Nakon završene grupne faze, vrijeme je da se osvrnemo na konačan poredak unutar skupina, te proanaliziramo tko je zadovoljio, tko je razočarao, kome dajemo dobre šanse u nastavku, za koga smatramo da će biti glineni golubovi i naravno odredimo najboljih 11 grupne faze.
Skupina A
Iz skupine u kojoj smo očekivali da će Francuzi demonstrirati svoju moć nismo dobili puno. Francuzi su se kroz 3 utakmice više pokazali kao nekakva mašinerija bez šmeka i osjećaja i samo je jedan igrač očarao javnost, te im uostalom bio i ključan pri osvajanju prvoga mjesta. Nakon muke s Rumunjskom koju smo proanalizirali još krajem prvog kola, ništa lakše nije bilo ni kasnije. Trebalo im je ravno 90 minuta da slome Albance, dok su i s razočaravajućim Švicarcima odigrali razočaravajuću nulu. Teško je reći što se može očekivati od Francuske u daljnjoj fazi natjecanja. Idu na Irce, što i nije pretežak posao, ali ostaje nekako dojam da će i za to biti potrebna magija Payeta. Iako su primili samo jedan gol, stabilnost zadnje linije im ovisi izrazito puno o Kanteu. Čovjek je dokazao i na ovom prvenstvu da je strašan zadnji vezni, ali ne može ni on pokrivati obje strane njihove obrane. Još su u prvom kolu Rumunji lomili Evru, a blizu pogotka su sličnim stilom napada bili i Albanci. Kvalitet i dalje nije sporan, ali nakon poprilično mlake predstave u ovoj dosta laganoj skupini, teško je za vjerovati da ih većina i dalje vidi kao prve favorite nakon grupne faze. Upravo je utakmice protiv Švicarske, neovisno o osiguranom prolazu, pokazala tu nekakvu generičnost i nedostatak kreacije kada im ne igra Payet.
Kada smo već kod Švicaraca treba reći da su oni razočarali još više. Nevjerojatna je njihova jalovost u napadu bez obzira na to što im ruku na srce napadači i nisu baš sjajni. Opet se nekako očekivalo da će Shaqiri ili Xhaka stvoriti prilike koje oni moraju zabiti. Od 2 gola koja su dali, jedan je došao iz prekida kada je glavom zabio stoper Schar, dok je drugi zabio Mehmedi nakon što mu je naletila odbijena lopta iz kornera koju je lijepo stisnuo. Od njih se ipak očekivalo da i razrade koji napad, a ne da im se sve svodi na molitve božici Fortuni da im nešto uleti. Tragično (ili smiješno) ali istinito, Albanija je bila ta koja je slagala najviše smislenih akcija u te tri utakmice, no albanski problem je bio potpuno druge naravi, a to je nedostatak staloženosti. Albanci su stvorili nekoliko sjajnih šansi u sve tri utakmice, da bi na kraju iskoristili samo jednu u zadnjem kolu protiv Rumunjske. Mogli su izjednačiti i preokrenuti protiv Švicaraca, mogli su šokirati Francuze i mogli su još podebljati protiv Rumunja, no Sadiku i društvo su na njihovu žalost samo jednom ostali pribrani. Bila bi to lijepa priča za Albance, plasirati se dalje u debitantskom nastupu, no popularni termin „choke“ označava albansku kampanju. Rumunji su pak dosta nesretno završili na dnu ljestvice s jednim bodom. Svi već znamo zbog koga su izgubili bod protiv Francuza, dok su protiv Švicaraca držali dobar blok ali ipak na kraju pružili premalo iz kontranapada. U zadnjoj utakmici su na neki način poraženi svojim oružjem, i to efikasnije nego li su oni koristili to oružje. Oni su bili ti koji su vodili igru ovaj put, što ih je možda na neki način i smelo, dok su Albanci vrebali, čekali i dočekali tu šansu.
