Uvaljen u fotelju s joystickom u ruci – dovoljan prizor za početak noćne more.
„Stvarno je zaglibio!“ Uvjerena sam bila da će s posla doći s nekom lijepom kutijom u kojoj je željeni mobitel jer je prepoznao da je riječ o njemu u posljednjoj kolumni (možda i zna, ali ignorira; tipično muški). Ali ne – on kući dođe s novim PC-jem!
Da se vas pita, u stanu biste imali samo fotelju, PlayStation i frižider; naravno za pive. Vama dnevni boravak, a nama kuhinja.
Čudi me kako sva teža tech čuda (TV, PC) može bez problema nositi uokolo i ne zanovijetati, al’ kad ja predložim da malo pomaknemo ormar, odjednom ga uhvate leđa. Barem ga ne bi trebala boljeti leđa kada je potrošio „malo“ bogatstvo na fotelju, popularno nazvanu „fotelja za PS“, u koju ne smijem spustiti svoju guzicu jer, kako on kaže, citiram: „Ja sam nju udubio sa svojom da mi paše kao da sam rođen s njom!“ Da se vas pita, u stanu biste imali samo fotelju, PlayStation i frižider; naravno za pive. Vama dnevni boravak, a nama kuhinja. Priznajem, draga mi je kuhinja, u njoj prštim od ideja što da stavim u hranu kako bi završio kao i njegov lik u igri: GAME OVER!
Dok se on tamo divi i osposobljava novi PC (nije mi jasno zašto ih vi mijenjate, a stari još uvijek pristojno radi), na raspolaganju imam TV. To su rijetki dani, mora da mi je danas rođendan. Zabavit će se s tom novom stvarčicom da možda neće ni primijetiti kako nisam ništa skuhala za večeru.
„Dragi, jel’ ćeš biti brzo gotov? Daj, dođi tu kraj mene!“
„Ma sad ću, još malo i sve sam pregledao!“
Dva sata kasnije – svi su izvori svjetlosti ugašeni, samo njegov ekran svijetli, a on ispred njega izgleda kao napaljeni maloljetnik u potrazi za „skrivenim blagom“, iliti ne baš pristojnim stranicama dok mu roditelji spavaju dubokim snom. Dečki, tada stvarno izgledate freaky, da kraj vas prođe gola ženska, ne biste ju primijetili. Pokušala sam, nije uspjelo. I onda se pitate zašto smo danima mrzovoljne.
Koliko ste tek puta propustili dobar seks jer ste morali odigrati još jednu rundu. Jednom sam se odjenula u stilu Lare Croft (morala sam; zabrinula sam se za njega, apstinencija nije zdrava) i dočekala ga takvog kad se vratio s posla pitavši ga: „Do you wanna play with me?“ u stilu – što biraš, mene ili fotelju. A on, pazite, kaže: „Može oboje.“ Challenge accepted. Mogu samo reći, udobnu fotelju si je izabrao. Ovime je ispunio svoju dnevnu dozu igranja. Bila je to dobra igrica, za mene naravno. Njega se ništa nije pitalo, radio je po mojoj zapovijedi; sada sam ja imala joystick u rukama. Eh, da je svaki put tako žestok, koncentriran i predan u krevetu, kao što je ispred PS-a, odmah bih mu kupila sve što poželi. Dečki, stisnite save i ubacite ovo u svoj mozak (valjda ćete naći mjesta): ako nas dobro zadovoljite, mi žene kupit ćemo vam sve i mirni ste neko vrijeme.
Odjednom čujem pucnjeve, budim se sva u znoju (što od napaljenosti, što od pucnja), a čujem njega iz dnevnog boravka kako se dere: „Neeee!“
Nego, primijetila sam da me susjedi čudno gledaju… Vjerojatno misle da ga tučem kad on u žaru igranja počne sa svojim: „Neeee! Nemoj me ubit, mater ti ***! Upucat ću ja tebe!“ Čudim se što još nisu policiju zvali. Ali najgore od svega je kad me to probudi usred noći, dok sanjam kako se barim s nekim zgodnim frajerom. Odjednom čujem pucnjeve, budim se sva u znoju (što od napaljenosti, što od pucnja), a čujem njega iz dnevnog boravka kako se dere: „Neeee!“ Pa što je sad?! Potres, treći svjetski rat, infarkt, lopov koji te želi ubiti?! Ma kakvi, nešto puno strašnije. Zamisli, ubio ga je neki gejevac i sad će ga on do ranih jutarnjih sati progoniti kroz igru samo da mu vrati i osvetnički ga zakolje. A već sad s onim krvavim očima izgleda kao neki psycho killer.
Dečki, to nam uopće nije sexy. Sijete strah oko sebe. Cure, bježite dok možete; za žene gamera već je prekasno. Ja trenutno pišem oglas u kojem tražim lijep i miran život u zamjenu za život s gamerom iliti noćnu moru koja traje i kad se probudiš.
