Ususret današnjem predstavljanju novog CoD-a, treba razjasniti neke stvari i reći, Activision je good guy. Percepcija Activisiona među igračima je jako loša, ali i jako pogrešna. Prva asocijacija oko Activisiona je hrpetina igara, „štancanje“ nastavaka, DLC-i, season passovi, map packovi, mikrotransakcije i loot boxovi. Ukratko, smatra se da su pokretači kompanije zgrtanje novca i pohlepa. No je li to doista tako?
Kako bismo pojednostavili svoju percepciju, igrači Activision poistovjećuju s Electronic Artsom, koji doista jest sve to navedeno. Međutim, Activision je sasvim druga priča. Već sam pisao o tome kako je 2016. bila godina tektonskih promjena u igraćoj industriji. To igrači možda ne vide čak ni danas, no vidjet će za nekoliko godina. Sve se promijenilo, a inicijator promjena upravo je Activision. O tome ću drugi put. A sad razmislite, Activision radi hrpetinu igara kojim je jedini cilj zgrtanje što više novaca. Je li doista tako? Pokušajte ih nabrojati u zadnje dvije-tri godine? Ne možete? Jer ih nema.
Koliko Activision izdaje igara godišnje i kakve su?
Activision promišljeno izdaje igre, orijentiran je na vrhunsku kvalitetu i čini ono najbolje za igrače. Na stranu Call of Duty serijal, Activision će u ovoj godini imati izdane još samo dvije igre. Prva je Sekiro: Shadows Die Twice, gdje su pustili potpunu kreativnu slobodu developerima, uz puno veći budžet nego su to imali kod Namco Bandaia. Druga je Crash Team Racing, predivan remake jedne od najboljih igara PSX generacije, koja će izaći sa svim potrebnim komponentama, singleplayerom i multiplayerom i hrpom novih značajki kustomizacije, a za samo polovicu pune cijene igre.
Prošle godine su osim CoD-a izdali samo jednu jedinu igru – Spyro: Reignited Trilogy, jedan od najkvalitetnijih remakeova. Pune tri igre, predivno obnovljene za novu generaciju, za polovicu cijene igre. Pretprošle godine ista stvar. Isti epiteti, samo smo umjesto Spyre dobili Crasha. Znači, Activision ima igru koja odlično zarađuje (Call of Duty), a ona jedna jedina ili ove godine dvije, čisti su „gamer service“, igre koje se prodaju za sitniš. One neće pretjerano zaraditi, ali su plod čiste želje igrača, njihove nostalgije i ljubavi prema hobiju. Za tristotinjak kuna, tri nastavka, bez DLC-a, bez ikakve dodatne monetizacije.
„Nadam se iskreno da će za idući BF vratiti Premium, jer da je Premium bio u BFV, mi bismo danas imali igretinu. Nije uvijek besplatno najbolje.“
Flipper, na forumu
Sad se vratimo na Call of Duty. Svi se bune na DLC-e, season passove, mikrotransakcije i druge oblike monetizacije, no upravo to održava skupe igre na životu. To uglavnom smeta onima koji igru neće ni kupiti. CoD ima baš svaki oblik kapitalizma u igraćoj industriji. Skupo košta i svakako se naplaćuje naknadno. No upravo te stvari ne smetaju njihovim igračima. Loot boxovi za skinove i slične gluposti će igrači dobiti svakih cca sat vremena igranja ili će ih kupiti za novac. To je uobičajena praksa i tko želi – može. Nitko ne tjera na to i sadržaj je kozmetičke naravi.
No ima nedavno jedan odličan Flipperov (Filip Terzić, autor na portalu, op. urednika) citat za Battlefield serijal: „Nadam se iskreno da će za idući BF vratiti Premium, jer da je Premium bio u BFV, mi bismo danas imali igretinu. Nije uvijek besplatno najbolje.“ Upravo to je poanta. Season passovi, premium passovi i map packovi disperziraju igrače, ali su jamac da će developer za novac isporučiti dogovorenu količinu sadržaja. Ako svaki map pack u season passu ima pet mapa, toliko ćemo ih dobiti. Nećemo biti osuđeni na milost i nemilost uspjeha igre, gdje će onda mape jedva kapati svakih nekoliko mjeseci. Call of Duty ne bi bio toliko monetiziran da igrači to ne žele. Obično igrači CoD-a u toj godini igraju samo i isključivo CoD. Eventualno pored toga FIFA-u. U želji da se kratkoročno podilazi igračima krilaticama poput: „Mi nemamo Season Pass“, dugoročno igrači dobivaju štetu, jer gube sadržaj i podršku za igru koju najviše igraju.
