Sjeli smo za volan The Crew 2 zatvorene bete i zabavili se sto na sat

Vrum! Vrum! VRUUUUUUM!

Što god mislili o Ubisoftu, mora im se priznati da zadnjih godina podsjećaju na onaj dobri stari Ubisoft koji je radio čudesa s Rainbow Sixom, Splinter Cellom i još hrpetinom igara koje su dobile svoje kvalitetne derivacije. I dok podrška za veliki trojac (Ghost Recon, Rainbow Six, Assassin’s Creed) još uvijek traje te dok je razvoj na novom Assassin’s Creedu smještenom u Grčkoj takoreći potvrđen, dio studija okrenuo se razvoju jednog pomalo zaboravljenog serijala prepunog potencijala.

The Crew 2 nastavak je igre koja se zvala… The Crew… Te nas vodi na putovanje preko Sjedinjenih Američkih Država. Za one koji ne znaju, The Crew je prvenstveno bio zamišljen kao virtualni online prikaz Sjedinjenih Američkih Država čije bi se ceste prelazile gotovo bilo kojom markom automobila koju poznajete, a sve bismo to činili sa svojim online kompićima.

Ovako je to izgledalo u jedinici.

Ideja zvuči genijalno, pogotovo u vrijeme kada je prvi The Crew najavljen, međutim, puno je problema stajalo na putu do toga da The Crew postane jedna revolucionarna igra. Prvenstveno je tu bila forsirana glavna radnja, solidno odrađene glasovne glume, no jednostavno loše napisana u maniri nekakvog kvazi-trilera. Zatim su offline utrke patile od odvratne umjetne inteligencije kojoj nije bilo važno koji auto vozi jer da voze i Peglicu, svejedno bi vas prestigli jer je tako zacementirano u kodu igre. Na kraju, otvorena Amerika jednostavno nije bila ispunjena dovoljno interesantnim stvarima.

Dok su gradovi izgledali lijepo, bili su isprazni, a aktivnosti su brzo dosadile. The Crew nije ispunio svoju zadaću, stoga je jedan preporođeni Ubisoft odlučio dati još jednu šansu te odvesti serijal jedan korak dalje.

TAKING IT TO EXTREEEME HEIGHTS!

Prošle smo godine na E3 sajmu saznali da će nas The Crew 2 odvesti na valove i u zrak te smo napokon dobili priliku to i isprobati. Igra kreće jednim poprilično cringey uvodom koji nas upoznaje sa sistemom adrenalinskog natjecanja u kojem se nalazimo. Cilj natjecanja je impresionirati gledatelje kako bi se dobilo čim više fanova. Više fanova, više novca. Više novca, više mašina. Nakon uvoda odmah smo bačeni na cestu i to iza volana Porschea GT3. Ubrzo nakon što smo projurili ulicama New Yorka, utrka se prebacila na valove rijeke Hudson da bi sve završilo preletima između nebodera koristeći kaskaderske avione. Nabrijavajući uvod u igru koja će se tek otvoriti.

Ove godine istražujemo i oblake.

Nakon što smo se upoznali s osnovama igre, ona se otvara. Poprilično velika mapa ispunjena je s nekoliko različitih aktivnosti koje će otključati početna vozila za četiri discipline (kopno – cestovno i offroad, voda, zrak). Utrka ima svakakvih, od drifta do ludovanja pustinjama Nevade pa sve do izvođenja ludih akrobacija iznad Las Vegasa. Nažalost, AI je ponovno problematična i jednostavno ostavlja dojam da igra sama odluči da će u jednom trenutku protivnik postići svjetlosnu brzinu dok ćete ga u drugom trenutku lagano gurnuti, on će se zabiti u zid i možete bez stresa voziti do kraja. Sve je ostalo nekako nebalansirano pa utrke nisu toliki gušt koliki bi mogle biti.

Vozni model je sasvim pristojan. Auto se drži ceste i, s obzirom da je riječ o arkadi, sudari s preprekama neće znatno usporiti auto što itekako podiže adrenalin i potiče jurnjavu. Avioni se jednostavno kontroliraju te je trikove isto jednostavno izvoditi što je u svakom slučaju dobrodošlo. Gliseri su također odrađeni solidno, a dodatnu dimenziju dodaje povlačenje lijevog analoga prema sebi što omogućava retanje valova i povećanje brzine. Sve to u kombinaciji s neizostavnim nitrom i rampama za lude skokove daje i više nego dovoljno mogućnosti za dostizanjem ogromnih brzina.

Daj mi još subscribera

S obzirom da je cilj skupiti te vjerne fanove i to izvođenjem vratolomija, za svako čudo koje izvedemo na ekranu će iskakati bodovi koji prezentiraju broj fanova koje smo dobili. To dodatno potiče tu jurnjavu i neopisivi je gušt juriti cestama izbjegavajući nadolazeći promet dok sa strane iskače sve veći i veći broj bodova i sve to raditi u pratnji sjajne glazbe.

Off-road je poseban gušt zbog otvorenosti mape.

Glazba. O glazba. Slobodno se može reći da je Ubisoft pogodio u sridu. Većinom su to rock taktovi koji savršeno odgovaraju ideji igre. Ostalo mi je u pamćenju putovanje od Miamija do Nashvillea gdje je prilikom skretanja na zemljani put krenula solaža Kaleove No Good. Što drugo napraviti nego gas do daske! To su trenuci u kojima The Crew 2 sjaji i dostiže svoj vrhunac. Ima nešto posebno u tome da se upali mapa, stavi waypoint na drugi kraj i samo krene na putovanje Amerikom.

Grafički je igra pomalo razočaravajuća. Gradovi su isprazni, što i ima smisla jer je ovo ipak trkaća igra, ali opet ostavljaju dojam grada duhova što nikako nije dobra stvar. Stvar je, srećom, bolja van grada, kada se krene pustinjama ili pak vijugavim cestama iznad Los Angelesa. I dalje, naspram jednog Wildlandsa i Originsa, The Crew 2 je grafički pomalo podbacio. Pogotovo to vrijedi za pogled iz kabine u kojemu retrovizori nemaju ni zrcaljenje, već mutne teksture što je u 2018. nedopustivo.

Šteta zbog siromašne grafike jer je fotomod izuzetno koristan alat.

Ponuda vozila je vrlo dobra. Za gradske utrke, driftanje, drag utrke i sl. postoji hrpetina automobila. Od Forda do Mercedesa, Mazde, BMW-a, Ferrarija… Ima apsolutno svega, a svemu tome su dodatak i motocikli. Harley Davidson, KTM, za takvo što će se trebati zaraditi para, no trenutno se već nakon 2-3 utrke može skupiti dovoljno tzv. bucksa da se kupi novi auto. Naravno, nisu svi auti i motori jednake cijene, ali dojma sam da je trenutačno sve moguće otključati redovitom igrom. Neka su vozila nažalost zaključana te dostupna samo članovima Ubisoft Cluba.

The Crew 2 je igra koja isto kao i prethodnik ima ogroman potencijal, no ako je suditi po zatvorenoj beti, taj potencijal ponovno neće dostići. Lutanje Amerikom predivno je i zabavno iskustvo koje The Crew 2 izvlači iz čistog prosjeka kojeg nude utrke i aktivnosti.