Filozofsko okupljalište raznolikih umnih masturbatora
Moj dragi forumaški kolega Zero ili – kako ja ga zovem – Sub napisao je fantastičan članak o forumima, a ja ću s vama podijeliti kako je to bilo tamo od 2003. godine kada je forum bio više od foruma.
Kada kažete “masturbator”, znamo svi na što mislimo. Na onoga koji ga voli baciti više nego išta. Riječ masturbator česta je za nas gamere jer prije se mislilo da su gameri ugroženi, napaljeni manijaci; da ga nisu nikada stavili ili pak da nisu nikada probali kakav osjet imaju ženske usne (ili muške). E pa, ja ću s vama podijeliti kako je to biti “forumski masturbator”, koji je po forumima orgijao tamo od 2003. godine pa sve do danas – umno orgijao i razvijao se. 2003. godine upisah fakultet u Opatiji. Prije nego se krenete smijati na moje iduće napisane riječi, upamtite da je to 2003. godina. Kao svaki brucoš, kada dođeš na faks, nemaš pojma ni gdje si ni tko si. Kada sam došao upoznati fakultet za oko mi je zapeo naš informatički kabinet. Kabinet je bio zamišljen da ga koriste svi studenti, a ja sam skužio da tamo stalno sjede isti likovi. Ti likovi su svaki dan zauzimali 20 računala i igrali igre. Ako je itko pokušao nešto pametno raditi, nije mogao jer su ovi manijaci samo galamili. I tako je jedan od njih (valjda za blagdane) otišao doma, a ja sam se konačno domogao PC-a. Nećete vjerovati – te 2003. godine sam prvi puta upoznao ADSL. Za mene je to bila ludnica neviđena. Tada sam svaki mjesec kupovao časopis GamePlay i jednom je osvanula reklama da se otvorio forum. Tada još nisam imao internet pa sam prvi puta na fakultetu se sjetio registrirati. Bilo je to 2003. godine u studenom. GamePlay forum se i otvorio te godine. Ja nisam ni znao što je to forum i što se tamo radi. Nadimak Flipper, koji već imam 12 godina, nastao je bezveze. Moj bivši cimer s faksa sjedio je kraj mene pa sam ga pitao što da uzmem, i budući da se zovem Filip, kaže on: “Uzmi Flipper.” I tako je Flipper ostao Flipper. Nekad me zovu peraja, a nekad Flip. Ma nije to ni tako bitno.
Većina nas upravo na ovome forume ispisala je prve postove. Neki od nas tisuće i tisuće postova!
Sjećate li se prvog poljupca? Ja ne. Jebiga, kažu da se to ne zaboravlja, ali ja nemam pojma. Sjećate li se svog prvog posta? Ja da. Prvi post sam “opalio” i nitko ga nije niti primjetio. Nije ni čudo kada sam napisao dvije riječi i stavio onih milijun debilnih smajlića. Bitno da se natovari 5 kilograma smajlija, a to što post nema smisla nije bilo bitno. Nisam ja tada uopće znao da treba pisati smisleno. Znate, taj kabinet na fakultetu mi je bio jedina šansa da pišem na forumu. Sve što sam postao prvih godina bilo je iz tog kabineta. Često nisam mogao ništa ni postati jer je oko mene bila masa ljudi. Nikad nisi imao mira. Prvih nekoliko postova nitko nije ni primjetio. Ja sam bio “n00b”. N00b je na forumu zapravo bio posprdni naziv za novaka. I sada je. Budući da je GamePlay forum bio hit, zaista veliki hit, on je bio prepun forumskih “jebača” iliti “ownatora”. Samo se čekalo kada ćeš nešto napisati krivo, a onda ti njih 10 naleti i poklopi te. Ah… Morao si paziti što ćeš napisati jer su znali jako lijepo ownati. Ili su mislili da znaju. Bilo je na GamePlayu slavnih nadimaka. Bio si sretan kada ti se netko od njih obratio. GamePlay forum bio je institucija za sebe.
Forumšumski ratovi!
