Nogomet je igra u kojoj 22 igrača trče za loptom, a onda pobijedi Švabo. Ponavlja li se povijest ili im netko može zadati problem možda već u skupini?
Analizom grupe E ušli smo u ovaj drugi dio analiza te nastavljamo s grupom F. Priču gdje je jedan favorit izgledan dok se ostali tuku za drugo mjesto smo vidjeli već prošli put, no je li baš tako i u ovoj grupi?
NJEMAČKA
Ne postoji država u kojoj je nogomet tako jaka industrija kao što je u Njemačkoj. Uspješnija je čak i od industrije plina u istoj ovoj državi četrdesetih. Omladinski pogoni i općenita briga za nogometaše tamo su na višoj razini nego li igdje, zato ni ne čudi da su Nijemci uvijek među prvim favoritima za naslov. Nijemci su se u kvalifikacijama narugali. Konkurencija nije bila nešto strašna (Češka, Norveška, Sj. Irska kao ozbiljne ekipe), pa ne čudi što su pobijedili u svakoj utakmici, ali ono što je bolesno je što zabili čak 43 gola u 10 utakmica. Čak i da oduzmemo 15 golova koje su zabili San Marinu, opet je brojka dovoljno visoka. Nijemci su si zakazali jake prijateljske pred prvenstvo pa su se tako sreli s Engleskom, Francuskom, Španjolskom i Brazilom (3 remija i poraz od Brazila) te nedavno Austrijom od koje su šokantno izgubili, no Nijemci to uvijek rade. 2014. pred prvenstvo nisu mogli dobiti Poljsku i Kamerun, a pred 2 godine su gubili od Slovačke, pa eto, prvaci Svijeta i polufinale na Euru. Što nam to nude ovoga puta?
Pozicija golmana je puno škakljivija nego li bi čovjek to očekivao jer situacija je takva da je ter Stegen branio cijelu sezonu i da je bio ponajbolji golman Europe, dok Neuer nije branio uopće, a Löw ga čini se gura kao prvi izbor. Koliko god Neuer u globalu možda i je bolji golman, gurnuti ga u vatru nakon što nije igrao uopće pored in form ter Stegena djeluje kao problem. Neki bi voljeli imati takve probleme doduše. U obrani Njemačka djeluje individualno možda i jače nego na prošlom prvenstvu. Boateng i Hummels su stoperi najviše klase i trenutno su u optimalnim godinama, a mladi dečki Süle i Ginter mogu bez problema uletiti ako je to potrebno i odraditi će posao na visokoj razini te su garancija za budućnost. Kombinacija nije mogla biti bolja. Pazite sada ovo svetogrđe koje ću izreći. Njemačka trenutno ima boljeg desnog beka nego li je imala na prošlom prvenstvu. Znači Joshua Kimmich. Takva kvaliteta u svim elementima igre i takva polivalentnost da je on dobar gdje god ga staviš je nevjerojatna. Nijemci su imali Lahma i to stoji, ali sada imaju opet Lahma od 23 godine i s potencijalom da postane možda još bolji, a ja sam jedan od onih kojima je Lahm među najboljim bekovima ikada. S lijeve strane su Nijemci nešto tanji s Hectorom i Plattenhardtom, ali ti momci, poglavito Hector, pružaju puno bolje partije u dresu Elfa nego li u onim klupskim. Sjetite se da prije 4 godine prirodnog lijevog nisu ni imali.
Probijanje njemačke obrane se nije previše promijenilo.
Vezni red Nijemaca je zaokruženiji nego li prsteni na Audijevom logotipu. Jednostavno imaju sve potrebno. U Kroosu imaju najboljeg dodavača lopte na svijetu, u Khediri imaju neumornog radnika koji bi mogao iz zajebancije preskakati Berlinski zid s jedne na drugu stranu, a da ga nitko ne pogodi metkom, u Rudyu jako dobrog defenzivnog veznog, u Goretzki rijetkost talentiranog kvalitetnog playmakera, a ujedno snažnog duel igrača, te u Gündoganu personifikaciju Ruhr regije. Kreator, ali i radnik. Ne postoji nogometni element koji tu nije pokriven. Pored svih njih u nešto ofenzivnijoj ulozi je tu i Mesut Özil. Özilove kvalitete su davno ispričana priča. Kada je u formi čovjek je ponajbolji kreator svijeta i ono što on vidi na terenu ne vidi nitko, ali Özil iza sebe ima možda najgoru sezonu svoje karijere te Nijemci pod hitno moraju vratiti Özila na svoju standardnu razinu.
