Kolumne

Zaboravite na “Marka”, ovo je priča kako sam 2006. “kupio” Xbox 360 iz Libanona

“Kakav amater”, kružilo mi je po glavi dok sam čitao tekst o Marku koji je umjesto PlayStationa 5 dobio poderane cipele. Ali zatomio sam da sam prije 15 godina ja bio Marko prije Marka. Tada sam kupio Xbox 360 iz Libanona. I bio gladan mjesec dana.

Mogli bismo reći da sam bio čovjek ispred vremena. Mogli bismo, ali nećemo, jer nisam te 2006. godine sje*ao samo sebe, nego i prijatelja.

X390 – Made in Libanon

Prvo je jako bitno da stavimo stvari u kontekst. Pričamo o 2006. godini. Internet (barem ne ADSL) bio je nedostupan u više od pola Hrvatske. Doduše, kao student u Opatiji nisam ga imao ni ja. Sjećam se kao danas VIP-ovog prijenosnog routera kojeg sam držao vani na prozoru. Zašto? Pa da uhvati onaj prokleti, plavi, UMTS signal. Da ne moram čekati otvaranje stranice par minuta na užasno sporom i toliko čestom zelenom signalu. Za tih nekoliko kilobajta smrzavao sam se uz otvoreni prozor po zimi.

256MB prometa koštalo je 256kn. Kasnije je tadašnji VIP uveo duplo bolju tarifu i slavlje je moglo početi. 512MB prometa na ‘šugavoj’ brzini plaćao sam svega 256kn! Kakvo veselje! Zašto sve ovo pišem i prolongiram objasniti kako sam Ahmedu iz Libanona dao lovu?

Jer je bitno da shvatite to vrijeme. Vrijeme GamePlay foruma. Jednog, jedinog i najvećeg u to vrijeme, sa stotinama postova od stotine članova dnevno. Na GamePlay sam se registrirao 2003. godine, kasnije postao i moderator. U kontaktu sam bio s hrpom ljudi. Imao mnoga poznanstva, stekao i prijateljstva. Zapamtite ovo prijateljstvo, jer nam je ono uz moju naivnost ključ za libanonski Xbox 360.

2006. godina također je razdoblje u kojemu nije bilo Njuškala, WhatsAppa, Vibera i Instagrama, a nije se znalo ni za Facebook. Postojale su samo tri stvari:

  • MSN
  • ICQ iliti I Seek You
  • GamePlay forum

Sjetite se da ja imam 256MB/512MB prometa. Zaboravite na gledanje pornjave ili nečeg sličnog. Ako ste pomislili da sam kao student imao uzbudljiv seksualni život, nisam. Bio sam kompletno u igrama. MSN i ICQ smo koristili za dopisivanja i barenje cura. Nije bilo pametnih mobitela i Tindera.

Više od dopisivanja i barenja cura, MSN sam koristio za dopisivanje s članovima GamePlay foruma. Ostajali smo tako skupa budni do ranojutarnjih sati. Bilo je tu i prijetnji i svega jer vodili su se tada teški konzolaški ratovi. Eto, baš neki dan na FFA forumu pao je i zadnji borac iz tog vremena. Pokupio je trajni ban i tako obilježio kraj jedne ere.

Libanonski Njuškalo i Ahmed

Sad stižemo do dijela kad sam popušio lovu. Kako? Priča je vrlo jednostavna. Smatram da na FFA forumu imam nekoliko prijatelja i hrpu poznanika. Filip iz 2006. i Filip danas vjeruju svojim prijateljima. Da, naivac sam.

Kad s nekim u par godina razmijenite na stotine i stotine poruka (a nije žensko i ne želite imati snošaj), smatrate tog nekog barem poznanikom. Tako sam i ja naivno prije 15 godina pomislio da mi je stanoviti gospodin “haXXor” (tako nekako) bio barem poznanik. Ako ne i prijatelj.