Nakon kojeg mjeseca počeo sam otvarati pametne teme. Krenulo mene. Otvaram originalne topice, a ljudi pišu u njima. Čak me i hvale, a ja postajem sve veći forumski jebonozer. Što više postova, to mi sve veći i veći brojač postova. Nakon nekog vremena ponudi meni GP ekipa da budem moderator. I naravno da sam prihvatio! Čovječe, pa ja sam moderator na GamePlayu! Bog i batina. E, kako vam raste rejting tako vas sve više i mrze ili ne vole. Kao u stvarnom životu. Pisao sam ja sve bolje postove, ali sve više ljudi me prozivalo. Postojao je jedan drugi forum koji se zvao Shuma na kojem su bili uglavnom članovi koji su nekada bili na GamePlayu pa su iz ovih ili onih razloga otišli s foruma. Znam da će vam sada biti smiješno (i meni je), ali se često vodio rat između ta dva foruma. Gameplay je bio PlayStation, a Shuma Xbox. Nisu se nikako voljeli. Evo samo jednog primjera: ekipa sa Shume snimala je zajebantske prijeteće snimke Spacemaniacu koji je vodio forum. Meni su recimo hakirali glavni mail, a znao sam dobiti i prijeteće poruke. Baš je bio rat tada. Nisi znao je li forum zbilja ili stvarnost. Danas kada ovo čitate, možda mislite da smo svi bili pacijenti. Možda i jesmo. Ali rekao bih da je tada vladala ogromna strast. Zapravo, teško da je itko bio baš pokvaren iako je stalno bilo spletkarenja. Jednostavno je ta strast nadvladala pravi razum. Nitko od ekipe s “mrske” Shume nije bio idiot. Siguran sam da danas ta ekipa, gdje god bila, živi uspješne živote.
http://www.youtube.com/watch?v=htcJEwvk-hI
http://www.youtube.com/watch?v=eEJgQA_e68E
Kad sam rekao da je bilo prijetnji i rata, na ovo sam mislio. Čak je postojao i AntiGamePlay blog!
Moderatorska ekipa GamePlay foruma bila je omražena. Jedno vrijeme forum je imao službenog “bananatora”. Ne, on nije dijelio voće po forumu nego je banao. Njegov jedini zadatak bio je banati. A banovi su letili svaki dan. Bilo je to zaista blesavo doba kada smo svi skupa stvarni život zamijenili za virtualni. Svaki banan se tretirao kao da je poginuo na bojištu, a bananator je bio negativniji lik od Hitlera. GamePlay je imao rekordnu posjećenost, ali uslijed ludila banova forum je napustilo dosta kvalitetne ekipe pa podosta i moderatora koji su do tada fantastično obavljali svoj posao. Osim ratova s drugim forumom svaki dan je bilo “klanja” između članova, a možda najluđe doba foruma počelo je nakon E3-ja 2005. godine kada su prikazani traileri za Killzone 2 i Motorstorm.
E3 ludilo i fanboy ratovi!
E, ljudi moji dragi, da vi znate što je to bilo te davne 2005. godine… E3 Sony pressica. Pokazaše MotorStorm i Killzone 2. Autor ovih redaka od uzbuđenja nije mogao dovoljno napisati hvalospjeva za viđeno. Svršavalo se po tim prikazima. Ali baš svršavalo. Na forumu se tražilo tko će napisati veće pohvale. Meni su se tresle ruke od uzbuđenja nakon što sam vidio te trailere. Trailere sam i dalje gledao u tome kabinetu. Bio sam po cijeli dan na faksu da mogu pratiti što ljudi pišu i da ne bih nešto preskočio. Postao sam kao ona ekipa koja nije izlazila iz informatičkog kabineta. Danas ni približno nema tog uzbuđenja koje je tada bilo na forumu. Koliko je bilo svršavanja i veličanja Sonyja – nekada sam pomislio da će serveri na kojima je forum pregoriti od toliko špricanja postova po njemu. Sony i PlayStation 3 bili su božanstvo. Sony je kod nas ono što je (nekada bio) HDZ. Mogao je zabrljati sve, ali opet daš glas HDZ-u. Tada kao nikada nastala je riječ – fanboy! A fanboy je osoba koja obožava nešto. Slijepo. Katkad i objektivno. Fanboya je tada bila hrpetina. I ja sam bio PlayStation fanboy tada. Naravno, s druge strane bila je druga ekipa koja je štovala Xbox. Fanovi Xboxa zvani su Xbotovi!