Napad Njemačke također ima iznimnu širinu i raznovrsnost. Na krilnim pozicijama imaju Draxlera, Brandta i napokon Reusa, a mogli su imati i Sanea, no što je taj dan Löw pojeo pored svojih šmrklji nikada nećemo saznati. Brandt je jedan mladi vrlo zahvalan igrač koji će odraditi posao koje bi svako krilo trebalo odraditi, no razina više su ipak sjajni Draxler i Marco Reus. Reus napokon ima priliku biti dijelom nečeg velikog što se Njemačke tiče pa će tako i po prvi puta nastupiti na Svjetskom prvenstvu. Unatoč tome što se ozljeđuje češće nego li se Alfe kvare, 7 golova u 11 nastupa ove sezone nakon ozlijede pokazuju što i tko je Marco Reus. Osoba koja može igrati i krilo i polušpicu i špicu i koja je bila pretendent da skine Klosea sa liste najboljeg strijelca Njemačke je Thomas Muller. Kažem bila jer se Muller zadnje dvije godine dosta pogubio. U nekim prijašnjim sezonama Muller bi uredno trpao 20 do 30 golova pa bi onda u godini zabio i desetak za Elf, ali Muller to više ne radi niti u klubu niti u Elfu. I dalje je to igrač koji ima tu kvalitetu Raumdeutera tj. „istraživača prostora“, ali kao i Özil, i on mora puno više. U samom vrhu napada je tu i dalje Mario Gomez te mislim da ni on ne zna kako je i dalje u ovoj ekipi te zasigurno prva špica Njemačke, Timo Werner. Werneru su tek 22 godine, a već je zabio 7 golova za Njemačku te je bio prvi strijelac Kupa konfederacija. Iako je igrač kojem više paše kontraški nogomet Leipziga gdje trpa nemilice, dokazao je po svemu sudeći da zna igrati i kad njegova momčad kontrolira igru te bi mogao eksplodirati na ovom prvenstvu.
Özil napokon igra onako kako i izgleda. Metiljavo.
Nijemci na prvu nemaju nekih mana i gotovo je sigurno da prolaze kao prvi iz ove skupine, ali nisu bez problema. Forma dvojice izuzetno važnih igrača im je loša (kod Özila i gora od toga), a i ta pozicija lijevog beka malo pliva. Ne daj bože da im se Kimmich ozlijedi jer drugog desnog ni nemaju. Pravo je čudo što su otpisali Sanea jer nije baš da pršte igračima koji su specijalizirani za 1 na 1 dribling protiv suparnika, no očito Löw smatra da mu pored timske igre i iznimno kreativne kombinatorike takav ni ne treba. Svi kotačići su na svom mjestu, sve je podmazano, ostaje samo za vidjeti koliko daleko Elf može ovoga puta.
MEKSIKO
Meksikanci su pobijedili prije nego li je prvenstvo uopće počelo. Devetero igrača je pozvalo 30 prostitutki na oproštajnu zabavu pa se orgijalo do kasno u noć. Nema nikakvih novčanih kazni, nema nikakvih sankcija jer su to odradili u svoje slobodno vrijeme dok su svoje nogometne obaveze odradili profesionalno. Meksikanci su tako odradili i kvalifikacije gdje su s lakoćom bili prvi sa samo jednim porazom, dok su u prijateljskim susretima dobili Island, Bosnu i Škotsku, remizirali s Walesom te izgubili od Hrvatske. U globalu sve kod Meksika izgleda solidno te je sigurno kako njihova nacija očekuje prolaz dalje u skupini. Na posljednjih 7 prvenstava Meksiko je prolazio grupnu fazu pa da vidimo što to posjeduje kako bi napravili to opet.
Na vratima Meksika je već neko vrijeme Guillermo Ochoa. Ochoa je svojevrsna legenda jer se zadnjih 12 godina nagađalo gdje će i što će s obzirom na kvalitet, da bi na kraju njegova klupska karijera bila skoro pa nikakva. Na vratima Meksika doduše uvijek podsjeti da su ta nagađanja imala pokriće. Obrana Meksika je nekako preplavljena igračima koji su dosta slične kvalitete i sličnih karakteristika. Na popisu od 6 stopera su tu Hugo Ayala, Salcedo, Reyes, Moreno, Alvarez i čovjek koji je toliko star da je već otišao u klupsku mirovinu, Rafa Marquez. U principu tko god da zaigra na stoperskim pozicijama je solidan jer su sve to igrači s iskustvom igranja u Europi, izuzev Alvareza koji igra u tamošnjoj ligi i Marqueza koji bi unatoč iskustvu sa 39 godina mogao stvarno imati problema da ga ne ulovi išijas ili nešto tako. Na bekovskim pozicijama Meksikanci imaju samo Layuna koji igra i lijevo i desno te svijetu nepoznatog Gallarda. Meksikanci često zbog toga igraju s 3 igrača iza, a zna biti i varijacija s Layunom lijevo dok netko od stopera prisilno ide desno.
