Nikada za čitanost nije dobro reći da je nešto dosadno, ali ako su negdje stvari izvjesne, onda su to u ovoj grupi.
Bližimo se kraju naših analiza, prvenstvo je pred vratima, a preostalo nam je da se osvrnemo na još dvije preostale grupe. Danas analiziramo grupu G.
BELGIJA
Belgija u posljednjih nekoliko godina slovi kao jedna od najboljih reprezentacija na svijetu te kroz to vrijeme svi nekako očekuju da Belgija napravi nešto veliko. Nakon što se neko vrijeme uopće nisu uspijevali kvalificirati na veliko prvenstvo, došlo je Svjetsko 2014. gdje su pali u četvrtfinalu od Argentine pa je došao Euro prije 2 godine gdje su pali opet u četvrtfinalu i to od Walesa. Ovoga puta se nadaju da će probiti tu barijeru jer su mnogi ključni igrači sazrjeli.
U kvalifikacijama se Belgija narugala svojim protivnicima. Nisu to bili neki moćni protivnici, ali svejedno, 43 gola u 10 utakmica je impresivna stavka. Prijateljske su im također izgledale ok. Pali su Japan, Egipat i Saudijska Arabija dok su remizirali s Meksikom i Portugalom. Belgiji nevjerojatno odgovara ova skupina jer su oni momčad koja uživa razbijati ekipe nižeg ranga. Hajmo vidjeti tko su ti razbijači.
Broj 1 na belgijskim vratima je Courtois, ponajbolji vratar Europe i bila bi tragedija da se on ozlijedi jer zamjene u vidu kiksera Mignoleta i nedokazanog Casteelsa nisu bajne. Isto se odnosi i na obranu, kao i na cijeli kadar što ćemo vidjeti kroz tekst. Starteri su vrhunski, zamjene su klimave. Na stoperskim pozicijama su tri glavna čovjeka Verthongen, Alderweireld i Kompany. Sva trojica su A klasa stopera, a pomaže i činjenica da prva dvojica igraju skupa i za klub. Izuzetno je korisno za Belgiju što su ne samo fantastični u svim defenzivnim elementima, već i sjajni sa loptom u nogama što čini onu početnu distribuciju i iznošenje lopte ponajboljom stavkom njihove igre, pogotovo u igri s 3 stopera što Belgija zbog izostanka bekova i igra.
Zamjene su im Boyata i Vermaelen koji i nisu baš najbolje rješenje. Boyata je pravi primjer propalog talenta jer čak i Jozo Šimunović u Celticu odigra bolje partije nego on, dok je Vermaelen toliko staklen igrač da je izbornik Belgije Martinez u prijateljskoj utakmici stavio Cimana da igra, a Ciman nije ni pozvan na Svjetsko, samo zato što ga je bilo strah da se ovaj ne ozlijedi. Zamislite da je to napravio Sampaoli i rekao Icardiju da mora igrat prijateljske umjesto Messija da se ovaj ne ozlijedi, ili da je Dalić stavio Domagoja Pavičića umjesto Modrića. Jedini bek kojeg Belgija ima je onaj desni, Meunier, no radi se o ozbiljno dobrom beku.
Rijetka slika nasmiješenog Kompanyja.
Centralni dio vezne linije ne izgleda toliko dobro kada se usporedi sa ostatkom ekipe, ali opet ima tu dobrih igrača. Jedan od njih je Mousa Dembele koji je vjerojatno i dosta podcijenjen kao nogometaš, a radi se o jednom od najboljih box-to-box veznjaka Europe. Nevjerojatno dobar i u obrani i u napadu te općenito izuzetno koristan igrač. Od ostalih su tu solidni Witsel, koji je otišao u Kinu brojati novce nakon Zenita, osporavani Fellaini, koji možda nije fantastičan s loptom, ali svojom fizičkom prisutnošću može biti koristan, neki tamo Dendoncker (ne stvarno, tko je Dendoncker?) te Youri Tielemans za kojeg govore da je jedan od najvećih potencijala u nogometu danas na poziciji playmakera što mora ipak tek dokazati. Onaj tko se ne mora dokazivati, a koji igra ofenzivnije od svih navedenih je Kevin De Bruyne. Možda ni nema boljeg igrača od De Bruynea na toj poziciji te je ono što on daje Belgiji u vidu kreacije, protočnosti, prebrojavanja protivnika, vizije, vjerojatno i najveća snaga ove ekipe.
