Konzole nove generacije su pred vratima. Manje od godine dana nas dijeli od kupovine novog, moćnog hardvera na kojem ćemo se igrati narednih nekoliko godina. Međutim, od novih konzola očekujemo i nove tehnologije. Pritom ne mislim na bolje procesore, grafičke kartice i više brže memorije, već na tehnologiju koja je postala standard otkako smo dobili postojeću generaciju. Na stranu klasične komponente konfiguracije, u nedjelju ćemo vidjeti prvu konzolu nove generacije, a upravo ovih pet stvari očekujemo…
1. Potpuno digitalna konzola
Kad kažem digitalna konzola, ne mislim na isključivo digitalnu distribuciju igara. Svi još uvijek želimo fizičku distribuciju, kupovanje kolektorskih izdanja i posuđivanje igara. Međutim, sam hardver se mora prilagoditi 21. stoljeću i izbaciti sve analogne tehnologije iz sustava. Prastara, analogna tehnologija je najveća kočnica performansi modernih igara. Tehnologija je stara preko 40 godina i vrijeme je da joj zauvijek kažemo zbogom.
Prvo, potrebno je izbaciti optički medij. Optički mediji su razvijeni još sedamdesetih godina prošlog stoljeća, vrlo su spori i malih kapaciteta. Blu-ray ima brzinu čitanja od tek nekoliko desetaka megabajta u sekundi. Što veći kapacitet, to sporije brzine čitanja. Iako je razvijen BDXL, kapaciteti i brzine su opet nedovoljni kako bi osiguralo adekvatne performanse igrama za koje očekujemo da će već sredinom generacije proći 200 GB.
Rješenje je napraviti puni krug i igre izdavati na cartridgeima, odnosno velikim memorijskim karticama, baš kako je to učinio Nintendo sa Switchem. Igre bi trebale biti na velikim karticama, nalik na floppy diskete, jer memorijske kartice osiguravaju terabitne veličine i prijenose od preko stotinu megabajta u sekundi. Optički disk mogu izdati kao USB periferiju, kao Legacy Drive, za 60-80 Eura, za sve igrače koji žele igrati stare igre na novim konzolama.
Druga zastarjela stvar koju je hitno potrebno izbaciti je mehanički tvrdi disk. Kao još starija tehnologija od optičkih diskova, mehanički diskovi su postali prespori, skloni su kvarovima i značajno narušavaju performanse i razvoj igara. Sony je najavio kako prelazi na SSD tehnologiju, što je neupitno najveći skok u performansama koji možemo očekivati od nove generacije, kao i budućih PC konfiguracija. Tek kad će SSD biti minimalan zahtjev za igru, možemo očekivati iskorištavanje njegovog punog potencijala.
2. Nova generacija I/O portova
U prošlih sedam godina, na tržištu su se pojavile brojne unaprijeđene tehnologije. Želimo sve priključke posljednje generacije. Konzole moraju imati USB priključke tipa C, generacije 3.2, kako bi ostvarile najbolje moguće brzine. Moraju imati Bluetooth 5.1 vezu. Dual Shock 4 koristi zastarjele tehnologije USB 2.0, te Bluetooth 2.1. S tim tehnologijama, veze su opterećene, spore i može doći do prekida komunikacije i neželjene kontrole. Xbox One koristi 4.0 tehnologiju, no i to je danas zastarjelo.
Nova tehnologija bi omogućila i bežično spajanje drugih uređaja, poput 7.1 slušalica ili VR naočala, jer je propusnost višestruko veća. Nema više kiborg kablova kod PSVR-a. Također, moraju imati 802.11ax, odnosno WiFi 6 povezivost, kako bi bežično povezivanje konzola bilo brže od kabela. Posljednje generacije ulaznih i izlaznih portova i konekcija su nevjerojatno važni kako ne bi postali usko grlo ostatku konfiguracije konzole. Novi portovi troše manje električne energije, brži su i pouzdaniji, te su neophodni za novu generaciju.
3. Više autonomije
Kontroleri, takvi kakvi su sad, apsolutno su odlični. Ergonomski su ugodni, raspored tipki je odličan i već uglavljen u našu mišićnu memoriju. Kontrolere ne treba mijenjati, bar ne vizualno. Ono što je bitno promijeniti je njihovo punjenje. Kao prvo, izuzetno je važno produžiti autonomiju baterije kontrolera. Uz napredak baterija za pametne telefone, umjesto dosadašnji 1000 mAh, u novom Dual Shocku očekujemo bateriju kapaciteta 3000-4000 mAh što je i višestruko bolje od Xboxovog.