Udovoljavanje igračima
Kao i ostatak Activisionovih igara, Call of Duty je plod udovoljavanja igračima. No CoD je puno teži orah. Serijal je veći, eksponiraniji, te kao takav podložniji kritikama. Također, Activision, koliko god s CoD-om bolje prati promjene na multiplayer tržištu i postepeno ih integrira, mora ih tempirano dozirati, kako ne bi znatno odmaknuo od core gameplaya. Ono što se CoD-u najviše prigovara, upravo je ono što Activision ne smije mijenjati.
U suštini, Call of Dutyju se prigovara da je svaki vrlo sličan prethodnom, te da napucavanje nije evoluiralo. Zašto je to tako? U suštini, CoD je twitch shooter. Takav gameplay još samo tamo pronalazimo i kao takav, mora ostati dosljedan svojoj publici. CoD, bolji ili lošiji, mora zarađivati da bi održao Activision s pozitivnom bilancom i da bi financirao sve ove lijepe projekte sa strane, poput Crasha. Također, teško nadograđuje engine. Igra se na svim platformama i u svim sitacijama mora izvoditi savršeno glatko, što je posebno teško kod prijelaza s generacije na generaciju.
Ono posljednje, CoD naslovi predugo su u izradi da bi Activision samo tako prigrlio sve promjene na toliko dinamičnom tržištu. Za razliku od npr. Battlefielda koji ima znatno kraći razvojni period. Dok BF igre rade manje-više ista DICE ekipa, CoD rade tri ogromna razvojna studija. Praktički rade tri odvojena serijala koje veže samo isto ime brenda i sličan gameplay. No svaki studio ima svoju viziju, svoj modificirani engine i svoju politiku, pa dok svake treće godine stignu na red, obično se potpuno promijenio trend na tržištu. CoD serijal rade izmjenično Infinity Ward, Treyarch i Sledgehammer Games, te imaju popratne support studije koji pružaju tehničku podršku razvoju, poput Beenoxa i Revena. S takvim konceptom, svaki bi mogao imati zaseban, potpuno različit IP, ali svi rade CoD kako bi izlazio na godišnjoj bazi.
„ Activision je napravio grešku od koje se neće oporaviti čitavo desetljeće.“
Dugačak razvoj Call of Dutyja ima negativne posljedice, a to se najviše osjetilo upravo te famozne 2016. Iste godine, Activision je zauvijek promijenio igraću industriju te prvi u nizu osjetio posljedice. Opekao se na plamen koji je sam upalio. Gdje je sve počelo? Krajem prošle generacije, nakon iznimne popularnosti EA-ovog Crysis serijala i njihovog polu-futurističkog Black Opsa 2 (najprodavaniji CoD), Activision je napravio grešku od koje se neće oporaviti čitavo desetljeće. U jeku popularnosti takvih modernih, fast paced, wall running shootera, dao je svim studijima da naprave svoju viziju takve igre. Kroz nekoliko godina, tri ogromna studija radila su praktički istu igru – futuristički CoD.
Tako je 2014. Sledgehammer izdao Advanced Warfare, 2015. je Treyarch izdao Black Ops 3, a godinu kasnije je izašao Infinite Warfare. Activision je već 2014., kod izlaska Advanced Warfarea i konkurentnog Titanfalla shvatio da je vrijeme takvih shootera prošlo, ali bilo je prekasno. Activision je slijepo pratio trendove, slušao što igrači žele, ali nisu računali da su igrači previše prevrtljivi te da za godinu dana više neće tražiti iste igre. Activision je znao da će sljedećih godina padati popularnost CoD-a i da će gubiti potencijalnu zaradu, ali trebalo je pregristi, presložiti se i pokušati predvidjeti što će igrači željeti sutra, za godinu, dvije ili tri. Počela je kontrola štete.