Highlight skupine A: Payetova vađenja Francuske iz govana
Downside skupine A: nedostatak ozbiljne napadačke igre ostatka Francuske i cijele Švicarske
Skupina B
Skupina B je ponudila dosta zanimljivih stvari, no od svega se ističe na kraju Wales. Wales je, možda na iznenađenje nekih, završio prvi u skupini i uz to dao sjajne igre dua Ramsey – Bale. Nakon što su u podjednakoj utakmici protiv Slovačke stisnuli taman kad je bilo potrebno, malo su digli nogu s gasa protiv Engleza i tu možda leži i problem njihova poraza. Osjetilo se da su ušli s nešto većom dozom respekta nego li su trebali, jer Englezi su se doveli u tu situaciju da ih se više momčadi ne boje kao nekada, i možda su trebali odigrati puno slobodnije i lepršavije. Čuvanje rezultata i davanje prostora Englezima uz nekoliko kikseva obrane su doveli do pobjede Engleza, no već su protiv Rusa odlučili vratiti nogu na gas te se Rusija raspala kao nekoć Sovjetski savez. Navedeni duo je opet žario i palio i ukoliko zadrže taj mentalitet, mogli bi stvarati probleme u daljnjoj fazi natjecanja. Naravno to ne znači srljanje na gol, ali ne treba ni ograničavati njihove ofenzivne igrače u kreaciji jer očito je da ih treba pustiti s uzice. Englezi su pak na još jednom natjecanju pokazali sve svoje mentalne probleme unatoč prolasku dalje na drugom mjestu. Velšane su možda i dobili, ali i tu se radi više o kombinaciji već navedenog problema kod Walesa i toga da je djelovalo kao da je Hodgson pustio puku na vodi momčad što je dalo bolji rezultat nego li da ju vodi on.
Engleska kao narod kolektivno zna tko i kako treba igrati unatoč svim svojim međuklupskim konfliktima, no diletant na klupi jednostavno nema plana B u slučaju slabe igre i najčešće na terenu vidi stvari koje samo on vidi. Tako je i ta pobjeda nad Walesom došla putem Vardyja i Sturridgea koje su prizivali mediji i publika, igrači kojima Woy nije davao povjerenje protiv Rusa. Utakmica protiv Slovačke je bila jedna od gorih nogometnih predstava općenito. Englezi su imali posjed ali lako je imati posjed kada igraš protiv ekipe koja nije ni htjela imati posjed u toj utakmici. Dok su protiv Walesa tim „impact“ zamjenama došli do pobjede (jedva), u trećoj utakmici je ekipa bila totalno random izmiješana i osjetilo se da tu nema balansa. Kada se sve zbroji činjenica je da bi bez gola u 92.minuti Engleska ostala na 3 boda što ih mora brinuti. Slovaci su u principu odradili svoj posao. Nakon poraza od Slovaka riješili su Ruse puno lakše nego li rezultat sugerira, te se posebno tu istaknuo Hamšik, dok su protiv Engleza znali da im je bod dovoljan i da ih mogu pametnim blokom isfrustrirati. Čak 14 blokiranih udaraca ide tome u prilog. Iako tu postoji neke kvalitete, ždrijeb ih nije pomazio, no ako su se i Poljaci i Sjevernoirci držali solidno s Nijemcima, nije toliko nemoguće da mogu i oni. Jako, jako teško doduše. O Rusima ne treba ni pričati, ali zaista.