Na krilnim pozicijama i u napadu Belgija ima nekoliko aduta, no prvo moramo spomenuti jednog koji to u ovoj Belgiji ni ne igra, a to je Carrasco. Zbog izostanka prirodnog lijevog beka i igranja s 3 u obrani, upravo je Carrasco taj koji pokriva tu poziciju nekakvog lijevog beka/krila. Prema naprijed je to super, no prema iza nije toliko discipliniran. Kada smo to apsolvirali, možemo preći na 3 igrača koja igraju lijevo ili desno po potrebi, a to su Chadli, Thorgan Hazard i Januzaj. Svi troje su igrači baš onako, dovoljno dobri za klubove u kojima igraju. Znači WBA, Gladbach, Sociedad. Oni tamo mogu drmati i to je to.
Nekoliko koplja iznad njih je najbitniji igrač ove ekipe pored De Bruynea, a to je naravno Eden Hazard. Tu ne treba puno diskutirat, jedan od najboljih igrača svijeta uopće, najefikasniji dribler Europe, čovjek koji u principu može individualno napraviti što god želi. Ono najbitnije je da to dokazuje i u dresu Belgije. Pored njega Belgija se može pohvaliti i brutalnim napadačkim tercetom Lukaku – Mertens – Batshuayi. Lukaku je jednostavno čista moć i fizička dominacija u 16 metara što se savršeno uklapa pored ostalog belgijskog oružja, Mertens je osoba koja se uspješno transformirala iz krila u čistog napadača te naprosto uživa u toj ulozi, dok se Batshuayi preporodio u Dortmundu te se doima kao neka slabija, ali brža verzija Lukakua. U globalu, impresivan i raznovrstan napadački arsenal.
Ajde ti pokaži koliko će nam Tunis i Panama zabit golova, a ja ću koliko ćemo mi njima.
Belgija bi i ovoga puta, kao i na prošlom Euru te Svjetskom, morala proći ovu skupinu. Dobili su ono što oni vole, slabe protivnike. Panama i Tunis su čisti primjer reprezentacija koje Belgija šamara sa minimalno 4 gola razlike i teško je vidjeti scenarij gdje se to neće dogoditi. Bitka sa Englezima će zato biti izuzetno interesantna. Belgija je fizički izuzetno jaka, u obrani su i jaki, ali i pametni, a napad im je strahovito mobilan. Mogu zabiti gol na doslovno bilo koji način jer posjeduju svo napadačko oružje koje postoji u nogometu. Ako treba tražiti problem kod Belgije onda je to izostanak bekova te činjenica da bi samo jedna ozljeda mogla uništiti puno toga jer nema baš nekih zamjena za one najbolje (osim u samom vrhu napada). Drugi problem je taj što su do sada dva put pokazali da pucaju pod pritiskom kada je ključno što je čak i jedan Wales iskoristio prije dvije godine. Ostaje za vidjeti jesu li što naučili iz tih poraza.
ENGLESKA
„This time next year we’ll be millionaires!“ vikao je Del Boy, i bome s vremenom su on i Rodney postali milijunaši. „This time next year we’ll be champions!“ viču navijači Liverpoola, no njima baš to i ne uspijeva, a bome ne uspijeva ni Engleskoj napraviti nešto na Svjetskom prvenstvu još od 1966. Mnoge su se generacije izmijenile pa je tako na red došla i ova. Englezi su druga najmlađa reprezentacija turnira što je pomalo i iznenađujuće, no činjenica je da su im upravo mladi igrači i predvodnici te najbolji igrači. Kvalifikacije su riješili bez poraza. Nije bilo previše golova kao u slučaju Belgije ili Njemačke, ali posao je odrađen. Prijateljski susreti su također odrađeni dosta dobro pa su tako remizirali protiv Njemačke, Brazila i Italije dok su dobili Nigeriju, Nizozemsku i Kostariku. Tko će to igrati za Engleze dok njihovi huligani dobivaju po glavi od Rusa?
Englezi na vratima imaju problem još od Seamana. Uvijek je na golu neki imenom solidni vratar, ali onda primi lob s 40 metara. Tako su ovaj put to Pickford, Butland i Pope, a nevjerojatno zvuči činjenica da je upravo treći golman Pope možda imao i najuspješniju sezonu u Burnleyu.
Tko će braniti za Engleze to ne zna nitko pa ni njihov izbornik, a sva tri golmana su tipičan primjer tih engleskih golmana. Englezi su na papiru nakrcali svoju momčad sa čak 10 obrambenih igrača, no u praksi to nije tako. Na pozicijama stopera Englezi mogu uvrstiti bilo koga od četvorke Cahill, Jones, Stones i Maguire. Potonji doduše ima najmanje šanse za igru, ali i on je pristojan. Uglavnom, četiri jako solidna stopera, s time da je Cahill najiskusniji sa svoje 32 godine.
