6 skupina, 24 ekipe, 552 igrača. Do Europskog prvenstva u Francuskoj ostalo je još 10 dana, a u ovoj rubrici koja će biti podijeljena na šest dijelova sve ćemo vam ih predstaviti.
FRANCUSKA 
Nakon Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2006. Francuzi su muku mučili da ostave trag na velikom natjecanju. Zaredali su se očajni nastupi na Euru 2008., kao i Južnoj Africi 2010., gdje nisu prošli skupinu, da bi se trgnuli tek u naredna dva velika natjecanja (EP 2012, SP 2014) i dogurali do četvrtfinala. No ovoga puta su upravo ti Francuzi prvi favorit i to bez obzira što će imati podršku domaće publike. Francuska je pripremajući se za ovaj Euro ugovorila uistinu raznolike prijateljske, a takvi su im bili i rezultati. Bilo je pobjeda nad Armencima, ali i Nijemcima, kao i poraza od Engleza, ali i od Albanaca, no tokom svih tih utakmica možemo reći da je Deschamps tražio dobitnu kombinaciju, i sudeći prema zadnjim izvedbama i popisu igrača, izgleda da ju je pronašao.
Zabetoniranu poziciju među vratnicama ima Hugo Lloris koji je dokazao nebrojeno puta, pa i ove sezone, da se radi o vrhunskom, možda i pomalo podcijenjenom, golmanu. Ukoliko se nešto i dogodi, za zamjenu imaju čovjeka kojeg bi mnogi htjeli i za prvog golmana, Stevea Mandandu. Obrana je, iako i više nego solidna, ipak najslabija karika Francuza, i to ponajviše zbog toga što je većina tih igrača kročila u treće desetljeće života. Na desnom beku se moraju osloniti na već vremešnoga Sagnu koji je odigrao ove sezone vjerojatno svoju posljednju sezonu na visokoj razini i ostaje za vidjeti hoće li moći prenijeti to i na Euro, te Jalleta koji je nešto ozbiljnije sposobnosti počeo pokazivati tek sa 29 godina. Na drugoj strani je situacija malo bolja s obzirom da je zamjena za 35 godina staroga Evru, koji je primjerice protiv Bayerna pokazao da godine postaju problem, mlada nada francuskog nogometa Lucas Digne koji ima sasvim solidnu sezonu iza sebe u Romi. Stoperske pozicije zauzimaju Koscielny, Rami, Mangala i Umtiti, i iako svaki od njih ima svoje mušice, jednako tako su i pokazali da se radi o pouzdanim igračima. Rami je bio jedna od bitnih karika Seville u pohodu na naslove Europske Lige, obrana Arsenala je izgledala svaki put tragično bez Koscielnog neovisno što ga ljudi doživljavaju metiljavim, dok je Umtiti vruća roba trenutno na svjetskom tržištu i gotovo da nema kluba koji ne želi u svojim redovima ovog mladog stopera Lyona. Mangalu smo izostavili jer je Mangala.
Dovoljno dobri da zaplješću sami sebi.
Sektor u kojem Francuska apsolutno dominira je vezni red i teško je reći odakle uopće krenuti. Kante i Matuidi su igrači koji jedu malu djecu. Prvi je bio najbolji zadnji vezni Premiershipa i kao što svi znamo pokriva 30% planeta Zemlje (ostalih 70% pokriva voda), dok drugi već 4 godine zaredom pokazuje u PSG-u nevjerojatnu sposobnost multipliciranja po terenu i sjajnu tranziciju obrana-napad. O Pogbi ne treba ni trošiti riječi s obzirom da vjerojatno više nema osobe koja ga ne bi smjestila u najboljih 11 igrača na svijetu trenutno, dok su kao zamjene tu sasvim solidni Cabaye, Schneiderlin i Sissoko (koji je ipak na dnu poretka nakon ovogodišnjeg izdanja Newcastlea). Šlag na tortu pridodaje naravno nezaustavljivi Dimitri Payet koji je još jednom dokazao svoju enormnu klasu zabivši slobodnjak Kamerunu pred 2 dana u 90. minuti.