Highlight skupine: Suradnja Ramsey – Bale
Downside skupine: Sve vezano uz Ruse i nogometna prevara Raheem Sterling
Skupina C
Kao i prethodna skupina i ova skupina nam je dala tri predstavnika u osmini finala. Svjetski prvaci su startali dobro s pobjedom nad Ukrajinom koju smo već komentirali, no u sljedeće dvije utakmice su se dosta mučili. Protiv Poljaka su imali posjed i vukli su sve konce igre, no falilo je konkretnosti, okomitosti i probijanja što je inače odlika Nijemaca. Ovdje je bio dojam kao da gledamo jednu od onih dosadnih španjolskih utakmica. Nijemci su stvorili pokoju priliku i jednom ozbiljno ugrozili sjajnog Fabianskog, no zanimljivo je da je Poljska bila ta koja je stvorila dvije najbolje šanse na utakmici koje nije iskoristio Milik, čovjek koji je bio najbolji igrač u njihovoj prvoj utakmici. Nijemci su tako u izravnom dvoboju s konkurentom za prvo mjesto propustili priliku se jako nametnuti, no ispucali su dio tog viška energije (mnogi kažu da je ovo sve bilo čuvanje za daljnju fazu) protiv Sjeverne Irske. Napadi su sijevali sa svih strana, a McGovern i njegova obrana su se držali sjajno sve dok se nakon blage konfuzije u šesnaestercu nije ukazao Mario Gomez i pospremio to rutinski. Nijemci su tako doslovno odradili skupinu, i dok su tu i tamo kroz te utakmice znali pokazati zašto ih se smatra toliko dobrima (pogotovo putem Kroosa), ipak su ostali dosta toga i dužni. Možda se iskale već na Slovacima.
Poljaci su pak u jednom dijelu oduševili dok su u drugom skroz zakazali. Obrana i golman su im na vrhunskom nivou i bez ozbiljnijih problema su se nosili sa svim napadačkim silama u sve tri utakmice. Srčanost, kompaktnost i koncentriranost su prve riječi koje padaju napamet gledajući im zadnji red + Krychowiaka, no zato je bombastični napad potpuno zakazao. Milik je kao što smo već rekli nakon prve dobre utakmice potpuno zakazao protiv Njemaca, ali i protiv Ukrajine, dok je Lewandowski jedno od većih razočarenja turnira s obzirom da je čovjek djelovao kao igrač manje u sve tri utakmice. Čak je u toj gotovo pa riješenoj utakmici bila potrebna čarolija Kube da izvuku pobjedu protiv Ukrajine kojoj se nije dalo ni igrati tu utakmicu. Zanimljivo je da ih je ždrijeb spojio s još jednom napadački impotentnom ekipom pa je teško prognozirati tu išta. Sjeverna Irska je svojom frenetičnom borbom pokazala da nije slučajno na ovom natjecanju. Istini za volju nema tu neke bajne igre sa loptom u nogama i sve se svodi na bunarenje i prekide, ali ipak kada ulaziš u ovakvo natjecanje sa renomeom kakav Sjeverna Irska teško je ne diviti se toj obrambenoj igri uz koju su primili samo 2 gola u ovoj skupini. Nakon što ih je Poljska nekako ipak uspjela probiti, protiv Ukrajine ne samo da su bili koncentriraniji iza, nego su konsolidirali i ostale redove te uspjeli nešto napraviti i sa loptom u nogama pa je tako Ukrajina pala sa 2 komada u mreži. Protiv Njemačke je bilo teško ponoviti nešto slično pa smo od prve minute gledali njihovih 11 igrača iza lopte što ih je unatoč porazu odvelo dalje. Nada koja je počivala na prolasku uz dobru gol razliku nije bila uzaludna. Teško da netko može Sjevernu Irsku shvatiti ozbiljnom prijetnjom u knock-out fazi, ali nije se jednom dogodilo u nogometu da parkiranje busa i nabijačina u jednoj utakmici da željen rezultat. Simpatičnost su održali, borbenost je tu i za očekivati je kako će momci ginuti za dres. Ukrajinu ćemo preskočiti jer nakon prve utakmice u kojoj su čak i slagali neke prijetnje Nijemcima nisu našli lijeka sa sjevernoirsku obranu, dok su protiv Poljaka igrali revijalnu utakmicu.
