Nakon disekcije domaćinske skupine, vrijeme je da se okrenemo skupini B u kojoj su Engleska, Rusija, Wales i Slovačka.
ENGLESKA 
Prije nego li krenemo s analizom trenutnog kadra engleske reprezentacije, moramo se malo dotaknuti njene same srži, saveza, bliske povijesti, te njihovih navijača. U zadnjih nekoliko godina riječ koja najbolje opisuje Engleze je razočarenje. Od osvajanja svjetskog prvenstva 1966. ih se na svakom natjecanju gura u neki popis favorita, no iz natjecanje u natjecanje oni iznova dokažu da to nisu. Ponekad je problem bio igrački kadar, no najveći problem je bio mentalni sklop tih momaka kojima bi koljena zaklecala na svaku dodanu minutu sudačke nadoknade. Onda je savez u 2012. izveo Most prije nego li je Božo Petrov uopće dobio pomisao Mosta u glavi, te u svojoj neodlučnosti izabrao za izbornika čovjeka kojem su najveći uspjesi finale Europa Lige s Fulhamom, te ligaški naslovi sa Malmom i Halmstadsom (kao što je navedeni B.P. stao na stranu čovjeka koji zna nabrojat digitalizaciju, i što smo još rekli?). Upravo su te 2012. projicirali mentalnu stabilnost Josipa Katalenića i potpuno otkazali kada je u četvrtfinalu trebalo Talijane izbaciti na penale. Naravno Buffon nije imao nikada lakši posao. No hajde, Hodgsona se tu nije moglo odmah rezati, pa mu je dana prilika i za svjetsko u Brazilu. Ako vas pamćenje još služi onda znate da je Engleska u skupini sa nikad slabijom Italijom, Kostarikom i Urugvajem zauzela posljednje mjesto osvojivši jedan jedini bod. Kako je Elmer Fudd engleskog nogometa i dalje na poziciji njihova selektora nakon takvog debakla je potpuno nejasno.
Pustimo Woya sa strane i pozabavimo se ekipom. Iako im, kao što smo već rekli, uvijek tepaju da su favoriti, ovoga puta Englezima se dogodila ipak ogromna smjena generacije, te su se pojavila neka do sad neviđena imena koja su se itekako isprofilirala ove sezone u Premiershipu. Na golu je zasigurno jedan od pouzdanijih vratara koje je Engleska imala još valjda od Shiltona i nema sumnje da će se Hart potruditi zadržati taj epitet. Ukoliko mu se nešto i dogodi, Forster je također pristojna zamjena, dok je Heaton tu reda radi (vjerojatno zbog otočkog tripovanja da je i Championship vrhunska liga, pa zašto ne uzet igrača od tamo). U obrani napokon imamo sedmoricu igrača koji nisu spavali međusobno s tuđim ženama. Desnu stranu pokrivaju sasvim solidni Clyne i Walker, koji su možda ipak bolji s loptom u nogama i igri na naprijed nego u defenzivnim zadaćama, dok su na lijevoj strani jednako dobri Rose i Bertrand. Na stoperskim pozicijama su vrlo vjerojatno zabetonirani Smalling, s jako dobrom sezonom u Van Gaalovom Unitedu što se mora smatrati uspjehom, i Cahill, jedini necrnac koji je varao sa papirima jer nema dragog boga da ima tek 30 godina (zar nije u Boltonu igrao prije 10 i jednako izgledao ???). Kao treća opcija je tu defensive wonderkid John Stones. No bome, koliko god svi prozivali maloga da je talentiran, ove sezone nije odrađivao ništa bolji posao od nekoć Titusa Bramblea. Sve u svemu ova obrambena linija vjerojatno i je najbolje što Premiership Engleskoj može dati, no ostaje za vidjeti, pogotovo u daljnjoj fazi natjecanja, koliko se mogu adaptirati na filozofije van svoje lige.
Lijevo je izbornik Engleske. Desno je sova.