Engleska je isprobavala svakakve taktike tokom prijateljskih i kvalifikacija pa tako i onu s 3 stopera, no upitno je da li će sve tri pozicije zauzeti baš ovi igrači jer je desni bek Kyle Walker igrao to na zadnjih nekoliko utakmica i to poprilično solidno. Uz Walkera, na desnoj strani Englezi imaju Alexandera-Arnolda, nadolazeću zvijezdu Liverpoola, te Trippiera, izuzetno korektnog beka Tottenhama. Lijevo je situacija možda malo slabija sa Youngom i Roseom, no još se pamti kako je Young bio pojeo Salaha u jednoj utakmici. Nema tu neke vanserijske kvalitete i za niti jednog od ovih nećemo reći da su među najboljima na svijetu na svojoj poziciji, ali da su jako solidni svi od navedenih i da je obrambeni kadar poprilično širok to svakako je.
I dalje nam nije jasno kako nije pozvan čovjek kraljevskog imena, a bome i kvalitete, Titus Bramble.
Dva igrača koja su također navedena kao obrambeni igrači su Delph i Dier. Eric Dier će zasigurno startati u prvih 11 jer je on taj koji drži poziciju zadnjeg veznog u Engleskoj i koji je izuzetno dobar na toj poziciji. Fabian Delph je uskrsnuo dolaskom Guardiole u City te počinje izgledati opet kao profesionalni nogometaš, a ne prevara, no da li će ga Southgate koristiti i na kojoj poziciji još ostaje za vidjeti. Ovaj dio engleske momčadi je nekako i najslabiji jer nije točno definirano tko će igrati i koja će mu uloga biti.
Englezi imaju tu još Hendersona, no on je radnik, a ne kreativac i pitanje je da li je radnik potreban u tom sustavu. Imaju Loftusa-Cheeka koji možda ima najbolje prezime turnira, ali koji iza sebe realno ima pola dobre sezone za Crystal Palace i također nije jasno koja bi njegova uloga bila. Imaju i Jesseja Lingarda koji je krilni igrač, no i sa njime se eksperimentiralo na poziciji srednjeg veznog, a to bi bilo možda i ubojstvo za nogomet kao igru. Lingard je zahvalan igrač, ali činiti od njega nešto što nije ne djeluje pametno. Hrpa je tu nekakvih opcija, ali niti jedna ne djeluje bajno i Engleska bi tu mogla imati problema.
Zato ih u napadu ne bi trebalo biti. Na poziciji ofenzivnog veznog je Dele Alli koji je čudo od talenta i sjajna opcija za čovjeka koji će biti iza napadača. Čak i ako ga ne bude došlo, nedavni pornić u kojem je Alli akter nam je pokazao kako čovjek ima dolje više dlaka nego na glavi, pa možda i s time može omesti suparnika. Na krilima Englezi imaju već navedenog Lingarda, a tu su još i Sterling, te napadači Rashford i Welbeck koji mogu te pozicije zauzeti. Sterlinga se izuzetno osporavalo kada je tek došao u City, no u ovoj zadnjoj sezoni se pokazao sjajnim i ako replicira formu u dresu Engleske neće nikome biti lako protiv njega. Rashford je potentan igrač koji bi u nekom drugom klubu možda i zabijao više jer mu Mourinho možda i ne dopušta da se previše razmaše, no bilo kako bilo radi se o jako dobrom mladom napadaču. Zašto je Welbeck ovdje je meni osobno nejasno jer ako bi se morao okladiti da će jedan igrač na cijelom turniru pucat penal, poskliznuti se, u padu zviznuti loptu u prečku te da će se ona odbiti preko cijelog terena u vlastitu mu mrežu, onda bi novac stavio na Welbecka. Ima sreće valjda da ostali igrači koje je Southgate mogao pozvat nisu neko ludilo.
U samom vrhu napada Englezi imaju dva rasna strijelca. Jamie Vardy je živi dokaz da lokalni pijanac iz kafića može postati profesionalni nogometaš. Vardy je izuzetan radnik od igrača, baš pravi defensive forward kako bi Englezi rekli i namučit će svaku obranu, no za vjerovati je da će on biti džoker s klupe jer prvi izbor je njegovo veličanstvo Harry Kane. U Europi možda nema boljeg i kompletnijeg napadača od Kanea. Momak jednostavno može zabiti na bilo koji način i Englezi mogu biti zadovoljni što imaju napadačko rješenje za narednih 10 godina.
Dovoljno je vidjeti kako Twitter reagira na rijetke golove Dannyja Welbecka.