U napadu su Francuzi također poprilično pokriveni. Martial je pokazao svojim Henryjevskim golovima u Unitedu da nije slučajno plaćen onolikom cifrom i da se definitivno radi o budućoj zvijezdi, dok se i drugi mladić iz napada, Kingsley Coman, ove sezone u Bayernu nametnuo kao ozbiljno rješenje. Kada pridodamo tu još i ubojicu Griezmanna koji je kupio i najveće mrzitelje Atletica svojim vanserijskim partijama, te najzgodnijeg čovjeka univerzuma Girouda koji, kad je u formi, zabije slučajno 3 gola po tekmi, makar ga sva tri puta pogodila lopta, onda je jasno da je nemoguće odrediti odakle najveća opasnost stiže po protivničku ekipu. Gignac je peti napadač u tom sastavu, i iako je imao dobru sezonu u Tigresu, ipak nas malo čudi kako umjesto njega nije pozvan prvi bombarder Seville, Kevin Gameiro. Kada se podvuče crta, teško je ne očekivati enormne stvari od ove Francuske.
Ključni igrač: Paul Pogba
Potencijalna eksplozija: Anthony Martial
RUMUNJSKA 
Kad pogledate ekipu Rumunjske, prva stvar koju možete primijetiti je da svi izgledaju kao da šmrču ljepilo. Ljubitelji nogometa zaboravljaju da su se uopće kvalificirali na ovo prvenstvo, no možda je tome razlog što su igrali u mega kvalifikacijskoj skupini sa Finskom, Sjevernom Irskom, Farskim Otocima, Mađarskom i Grčkom (da, čak tri ekipe iz ove skupine su na Euru, nije zajebancija). Bilo kako bilo, o prethodnim nastupima Rumunja ne možemo pričati dugo jer jedino po čemu ih pamtimo su oblajhane frizure iz 1998., pa hajmo na ekipu.
Između vratnica stoje poznata imena, možda ne zbog svoje kvalitete, koliko zbog toga što se zovu Pantilimon i Tatarusanu. Pantilimon je jedno vrijeme bio smatran čak pristojnim golmanom dok je branio u Sunderlandu, no ove godine je preseljen u Watford gdje se nije mogao izboriti pored Gomesa što objašnjava puno toga. Drugi je pak imao sjajnu sezonu u Fiorentini te je ujedno proglašen i najboljim rumunjskim nogometašem (nagrada do koje nije teško doći doduše).
U obrani će romantičari odmah prepoznati tri igrača starog kova, Razvana Rata, Cosmina Motija i Cristiana Sapunarua. Na rumunjsku žalost, ti momci su zadnje dobre partije pružali 2009., no s obzirom da su alternative Valerica Gaman i Dragos Grigore (ljudi za koje doslovno smatramo da su izmišljeni samo kako bi popunili rumunjsku ekipu), jasno je da nema boljih od te stare škole. Treba nadodati da je tu još i Matel, jer Zdravkov utjecaj je očito velik i u Rumunjskoj, te Vlad Chiriches koji je ujedno i kapetan momčadi i koji je u zadnje dvije sezone pokazao da je samo jedan od brojnih prosječnih igrača koje je Tottenham otkrio samo da bi završili kasnije natrag u rodnom Bacăuu. Vlad se drži još, i trenutno je u Napoliju gdje je skupio 7 nastupa u ligi.
Namazani do pakla. Kasnije će na burek.
U vezi je najbolji igrač Gabriel Torje, nekoć velika nada Udinesea. Danas igra za Osmanlispor, klub s tako jasno zacrtanim ciljevima da dovodi Sharbinija. Ostali igrači su Hoban, Chipciu, Pintilii, Stanciu, Sanmartean (jedini koji je očito dobio na nekoj euro lutriji pa ima iza sebe sezonu van Rumunjske u Utrechtu), Popa i Prepelita, i iskreno, nabrojali smo ih sve samo zato jer im je zabavno čitati prezimena.
U napadu ipak možemo naići na neka poznata imena, pa su tu Bogdan Stancu, bog i batina Genclerbirglija, te Denis Alibec, nekadašnja velika nada Intera, no trenutno jedini dvadesetpetogodišnjak kojem i dalje tepaju da je tek na početku karijere i da će mu vrijeme doći (zbog čega su ga i nagradili devetkom na leđima u ekipi). Tu su još i Claudiu Keseru i Florin Andone, no da se ne lažemo, ne bismo primijetili ni da nisu tu.