Od veznog reda se uistinu da izrotirati svašta, no krenimo s prvom crtom ispred obrane. Poziciju razbijača vrlo će vjerojatno zauzeti svake godine sve bolji Eric Dier, fantasy igračima poznatiji kao „onaj peder koji svake sezone zabije 3 gola zaredom ali ja nikako pogodit kad će to bit“. Drugi čovjek koji može popuniti tu rolu je Jordan “popravljam si frizuru, a ružan sam” Henderson koji može odigrati i prema naprijed, no ipak su puno veće šanse da će Liverpool u sredini predstavljati Milner koji očito igra sve bolje s godinama i jedan je od najzaslužnijih što mu je klub uopće dogurao do finala Europa Lige. Posebnu pozornost treba pridati momku koji je kupio sve nogometne fanove i kojeg svi očekuju kao glavnog pokretača igre, Dele Alliju. Doći iz MK Donsa, odigrati prvu sezonu za Spurse i zabiti 10 golova, te asistirati 11 puta, je skoro pa nestvarno. Uz to pokazao je muda od titana kada je lupio šakom u trbuh Claudia Yacoba, a dobro je znao da za WBA igraju ljudi koji se ne libe slomiti ključnu kost. Od ostalih su tu još i Barkley (koji nikako da probije barijeru „hot propsecta“), neuvjerljivi Lallana, te Sterling, kojem je očito novac pomutio mozak s obzirom da je toliko pao prelaskom u City da ga je uk.yahoo prozvao i najgorom kupovinom sezone. Zadnji igrač kojeg se treba dotaknuti je Jack Wilshere. Jackov talent je neupitan, pogotovo kada nastupa za Englesku s obzirom da je u svojih prethodnih sedam nastupa čak šest puta bio igrač utakmice. No Jack je bio ozlijeđen doslovno 98% sezone, te je nogomet zaigrao u tom periodu puna tri puta. S druge strane imamo Dannya Drinkwatera, čovjeka s maltene perfektnom sezonom iza sebe od kojega je sve kretalo u Leicesteru (možda ste čuli za taj klub, ne znam) i za kojeg je nacija bila uvjerena da će biti pozvan. Hoće li će se isplatiti vjerovati talentu nakon teške ozlijede ispred forme ostaje za vidjeti, no, bogamu, bar je mogao zvat Dannya umjesto Lallane kojem smo posvetili ravno jednu riječ.
Napad Engleza ovoga puta izgleda ultimativno, a prvi čovjek u špici morao bi biti prototip modernog kompletnog napadača, Harry Kane. Dokazavši se prošle sezone s 21 golom u 34 utakmice, ove je odigrao 4 utakmice više, i da, zabio 4 gola više kako bi postao prvi strijelac lige. Naravno da je tu i kapetan momčadi Wayne Rooney, no mnogi će povesti raspravu treba li Rooney ne samo zaigrati na poziciji iza napadača, nego zaigrati uopće. Iako mu vrijeme nije još prošlo i ima još 2-3 sezone u nogama, učinak od 8 golova od prošle sezone je puno više zabrinjavajuć, nego li nekadašnji gubitak kose. Zvjezdani status i dalje ima, pogotovo jer ga se boji vlastiti izbornik, zbog čega nije upitna njegova pozicija u početnih 11, no da ima jednako dobrih, pa čak i boljih opcija, ima ih. Jedan od tih koji bi definitivno morao dobiti priliku je Jamie Vardy. Životnu priču mu već svi znaju, a ni o njegovoj eksploziji ove sezone ne treba trošiti puno riječi. Da se mora računati na njega je već dokazao zabivši u 3 od zadnja 4 susreta koje je Engleska odigrala. Priču u napadu zaokružuju Daniel Sturridge, momak kojem staklene noge sprječavaju da eksplodira i bude prvi napadač jer kada je zdrav je jednostavno mašina za pogotke, te mladi Marcus Rashford koji se pokazao itekako ozbiljnom opcijom zabivši sa 18 godina u jednako toliko nastupa za United čak 8 puta.
