Gledam malo internet i čitam mailove ujutro u potrazi za svježim informacijama i vijestima iz igraćeg svijeta, pa ih nešto i nema. Svi portali pišu jedno te isto i nema tu sad neke dodane vrijednosti, i dok ja pretražujem internete iz vitrine me gleda moje skupocjeno Destiny izdanje.
Mogu ga sad prodati za 100kn možda jer mi treba love, a onda me mozak odmah vrati u 2013. i 2014. godinu. Volio bih da kao u Dark seriji mogu se vratiti nazad ili otići u budućnost, pa da mogu sebi mlađem reći – “ne, nemoj dati 800kn za tu igru.” Eh, šteta što ne mogu.
Kao ljubitelj Halo serijala, ali i osoba koja je igrala Bungievu igru – Oni, volio sam Bungie. Vjerovao sam mu strašno. Kad su prvi put pokazali Destiny, mislio sam da će to biti najbolja igra na svijetu svih vremena jer je to – Bungie, a Destiny se činio kao najbolja stvar ikada. Stigao je i novi prikaz, a ja bih se ponovno uzbudio kao nekad kad je na kioske dolazio novi PSX kojeg smo čekali mjesec dana. Neću ni spominjati onu depresiju kad je prestao izlaziti na par mjeseci. Nisam imao život par mjeseci.
Taman sam te 2013. godine napredovao na poslu. Živio sam u iznajmljenom stanu u centru grada Slavonskog Broda. Najam nije velik. Nisam imao curu. Živio sam za vikend. Svaki vikend sam se oblokavao s prijateljima jer sam imao stresan posao i to mi je bio ventil jako dobar. Imao sam dobru plaću, naručivao sam hranu i živio sam prilično fino. Čak sam mogao iskeširati lovu za PS Vitu, par igara i nove Sonyjeve 7.1. slušalice. Dobro je bilo.
No, nikad nisam htio dati za igru 800kn jer ne vrijedi jednostavno. Ali, u Bungie sam vjerovao, pa sam po prvi put odlučio dati takvu sumu novca za limitirano izdanje u kojem dobijem SVE. Zato sam ga i uzeo jer ću dobiti sve. Jesam glup bio.
Budući da tad kod nas nije bilo moguće naručiti Destiny Limited Edition, a da dođe prvi dan, naručio sam igru u Sloveniji. Sjećam se da je radio ljubazni gospodin Jernej s kojim sam se dopisivao. Koliko znam, Jernej je danas debelo napredovao i radi negdje vani za poznatog svjetskog developera. Jernej mi rekao da će igra biti kod mene doma 9. rujna kad igra izlazi. Platio sam tih 800kn odjednom naravno i čekam datum izlaska. Gledam trailere i nabrijavanja, a na release date muka mi bilo ići na posao.
Ne želim raditi, nego samo čekam poštara. Budući da je poštar znao gdje radim, uvijek mi je na posao sve dostavljao. Nažalost, 9. rujna baš tada nije bio moj poštar, nego netko na zamjeni. Ostavio mi je papirić doma, a paket mogu tek sutra podignuti. Poludio sam. Svijet već igra, svi oduševljeni, a ja moram čekat. Pa platio sam 800kn da igram prvi dan i zajebe me pošta.
Još sutra idem raditi i ne mogu prije 16h na poštu…pa ja dok krenem igrati…to će biti nikad. Ajde, nekako prošlo radno vrijeme puno stresa i gluposti. Morao sam ostat duže na poslu, a kad sam konačno završio, nisam pomislio da trebam jesti ili nešto, nego daj mi samo moju kutiju. Tih par minuta do pošte traje čitavu vječnost, a kad sam došao doma nisam ni presvukao se već sam otišao na – Facebook. Da, LOL!
Morao sam obznaniti cijelom svijetu da sam nabavio Destiny Limited Edition! Ne da se qrčim, nego jer sam bio sretan.
Moj Facebook čine većinom ljudi koje ne zanima gaming, pa ih inače ne zamaram više igrama, ali sam skupio čak 35 lajkova i 8 komentara. U komentarima mi je ekipa otkrila da su ljudi već dosegnuli maksimalni level i da je igra jako zapravo mala.
Naravno da nisam vjerovao, jer Bungie nije to rekao. Rekli su da ćemo dobiti ogroman svijet prepun sadržaja i da ćemo igru mjesecima poslije igrati jer će stalno dolaziti nove stvari.
Znamo svi da to nije bilo tako. Možda tek godinama poslije Bungie je natrpao igru sadržajem, ali ste sve morali platiti. Kad platite 800+kn za igru, očekujete da ćete dobiti i imati sve što onda nudi. Ali, ovdje nije bio uključen taj Season Pass, pa je trebalo uložiti barem još 500kn za igru koja nema sadržaja da bi ona onda imala sadržaj.
Kasnije sam kupio Destiny Collection sa svim mogućim dodacima za 199kn na rasprodaji. Naravno da nisam prešao igru (uvjetno rečeno prešao) jer je Destiny igra koja me u ovih 26 godina igranja daleko najviše razočarala. Razočarao me Bungie kao takav koji je postao strašno gramzljiv i koji nam je zaključao dodatni sadržaj iza zida kojeg ste mogli pronaći i vidjeti u igri.
Na igre sam potrošio do sad novaca da sam možda mogao napraviti solidnu kućicu, a da ne pričam o kupnji automobila. Isto tako solidnog. I nikad mi nije žao što je to tako, jer igranje mi je više od hobija. Kad izađe PlayStation 5 imat ću već 35 godina, ali se i dalje veselim i jedva čekam konzolu. I novi Xbox naravno. Samo ovaj put neću imati love za sve. Možda čak ni za jednu, ali kao i uvijek – pronaći ću način.
Destiny 2? Skinuo sam PS+ izdanje, igrao sam malo i vidim da je igra OK, ali Bungie me je prevario i nasamario jednom i teško da sam spreman opet uložiti toliko love u igru. Iako, ekipa kaže da je Destiny 2 sad stvarno igra puna sadržaja, za nikad manje love. Kako im sad vjerovati? Ne vjerujem ni Tzeu koji je u Destiny serijal uložio valjda već jedno 2000kn.
Jbg, za mene prekasno. I sad dok ovo pišem, Destiny Limited Edition stoji ispred mene i kao da mi se smije i ruga. Neću ga prodati jer imamo nekakav specijalni odnos prepun ljutnje, ponekad i smijeha jer sam bio takva ovca i popušio priču. Baš kao onda s Xbox 360 i Libanonom. Na greškama se uči…samo ponekad.
Ako ste došli do kraja teksta, stvarno bih volio znati imate li vi tu jednu fatalnu igru za koju vam je i dan danas žao što ste dali svoj novac? Ili peglate samo pirate, pa vam svejedno?
