FFA Focus

Rockstar je isfušario remastere trilogije. Trebali bi se sramiti

Kada do dana izlaska nemate službenih gameplay prikaza, kada su sistemski zahtjevi veći od GTA V unatoč ne prevelikim promjenama u odnosu na originale s početka stoljeća, kada su zabranjene recenzije, kada na remasterima radi Grove Street Games, odnosno bivši War Drum Studios… onda nešto smrdi.

“Ma to je Rockstar”, uvjerili smo sami sebe. “Omiljeni razvojni studio nebi nam ga smjestio ovako”, nastavili smo ignorirati očite flagove. Zatim smo dobili… ovo.

Nedovršeno, nedoređeno, nekonzistentno

Odakle krenuti? Hmm… Za početak, developeri iz Grove Street Gamesa nisu u stanju napraviti ni vlastitu web stranicu. Uvjerite se sami. Na sekciji za GTA Trilogiju još uvijek stoji Lorem Ipsum tekst, odnosno predefinirani standardni tekst jeftine WordPress teme.

Igre trilogije Definitve Editiona su identične. Nedovršene, sfušane, nedoređene…

Perofrmanse. Xbox Series X i PlayStation 5 muče se izvoditi sve tri igre u 60 FPS-a. Broj sličica je češće na 30-45 nego na 60. GTA 3 je strašan s nevjerojatnim memory spikeovima. Pitamo se, kako je ovo prošlo kontrolu kvalitete u Sonyju i Microsoftu?

Idemo na osvjetljenje, koje je nekonzistentno, posebno u zatvorenim prostorima u cut-scenama. Ili je presvijetlo ili pretamno, nema nekog pravila ni zlatne sredine. Nismo eksperti, ali kada nešto iz scene u scenu izgleda neprirodno toliko da svaki put iznova iznenađuje, onda nije dobro.

O modelima likova bolje ne pričati. Cartoonish može biti legitimna kreativna odluka, ali baš poput ostatka igre ni on nije konzistentan. Imerzija je potpuno narušena čim prvog puta ugledate NPC-a grbavih tekstura poput onih u originalima.

Grafički, remasteri su na trenutke jako lijepi, ali treći put ponavljamo najveći problem. Nema konstante. Pročelja nekih zgrada dobila su više pažnje od drugih, automobili kvalitetom tekstura i blještavilom iskaču od ostalih objekata, dok šume u San Andreasu kvalitetom kompletno odstupaju od ostatka igre. Upitna je i kreativna odluka neograničenog iscrtavanja u daljinu, čija problematika se posebno manifestira u San Andreasu. Imerzija je potpuno narušena kada s vrha Los Santos Towera vidite Mt. Chillad, vrhove zgrada u San Fierru, kompletnu pustinju oko Los Venturasa…

Za zvuk također vrijedi sve dosad napisano. Zvučni efekti ponekad briljiraju, a najčešće ostavljaju dojam kao da su pušteni kroz kompresor.

Je li netko ovo testirao?

Iz nekog razloga CJ pliva sporije nego ranije, teksture vode se ne učitavaju ili kasne s učitavanjem… A kiša? Je li se itko sjetio testirati, recimo, San Andreas kod kišnih uvjeta? Efekti su toliko snažni da je okolinu nemoguće razaznati, a kapljice nisu prozirne već su potpuno bijele. Koliko isfušareni su remasteri dovoljno govori činjenica da kiša pada i u tunelima te pod nadstrešnicama.

Svoju 400-ak kuna tešku pogrešku noćas sam zaključio nakon trećeg propadanja kroz teksture poput videa iznad. Rupa. Rupa u teksturama, rupa u memoriji, rupa u glavi… To je, ukratko, rezime remasterirane trilogije.

Buduće generacije zaslužuju više od ovoga

Učite na tuđim greškama, GTA Trilogy u stanju kakvom jest nemojte kupovati i proći će još neko vrijeme prije nego što se stvari dovedu u red. Definitive Editionu je prije svega potrebna snažna kreativna direkcija, direktor s autoritetom, a zatim i dodatno tehničko poliranje. Odlukom da uklone originale sa svih digitalnih trgovina, Rockstar i Take-Two obvezali su se isporučiti remastere koji će dostojno prenositi kult originala na nove generacije igrača. U ovom trenutku to jednostavno nije to. Zaslužili smo da ne ostane na ovome.

Sva tri remastera su igriva, u nekim trenutcima i lijepa, određene scene bude nostalgične emocije, mogu se odigrati od početka do kraja, ali u ovom trenutku cjelovito iskustvo igranja jednostavno je kompletnije u originalima.

Oznake

Povezano

Back to top button
Close
Close