Ključni igrač: Gabriel Torje
Potencijalna eksplozija: U stanu Sapunarua da se progura Matela
ALBANIJA 
Ovo je prvo veliko natjecanje u povijesti albanskog nogometa (ne, ne računamo Malta Rothmans International Tournament na kojem su pobijedili Maltu, Andoru i Azerbajdžan) i to je popriličan uspjeh za ovaj narod s obzirom da im se igrači zovu kao oni izmišljeni iz PES-a. Momci koji igraju za Albaniju su uglavnom oni koji nisu bili dovoljno dobri da presele u Luzern i tamo klesaju svoju karijeru u nadi da će ih Švicarac naturalizirati ili pak igraju u nekom Baselu, ali bi im porodica zabranila ljetovanje u pekari na moru u Draču da se odluče igrati za nekog drugog.
Od golmana ćemo spomenuti jedinog kojeg znamo, a to je Etrit Berisha koji je rotacijski golman Lazia i to samo iz razloga jer Marchettiju tu i tamo kuk preskoči. U zadnjoj liniji ima pokoje poznato ime, a u prvom redu je to Lorik Cana kojeg cijenimo zbog broja suparnika koje je pospremio u bolnicu svojim uklizavanjima, kako u Marseillu, Sunderlandu i Laziu, tako i danas u Nantesu . Odmah pored njega je Elseid Hysaj koji je desni bek Napolija i koji je proglašen najboljim mladim desnim bekom u Serie A (Da, Hysaj je u prvoj 11-orici u kojoj su Pogba, Dybala i Icardi). Ima još tu nekolicina momaka kao što su Agolli, Lila, Mavraj, Aliji, Veseli i Ajeti koji je čak imao dosta dobru sezonu u Baselu pred 2 godine (no danas je u Frosinoneu, pa eto, nekom je život majka, nekom maćeha).
Momci, upoznajte se s našim novim zadnjim veznim, Bukuroshe Droneshi.
U veznom redu kolonu predvodi Odise Roshi, Kekova taktička zamjena u 87. minuti i čovjek čiji je učinak ove godine jednak ostalim HNL ikonama poput Jeffersona, Slivija Begića i Benedikta Mioča. Ako koga zanima, čisto iz fore navest ćemo još i ostale zvijezde albanske veze, a oni su Basha, Lenjani, Abrashi, Kuleli, Memushaj, Gashi i Kace (jedini igrač od nabrojanih koji nikada nije gazio travnjake nekog švicarskog kluba i samim time nam nije jasno na temelju čega je pozvan). Tu je još i Taulant Xhaka, manje poznati i manje talentirani brat Granita Xhake koji je ostao nastupati za Albance zbog mira u obitelji.
Izbor napadača je pokrenuo neke kontroverze u Albaniji jer je izostavljen Hamdi Salihi (25 golova u 27 utakmica za Skenderbeu, bar mislimo da je Skenderbeu, jer sve se u Albaniji zove tako), dok su pozvani Armando Sadiku, Sokol Cikalleshi i capocannoniere riječkih šank linija Bekim Balaj. Inače bi šanse Albanaca sveli na minimum, no problem je što u skupini igraju sa Švicarskom, a dokazivanje pred potencijalnom budućom reprezentacijom ne treba olako shvatiti.
Ključni igrač: Dron
Potencijalna eksplozija: Elseid Hysaj
ŠVICARSKA 
Sasvim je jasno kako Švicarska reprezentacija ne bi postojala da nije brdovitog Balkana. Čak 7 igrača dolazi sa ovih prostora, te se može pronaći još koji Kamerunac, Turčin, Bjelokoščanin, Španjolac što dovodi do zaključka da je pitanje vremena kada će u udžbenicima iz geografije stajati njihova slika pored termina „melting pot“. No ne samo da ta etnička slika pruža veću zabavu nego li neki izlazak u noćnom klubu u St. Gallenu, već se i na papiru radi o jako potentnoj momčadi.