Highlight skupine: Srčanost Sjeverne Irske
Downside skupine: Ofenzivna igra Poljaka s naglaskom na Lewandowskog + čitava Ukrajina
Skupina D
Što god da mislili o Hrvatskoj reprezentaciji, iz kog god kuta da gledate, ostaje neosporiva činjenica da se radi o momčadi koja je pokazala možda i najviše u grupnoj fazi natjecanja.Nakon utakmice sa Turskom koju smo već detaljno izanalizirali, došla je na red Češka no o toj utakmici je teško pričati iz nekih potpuno drugih razloga. Vidjeli smo 60 minuta sjajne igre, povlačenje ručne nakon toga što se osjetilo pogotovo izlaskom Modrića, te kaosa na kraju zbog kog je teško komentirati nogomet. Mnogi će reći da do izjednačenja ne bi došlo bez prekida, drugi će reći da je to potpuno irelevantno, pa se moramo jednostavno baciti na utakmicu protiv Španjolske. Drvlja i kamenje se bacalo kada su objavljene početne postave, no sve su te kritike bile ušutkane nakon 90 minuta. Krenulo je doduše kao da će biti kritike i opravdane. Izgubljeni Vrsaljko na lijevoj strani, nejasna uloga Roga, Badeljova poklanjanja lopte, nedostatak osjećaja za prostor kod Jedvaja, sve se to dalo vidjeti u prvom dijelu prvog poluvremena. Uz sve to nisu mogli nečim dobrim popraviti balans ni naši ofenzivci, kao što ni Srna i Ćorluka nisu mogli unijeti stabilnost u obrani. No kako su minute išle naprijed tako je sve i jedan igrač podigao nivo svoje igre. Stoperi se nosili sa Moratom, bekovi sa krilima ali i protivničkim bekovima, zadnji vezni pospremili Cesca i Iniestu, Rakitić uspješno vodio igru, dok su Perišić, Pjaca i Kalinić bili opasni u svim situacijama. Iskoristio se taj dugo spominjani exploit njihovih bekova, pa je tako Perišić jednom asistirao s te strane za velemajstorski gol Kalinića, dok je jednom protutnjao istom tom stranom i zabio. Opasan je bio i Pjaca sa druge strane, i automatski se taj nemir širio i na stopere i na vezne igrače što je omogućavalo Rakitiću da kontrolira, a Kaliniću da drži stopere na iglama. Radilo se o dobrih 60-ak minuta igre gdje se potpuno anuliralo europske prvake, gdje je izvršena uspješna rotacija i gdje je napumpana strahovita doza samopouzdanja. Tolika da je okupila velik broj ljudi u nadi da možemo jako puno, a to je nešto čemu se malo tko nadao. Nadajmo se da nastavljamo danas u istom ritmu.
Španjolci s druge strane sigurno nisu pretjerano zadovoljni ovakvim ishodom. Čehe su probijali tipičnim davljenjem da bi na kraju dali sirovi gol preko Piquea, Turska im je legla kao naručena jer se radi o taktički apsolutno nepodobnoj momčadi po Španjolce, da bi im se onda protiv nas dogodilo ovo što se dogodilo. Ne samo da nisu osvojili prvo mjesto čime bi izbjegli izuzetno neugodan dvoboj s Talijanima, već su i otkrili karte što svoje ofenzivne što defenzivne igre, odnosno pokazali Europi da nisu nepobjedivi što je sigurno dobro po moral njihovih protivnika, a loše po njihov. O Češkoj i Turskoj ne treba trošiti previše riječi. Česi su eto izvukli taj bod na način na koji jesu, al osim toga nisu pokazali apsolutno ništa. Turci su upalili svoj poznati last-minute fanatizam, no nije bio dovoljan da ih odvede dalje. Obje ekipe su zasluženo van natjecanja.