Jednu večer sjedim uz otvoreni prozor, smrzavam se i čitam GamePlay. Na MSN stiže nudge i javlja se dotični gospodin s ponudom. Znao je da želim kupiti Xbox 360 i ispričao mi je nevjerojatnu priču o tome kako mogu kupiti Xbox 360 i Gears of War za samo tisuću kuna preko Uzmite u obzir da je tada 1000 kuna vrijedilo znatno više nego danas.

Kroz stotine izmijenjenih poruka ispričao mi je za Ahmeda iz Libanona koji je i njemu kupio Xbox 360. “Oke je”, uvjeravao me. Čovjeka nisam ni provjeravao, vjerovao sam mu. Pa bili smo dobri. To je kao da me danas glavni urednik FFA zaje*e za ne znam… epilator bikini zone. Ako mi ga je obećao, ja znam da će mi ga i nabaviti.

Povjerenju unatoč, dva dana sam vagao. Ponuda je možda bila i predobra, ali prijatelj-forumaš ipak me uspio uvjeriti. Iduće jutro odlazim na kavu s drugim prijateljem, i što napravim? Uvjerim i njega da kupi.

200 kuna do kraja mjeseca

Nervozan pitam forumaša xaXXora može li nabaviti još jednu konzolu za prijatelja. Naravno da može. Da “krv nije voda” bio sam siguran kad se gospodin Ahmed slikao s X360 konzolama. Naivan poput srednjoškolke nakon stotine poruka, počeo sam sanjati X360 i Gearse. Za samo tisuću kuna. Pa, može li bolje?

Nakon potvrde za prijatelja, odlazimo u obližnju poštu na Western Union. Kakav PayPal i refund. Nema toga. Ne postoji. Nakon mukotrpnog ispunjavanja svih podataka, ljubazna teta oprezno provjerava: “Dečki, jeste li sigurni da želite uplatiti dvije tisuća nekome u Libanon?” “Naravno!”, k’o iz topa sam ispalio.

S Ahmedom smo imali dogovor da ćemo se čuti kada sjednu novci, nakon čega će nam poslati konzole. I vidi vraga. Nakon manje od 24 sata, dotični se javlja. Na MSN-u piše da je sve sjelo i šalje konzolu. Sada još samo čekamo potvrdu o slanju. Sretan prijatelj. Sretan i ja. Iako je do kraja mjeseca ostalo manje od 200 kuna, odosmo mi proslaviti na još jednu kavu. Koga briga za hranu, nama stiže Xbox 360.

Kasnije navečer dođem kući, MSN je prazan. Nema tracking broja. Javljam se xaXXoru s foruma, on tvrdi da je sve OK. Sutra faks, navečer ponovno MSN, tracking broja nema ni dalje. Nema Libanonca. Nema nikoga. Zovem prijatelja forumaša – ne javlja se. Zovem ponovno, ne javlja se. Odem na MSN, nema ga više. Nestao. Iako je tamo bio mjesecima i godinama prije, sad je samo nestao. Isti tren, naravno, shvaćam da sam zajebao stvar i da smo ostali bez para. Ajde što sam ja bio glup i naivan, ali nagovorio sam i prijatelja da baci nekome u Libanon tisuću kuna.

“Mama, treba mi za skripte”

Danas to možda i nije neki novac, ali tada je bio ogroman. Posebno dok ste student i kada ste više od pola mjeseca bez kune. Ajde objasnite vi roditeljima da ste ostali bez para! Što je najgore – možda sam i tražio koju kunu za knjige. Ne tražio, nego slagao. Samo da preživim. Naravno da me sramota.

Da, mogli bismo reći da sam bio budala ispred svog vremena. Budala prije Marka iz Dalmacije. Ali, znate što? Toliko mi je drago da sam od 2003. dio domaće gaming kulture. Prošao sam svašta, napisao sam na desetke tisuće postova i nekoliko tisuća članaka. I na kraju ono najvrijednije – upoznao sam hrpu predivnih ljudi koji me još nisu prevarili za tisuću kuna. A i da žele – ne mogu. Nemam ih. He-he.

Oznake

Povezano

Back to top button
Close
Close