Od svih navedenih igrača se da sklopiti itekako impresivna početna jedanaestorka , ali moramo se vratiti opet na početni problem izbornika i engleskog gubitničkog mentaliteta. Ukoliko ova mlada svježa krv uspije preskočiti te barijere, Englezi bi napokon trebali pružiti više, no da li bi uistinu nekoga začudilo kada bi opet negdje putem jednostavno pukli pod pritiskom ?
Ključni igrač: Wayne Rooney (jer svi znamo da će igrat, no ne znamo kako će igrat)
Potencijalna eksplozija: Dele Alli
RUSIJA 
Nakon tri godine pod Capellom i nikakvim rezultatom, Rusima je bilo dosta glumatanja sa stranim trenerima (prije toga Hiddink i Advocaat), pa su se prošle godine napokon okrenuli svom čovjeku jer je vjerojatno drug Putin tako naredio. Od Rusa se uvijek očekuje nešto, jer ipak je to državetina koja pokriva pola svijeta i gdje se medvjedi koriste kao oblik transporta, a ostatak ljudi je dovoljno lud da se zabija u medvjede i traži odštetu od jahača. Na mjesto selektora je zasjeo Leonid Slutsky koji je ujedno trener CSKA Moskve i samo je pitanje vremena kada će mu Putin dati apsolutnu moć na način da ga postavi kao generala invazije na Krim. Prijateljske su im prošle u čudnom tonu, te su izgubili od nas, Francuza i Čeha, dok je Litva jedina koja je pala pod njihovom artiljerijom. Za svaki slučaj je pred sam Euro dogovorena i prijateljska sa Srbima zbog rasta morala i forme jer svi znamo da u slučaju ruskog poraza Srbi mogu zaboraviti na izgradnju južnog toka ruskog plinovoda.
U ekipi imamo nekoliko starih dobro poznatih imena, ali i nekih novih mladića. Na golu je svevremenski Igor Akinfeev, čovjek koji je toliko puta bio prozvan da će biti najbolji golman svijeta, da ste vjerojatno smetnuli sa uma da je napunio 30 godina. Rezervni golmani uistinu nisu bitni jer Akinfeev brani i kada je ozlijeđen pod dozom skelaksina i litrom votke. U obrani imamo svjetski najpoznatiju nogometnu braću nakon Ante i Frane Vitaića, braću Berezutski, no Aleksei će vjerojatno biti posjednut na klupu kako bi se napravilo mjesta sa Ignashevicha koji ne želi prestati igrat nogomet i gotovo. Kao da ova tri izbacivača nisu dovoljna, Rusi su odlučili preoteti Romana Neustadtera Nijemcima (iako je već nastupio za Njemačku) te mu dali državljanstvo. Kada su čelnici FIFE zaprijetili sankcijama, Rusi su poslali slike kako pijani Viktor Onopko stoji iza njihovih žena, sinova i kćeri. Lijevu stranu ruske obrane trebao bi zauzimati Kombarov koji je često problem organizacije zadnje linije s obzirom da frajer voli otrčati u napad više nego Kremlj vidjet, dok bi desno trebao stajati ipak nešto povučeniji i ozbiljniji Igor Smolnikov. Kao zamjene za te pozicije su tu još Shishkin i Shchennikov, koji, iako pristojni, bi trebali imati sporednu ulogu.