Na forumu je o ratu PS3 vs Xbox 360 napisano nekoliko tisuća postova, a mnogi su forumski junaci u dokazivanju tko ima većega poginuli od ruke zloglasnog bananatora!
Svatko tko je favorizirao Xbox bio je mrzitelj Sonyja. A Sony je na GamePlayu bio svetinja. Religija. Na forumu se vodio sveti konzolaški rat. Banovi su padali i padali. Uglavnom ih je dobila Xbox ekipa. Provociranja je bilo kao nikada. Vrijeđanja također. Na forumskom jeziku to se zove “flejmanje” i “trolanje”. Riječ “trol” postajala je sve češća. Danas, recimo, nema više takvih fanboya. Od tih dana ostao je samo meni dragi PS2MASTER koji je uvijek ostao dosljedan i čijim venama teče Sonyjeva krv. PS2MASTER je jedna od ikona foruma, a nikada se neće zaboraviti njegove slike koje je stavljao na GamePlay, između ostalog, kako leži gole guzice u kadi, a oko njega patkice. Za mjesto Stružec i Kurtu nema tko nije čuo, a da je bio na forumima. Mislim da je on, kada bi se gledalo sve forume na kojima je bio, čovjek koji je napisao najveći broj postova. Osim tih konzolaških ratova, PS3 i Xbox era donijela je do tada jednu novinu – klanske ratove. Na PS3 je pogotovo zaživjelo klansko igranje pa su momci svoj višak testosterona ispucavali na virtualnim bojišnicama. Na forumu je između njih znalo i zaiskriti, a o mečevima, pobjedama i porazima pisale su ode i lovačke priče.
X360 i Libanon!
Ovu moju priču zna većina starijih forumaša, ali tko ne zna, nasmijat će se. I čuditi kako sam bio tako glup. Ako se sjećate s početka teksta, rekao sam da je forum nekada bio više od foruma. Tijekom svog “forumaštva” upoznao sam dosta ljudi. Tako se nas par često svaku večer dopisivalo preko MSN Messengera. Nije tada bilo pametnih telefona, a ni Vibera. Pisalo se, barilo i upoznavalo preko Iskon chata. Luzeri, da… Ajde da se vratim na Libanon. Kao što rekoh, svaki dan sam se čuo s ljudima preko MSN-a. Neki su ispitivali zašto su dobili ban. Neki su se javili samo da izvrijeđaju, a s većinom sam se normalno i prijateljski dopisivao. Tako sam se mjesecima čuo s jednim članom s kojim sam bio dobar. Jednu večer kaže on meni da mi može nabaviti Xbox 360 s igrom Gears of War za 1000 kuna. A ja sam bio PlayStation fanboy, ali nakon što sam vidio Gearse zaljubio sam se u tu igru i htio sam kupiti Xbox 360. Preobratio se ja na tamnu stranu. I kaže meni taj moj online prijatelj da on ima prijatelja u Libanonu koji će nam kupiti ako želimo Xbox. Još je meni bilo čudno što je za 1000 kn samo. Taj moj frend me uvjerava da je sve sigurno i da me neće zajebati. Pa znamo se. I ništa, nakon par dana dopisivanja odlučio sam kupiti taj Xbox. Ne samo ja, nego sam i svog prijatelja s faksa nagovorio da kupi. Studentu nije lagano naći 1000 kn viška pa sam se svakako snalazio. Ajde, i uštedio sam taman, a za 1000 kn nema bolje prilike. Nazvao sam tog svoga online prijatelja, a on meni dao podatke za uplatu.
Sjećate li se ovoga? Preko MSN-a barilo se cure i kupovao se Xbox 360 iz Libanona! Da, veće šanse su bile zbariti curu nego dobiti Xbox 360 iz Libanona!