Highlight skupine: Cjelokupna igra Hrvatske
Downside skupine: Češki pristup natjecanju + dokazana španjolska ranjivost
Skupina E
Nakon što su Talijani taktički ponizili Belgiju na red je došla Švedska i to nije izgledalo toliko genijalno kao u toj prvoj utakmici. Možda problem leži u tome što si Talijani bili ti koji su morali vući konce igre, dok je Švedska tražila put iz nekih kontri i polukontri. Talijani su nekako na kraju našli put do mreže i to ni manje ni više nego preko Edera, no dojam ostaje kao da su jedna od ekipa kojima će čak pasati taj donji dio ždrijeba. Obrana funkcionira strašno dobro, kontre izvršavaju kvalitetno, i ustvari cijela ta tranzicija obrana-napad koju provode ne samo veznjaci, već i stoperi, je na visokoj razini. Talijanima je savršeno sjela ta pobjeda nad Švedskom jer su mogli komotno u leru odigrati zadnju utakmicu znajući da su prvi u skupini. Izrotirali su nekolicinu igrača, propisno se odmorili (na čemu im je Irska sigurno zahvalna) i apsolutno nitko u Italiji nije rekao a na takvu odluku Contea. Pogotovo im to ide na ruku kada se zna da je Del Bosque potrošio cijelu svoju prvu postavu protiv nas u teškoj utakmici. Talijani definitivno djeluju kao protivnik kojeg nitko ne želi i za vjerovati je da je Conte dobro proučio svog suparnika i da se nada da se može ponoviti ono prvo kolo.Belgija je pak nakon tog teškog poraza ipak stala na noge i raznijela Irsku na proste faktore. Dogodila se takva utakmica di je individualni kvalitet neovisno o koheziji unutar momčadi dovoljan da uništi protivnika. Irci se nisu najsretnije postavili, ali su nekako i djelovali kao da i ne traže tu svoju priliku, već da im je jasno da će se morati na sve ili ništa protiv Talijana.
Bio je to dobar ego boost za Belgijce, no u zadnjoj utakmici su opet pokazali svoje probleme iz prve utakmice i tek ih je bomba Nainggolana dovela do pobjede. Naravno stvaralo se tu prilika, kao što smo uostalom i mi protiv Turske pa nam je bio potreban Modrić, no nakon te druge utakmice je djelovalo kao da će Belgija ispuniti nadanja svojih navijača i postaviti se kao velesila, no oni kao da su nakon koraka unaprijed vratili se opet korak unatrag. Ždrijeb im otvara dobar put, no i dalje je veliki upitnik nad Wilmostovom sposobnošću da učini nešto ozbiljno s ovom ekipom. Irski put smo na neki način opisali i kroz druge utakmice. Nakon nesretnog remija sa Švedima i razbijanju od strane Belgije proključala je irska krv i jurnuli su na Talijane. Uz to ih je pomazila i irska sreća jer su Talijani išli odmarati i eksperimentirati pa je uistinu bila savršena prilika. Naravno nisu se Talijani naguzili, već su i stvorili par opasnih prilika po gol, no definicija krvarenje za svoj dres se vidjela u toj irskoj igri tu noć. Uostalom rasplakali su Roya Keanea. Ako to nije pothvat ne znam što je. Švedi su na kraju kući otišli s bodom, i realno nisu baš ni zaslužili više. Ne može se reći da se nisu borili, ali sve je to bilo toliko traljavo i loše da mogu biti sretni što nisu završili kao topovsko meso. Teško je bilo gledati Ibru kako mu troje protivnika jaše po leđima, dok Kallstrom i družina ne zna što će s loptom bez njega iako im je čovjek odvukao 3 igrača. Previše toga fali u svim segmentima njegove igre i ako ne dođe do velikih promjena, neće se ova reprezentacija bajno provoditi nakon odlaska Zlatana.