Svaki od njih može pretvoriti bocu votke u nasilje u porodici
Ruska veza izgleda nešto drugačije nego li smo je navikli gledati s obzirom da tu više nema Arshavina, Zhirkova i Dzagoeva (zbog ozlijede), ali i dalje je tu vječni Shirokov koji je opasan i sa 34 godine na leđima, te jedan od najvećih cugera i najtežih luđaka (kad imaš taj epitet u Rusiji, onda nije zajebancija), kostolomac Igor Denisov. Najnovija crtica u njegovom životu je napad na vlastitog trenera tokom treninga Dynama iz Moskve, te se tako broj trenera koje je napao popeo na 3 (od čega je još jedan bio njegov, a jedan je pripadao protivničkoj ekipi). Od igrača sličnih povučenijih profila tu su još Mamayev, Glushakov i Ivanov, te je uistinu poprilično svejedno koga od navedenih staviti u početnih 11. Od momaka koji nešto mogu napraviti prema naprijed, tu su pouzdani ali sve sporiji Torbinski i Samaedov, mladi Golovin i, vjerojatno najveća prijetnja u veznom redu uz Shirokova, Oleg Shatov koji je imao vrhunsku sezonu u Zenitu te je često znao zasjeniti Hulka i društvo svojim partijama.
Napad također izgleda novo jer Kerzhakov i Pavlyuchenko više nisu dio reprezentacije, tako da njihovo mjesto sada zauzimaju dva napadača Zenita, Kokorin i Dzyuba. Kokorin je, mogli bismo reći, ruski Podolski, u klubu ga nema za vidjet, no zato u reprezentaciji uvijek uredno trpa, a s obzirom da je rođen 10 metara od vojne baze u Valuyki to vjerojatno i ne čudi. Dzyuba (23 gola ove sezone) je pak ruski Crouch, samo sa 50 kila više, i snažnijim udarcem, i pogledom koji instantno smanjuje temperaturu na stadionu. U principu Ivan Drago koji igra nogomet. Zadnji na popisu je Smolov, napadač Krasnodara s postignuta 24 pogotka ove sezone koji djeluje kao interesantan džoker.
Sve u svemu Rusi imaju čvrstu ekipu koja se ne libi duela, no ipak fali tu nekog višeg taktičkog znanja pa se ti obrambeni „zaštitari“ daju izbaciti, dok prema naprijed unatoč fizički moćnom napadu, ipak kronično nedostaje kreativnosti i kombinatorike.
Ključni igrač: Oleg Shatov
Potencijalna eksplozija: u Donetsku dok igra Ukrajina jer će svi žitelji grada biti pred TV-om (surprise Putin attack)
WALES 
Za Wales smo poprilično sigurni da se nogometni bogovi opasno zajebavaju s njima. Tamo se svako malo pojavi neka nogometna legenda, no svaki put se to dogodi taman kada je ona prošla prestala igrat. Ian Rush se eto baš morao roditi 1961., igrati od 1980. do 1996., taman kada je ozbiljno počeo igrati Ryan Giggs. Gary Speed je baš morao igrati do 2004., a Bale započeti tek od 2006. Ekipa koja ima nekoliko uistinu velikih igrača, ali kockice su uvijek pale tako da nikada zajedno nisu igrali. Ovo im je prvi Euro (iako ne i prvo veliko natjecanje, igrali na SP 1958.) i mogu biti poprilično zadovoljni ostvarenim rezultatom u kvalifikacijama, s obzirom da su završili sa samo 2 boda manje iza prve Belgije.
Na vratima Velšana stoji Wayne Hennessey, pristojni golman Palacea kojem se na licu jasno vidi da može nešto obraniti ali da ne treba ni previše očekivati od njega, dok su zamjene uistinu nebitne. Obrana se sastoji od nekoliko provjerenih imena, ali i od nekoliko teških taraba. Prvi stup obrane je kapetan Ashley Williams koji u Swanseaju zadnjih par sezona pokazuje da je i više nego solidan premierligaški stoper. Uz njega bi trebao stajati James Collins, spiritualni nasljednik Vinniea Jonesa, s obzirom da izgleda kao navijač Milwalla koji igra nogomet. Velšani očito imaju nekog bolesnog trenera lijevih bekova jer osim što su iznjedrili Balea (koji je početno igrao tu poziciju), su i sada izvukli dva poprilično dobra beka u vidu Neila Taylora i Bena Daviesa. Ostatak obrane sačinjavaju Chris Gunter (poznatiji po tome što je bio kum Ramseyu na vjenčanju nego nogometnim sposobnostima), James Chester (zamisli kolika tarabetina moraš bit da te se Hull riješi) i Jazz Richards (kojem ni zabavno ime nije pomoglo da se etablira).