Poslije faksa moj prijatelj i ja smo otišli u poštu i uplatili svaki po 1000 kuna preko Western Uniona nekom Libanoncu. Prođe jedan dan i taj potvrdi da je dobio lovu i da nam šalje konzole. Super, svi sretni. Čekamo tracking broj. Nakon par dana nema tracking numbera. Nema ništa. Zovem ja tog prijatelja, ne javlja se. Zovem opet, ne javlja se. Odem na MSN, nema ga više. Nestao. Iako je tamo bio mjesecima i godinama, više ga nema. Jasno je bilo da nas je zajebao. Prijatelj i ja dali smo svaki 1000 kuna pitaj Boga komu. Bilo mi je tada stvarno teško jer sam nagovorio i tog prijatelja, a ispalo je sranje. Kada sam to prijavio na forumu, ljudi su umirali od smijeha. Dobio sam i titulu “X360 Libanon Edition”. Ma forum je krepavao. Meni nije baš bilo smiješno, ali valjda sam morao naučiti lekciju. Na skupi način. Danas, ponavljam, vjerojatno nitko od vas to ne bi tako napravio, ali prije nisi mogao sve provjeriti, a taj što nas je zahebao bio je dobar i pouzdan član. Poslije ga nikada nisam čuo ni vidio. Ako možda danas čita ovo – pozdravljam ga svakako. Kasnije sam ja u Rijeci zaista kupio X360 i konačno sam odigrao te Gearse i masu drugih X360 igara. Vjerujem da se sada smijete i čudite naivnosti, ali nekada se više vjerovalo ljudima. Nekada se i više brkala zbilja od stvarnosti. Nekada je forum bio život. Nekada nije bilo ovoliko raznih foruma ni lista pouzdanosti kao danas.
Zašto forum?
Isto se pitao moj prijatelj Sub iliti Zero. Eto, i on se modernizirao. Iako se čini da je dosta toga negativnog proizašlo s GamePlay foruma, istina je zapravo drugačija. Je, bilo je zaista loših trenutaka i ružnih stvari, ali srećom puno više je bilo onih ljepših stvari. Iako će mnogima biti smiješno kada ovo kažem, ja sam se uz forume dosta i formirao kao osoba. Kada se sjetim prvog posta i kada gledam gdje sam sada i što sam prošao, mogu samo biti zahvalan što sam se 2003. registrirao i počeo dijeliti svoja razmišljanja s drugima. Iako je forum samo virtualna stvar i ništa ne može zamijeniti stvarni život, forum je katkad upravo bio to. Na forumu možeš biti odbačen. Možeš biti prihvaćen. Možda te prvi puta netko u životu i izvrijeđa. Možda. Možda ti forum pomogne da se, koliko god to čudno bilo, socijaliziraš u stvarnome životu. Možda nekome znači kada ga netko virtualno podrži i “opali” mu “lajk” na post. Možda netko padne u depresiju kada njegov post biva zanemaren ili neprihvaćen. Sve je to dio iskustva i odrastanja. Sjetite se sami kakvi ste bili kada se počinjali, a kakvi ste sada. Sjetite se kako ste prije stavljali milijun smajlija, a sada pišete vijesti, recenzije ili velike postove. Znači li vam to išta ili ne? Imate li nekada dojam da doprinosite gamingu ako pišete na forumu? Forum svatko od nas doživljava drugačije. Meni je forum dio života.
Od 2003. sam na forumima. Imam dobar društveni život. Imam zaručnicu. Tko bi rekao da i mi zadrti forumaši imamo cure?! Nekada sam na forumu naišao na fantastične stvari koje su mi i pomogle. Čar foruma je ogromna. Sami ga kreiramo svojim djelovanjem, sami ga stvaramo i oblikujemo. Forum i nas oblikuje kao osobe koliko god to čudno bilo. Jeste li se ikada našli s ljudima koji stoje s druge strane ekrana? Ja jesam. I bilo nam je fantastično. Prije par godina Zero i ja smo iz Slavonije busom krenuli putem Zagreba. Upoznao sam tada Suba, Buza, Tuhyja, Ferdu, Trinity, Emperora (Jelash), Gameslorda, Zolta, Megatamu, Gantru, Pettya, Ambija, Clouda, Damirka i onog lika što tamo pleše po onim poznatim showovima. Zaboravio sam još neke sigurno. Bilo nam je fantastično. Nismo se svi slagali na forumu. Ja sam bio Xbot pa su me zezali, ali nigdje nije bilo ni grama mržnje. Kad su svi došli kao da se svi znamo 100 godina. Pili smo pivu, žderali i zezali se. Na kraju završili u Sirupu do 5 sati ujutro. Izašli van, a svanuo dan.