Highlight skupine: Odluke talijanskog stručnog stožera i posljednji irski juriš
Downside skupine: Wilmotsovo znanje i desetorica Šveđana
Skupina F
Odakle krenuti u ovom kaosu od grupe. Skupina koja na oko nije pružala po imenima neke velike dvoboje je na kraju bila ujedno i najneizvjesnija, te je doslovno zadnja minuta promijenila čitavi poredak. Na vrhu skupine su na kraju završili Mađari koji su u prvoj utakmici napravili Austriji sličnu stvar kao što je Italija napravila Belgiji. Da paralelama ne bude kraj, već u sljedećoj utakmici protiv Islanda su maltene bili prisiljeni da oni budu ti koji će diktirati tempom. Gol su primili nakon džumbusa u šesnaestercu koji je rezultirao prekršajem i ultimativno zabijenim 11-ercem, pa su tako bili stavljeni u poziciju di oni moraju loviti gol i to protiv ekipe sa strašno čvrstom obranom. Trud im se ipak isplatio nakon što je jedan nezgodan centaršut pretvoren u autogol. Protiv Portugala su imali sličnu situaciju kao u prvoj utakmici. Portugalci su jurnuli u napad po pobjedu koja bi im osigurala prolaz dok je Mađarska strpljivo čekala priliku za kaznu i iskoristila je čak tri puta. Kontranapadi su im bili jako efikasni, no mora se priznati da ih je ipak i sreća nagradila sa dva odbijanca koja su završila iza Patricia. S jedne strane su zaslužili zbog borbe, no s druge strane moralo je biti užasno frustrirajuće gledati kroz portugalske oči. Mađari su tako pokazali da su borbeni i da su itekako vršni u brzim kontrama što će im biti potrebno u narednoj fazi jer neće biti više u situaciji da kao protiv Islanda oni kontroliraju igru. Problem je što su u trećoj utakmici ipak pokazali ranjivost protiv onih najvećih, a baš na jake individue i idu u osmini finala.
Već mi je stvarno puna ona stvar koristiti iste riječi, no kada toliki broj na papiru malih ekipa pruži takav otpor ostalima kako ne reći da su borbeni i da ginu za dres. Takav je bio i Island. Dvije utakmice zaredom su držale jaki blok i još pri tome uspjeli izvući nešto iz kontri, dok su u trećoj utakmici našli nekakav defenzivno-ofenzivni balans dovoljno podoban za rušenje boranije koja se zove Austrija. Htjeli mi to ili ne, mora im se stisnuti ruka, jer ostati pribran u takvoj situaciji u kakvoj su oni bili da imaju sve na pladnju u zadnjoj minuti, a da su i dalje ipak jedan Island, je strašan uspjeh. Zemlja od 300,000 stanovnika je pronašla tih 23 ratnika i ono što je najbolje, ne djeluju kao da su se zadovoljili s time. Poput Sjeverne Irske, i oni su jedna od onih ekipa gdje je simpatično gledati kako njihove tarabe frustriraju velika imena, i upravo im veliko ime i stiže u osmini finala, i to ime koje je već dobro nafrustrirano. Portugal možda više nije neka sila, možda već godinama oscilira, no ipak u ovakvoj skupini očekuješ da takvo nogometno ime ipak pokaže nešto. Na žalost njihovih navijača oni su znakove života pokazali tek na kraju, a i tada su visili. Mnogi će reći da su imali na konopcima i Island i Austriju, no kako bi te se opet smatralo velikim mora postojati neki „differential“. I dok je razumljivo da u jednoj utakmici ne probiješ nekoga, tri iksa u tri ovakva susreta su sve samo ne zadovoljavajuća po tu naciju. Puno velikih se mučilo da, ali eto Francuze izvuče Payet, Nijemce Gomez, Španjolce Pique itd., pa tako i od Portugala očekuješ da barem u jednoj od tri utakmice netko izvuče tu ekipu iz naftalina neriješenog rezultata. No njima je trebao Ronaldo da ih uopće održi na životu. Naravno, ne radi se o lošoj ekipi, svatko od njihovih ofenzivaca može eksplodirati jer ljudi znaju s loptom. Ali tako dugačak kontinuitet tih nekih prosječnih rezultata i još prosječnijih predstava je jako zabrinjavajuć. Teško je uopće nešto pametno napisati o njima jer te u podsvijesti uvijek kopka „pa Portugal je to“, al onda s druge strane im Mađari uvale tri komada i pomisliš da im to može svatko uraditi. Austrija je još jedna ekipa koju treba zaobići jer su ispali teška boranija. Što reći o ekipi koja da Dragoviću da puca penal ?
Highlight skupine: kontranapadi Mađara, stabilnost Islanda
Downside skupine: provlačenje na jedvite jade Portugala, Aleksandar Dragović, austrijski pompozno najavljeni a propali napad