Od Microsofta također očekujemo da će odbaciti tradicionalne baterije i prihvatiti puno bolje baterije. Idealno bi bilo kad bi prihvatili novu generaciju litij-polimerskih baterija (Li-Po) koje omogućavaju brže punjenje, dugotrajnost i veće kapacitete u bolje integriranom kućištu. A to je ono bitno. Uz novi USB standard i nove baterije, konzole moraju omogućiti brzo punjenje, barem 15-vatni standard, koji bi već za pola sata napunio bateriju na 50% kapaciteta, što bi uz veći kapacitet bilo dostatno za desetak i više sati igranja. To je već na srednjoj klasi pametnih telefona normalan feature.
Također, želimo da gornja površina samih konzola ima indukcijsku površinu. To bi omogućilo još jednu uobičajenu značajku telefona, a to je bežično punjenje. Kad završim s igranjem, jednostavno odložim kontroler na konzolu i do idućeg se igranja u potpunosti napuni baterija. Svima vam je poznata situacija gdje onaj USB kabel viri iz USB porta od kad smo valjda kupili postojeću generaciju, a sve iz razloga što su cijelo vrijeme na punjenju drugi kontroler ili slušalice. Želim urednu konzolu, želim taj USB port, a ono što ne želim jest razmišljati o punjenju kontrolera. Želim ga odložiti i zaboraviti na punjenje jer će me idući put dočekati s punom baterijom. Želim i postotak baterije u operativnom sustavu, a ne crtice napunjenosti koje ništa ne znače, ali o tom u poglavlju…
4. Novi operativni sustav
Operativni sustavi konzola su rak-rana od prvog dana. Svakom generacijom, sve su pametniji i s više značajki, ali njihov domet postojeće generacije je zapeo na početku stoljeća. Operativni sustavi nisu loši; ipak je to konzola i ne treba biti multimedijski centar. Ni ne želimo hrpetinu nepotrebnih programčića i alata. No ono što želimo je besprijekorna brzina. PlayStationov OS je besramno spor i stvari se moraju hitno mijenjati.
Rješenje je zapravo vrlo jednostavno. Umjesto dijeljenjih resursa, neovisno o snazi konfiguracije (PlayStation 4 je također bio izuzetno snažan, pa se to nije odrazilo na OS), rješenje je napraviti poseban sustav, zasnovan na Snapdragonu. Ne treba biti posljednja generacija jer ni operativni sustav konzole nije složen kao posljednja generacija Androida, no poseban sustav bi potpuno rasteretio resurse konzole za ono što mu treba, a to su igre, a izvodio bi OS konzole besprijekorno. Za usporedbu, Sonyjev vrhunski OLED AF9 koristi vrlo povoljni četverojezgreni MediaTek MT5893 čip, a izvodi Android TV u verziji Oreo apsolutno savršeno. Dodatni čip je rješenje svih problema sporog OS-a. Nek’ svaki dio konfiguracije radi svoj posao.
5. Fokus, fokus, fokus
Nakon petnaest godina, mislim da možemo reći kako je vrijeme gimmicka napokon prošlo. Ne želimo motion kontrole, kamere, 3D, taktilni osjećaj, proširenu i virtualnu stvarnost, companion aplikacije, mobitele kao kontrolere, rezolucije koje nisu ni u povoju ili 2 u 1 prijenosnu i kućnu igraću konzolu. Nintendo neka preuzme gimmick konzole, a Sonyju i Microsoftu ostavi surovu snagu. A upravo to tražimo – da svaki inženjer bude posvećen što surovijoj snazi i što boljim performansama nove konzole; da je svaka kuna koju platimo za novu konzolu usmjerena prema njenoj kvaliteti, a ne proširivosti. Dodaci mogu doći, kroz dvije, tri, pet godina, ali u početku, sav fokus mora biti usmjeren na što snažnije komponente, što odmjereniju konfiguraciju i minimaliziranje uskih grla.
Fokus svakog predstavljanja konzola moraju biti isključivo nevjerojatne igre, third party i pogotovo ekskluzive, koje će nova generacija moći isporučiti. Dok ćemo gledati Microsoftovu konferenciju u nedjelju, želimo sat i pol predstavljanja najmračnijih želja svakog igrača, a ne uzimanje pauza za sendvič jer upravo dolazi deset minuta Kinectimalsa ili novog plesnog tepiha za Just Dance.
