Reakcija na GameSpotov članak koji s velikim zakašnjenjem odaje zasluženu počast odličnom Alien: Isolationu.
Tražeći neke detalje o vrstama ksenomorfa koje postoje, naišao sam na članak Alessandra Fillarija s GameSpota, naslovljen „Alien: Isolation is Still an Unmatched Horror Experience“ i objavljen 22. 12. 2017., i dobro se nasmijao. Podsjetio me je članak na nešto za što se nadam da se u FFA nikada neće dogoditi – na novinarske komplekse, predrasude i snobizam, od kojega sam i sam znao patiti, a koji na doista važnim razinama mogu uništiti divna djela.
Jedan primjer za to je film Dredd (2012), odlična akcijska reinvencija filmske vizije Judgea Dredda koja je zbog predrasuda i nadrkane kritike popušila u kinima i ubila šanse i gledateljima i ekipi da nastave s projektom. Dok su zli jezici shvatili da su pogriješili bilo je prekasno, i nikakva top lista ničega nakon toga više ne može vratiti zaslužene novčiće u džep niti projektu dati green light. Publika je čak sprovela i peticiju. Dogodilo se to i sa Shyamalanom, kojega su nakon 2001. počeli razapinjati bez obzira koliko dobar ili loš film napravio, i trebalo je proći 15 godina da mržnja popusti, pa da Split [recenzija] dobro prođe. Događalo se to i igrama, uvijek postoji ta kategorija „podcijenjenih“, ali najčešće se radi o naslovima koji su iz nekog razloga previđeni čak i kad imaju odlične ocjene „službene“ kritike (poput Chrono Crossa). Ovo je ipak posebna kategorija, a mislim da je Alien: Isolation baš pravi primjer toga.
Treba paziti s laprdanjem jednom kada se u posjedu ima određena doza utjecaja i odgovornosti.
Samu igru odigrao sam dosta kasnije i nisam imao pojma da joj se to zapravo dogodilo (jer ne pratim kritiku). Težak „recenzent“ kakav jesam, po završetku igre osjećao sam se nevjerojatno glupo što sam bio skeptičan i što joj nisam dao priliku dok je bila aktualna, pa sam odjurio na net, takoreći, ispričati se što je nisam prije uzeo u ruke, samo da bih ostao brutalno zatečen ocjenama službene kritike i dovoljno lošom prodajom da zapravo takvu igru studio vjerojatno više nikada neće raditi.
A Alien: Isolation je ne samo ponajbolja igra te godine, nego je u okviru Alien franšize i najbolja stvar koja se napravila od Scottova filma (bez obzira koliko volim(o) Cameronov akcić i AvP 1 i 2 igre) kada gledamo vjerodostojnost ideji i opću kvalitetu izrade. Jer ovo što od franšize rade rade s AvP kombinacijama, rimejkovima, Prometheusom i Covenantom je bogu za plakati. Izuzev činjenice da je mogla (i trebala) trajati nešto kraće, te ponekog detalja ovdje i ondje, igra je zapravo u svim svojim dimenzijama u najmanju ruku slaba četvorka, a u mnogima čvrsta petica. To se u krajnje posebnom smislu odnosi na općeniti trud da bude što vjernija izvornom filmu po tome što film kao takav jest. Mislim da su posebno fanovi ostali oduševljeni nekim detaljima u igri, od besprijekornog poštivanja ideje i logike ksenomorfa, preko npr. Weaverina glasa, dizajna brodova i zvukova koji se koriste, pa do interaktivnog proživljavanja nekih od ključnih dijelova iz priče filma koje nismo mogli i vidjeti. Vrhunski odrađeno. I onda su se portali sjetili napraviti sranje.
Jedno zaista ozbiljno, a zabavno djelo, dobilo je šamarčinu.
GameSpot je ispalio šesticu (da, da, ovaj što se sada pravi mutav u uvodnom paragrafu članka, bacite oko na tekst), IGN još manje, GameTrailers i Polygon su također skočili na kolosjek. Razglasali su se tada bili oko toga koliko je igra fejl, pa ni igrači nisu htjeli kupovati. Zašto? Pa zapravo zato što je Alien franšiza toliko otišla u kurac da su ljudi počeli puhati na hladno. Prometheus i Alien: Colonial Marines zatukli su svaku nadu, ubili sve što je Alien bio značio. I sve što se trebalo napraviti jest prepoznati koliko Alien: Isolation ozbiljno pristupa izvornom materijalu i koliko je kao igra zapravo dobar (naročito na najtežoj razini, a ona je zaista, ali zaista survival horror).
Mi smo igri dali veću ocjenu. Pogledajte FFA videorecenziju Alien: Isolationa.
Ali ne. Netko bi mogao reći da je igra dobila hrpu nagrada i bila na top listama i da ima drugih portala koji su prepoznali vrijednost: točno, osim što većina svijeta gleda GameSpot, Metacritic i IGN, a top liste ništa ne znače kada prođe period intenzivne kupnje. I tako je jedno zaista ozbiljno (u ovom nekom smislu interaktivne multimedije ili možda u umjetničkom smislu), a zabavno djelo, dobilo šamarčinu. Neće Sega pogurati da se radi novi nastavak. Barem ne sve dok im se ne učini da je profil igre dovoljno ispravljen, da je dovoljno kapacitiran potencijalom isplativosti nastavka.
GameSpot je igri dao počasnu recenziju, ali sada je prekasno. Igra amo tamo: baš i ne. Kad ovako brižna djela dobiju po nosu, dugoročno se puno gubi. Zato mi je drago vidjeti da je npr. Hellblade: Senua’s Sacrifice izbjegao to. Preživio je tržište i o njemu će se još puno pisati; taj je naslov posebno vrijedan dragulj, žetva (pročitaj FFA recenziju).
Stari se igrači možda sjećaju da „scena“ nije skontala npr. ni Anachronox ni Deus Ex – bile su to samo jedne igre u nizu. Treba paziti s laprdanjem jednom kada se u posjedu ima određena doza utjecaja i odgovornosti. Mislim da to posebno vrijedi za igre, od kojih se traži da budu jednako dobre u svim područjima kojih se dotiču (zvuk, slika, igrivost, referentnost, interaktivnost, narativ, hommage itd.), dok drugi umjetnički mediji to ne moraju. Meni je A:I bio vratio vjeru u Alien franšizu, samo da bi je kritika igre i Covenant dotukli opet. Drago mi je vidjeti da će igra s vremenom sve više dobivati na vrijednosti, naći će se ona jednog dana i u doktoratima, ali proći će tisuću godina dok ponovno naprave fakat dobru Alien igru. Po tko zna koji put: GameSpot – jebi se.
