Problem na vidiku: PlayStationu prijeti invazija zvana Lexie. Što dobiješ kada se cura zalijepi za tvoje carstvo, PlayStation? Ništa dobroga.
Njega treba staviti u reklamu kad će izlaziti novi PS! Znate onako kako Ivanišević reklamira ribarnicu, a Guliano pseću hranu. Postat će slavan i bit će na velikom plakatu tamo negdje kraj nekog shopping centra. Barem će onda imati ispriku zašto MORA igrati.
Djevojke moje, bolje je ovako da je PS doma, koliko god nas živcirao, barem ih imamo pod kontrolom i znamo gdje su.
Kod vas gamera je ono „kuća-posao-kuća“, zamijenjeno za „PS-posao-PS“. Ima tu i kuće, ali samo zato što vam je PlayStation doma. Da ga uzmete na posao, ne biste ni dolazili kući. Vidjele bismo vas samo za blagdane, no i to je upitno. Tada se rade maratonski turniri dok se ne umre od gladi ili vam ne bude tolika sila na WC (i tad se žurite vratiti natrag; nekad uspješno, nekad ne). Djevojke moje, bolje je ovako da je PS doma, koliko god nas živcirao, barem ih imamo pod kontrolom i znamo gdje su. Bolje da mu je to ljubavnica, nego tamo neka sponzoruša koja će mu peglati kartice. Ja barem peglam za zajedničke potrebe u razumnim količinama. Hmm… Jel’ ja to nalazim neku prednost u PS-u. Moguće – ipak ne.
Pitam se od čega su mi počele izbijati sijede. Ne, nije to od posla, volim svoj posao. Bit će da je od one njegove rečenice: „Sad ću!“ kad ga zovem da nešto uradi, a on visi po toj svojoj konzoli. Nekad se toliko zalijepi da bi je čak nosio sa sobom u krevet. Sorry, honey, ili ona ili ja! Nisam ga to nikad pitala, odabrao bi konzolu. Kauč i nije nešto pretjerano udoban, a meni treba moj beauty sleep. Jednom mi je PlayStation „slučajno“ pao, trebalo je oko njega očistit prašinu (on je uvijek čist k’o suza). Al’ nije mi jasno kako je prokužio da sam mu dirala njegovog ljubimca, pritom mislim, dečki da se razumijemo, na njegov PS. Bez perverznih misli, molim! Okrivila sam jaku struju. Nisam mu ja kriva što ga ne gasi.
Imam ja još jednog prijatelja kraj kreveta (zovem ga Tuhy), no on je od drugog materijala i za neku drugu priču.
Nakon svega toga, jedan dan je opet skupio hrabrosti i živaca i svojevoljno mi ustupio PS ili sam ja previše navaljivala. Samo pod jednim uvjetom: nemoj mi više paliti onaj MGS. Što reći, glupa trčanja s puškama uopće me ne zanimaju. Na moje veliko iznenađenje PS radi i s drugim igricama, i to još s onim normalnima, girly style rules. Opet učenje komandi i off we go! Dobila sam svog krpenog prijatelja i spremna sam za avanturu svog života. Imam ja još jednog prijatelja kraj kreveta (zovem ga Tuhy), no on je od drugog materijala i za neku drugu priču.
Vrijeme je meni brzo prošlo – njemu ne. Poludio je. Već nakon sat vremena postao je nervozan kao kad ne može dočekati da mu konobar donese pizzu. E, j*** ga sad. Sad ja igram, nije mi trebao dati joystick u ruke. A jadan on… Ispraznile su mu se baterije, pa ih želi napuniti priključivanjem na PS ili na mene. Jedno i drugo je bilo zauzeto. Za njega: APOKALIPSA! Pokajao se što mu je uopće pala zamisao da mi još jednom ustupi PS. Vidjela sam da se sav oznojio (nije mu vruće, imamo klimu). Sigurno razmišlja što ovo znači na duge staze: nema PS-a, nema seksa i zadnje, ali ne najmanje bitno, nema večere. Morala sam prestati, zbog njegovog zdravlja, a tako dobro mi je išlo. Počeo je izgledati kao da je u predinfarktnom stanju.
Otpornija je ta konzola nego on.
Što reći, bilo je dobro dok je trajalo, neće tako skoro. I sad si mislite da je kasnije dobio kakvu nagradu. Ma kakvi, ništa mu ne dam. Otišla sam spavati (on tako ne smije) s onom curama „poznatom“ rečenicom: „Dragi, boli me glava!“ Naporan je ovo život, ne mogu biti stalno darežljiva. Sutra ću zbog toga dobiti zabranu pristupa njegovim gadgetima. Ne bi me čudilo da na PS zalijepi poruku: „Ne pali, u kvaru!“ Još će i mene okriviti da sam uništila njegovo carstvo, da se jadan pregrijao. Otpornija je ta konzola nego on.
Dečki, ne brinite se, preživio je on to. Možete i vi. Dobio je večeru dva dana poslije, sasvim prihvatljivo. Vidim da mu se prsti još uvijek miču. Po običaju, treptanje i disanje je svedeno na minimum kad je PS na svom mjestu i joystick u pravim rukama, rukama vlasnika; THE GAMERA.
