog Blizzardovog opusa koji i dalje pristižu praktički svaki mjesec. Vrlo unikatne mehanike među novim herojima i mapama. Završit ćemo brojnim skillovima koji uz to što izgledaju fantastično, funkcioniraju još bolje i prekrasnim animacijama likova, mapa i skillova.

 – Tzereen