Tko nam je sljedeći? Maria Elena? Od doktora Marqueza ćete primiti sada.
Kakva im je situacija u obrani takva im je i u sredini. Nema tu loših igrača, ali nema ni ne znam kakve klase. Tri igrača koja zauzimaju centralni dio terena su Jonathan dos Santos, Hector Herrera i nekadašnje krilo, kapetan Guardado. Herrera radi solidno sve ono što bi jedan srednji vezni trebao raditi. Isto to radi i Jonathan, iako bih ja rekao da Jonathan radi i puno više jer smo otkrili kako ga voli redovito primati u Alojzija Šuprahu pa zasigurno nije lako hodati kao metla terenom. Guardado je pak zadužen za distribuciju što radi dobro, ali je iznenađujuće da je postao i solidan defenzivac iako je nekad bio ofenzivno krilo. Nešto ofenzivnije od ove trojice stoje Marco Fabian (nije u rodu s Ivom Fabijanom Mrveljom), solidni ofenzivac te napast zvana Giovani dos Santos, vječna ljubav svih ljubitelja nogometa, koji je otišao u američku ligu doslovno rugat se protivnicima.
Priča se ponavlja i u napadu, hrpa solidnih igrača. Na krilnim pozicijama Aquino i Corona (majka Meksikanka, otac pivo) nisu toliko bitni igrači, ali zato Lozano i Vela itekako jesu. Lozanu je ova sezona bila prva u Europi, točnije u PSV-u, i odmah je pokazao da se radi o top igraču s obzirom da je zabio čak 19 golova za PSV s pozicije lijevog krila. Vela je to pak godinama radio u Sociedadu da bi sada i on, kao kolega mu Giovani, otišao u Ameriku. Neovisno o odlasku, Vela je i dalje ozbiljna opasnost. Ipak, pored svih ovih solidnih ili dobrih igrača, netko se mora istaknuti, a iako su Jimenez i Peralte pristojni napadači, Javier Hernandez Chicharito je taj od kojeg se očekuju golovi. Bez obzira na to što u West Hamu nije imao sezonu kakvu su očekivali, Chicharito je i dalje igrač koji sinonim za pojam „nos za gol“.
Ma jebe ti se Jonathane. Neće tebi nitko govorit da ga ne primaš pred utakmicu.
Meksikanci su ekipa koja je izuzetno solidna, ali koja nekako ne odskače od svojih konkurenata ni po čemu posebnome. Oni jesu organizirani, oni znaju s loptom, oni imaju protočnost i imaju kombinatoriku, znaju se i branit i napadat, no ako im plan utakmice ne funkcionira u tom konkretnom susretu, oni ga teško uspijevaju promijeniti. To se najbolje vidjelo protiv Hrvatske gdje im nije uspjelo što god da su pokušavali, a nisu bili sposobni napraviti išta drugačije. Izostanak bekova bi također mogao biti ozbiljan problem za Meksikance. Unatoč tim nekima manama i dalje je tu pregršt pozitivnih stvari te ipak postoji neka kultura nogometa u tom Meksiku zbog kojeg 7 uzastopnih prolaza iz grupne faze nije sigurno slučajnost.
ŠVEDSKA
Šveđani su ubili ovo Svjetsko prvenstvo. Što god tko mislio o njima, Talijani su oduvijek bili bitna komponenta Mundiala, a ovoga puta nisu tu zbog ni manje ni više nego Švedske. Iako preferiramo njihove filmove više nego li njihov nogomet, što je tu je, oni su tu. U teškoj kvalifikacijskoj grupi su završili drugi iza Francuske, dok su broj bodova dijelili s Nizozemskom. Razlika je ta što su Švedi i zabijali više od Nizozemaca i primali manje također, što ih je odvelo u dodatne kvalifikacije protiv Talijana. Prijateljske su odigrali svakojako, pobjede Dansku, pa izgube od Rumunjske, remiziraju s Estonijom itd. Uglavnom ništa spektakularno. Takav im je otprilike i kadar, uz činjenicu da više nije Ibrahimović glavna zvijezda ekipe već netko drugi.