Za Engleze treba isto vjerovati da će proći ovu skupinu s obziru na razinu kvalitete i talenta koji posjeduju. Jako dobri bekovi, solidni stoperi, napadač najviše moguće klase, ofenzivni veznjaci visoke klase, općenito solidna popunjenost na svim pozicijama krasi Engleze. Međutim, taj problem izostanka nekog playmakera u sredini veze bi se mogao vidjeti u težim utakmicama nego li će to biti one protiv Paname i Tunisa. Pitanje golmana je također veliki misterij. Tko god da bude branio može vaditi čuda, ali i primiti poprilično pacerske pogotke. I dok su ti problemi čak i rješivi jer svi nabrojani igrači u tekstu mogu kompenzirati te neke nedostatke, možda stvar koja najviše muči Engleze su visoka očekivanja. Englezi vole šokirati svijet u negativnom smislu. Prije 2 godine su to napravili porazom od Islanda, dok su prije 4 bili zadnji u skupini na Svjetskom. Kako smo počeli, tako ćemo i završiti o njima. „This time next year we’ll be champions!“ Možda.
TUNIS
Tunis je jedna poprilično čudna ekipa. Njihov stil igre je primarno defenzivni i dobro im ide taj neki bunkeraški nogomet, ali istovremeno imaju igrače koji bi željeli biti tehničari i kreatori, no koji nažalost nisu to, tj. bar nisu za europske pojmove. Kvalificirali su se na prvenstvo poprilično lako jer su imali i dosta laganu skupinu. Protiv doktora Konga, Libije i Gvineje nisu zabilježili niti jedan poraz te su primili samo 4 gola u 6 utakmica. Prijateljske su im pred prvenstvo bile dosta solidne pa su tako pobijedili Iran i Kostariku s 1-0, remizirali s Portugalom i Turskom te izgubili od Španjolske koja im je uspjela dati samo 1 gol. Iako na terenu to djeluje smisleno, Tunis ima hrpetinu igrača o kojima ne znamo gotovo pa ništa jer ih većina igra ili u njihovoj ligi ili u donjem domu francuske lige. No, da vidimo možemo li izvući išta iz tog kadra.
Sva tri golmana Tunisa su nepoznata i ozbiljnijim pratiteljima nogometa jer se radi o dvojici koja nikad nisu kročila u Europu već igraju po arapskim ligama, dok je ovaj treći u drugoj francuskoj. No, ono što se dalo vidjet od njih u utakmicama za reprezentaciju se čini pristojno. Slična stvar je i u obrani, no prvo treba izdvojiti jednu specifičnost koja vrijedi doduše za čitavi kadar.
Tunis je izrazito neiskusna ekipa. Od 8 igrača u obrani koje su pozvali, samo 4 imaju dvoznamenkasti broj nastupa za reprezentaciju od čega dvojica imaju i to jedva. Jedina osoba koja će biti možda nekom poznata je Benalouane iz Leicestera, no on ni ne igra ne tamo, a zanimljivo je da je i za Tunis upisao tek 4 nastupa iako ima 31 godinu. Ostatak igrača ne treba spominjati jer su stvarno anonimni te je teško govoriti o njihovim individualnim snagama, no kao momčad djeluju solidno u obrani te im se očito ne može dati gol tek tako.
Pa kaže: Ne može nam nitko ništa, jači smo od sudbineeee!
Situacija u veznom redu je skoro pa identična. 5 igrača od kojih svaki ima po jednako toliko nastupa za reprezentaciju, dok su ova četvorica dogurala do dvoznamenkastih brojeva. Tu valja neka imena ipak spomenuti. Naim Sliti i Wahbi Khazri, lijevo krilo te ofenzivni veznjak, su vjerojatno najopasniji igrači Tunisa te će preko njih ići puno toga. Sliti je solidan krilni igrač Dijona, 11. momčadi francuske lige, dok je Khazri bio jedan od ključnih ljudi koji su pogurali Rennes do petog mjesta iste te lige. Khazri je igrač na kojem je vidljivo da je znalac i da je tehnički jako fino potkovan, ali isto tako ima figuru Hrvoja Štroka. Za malonogometni turnir gdje je glavna nagrada gajba pive koju mora popiti najbolji igrač turnira nema bolje opcije Khazrija, ali Svjetsko prvenstvo je druga stvar. Ostali su više-manje nekakvi centralni veznjaci koji su uglavnom podređeni ovoj obrambenoj fazi, ali ajde nešto i znaju s tom loptom te pokušavaju kombinirati. Odmah ćemo se nadovezati i na napad s obzirom da imaju samo jednog napadača, a to je Saber Khalifa za kojeg vjerujem da je najinteresantniji zbog prezimena kojeg dijeli sa jednom poznatom glumicom.