Na golu je jedan od ponajboljih vratara Bundeslige, Yann Sommer, dok je prvi u redu čekanja Roman Burki, jer eto, zašto ne imat golmana i iz Borussie Monchengladbach i iz Dortmundske. Obrana za svaki plus ima i jedan minus. Sa desne strane imamo popularnog švicarskog Forresta Gumpa, Lichtsteinera, koji i sa 32 godine uspije okinut valjda 15 km po utakmici, dok na lijevoj strani imamo Ricarda Rodrigueza jednog od najkompletnijih bekova koje smo imali prilike gledati i kojeg bi zasigurno svrstali u top 3 na svijetu. Da ne bi sve bilo divno i krasno sigurno će se pobrinuti Steve von Bergen, koji kolika god da je mrcina od čovjeka ipak trči kao kroz bazen, te bivši Wengerov ljubimac Johan Djourou, čovjek s tolikim oscilacijama da matematičari razmišljaju određene krivulje nazvati po njemu. Tu je još i sasvim solidni, te podcijenjeni, bedem Hoffenheima Fabian Schar, desni bek Basela, s jako dobrom sezonom iza sebe, Michael Lang, te Francois Moubandje i Nico Elvedi kako bi popunili sektor različitih državljanstava u momčadi.
Iako Gnjilane – Tetovo – Mitrovica zvuči kao neka oslobodilačka akcija, to su ustvari mjesta odakle nam dolaze prve vedete švicarske veze, koja je ujedno i najjača karika ove ekipe. Koliko god da je karijera Xherdana Shaqirija čudna, on je i u ovoj ozljedama uništenoj sezoni pokazao da je igrač koji može riješiti utakmicu jednim potezom i neupitno je da se radi o igraču visoke klase. Odmah nakon njega se mora spomenuti nova zvijezda Arsenala Granit Xhaka koji je zadnje dvije sezone u Gladbachu igrao u fantastičnoj formi i koji je zaslužio višemilijunski prijelaz u veći klub. Hitzfeld ga je svojevremeno nazvao mladim Schweinsteigerom, dok ga je kolega Djourou nazvao novim Pirlom, no to ima na težini jednako kao da smo ga mi prozvali tako (iako usporedba stoji). Za nešto prljaviji posao, koji dobro odrađuju, su tu Behrami, Džemaili i najbolji zadnji vezni Football Managera 07 Gelson Fernandes (isti onaj Manager gdje je Bendtner bio novi Laudrup). Vezu zaključuju određeni Shani Tarashaj, Denis Zakaria i 27 godina stara vječita nada Fabian, zašto imam prezime švicarske legende a ove se sezone nisam ni u Mainzu uspio dokazat, Frei.
Ustaljeno pravilo puštanja teksta himne na display za Xherdana, Blerima i društvo.
Švicarska ima problem u napadu i to se jasno vidi po činjenici da su trenutna 4 napadača u zajednički skupljenih 131 nastup zabila čak 21 gol, dok je jedan Alexander Frei zabio 42 u ravno 50 nastupa manje. Najveći krivac za to je definitivno Admir Mehmedi čiji je učinak toliko očajan kako u reprezentaciji, tako i u svim klubovima u kojima je igrao, te smo poprilično sigurni da je jedini Švicarac kojeg bi odbile sve nacije s kojima ima vezu (Albanija, Makedonija, Kosovo). Uz njega je još tu i Haris Seferović koji je nakon dugo godina lutanja po Europi (u nadi da se skrasi i dobije EU državljanstvo) napokon pronašao sreću u Frankfurtu i čak mu je nekako i krenulo. Glavne vedete napada bi ipak trebale biti Eren Derdiyok i Breel Embolo. Eren je igrač sa svim potrebnim predispozicijama, te je pokazao to svojevremeno u Bayeru, no jednako tako je pokazao i da mu jednostavno fali neki čip u glavi pa je tako završio u Kasimpaši gdje zarađuje za kruh i sada. Ipak, igrač od kojeg očekujemo eksploziju je mladi napadač Basela, želja gotovo svih Premierligaša, Breel Embolo. Breel djeluje kao sve ono što je Balotelli trebao biti, eksplozivan, jak, brz, sa topom u nogama i sjajnim snalaženjem u prostoru. Možda je problem što je istog tog Balotellija Breel naveo kao inspiraciju, no zasada mu je prema viđenome glava i dalje na mjestu i definitivno je igrač na kojeg treba itekako baciti oko. Za kraj treba spomenuti da se poprilično osjeti izostanak Ottmara Hitzfelda i da u radu sadašnjeg izbornika Vladimira Petkovića itekako nedostaje discipline i organiziranosti u ekipi. Prijateljske pred Euro nisu izgledale dobro (porazi od Slovačke, Irske, Bosne i Belgije) , no skupina im ipak ide relativno na ruku pa imaju pravo očekivati pristojan plasman.
Ključni igrač: Xherdan Shaqiri
Potencijalna eksplozija: Breel Embolo