Šveđani su nekako podjednako popunjeni na svim pozicijama. S obzirom da nema više Isakssona, Švedi više nemaju nekog pretjerano dobrog golmana pa je čak dosta svejedno hoće li braniti Olsen, Johnsson ili Nordfeldt, redom prosječni golmani. Na poziciji stopera možemo očekivati spoj iskustva i mladosti, nešto što se događa i u njihovim filmovima. Granqvist je prošao već sito i rešeto kroz karijeru kao ok stoper, dok je Lindelöf nova švedska nada na toj poziciji što je vidio i Mourinho koji ga je doveo u United, no nije još u potpunosti opravdao taj status. Zamjene su im Jansson i Helander koji nisu neko ludilo. Na lijevom beku se očekuje Augustinsson, mladi bek Werdera za kojeg kažu da ima možda najbolju ljevicu Europe od svih igrača na toj poziciji, dok mu je zamjena korektni Olsson. S desne strane je situacija takva da je njihov najbolji desni bek pandan Olssonu, korektni Lustig, dok je zamjena poprilično nebitni Krafth.
Mislim da ćemo dosta brzo preboliti Talijane.
Švedska vezna linija je prepuna nekakvih igrača koji bi voljeli da znaju igrati nogomet bolje nego li ga uistinu igraju. Sve su redom igrači bez nekih specijalnosti što se vidi i po tome da uglavnom igraju u klubovima iz donjeg doma liga petica. Hiljemark i Svensson su pravi primjer toga te ih je baš teško opisati kao igrače. Nešto poznatiji javnosti su možda Ekdal, čovjek koji je zadnjih 10 godina potencijal da ga na kraju ne bi ni u HSV-u ispunio, te Seb Larsson koji je jedini igrač vezne linije koji zna bolje uputiti loptu te koji je iznimno opasan iz prekida. Nešto ofenzivniji je Claesson koji je solidan playmaker, ali playmaker Krasnodara.
Slična situacija je i u napadu te na krilnim pozicijama, s time da na lijevom krilu igra upravo i najveća zvijezda ove Švedske, a to je Emil Forsberg. Forsberg je jedan od ključnih igrača koji pokreće današnji Red Bull Salzburg. Krilni igrač koji je stvoren za igru na kontre, jakog udarca, dobrog pregleda igre i velike brzine. Za očekivati je da će puno toga ići upravo preko njega. Ostala 2 krila, Durmaz i Rohden ne mogu biti više generični ni da žele. Znate kad na PES-u imate one default generirane igrače. To su njih dvoje. U vrhu napada se ističe dvojac Berg – Toivonen. Oboje su kroz cijelu karijeru bili igrači koji bi zabijali u ligama druge europske klase, tipa u nizozemskoj ili grčkoj, ali nikada nisu mogli više od toga. Bilo kako bilo, imaju svoje kvalitete i nisu za baciti. Umjesto njih mogu ući Kiese Thelin, nepoznat igrač nepoznatih kvaliteta, te John Guidetti, možda i osoba čija bi slika stajala u enciklopediji pored pojma vječna nada. Guidetti se zadnjih 8 godina pokušava dokazati, no izuzev jedne sezone u Feyenoordu prije 6 godina, uglavnom ga ne ide.
I dalje se nadamo da ćemo ga vidjeti. Nekako, negdje.
S obzirom da sve oko ove Švedske zvuči izuzetno prosječno, što bi oni trebali iskoristiti kao snagu u ovoj skupini? Jedna od najzanimljivijih stvari oko Švedske je ta da niti jedna ekipa u kvalifikacijama nije zabijala toliko golova nakon protivničkih grešaka kao Švedska te da jednostavno ne promašuju sigurne šanse za gol. Također, dosta su opasni nakon centaršuta, pogotovo s lijeve strane gdje operiraju Forsberh i Augustinsson. Obrana je također na solidnom nivou. Problemi ove Švedske su primarno vezni red, jer izuzev Larssona koji je naspram brojnih drugih igrača na ovom prvenstvu tek pristojan playmaker, nema tu igrača kojima je forte distribucija lopte ili nekakva kreativnost. Uz taj izostanak vizije, pored Forsberga nema ni igrača individualnog poteza. Puno toga će ići preko te lijeve strane te će napadi Švedske biti poprilično očiti. Ostaje za vidjeti mogu li pozitivne strane ove Švedske prevagnuti nad poprilično predvidivim nogometom koji će igrati.