„Bez obzira kakav Infinite Warfare bio, odličan, dobar, loš, smeće, lijep, ružan, smrdljiv – jednostavno nije imao nikakve šanse.“
Znali su da će se sljedeći Call of Duty, koji je dio najpopularnijeg serijala Black Ops brend odlično prodati, jer se BLOPS uvijek odlično prodaje, no ostalo je pitanje Infinite Warfarea. I zabrinutost je bila opravdana. Uz Battlefront II, Infinite Warfare je najlošije prihvaćena igra od strane igrača. Minimalni metascoreovi igrača, minusi na društvenim mrežama i trailerima na YouTubeu. Igrači su doslovno rekli dosta. Baš te 2016. kad su igrači i uzeli stvar u svoje ruke. Kad se promijenila igraća industrija, igrači su rekli veliko NE Call of Dutyju. Activision je to predvidio, pa su vrlo poželjan i najbolje prihvaćen nastavak Call of Duty 4: Modern Warfare, odnosno njegov vrhunski odrađen remaster stavili iza Infinite Warfare paywalla. Kupi CoD, dobiti ćeš remaster. Znali su da treći u nizu futuristički CoD neće biti prihvaćen od igrača i znali su da je sljedeći CoD nešto sasvim drugačije. Improvise. Adapt. Overcome. Bez obzira kakav Infinite Warfare bio, odličan, dobar, loš, smeće, lijep, ružan, smrdljiv – jednostavno nije imao nikakve šanse.
Sve može, sve što igrači traže.
Activision uvijek sluša igrače, no mora ih slušati i predvidjeti godinama unaprijed. I jesu. Sljedeći Call of Duty, bio je produkt onog što su igrači vikali godinama, kad su skrojili frazu „boots on the ground“. Activision je igračima dao točno ono što su prižaljekivali, povratak korjenima. CoD: WW2 je moderni osvrt na sam početak serijala, kome pravo, kome krivo. Stari CoD u novom ruhu. No igrači ne žele prihvatiti ono što im godinama govorim. Igre se mijenjaju, evoluiraju, te ne možemo na isti način i s istim očima gledati na igru iz 2003. CoD: WW2 je bio po „checklisti“ napravljen točno onako kako su igrači godinama željeli, no nisu ga prihvatili iz jednog jedinog razloga.
Stari su ljudi mudri te je istinita ona koja kaže da nakon sedam godina sitosti, dolazi sedam godina gladi. Nakon godina nevjerojatne popularnosti CoD-a, koji je kulminirao nenormalno popularnim i cijenjenim Modern Warfare i Black Ops serijalima prošle generacije, nakon odluke da naprave tri uzastopna futuristička CoD-a, sad se će godinama oporavljati od te kobne odluke. Igrači dugo pamte, te prate svaku, pa i najmanju grešku. Već sljedeće godine, opet izlazi ono što bih nazvao „checklist CoD“. S BLOPS-om ne mogu fulati, a napravit će ga po svim željama igrača. Smanjit će jetpack – wallrun divljanje na minimalizam fluidnog kretanja te će maknuti singleplayer kako bi napravili sve što igrači od multiplayera žele. Nakrcane zombi mape, hrpa modova, battle royale, besplatne sezone, hrpa updateova. Sve može, sve što igrači traže. No zla kob još traje.
Jesu li završile “godine gladi”?
Ove godine, Activision ide na popravni i s trećim studijem i ovaj su put uložili sve. Reputaciju serijala, brenda, budućnosti. Opet će napraviti „checklist CoD“, sve što igrači žele. Modern Warfare nastavak? Može. Odlična priča po uzoru na najdraže misije? Može. Redefinirani multiplayer? Može. Opet Activision sluša sve što igrači žele i sve će skrojiti prema uputstvima glasne većine. Danas u 19 sati po našem vremenu, vidjet ćemo što Infinity Ward kuha posljednje tri godine. Pogledajte trailer/konferenciju/što god pokažu bez predrasuda. Activision više nije onaj stari. Naučili su lekciju i sad su puno oprezniji, izdaju jako malo igara, ali sve od reda najviše kvalitete i skrojeno po mjeri igrača. Već smo s vrhunskim Modern Warfare: Remasterom mogli naslutiti da imaju kapacitet izdati vrhunske remastere, možda i najbolje u industriji, što će sad po treći put dokazati s Crash Team Racingom. U 19 sati sa sigurnošću ćemo znati jesu li završile godine gladi.
NAPOMENA: Stav kolumnista FFA.hr portala ne odražava nužno mišljenje čitave redakcije.