Zar me nisi majko mogla u Birminghamu rodit
U vezi je gotovo pa identična situacija kao i u napadu. Prvi kojeg se mora spomenuti je naravno sijač smrti Aaron Ramsey koji je postao okosnica Arsenala i poprilično šmekerski igrač opasan po svaku ekipu. Uz njega su tu i prosječni premierligaški veznjaci, poput djeteta Leicestera Andya Kinga, Palaceovog najgeneričnijeg igrača Joea Ledleya, te nekoć prozvanog velškog Xavija kojeg danas vjerojatno zovu velški Anthony Šerić, Joea Allena. Allen i dalje zna odigrati pokoju utakmicu na razini onih u Swansea pred 3 sezone, ali ne može se ni zamisliti koliko protivnicima mora biti frustrirajuće kada im on zabije gol s obzirom na to koliko se metiljavo kreće po terenu. Interesantna crtica iz života Joea Allena je ta da u slobodno vrijeme udomljuje kokoši koje ne mogu izleći jaja. Ja se ne šalim, koga uistinu zanima ostatak ove priče, neka mi se javi ili progugla. Možda je i Klopp u tom pokretu pa ga zato uvodi u igru svaku utakmicu? To je jedino što ima smisla. Ostatak igrača u vezi je doslovno ostatak, David Edwards, David Cotterill, David Vaughan (ultra drvo alert!) i Jonathan Williams kojem je vjerojatno srednje ime isto David.
Napad je Bale. I to je to. No dobro, ajde, napisat ćemo koju i o ostalima, no prvo kratko o Baleu. Sve što će se događati u momčadi Walesa ovisit će isključivo o tom čovjeku. Ok, je da su tu i Ramsey, i Williams, i Taylor, i da je svaki na svoj način bitan u ekipi, no ako Bale u 5 svojih sprinteva naprijed 5 puta izgubi loptu i nikako ne pronađe načina da učini bar nešto, njegova indisponiranost garantirano će prijeći na druge. Jednostavno je teško vidjeti nekog Davida Vaughna kako preuzima odgovornost i misli u sebi „pa dobro ako ne ide Baleu, potrudit ćemo se mi drugi“. Skupina je takva da ih Bale može sam odvesti dalje, no moral mora biti na visokom nivou. Što se ostalih napadača tiče, to su redom Sam Vokes, Simon Church, Hal Robson-Kanu i mladi nepoznati George Williams. Prva trojica su čak i etablirana imena u Championshipu, ali upravo tako, u Championshipu.
Priča Walesa uvelike će ovisiti o inspiraciji ponajviše Balea, a onda Ramseya i družbe, no tokom kvalifikacija su pokazali da znaju igrati (pobjeda nad Belgijom doma, remi u gostima) i u ovakvoj skupini ih se nikako ne bi smjelo podcjeniti, čak ni protiv svojih susjeda.
Ključni igrač: Gareth Bale
Potencijalna eksplozija: na granici sa Engleskom ukoliko ih pobjede jer će instantno tražiti secesiju
SLOVAČKA 
Možda čudno zvuči, ali Slovačkoj je ovo prvi nastup na Europskom prvenstvu u povijesti, dok su na svjetskom svoj prvi i jedini put nastupali 2010. u Južnoj Africi. Reprezentacija im je poput žene koje vidiš na ulici i koju bi na prvi pogled maznuo, ali se ne okreneš za njom pogledat joj dupe jer zaboraviš na tu pomisao nakon ravno jedne sekunde. Kvalifikacije su odigrali solidno, zaostavši samo 5 bodova iza prve Španjolske (koju su čak i pobijedili u jednom susretu s 2-1), no kada se pogledaju imena u njihovoj momčadi sve je to nekako meh. Uostalom što reći o ekipi kojoj je Stanislav Šestak peti najbolji strijelac u povijesti.