JUŽNA KOREJA
Većina normalnih ljudi ne prati azijske kvalifikacije i apsolutno ih razumijem. Rezanje luka na metar od očiju je ugodnije od toga. Zbog toga vjerujem i da kad spomeneš Južnu Koreju ljudi si pomisle: „A pa dobro, Koreja je uvijek solidna, žuti su to, ne smiješ se zajebavat protiv njih, eksplodirat će ti Samsung na uhu ako nešto ružno kažeš.“ Ovoga puta nije tako jer je Južna Koreja gotovo pa katastrofalna ekipa s jednim fenomenalnim igračem koji je možda i ona najviša klasa, ali što kad igra s ovim s čime igra. Koreja je na jedvite jade prošla svoju skupinu pa su ih tako Sirija, Kina i Uzbekistan umalo preskočili. Gotovo sve pobjede koje ostvarili su ostvarili u zadnjim sekundama te nikog nisu pobijedili s više od 2 razlike. Prijateljske su im bile takve da su izgubili od Bosne, Poljske i Sj. Irske, remizirali s Jamajkom i Bolivijom, te da su jedino dobili Latviju i Honduras. Pa hajmo vidjeti, jadna li mi majka, tko igra u toj Koreji.
Možda i najjače oružje Južne Koreje.
Znate što, evo ja ću vam napisati tko su ti igrači. Na golu su Kim, Kim i Cho, dok obranu drže Kim, Jang, Park, Lee, Go, Kim, Hong, Jung, Yun i Oh. Ako pogledate dobro popis ovih igrača možete vidjeti da skoro možete sastaviti naziv animiranog crtića Yu-Gi-Oh. Evo da ne ispadne baš da uopće ne navodim nikoga, Park Yoo-Ho ima iskustva igranja u Baselu, Mainzu te čak Dortmundu. Kako je završio u ovom potonjem je dan danas nejasno. Svi ostali igraju u njihovoj domaćoj ligi te se čak ni ne trude urediti svoje profile na internetu. Sjećate se Saudijske Arabije? Jebemu, netko je za te igrače bar pisao, ovaj je bio najbrži igrač kvalifikacija, ovaj je samostalno Villarealu donio remi protiv Reala, itd. Mislim kada se pogledaju njihove utakmice može se vidjeti da postoji ta neka disciplina i oni rade ono što se nekako očekuje u obrani, vrše konstantni pritisak, zuje oko protivnika, pokušavaju biti maksimalno naporni. Problem je što zbog izostanka ikakve ozbiljne kvalitete u obrani, čak i prosječan play, kao recimo Larsson, može provući loptu pored njih, a da ne govorimo o tome koliko ih se može izgurati sa terena. Dokaz da takav stil igre je opasan dvosjekli mač su utakmice protiv Katara gdje im je Katar zabio čak 5 komada. Što tek onda može napraviti jedna ozbiljna reprezentacija?
U veznoj liniji je situacija nešto bolje što se tiče talenta jer ajde, imaju čak dva igrača koja nešto i vrijede. U prvom redu je to Ki Sung-yueng koji je godinama već glavni centralni veznjak Swanseaja i koji taj posao odrađuje iznimno korektno. Drugi igrač većeg renomea od ostalih je Koo Ja-cheol, ofenzivni veznjak Augsburga. Koo je igrač koji zna pronaći gol pa ni ne čudi da je upravo on i drugi najbolji strijelac ove Koreje. Ostatak vezne linije vam mogu nabrojati kao i obranu pa ćete opet misliti da se zajebavam. Prelazimo odmah na napad i krila te ujedno odmah i na jedinog igrača koji je imalo bitan u tom sektoru, a to je Son Heung-min. Son je strašno, ali strašno kvalitetan igrač. Ono što je Salah u Egiptu, to je on ovdje. Son je najskuplji Azijat u povijesti nogometa i najbolji azijski golgeter u povijesti Premiershipa. Brzina, vizija, udarac, dribling, što god drugo vam padne napamet, Son to ima.
Son jasno daje do znanja za koga bi radije igrao.
Koreji će biti izuzetno teško napraviti nešto u ovoj skupini jer se bori protiv tri ekipe od kojih svaka ima neku snagu koja njima direktno kontrira. Njemačka realno što god da napravit može ugroziti Koreju, Meksikanci imaju jako solidnu kombinatoriku i mogu se riješiti te konstantne gnjavaže koju Koreja vrši i proigrati svoje ofenzivce, Švedima su dovoljna dva-tri centaršuta i sigurno je da će Berg ili Toivonen raznijeti njihove stopere. U načelu bi Koreja možda mogla tim svojim presingom i tom organizacijom dovoljno dugo zaustaviti svoje protivnike da ne zabiju pa jednom izbaciti Sona u priliku, no za to će morati jako puno raditi te im se mora još više toga posložiti.
-
-
-
-
