Stalna na tom svijetu samo mijena jest. – Petar Preradović
Ne baš tako davno, u razgovoru s jednim poznanikom saznao sam stav određene viskopozicionirane osobe u hrvatskom gaming novinarstvu. Ta osoba je navodno izrazila duboku uvjerenost da forum gubi svoju nit, svrhu, ili, ako baš želite, razlog postojanja. U svjetlu relativno novih i popularnih društvenih mreža, ponajprije Facebooka i Twittera, možda i nije problem uvidjeti razlog takvom stavu. Reklamiranje i širenje najvažnijih vijesti postalo je uobičajeno na tim mrežama, informacije se svakako brže šire, vidi ih redovito veći broj ljudi, a taj isti prostor je opet atraktivniji za neke nove reklamne kampanje. No što je sa zajednicom? Redovito imate prilike vidjeti šturu komunikaciju, površne ispade, kraće rasprave i teme koje već idući dan nisu zanimljive jer nitko više ništa ne komentira, a stranica se izgubila u beskrajnom bespuću Facebooka, zajedno s onim lajkovima za slike polugolih frendica koje ćete sigurno duže pamtiti od prethodnih par napisa. I nitko vas neće kriviti zbog toga.
Ovako nekako je to izgledalo prije 10 i više godina.
Danas nas tempo života uči da je vrijeme itekako bitno. Odvojiti petanaestak, pola, sat ili dva sata vremena na mrežu ili medij na kojem nemate direktnih interesa ili kontakata iz stvarnog svijeta je nešto što zvuči mnogo i zahtjevno. Realno i jest. Prisustvo na forumu ne jamči vam konkretno ništa ako tražite nekakve rezultate sad i odmah. Osim ako ste se registrirali i imate odličnu akciju za „Buy& Sell“ podforum, naravno. Kao i svaka druga zajednica, trebat će vam vremena da se uklopite, da vas slični ljudi počnu cijeniti (hvala Viperu još jednom na pohvali u odgovorima za Člana mjeseca), i da uvidite kako par rečenica više o vašim dojmovima iz igre ili nečeg trećeg nije uistinu izgubljeno vrijeme. Ovakav način izražavanja, promišljanje o određenim temama, članovima i njihovim interesima predstavlja nešto što će vam možda i koristiti. Koliko god u prvi trenutak imali osjećaj odvojenosti i nepoznatog terena, s vremenom i to nestane. Možda se pitate – koja je korist od foruma? Sažetak konačnih dojmova iz igre može poslužiti, primjerice, kao vježba za zadaćnicu, o matematičkim i ljubavnim problemima uvijek se možete požaliti u Blebetaonici. Za sport, glazbu i film gotovo uvijek je netko spreman ubaciti ekstra komentar. Da ne spominjem kako na forumu ima i osoba od kojih ćete nešto novo i naučiti. Nemojte se iznenaditi ako upravo Chono riješi vaš hardverski ili softverski problem, Blitz problem s osvajanjem trofeja, ili ako Bladeova nogometna predviđanja postanu stvarnost. Kao i Tuhyjev nenajavljeni, ali i prečesto izvjesni nedjeljni mamurluk. To su tek neki pojedinci za koje sa sigurnošću mogu reći da obogaćuju FFA forum svojim prisustvom. Ima ih još, dakako.
Iz kolumni Flippera i Marksmana mogli ste vidjeti da djetinjstvo i odrastanje gamera vjerojatno i nije toliko drukčije od vašeg. Većina nas ovdje i nismo slike i prilike onih donekle uvriježenih predodžbi o debelim i masnim šmokljanima koje nose naočale i ne miču iz stolice. Istini za volju, to je druga problematika, ali iz mog iskustva, tzv. ovisnost o igrama je debelo precijenjena, kao i selektivna gamerska asocijalnost. Ako ćete tražiti ovisnike, onda radije otiđite do obližnjih kladionica. To je mnogo rašireniji i ozbiljniji problem od videoigara. Tako kažu i u vijestima. Neku večer ste imali reportažu o tome na nacionalnoj televiziji, believe it!
Na raznim inkarnacijama gamerskih foruma i samom internetu aktivan sam već preko desetljeća. Počeci su bili ograničeni dial-up modemom, lošim računalom i astronomskim računima zbog kojih su mi roditelji spominjali sve po spisku (uključujući valjda i same sebe), no istodobno se nekako internet tada više cijenio. Ili je barem bilo bolje ekipe koja je vješto koristila to vrijeme i pisala smislene postove. Bez da idem u dublju retrospektivu, izdvojit ću samo ono najvažnije iz te prošlosti. Kada se otvorio GamePlay forum, bio je to boom samo takav u našoj maloj državici i okruženju. Registriranih članova je bilo preko 15 000 i, najvažnije od svega, zabavne trenutke i kvalitetne rasprave niste trebali svijećom tražiti. Idilično vrijeme na forumu bilo je povremeno isprekidano korporativnom cenzurom (kojoj smo aktivno ili pasivno odolijevali godinama, neki više ili manje uspješno, da i to naglasim) i ispadima pojedinih administratora. Kako sam i sam bio među njima, a prethodno sam već volonterski radio na jednoj drugoj stranici, pišući recenzije, nekako sam i stekao najbolju sliku što znači biti dio foruma i osoba koja mu pridonosi, kroz sam forum i pisanje na portalu.
