Tko nas je, kako i kada pokrao? – I. dio

A mislili ste da nas tek od nedavno kradu?

Ako pratite nedavne vijesti u industriji videoigara  ne možete zaobići pojam mikrotransakcija. Već smo nekoliko puta spominjali EA, situaciju u kojoj su se našli s novim Star Wars Battlefrontom te općenito o filozofiji lootboxeva i mikrotransakcija u današnjem gamingu. Slična stvar vrijedi i za DLC-eve. U teoriji dobro zvuči da platiš igru i da nakon toga platiš manji iznos od toga početnoga za još više igre, ako ti se ista svidjela, no svi znamo da je jako često praksa drugačija. No, je li to uistinu novost? Zaboravili smo da gaming industrija traži način kako da nam naplati što više za što manje već neko vrijeme, a u sljedećem dijelu teksta ćemo se prisjetiti nekih od situacija gdje su nam kompanije praktički pljuvale u lice s očekivanjem da platimo nešto što ne vrijedi pišljivog boba.

The Elder Scrolls IV: Oblivion – Oklop za konja

Ovdje se uistinu ne zna koga nazvati konjem. Konja u igri, kupce ili Bethesdu koja je odlučila da može lako nasamariti naivce. Naime jedna od stvari koja se mogla kupiti u igri neko vrijeme nakon njenog izlaska je bio oklop za konja uz koji je stajao opis: „Zaštitite vašeg konja od opasnosti ovim prekrasnim ručno rađenim oklopom“. Na kraju se ispostavilo da oklop nije imao nikakvu obrambenu funkciju te da su nas iz Bethesde doslovno tražili da platimo 2,50$ za virtualnu odjeću za konja u igri. Poprilično sam siguran da postoje igre iz franšize My Little Pony koje koštaju jeftinije od ovog ekskluzivnog oklopa. Internet je eksplodirao od bijesa, a Bethesda je shvatila da mora što prije ispraviti svoju pogrešku. Kasnije je izdan DLC koji je sadržavao nove questove krcate novim likovima i itemima za istu tu cijenu. Gameri su slavili pobjedu i zakleli se da nikada neće više dopustiti takvu glupost. Pogodite što?

Susrela se dva kupca oklopa u stvarnome svijetu

Gears of War 3 – Boja za oružje

Glupost je ipak sveprisutna. Za razliku od Bethesde, Epic Games i Microsoft nisu ispravljali svoju pogrešku te su bili poprilično direktni. Ako želite da vaše oružje izgleda kao nešto iz garderobe Nevena Ciganovića, morali ste platiti, pa više nego li sam Neven svoju garderobu. Da, sve što je ova kupovina donosila su nasprejani cvjetići na vašim puškama. U doba kada skoro svaka igra dopušta čitav niz custom opcija što se takvih stvari tiče, kroz Gears of War s obojanom puškom ste mogli proći samo ako ste iskeširali novac. Koliko novca? Čitav set svih boja koštao je 3,600 bodova koji su pak koštali 45$. ČETRDESET I PET DOLARA ZA BOJE, OBOJAM IM MAJKU U PLAVO.

Gucci, Gucci, Dolce i Gabbana, dobar život jača mi je strana

Call of Duty: Black Ops – Zombie mode/Rezurrection DLC

Ljudi vole Zombie mode u Call of Duty igrama i mora se priznati da se tu da pronaći određena doza zabave, ponajviše čak ako u 90s stilu igrate s kolegom na istom kauču u splitscreenu dok svira Thompson „jedna duša, a nas dvoje“.  S obzirom na to da je cilj svakog Call of Dutyja više-manje složiti  na kup veću količinu trupla od Ramba i Johna Wicka zajedno, negdje se mora repetitivnost razbiti, a navedeni Zombie mode je trebao služiti upravo tome. Ništa ne bi bilo problematično da Zombie mode iz igre Call of Duty: World At War, koji je bio besplatan, nisu preslikali u Call of Duty: Black Ops. Pogađate, ovoga puta su ga naplatili. Ne radi se doduše ovdje o cijelom modeu kao takvom, već se radi o DLC-u koji donosi isti sadržaj kao što je bio onaj iz dvije godine starije igre, a pod istim uistinu mislim istim jer od 5 mapa, čak su 4 bile identične kao u World at War. Igra je tražila da platite 15$ nešto što i dalje možete igrati besplatno u starijoj igri. Očito smatraju svoje kupce zombijima.

Ako se dobro zagledate, možete između Black Ops i Zombies vidjeti da piše i “Naive Maid Edition”

Railworks: Train Simulator 2012 – Cijela *ebena igra

Postoji igra koja se zove Train Simulator 2012. Ne ozbiljno, stvarno postoji. Igra sadrži iznimno detaljne i realne modele vlakova te prave svjetske željezničke rute za svakoga tko se želi okušati u nezaboravnom iskustvu upravljanja vlakom. Ako mislite da nema takvih, neki iz redakcije maštaju o uniformi ZET-a, ali o tome nekom drugom prilikom. Bilo kako bilo, najapsurdniji dio ove igre nije postojanje same igre, već činjenica da vlakovi koštaju 20$. Pardon, svaki POJEDINAČNI vlak košta 20$. Igra u kojoj je cilj upravljati vlakom naplaćuje 20$ za svaki vlak koji želite voziti. Koliko bi vas koštalo da želite kupiti sve vlakove zajedno sa svim vagonima i dodacima? Za ovo ne mogu koristiti znamenke jer iznos je – TISUĆU PETSTO DEVEDESET I SEDAM DOLARA. Za isti iznos vjerojatno možete proputovati čitavu Europu pravim vlakom u društvu prostitutki koje dolaze u paketu s onim naručenim bijelim.

ZET Tramvaj pack navodno košta još toliko

Ostale ingeniozne primjere ovakvih naplata čitajte uskoro u drugom dijelu, a do tada, preporučujem zabavu uz navedeno putovanje vlakom.