Na vratima Slovaka je Jan Mucha, čak i poprilično solidan golman koji iz nekog razloga nikad nije dobio šansu u nekom boljem klubu. Pored njega su Jan Novota i Matuš Kozačik, no komotno mogu biti i bilo koja druga dva. Obrana se sastoji od nekih poznatih imena, no ruku na srce i nisu neko cvijeće. Škrtel je apsolutna alfa i omega njihove zadnje linije, i iako čovjek zna spasiti nemoguće i predstavljati opasnu prijetnju iz kornera, jednako tako zna i zajebati, i to epski. Uz njega je tu i generični trio koji je pekao zanat u Rusiji, Jan Durica, Kornel Salata i Tomaš Hubočan. Iako se radi o poprilično simpatičnim momcima, koji se ne libe dobro opalit po nogama, svaki iole brži napadač bi im mogao stvarati probleme. Bekovi pak imaju koliku toliku taktičku obuku s obzirom na godine iskustva u Bundesligi, a radi se o Dušanu Šventu i Peteru Pekariku. Uz njih su tu i mladi Milan Škriniar, te očita mađarska izbjeglica Norbert Gyomber.
Bome ne bi mi bilo svejedno da ih sretnem negdje u mraku
Kao što se u obrani sve vrti oko Škrtela, tako se u vezi sve vrti oko Mareka Hamšika. Marek je ogledan primjer da vrijeme brzo prolazi, s obzirom da ga pamtite zasigurno još iz menadžera kao veliku nadu i nema igrača koji ga barem jednom nije doveo u svoj klub, unatoč onoj glupoj irokezi. E pa Marek je napunio 28 godina te i dalje nije mrdnuo iz Napolija. I dalje se radi o vrhunskom igraču, no zvijezda je ipak pomalo izblijedila. Kad već pričamo o potencijalnim talentima, isto to su bili i Vladimir Weiss i Miroslav Stoch. Svatko tko prati malo bolje nogomet zasigurno je u jednom trenutku barem pomislio da je samo pitanje vremena kada će ti momci sijati strah u nekom klubu liga petice, no i Weiss i Stoch su nestali poprilično s radara te se skrasili u Al-Ghafari, odnosno Bursasporu. Ima tu vjerojatno još malo magije, no kao i sa Hamšikom, teško je od njih očekivati nešto jako veliko. Od ostalih su tu još i Juraj Kučka, dokaz da će Milan u ovo vrijeme kupiti stvarno svašta, već navedeni Stanislav Šestak koji igra za Ferencvaroš (zašto itko želi igrat tamo?), Ondrej Duda, Jan Greguš, Patrik Hrošovsky, Robert Mak i Viktor Pečovsky. Sve redom se radi o simpatičnim, ali totalno bezličnim igračima koji nastupaju za klubove za koje nikoga nije briga poput Baumit Jabloneca ili Žiline.
U napadu je situacija vjerojatno i najgora s obzirom da vode u Francusku samo dva napadača i oba izgledaju kao da je nogometni savez Slovačke vršio audicije na ulicama Trnave. Napuhali onaj zidni balon sa rupama, pa tko pogodi loptom kroz rupu će igrati špicu. Uglavnom radi se o Adamu Nemecu i Michal Durišu i uistinu su neimpresivni.
Skupina im i nije baš suludo teška, no sama momčad im je poput i države. Simpatični ljudi, lijep glavni grad i vjerojatno bi bilo ugodno za živjet tamo, no za malo više zabave ipak treba u sebe usut 15 piva.
Ključni igrač: Marek Hamšik
Potencijalna eksplozija: u izvozu drvne industrije ukoliko se Durica i Salata pokažu stabilnima
