Prvi pogled | Returnal

Evo, sada i konačno možemo reći da već koji dan igramo prvu pravu PS5 ekskluzivu – Returnal. Dakle, Returnal je rađen ekskluzivno za PS5 konzolu što se vidi odmah od prvog trenutka – s tehničke strane igra zaista izgleda predivno i radi fluidno. Atmosfera je dočarana fantastično što možemo zahvaliti odličnoj grafici, fantastičnom zvuku i na posljetku – DualSense kontroleru. Jasno je vidljivo da je igru radio PlayStation studio i da je velika pažnja posvećena tehničkoj strani igre. Učitavanja su gotovo nepostojeća, a sve će još dodatno biti ispolirano day one zakrpom, iako već sad Returnal radi odlično.

• 

Roguelike – šta?

Returnal je roguelike igra u dobru i u zlu. Pojam roguelike znači da ćete često ginuti i vraćati se na početak igre. Bez sejvanja pozicije što znači da ćete kompletan napredak izgubiti. Da, to znači da je moguće doći do primjerice finalnog bossa, on vas ubije, a vi morate opet sve ispočetka. I tako 10, 20, 30, a možda i 1000 puta. Ako se pitate gdje je tu zabava i ulazi li ovo pomalo u sferu mazohizma, odgovor bi bio – DA. Returnal je zabavan i pomalo mazohistički baš kao svaka roguelike igra. Znate da ćete poginuti. Znate da ćete izgubiti sve, ali i dalje igrate. Istu priču ispričao nam je Hades koji je pokorio gaming scenu. Sličnu priču nudi i Dead Cells. Svim tim igrama zajedničko je to što je smrt početak. Nikako ne kraj. Jer kad umrete u ovakvom tipu igara – svaki put nešto ćete naučiti. Sa svakom novom smrti postajat ćete bolji jer ćete uvijek nešto otkriti.

• 

• 

• 

Da biste ih imali volju igrati, Rogulike igre sa svakim novim oživljavanjem trebaju ponudi nešto novo. Ako ćemo suditi Returnal prema početnih nekoliko sati, on nudi jako puno. Osim što odiše odličnom atmosferom i predivnim vizualima, svijet Returnala dizajnerski je jako pametno izveden. Niti jedno vaše ponavljanje smrti ne izgleda jednako. Slično je, a opet dovoljno različito da ne frustrira jer proceduralno generirani svijet igre nudi hrpu izazova i tajni koje iznova otkrivate. Poginuo sam već više od 20 puta i svaki put sam nešto novo otkrio i vidio. Ili pak otključao, jer Returnal nudi hrpu nadogradnji – od trenutnih poboljšanja opreme, do pronalaska boljih oružja sa sve boljim modeovima.Imamo parazite koji donose bonuse, ali i uzrokuju negativni efekt, a tu su i razni drugi buffovi koji vam pomažu da odradite što bolji run i što duže ostanete živi.

Svaki prijelaz ostavlja drugačiji osjećaj i još se nije dogodilo da sam ušao u drugi svijet s likom i opremom koju sam imao u prethodnom pokušaju prelaska. Usprkos ponavljanju, igra i dalje ostaje svježa i vuče na još malo. Osim pametno dizajniranog svijeta, veliki plus je i sama borba. Kontrole su jednostavne i brzo ćete ih pohvatati, a sve je podređeno ludoj, fluidnoj i frenetičnoj akciji. Dok ćete kontrole brzo naučiti, za usavršavanje istih bit će potrebno puno, puno više vremena i vještine. Roguelike igre često znaju pasti na jednoj banalnoj stvari, a to je da nemate osjećaj moći kako igra odmiče, odnosno kako vi napredujete. Returnal nema taj problem, što bolje igrate sve ste moćniji i moćniji.

Jedna od najbitnijih stvari u Returnalu je – adrenalin. Adrenalin podižete ubijanjem neprijatelja i postajete sve moćniji. Točno osjetite razliku u snazi vas i oružja. Loša vijest? Ako vas neprijatelj pogodi – adrenalin se resetira i slabiji ste nego sekundu ranije. Tu je još i sustav nadogradnje oružja, ali ne smijem i neću vam sve otkriti. Nešto mora i za recenziju ostati.

Zasad ću pohvaliti i neprijatelje koji su jako detaljno dizajnirani i raznoliki, a gotovo uvijek naučim da ih ima još puno više nego što sam to prvotno mislio. Treba ih samo sve pronaći. Kao i sve tajne koje donosi svaki od svjetova.

• 

• 

• 

• 

Slobodno se može reći da je Returnal dosad najambicioznija roguelike igra i da mi se u ovoj fazi čini da je samo bitno – je li to žanr koji vas zanima ili ne? Jer sve drugo je, ako ćemo suditi po prvim dojmovima, odrađeno prilično dobro. Teško je tekstualno opisati rapsodiju koja se može doživjeti na ekranu – neprijatelj prema vama sipa na stotine i stotine metaka, vi sve fluidno izbjegavate kao ninja i kosite ih rafalima iz svoje sačme/pištolja/lasera – sve to uz vizualni i scenski spektakl kojeg nude next-gen konzole, odnosno PS5.

Tu je i zasada jako mistična i zanimljiva priča koja daje igri pomalo jezivi odnosno horor štih, ali ne mogu vam niti smijem dalje pričati. Kao što sam rekao u videu – kombinacija atmosfere i priče pomalo podsjeća na Interstellar pa čak malo i na Dosjee X iako je realnije pretpostaviti da je kao inspiracija poslužio svijet iz priča H.P. Lovecrafta. Ja još jako puno puta moram umrijeti ili pak preživjeti da bih otključao sve komadiće priče i shvatio o čemu se ovdje radi.

• 

3D audio i podrška za DualSense kontroler

Poslije Astros’s Playrooma definitivno možemo potvrditi kako je ovo najbolja prezentacija mogućnosti DualSensea dosad. Već u prvim trenutcima Returnala na kontroleru ćete osjetiti svaku vibraciju motora i svaki udar vaše letjelice. Kasnije tokom igre tupkanje kapi kiše oduševljava, a haptička vibracija nije jedina na što se treba osvrnuti. Odlični su i adaptivni triggeri. Housemarque je napravio svojevrsnu kreativnu revoluciju s tipkom L2 koju je pretvorio u praktički dvije tipke. Do pola pritiska L2 izvodi jednu akciju, a ako stisnete jače izvodi se druga akcija. I sasvim lijepo se igra.

Ako je podrška za DualSense uz bok Astro’s Playroomu, onda 3D audio nema konkurenciju. Po prvi put zaista možete čuti o čemu se Sony hvalio mjesecima uoči izlaska PS5. Na Pulse 3D headsetu Returnal zvuči posebno uvjerljivo i možemo zaista reći kako je izvedba zvuka u ovoj igri game-changer.

Često smo u našim tekstovima znali reći da je Returnal zapravo Resogun u 3D svijetu i ima tu nešto. Barem kad pričamo o borbi – i jedna i druga igra imaju mehanike borbe koje stvaraju ovisnost iako je Returnal barem nekoliko stotina puta ambicioznija igra.

Ostatak utisaka koje možda nisam spomenuo ovdje, možete čuti i vidjeti u videu, a za kompletan dojam pričekat ćete recenziju. Za sada u ovoj fazi igranja Returnal nije razočarao, ali morat ću umrijeti barem još stotinu puta da bih mogao donijeti konačan sud. Samo da dođem do kraja igre.