Evo, da sam nakon toga prestao biti forumaš, isplatilo bi se. Upoznao sam odličnu ekipu. I to je jedno iskustvo koje će se uvijek pamtiti. Kao što će i “boldaš” RazorJugo pamtiti moje pijane pozive i kukanja u 5 sati ujutro kako su cure iz Opatije sponzoruše. Nisam ga jednom zvao i srao. Suprotno mišljenju kako su gameri “no-liferi”, svi oni su bili – pazite sad – normalni ljudi. Neke nisam nikada tako zamišljao. Zanimljivo je kada znaš kako izgleda osoba s druge strane monitora. Na forumu (skroz dok ne kršimo pravila) možemo biti tko želimo. Najbitnije je u svemu biti čovjek koji god nadimak imali. Mnoga pravila iz stvarnog života mogu se primijeniti i na forumu. Iako je forum virtualan, nekada je tako stvaran.
Danas su forumi često preslika društva. Internet je dostupan gotovo svima i danas na forumima (ne mislim samo na naše gamerske) možete više nego ikada čitati i pročitati svašta. Mogli ste i ranije, ali ne kao danas. Kada je riječ o gaming forumima rekao bih da ih nikada nismo imali više, što je svakako dobro, ali da kvaliteta pisanja opada i da često nije na razini kakva je nekada bila. Možda je razlog to što su svi raštrkani na masu foruma, a možda je razlog to što je društvo danas ljenije i manje cijeni ono što ima. Nekako sam dojma da je to razlog. Često nam je “mrsko” napisati kvalitetan i sadržajan post, ne da nam se podijeliti što mislimo, teško nam je odvojiti koju minutu. Ne svima, da se razumijemo. Generalno, nekako nam se društvo, a samim time i forumaštvo, umrtvilo. Koliko smo napredovali u nekim stvarima toliko smo se dosta i pogospodili. Danas kada je lakše no ikada komunicirati s nekime i dati svoje mišljenje, ispada da nam je često to teško i mrsko. Manje dijelimo svoje mišljenje. Možda su dio uzele društvene mreže, ali smatram da jednu kulturu foruma iste ne mogu zamijeniti. Zero je o tome više pisao, pa neću i ja. Ja sam s 18 godina počeo pisati po forumima.
Sa svojih 30 godina napisao sam na tisuće i tisuće postova. Na stotine i stotine vijesti. Ne žalim ni za jednom sekundom koju sam ostavio na forumima. Forum i nadimak Flipper pratio me i prati kroz ovo odrastanje. Upoznao sam stvarno divne ljude. Doživio sam puno lijepih trenutaka i poneki ružni. Preživio sam forumske ratove, propadanja baza. Izgubio sam tisuće i tisuće postova. Kada ovako to napišem, zvuči kao da ne pričam o forumu i virtualnom životu. Forumaštvo je dio mene i moje kulture. Ne budite lijeni pisati, ne budite lijeni podijeliti s drugima svoja razmišljanja. Ne budite prolaznik. Ne budite onaj “gost”. Registrirajte se na forum bio on FFA, HCL ili Reboot i upoznajte nove ljude i zajednicu. Kreirajte i budite kreativni. Uživajte. Zabavite se. Danas je forum puno više nego ranije dostupan svima. Kultura ponašanja je bolja, zajednica tolerantnija, informacije dostupnije. Jedino što trebate pobuditi i probuditi strast u sebi i napisati nešto. Zapitate li se ikada koliko ekipa koja vam donosi vijesti, piše postove i financira jedan portal kao što je FFA ulaže truda u sve ovo? Ili bilo koji drugi portal? Cijenimo li to dovoljno ili danas sve uzimamo zdravo za gotovo? Ja se često zapitam. Daleko smo dogurali svi skupa. 2003. godine imali smo možda 2-3 gaming foruma u Hrvatskoj. Niti jedan portal. Danas imamo puno više: najveći gaming sajam u ovim krajevima, portale pune vijesti, kolumni i recenzija. Znamo li to cijeniti?
P.S. Svima koji slave nadolazeće blagdane želim sve najbolje!