To bi bilo nekako to od Tunisa. Organizirana ekipa, ekipa kojoj nije lako zabit gol kao što je to dokazano iz kvalifikacija i prijateljskih, ekipa koja ima određenu dozu kombinatorike, ali ipak je sve to na nekim nižim granama od onih potrebnih da se svladaju velesile kao Belgija i Engleska. Problem kod Tunisa je što nakon uspješne obrambene faze nemaju baš dovoljno igrača koji će lansirati kontranapad. Nema tu individualnosti, brzine, igre 1 na 1, koja bi mogla ugroziti protivnika. Oni moraju stati na loptu i napraviti nešto dok su u posjedu, a to će jako teško proći protiv Belgije i Engleza. Protiv Paname bi moglo, jer Panama je nešto totalno drugačije, a sada ćete vidjeti što.
PANAMA
Što da napišemo o ekipi za koju je najbolje što smo mogli smisliti za naslovnicu to da nalijepimo logo Van Halen benda samo zato jer oni imaju jednu polupoznatu pjesmu naziva Panama. Kako je ova ekipa dospjela na prvenstvo to ne zna nitko. Čak i slabije ekipe ovog prvenstva, npr. Saudijska Arabija, su morale napraviti nešto u svojim kvalifikacijama da izbiju na vrh istih. Znači nešto moraš odigrati da bi došao na prvenstvo. Odigrala je i Panama nešto, ali to nešto je bilo skoro pa ništa. Kao prvo u 10 utakmica kvalifikacijske skupine Panama je zabila 9 golova. Ekipa koja zabija manje od gola po utakmici je na prvenstvu što se nije dogodilo valjda nikada. Ne samo to, Panama se upisala u povijest i kao reprezentacija koja je došla na Svjetsko prvenstvo s negativnom gol razlikom! To se jednostavno ne smije dogoditi. Fantomski golovi i sulude greške protivnika te sretni odbijanci su doveli Panamu do ovoga gdje je sada, no za vjerovati je da će se Panama provesti jako loše na ovom prvenstvu. Čak i da su u onoj A skupini, ni tamo im se ne bi davale velike šanse.
Igra Paname opisana jednom slikom.
Momčad Paname je teška kontra onoj Tunisa što se tiče iskustva. Svi reprezentativci imaju velik broj nastupa, ali to je jednostavno tako kad nemaš preveliki fond igrača pa ti godinama moraju igrati isti neovisno o formi i kvaliteti. Golmani su redom anonimusi, ali ajde ovaj glavni im brani u Dinamo Bukureštu ako vam to nešto znači.
Identična stvar je i u obrani, sve su to igrači s nekim zabavnim prezimenima koja zvuče opasno tipa Torres, Escobar, Machado, Murillo ili pak Cummings, ali sve su to igrači s nekakvim sporednim ulogama u američkoj ligi. Ista stvar je i sa veznom linijom. Jednostavno nema igrača kojeg treba naglasiti da je kvalitetan zbog nečega. U veznu liniju su pozvana dva igrača iz Genta 2! Znači igranje za drugu momčad izuzetno prosječne europske ekipe ti je put za nastup na Svjetskom prvenstvu. Ljubitelji HNL-a se doduše možda sjete Arroya koji je igrao u Splitu, ali to vam sve govori. Igrač koji nije bio dobar u RNK Splitu će se boriti protiv Kompanya ili Cahilla.
Panama je nažalost jednostavno momčad koja nema niti jednu specifičnost u svojoj igri koju treba naglasiti. Ni Tunis nema nekih poznatih igrača, ali su vidljive konture njihove igre, vidljivo je što im ide, a što im ne ide. Panama u većini utakmica izgleda tako da im ne ide ništa. Postoji možda tu nekakva fizička snaga, ali to je to. Ofenzivno su katastrofalni, a kada neka momčad želi odigrati baš ozbiljno protiv njih, kao recimo SAD u kvalifikacijama ili Švicarska u prijateljskoj utakmici, dogode se rezultati od 4-0 ili 6-0. Uvijek sam pobornik romantizma i autsajdera te bih nakon njihovog stanovništva bio najsretniji čovjek kada bi Panama napravila nešto u ovoj skupini, ali činjenica je da su po svim elementima igre najslabija reprezentacija ovog turnira i da su upali u skupinu gdje nemaju možda ni 2% šanse za prolazak dalje. Nogomet je pisao čudne priče, ali Panamin uspjeh bi bio jedna od najčudnijih.