Ubrzo se iskristaliziralo – administrator/moderator nije bogomdan, članovi nisu potrošna roba i predmet iživljavanja, a ako je potrebno, sankcionirat ćeš samo one članove za koje je to nužno učiniti, a koji će ujedno biti i poruka onim drugima da ne krše pravila zajednice. U cijeloj priči i mom iskustvu moderatorsko-administratorskog posla koji je potrajao preko osam godina (GamePlay, Next Level i na kraju Reboot), nekako sam se najviše našao u pisanju vijesti, administriranju i ažuriranju dijelova foruma. Glumljenje policajca i osobe koja će savjetovati druge je bio tek sporedan posao iako je u suštini više odgovarao profesiji za koju sam se naposljetku opredijelio. To je bilo tek nužno zlo, ako tako hoćete. Ako vas odgoj u kući i školi nije pripremio za ovo, ni obilata kvintala upozorenja i banova vjerojatno neće. OK, neki su se smirili s vremenom, neki nužno odrasli i sazreli, treći se poženili ili se već negdje izgubili, ali pravih problema s internetskim trolovima i flejmerima zapravo nikad nije ni bilo u toj mjeri da kažem kako odustajem od svega. Možda je tu bilo par sitnih varalica i osoba koje valjda najviše imaju muda fizički prijetiti preko interneta. Srećom, takve bih mogao izbrojati na prste. Jedne ruke.
Bilo je i ovoga tu i tamo.
Digresija u prošlost i nostalgiju na stranu, nakon nesretnih rušenja i nestanka ovih starijih foruma, ozbiljno sam razmišljao koliko to sve ima smisla. Istina, imam prijatelja i članova koji su mi jako dragi i čije postove ću uvijek rado pročitati, makar se tu radilo o Flipperovom orgijanju u Halou s Petty Officer Johnom, ili Tuhyjevom svršavanju na Rainbow Moon, ali lagao bih da ne kažem kako sam bio blizu točke: „Fuck it, odoh odavde jer živciranje zbog svih tih rušenja foruma, gubitka tema i registracija članova, cenzuriranja postova, nebrige oko foruma i sličnih sranja jednostavno nije vrijedno.“ I onda se u cijeloj priči pojavio Fair For All. Moje početno nećkanje pri registraciji srećom nije spriječilo da me Solid Snake i Viper uvjere u dolazak na ovaj forum. I vidi vraga, ekipa je tu puna entuzijazma, volje za pisanjem, zajebancijom, a tu je i stalni administrator (Fenix) koji ustvari zna i programirati. Čak je i redovit na forumu! Aleluja! Kupljen sam, priznajem to. Ovo me vratilo desetljeće unatrag u neka bolja vremena, i odjednom je i lakše sudjelovati na novom forumu. Po valjda negdje treći put. Opet pišem i čitam na forumu i to mi ne predstavlja tlaku. Uživam čak i povremeno pisati vijesti i kraće kolumne, makar znam da nikad neće biti čitane kao od naše drage kolumnistice otporne na metke. I to me nimalo ne smeta. Zanimljive su sve te pojedine kolumne, kao i iskustva ostalih osoba koje pišu o svojim životnim dogodovštinama i životnom stilu iz perspektive gamera. Bit će da ipak nisam toliko asocijalan kad se zanimam i za njih, ha! Ovdje je jednostavno ugodno biti. Štoviše, drago mi je zbog sve veće i šarolikije ekipe koja pridonosi ovoj zajednici. Upravo vi ste Kickstarter i budućnost ove online gamerske novinarske scene, gdje opipljivi interesi nisu u prvom planu. U to čvrsto vjerujem, ali što je smješnije, ne bih se čak više ni razočarao da ne bude tako. Imaš onaj osjećaj da pridonosiš nečemu što je veće od tebe i da su ovdje svi oni bitni forumaši koji će i prepoznati tvoj doprinos, koliko god bio skroman. A to je nešto za što se isplati ostati i boriti, makar to slučajnom promatraču djelovalo i patetično.
Tko zna, možda upravo ovdje upoznate buduće drage prijatelje, ili čak nešto više od toga.
Da konačno odgovorim i na pitanje iz naslova kolumne, to bi bilo jednostavno – zašto ne? Kao i smisao života, neki će reći da je najvažnije naći vrijeme i za uživanje. Ja sam to na neki način uspio povezati s forumom i volontiranjem i svjestan sam da to možda neće vrijediti za mnoge od vas. I to je razumljivo. Moj stav je da forum nema stvarnu zamjenu u suvremenim društvenim mrežama i da često, zajedno s portalom, predstavlja sredinu koja ima što za ponuditi, socijalizacijski i informativno. Tko zna, možda upravo ovdje upoznate buduće drage prijatelje, ili čak nešto više od toga. Posvjedočio sam već takvim slučajevima i na osobnom primjeru. U jedno sam pak siguran – na FFA su dobrodošli svi novi članovi koji žele biti kap ovog slapa i koji se mogu držati nekih osnova bontona. Ne bojte se zakoračiti u nepoznato. Neke od najboljih stvari su možda upravo tu iza ugla, možda čak i na forumu. Ako sam barem donekle uspio dočarati esenciju foruma, ova kolumna je ispunila svoj cilj. U suprotnom, nije ni prvo ni zadnje Zerovo trkeljanje koristeći mogućnosti foruma i portala u svrhu samopromocije i širenja vlastitih uvjerenja. Dosta filozofiranja. Vidimo se (i čitamo) na forumu i portalu!
