Kist je moćniji od mača.
Umjetnost je krajnje subjektivan odraz naše osobnosti. Prozor u samo središte naše duše. Način je to na koji se izražavamo, na koji sagledavamo svijet oko sebe; način na koji učimo i rastemo. Ona je nesputana društvenim načelima i predrasudama. Slobodna poput ptice i beskonačna poput zvijezdanog neba. Pravo je pitanje može li se uopće takva forma upotrijebiti u svijetu videoigara?
2006. smo godine napokon dobili odgovor na to pitanje. Odgovor koji nitko od nas nije očekivao i koji smo gotovo svi gledali s dozom skepse. No ona je brzo nestala kada smo shvatili da se iza svega toga ne skriva pretencioznost već puka jednostavnost i čista emocija.
Okami Amaterasu
Početna animacija u koju nas igra baca pravi je test za naše strpljenje i volju. Test koji vam u prvih pola sata da odgovor želite li je igrati ili ne. Kroz tu polusatnu animaciju vodit će nas nesvakidašnji narator. Koristeći kvazi jezik, sastavljen od pukog mumljanja, on nam vješto objašnjava početak priče. Upravo je ta animacija prekretnica koju morate proći kako biste shvatili želite li je uopće započeti ili pak izbaciti disk kroz prozor kao pravi pravcati leteći objekt.
Priča nas stavlja u krzno (i šape) Amaterasu, božice Sunca koja u svijet smrtnika dolazi u obliku predivne bijele vučice. Bezobzirnom ljudskom pohlepom i znatiželjom drevno je zlo oslobođeno iz svog zatočeništva. Osmoglavi zmaj Orochi, nakon stotinu godina, napokon biva oslobođen i ustrajan je u tome da uništi svakoga tko mu stane na put kao osvetu za učinjenu mu nepravdu. U svom bijesu on prizove sile tame koje potom unište svu lijepotu Nippona, predivnog svijeta u kojem se radnja igre odvija. Posljednjim atomom snage duh drveta, Sakuya, uspijeva prizvati Amaterasu među smrtnike. Iznenađena viđenim, Amaterasu odmah odluči djelovati. No njihov razgovor prekida Issun, putujući umjetnik. Vještim skokom iz Sakuyinh oblina (!) on iskače pred Amatersu i odlučuje joj pomoći u njezinom pothvatu. Ubrzo dvojac postaje nerazdvojan i započinje avanturu veću od života.
Amaterasu i Issun tokom svog putovanja shvaćaju kako je svijet u puno većoj opasnosti no što su oni mislili i da će im za njegovo spašavanje biti potrebna pomoć svih bogova sa Celestial Plain, planine na kojoj obitavaju božanska bića čuvajući svijet svojom neograničenom moći. Naš se dvojac tada odluči stati na kraj svemu zlu koje je zarobilo ljudska srca i zamaglilo njihove oči kako bi zauvijek zaboravili na bogove koji ih tako obzirno, gotovo majčinski, čuvaju.
Vuk, kist i filozofija života
Okami je prije svega priča o putovanju i spoznaji, kako nas samih, tako i svijeta oko nas. Priča je to o čovjeku, o ljudskom nastojanju da ugasi glad za materijalnim, često zaboravljajući na ono bitnije – duhovno. U tom nastojanju zaboravljamo tko smo i što želimo ostvariti, pretvarajući se u puste, isprazne ljušture koje bez ikakvog putokaza i poriva lutaju izgubljeni u tami. Tada se, kao zvijezda vodilja, pojavljuje Amaterasu, te nam jasno pokazuje put kojim trebamo kročiti. Taj put nije lagan, satkan je od naših unutarnjih strahova i sumnji, zidova i utvrda koje gradimo oko sebe. Sve prepreke, nedaće i boli koje nas tako lako, poput ispaljene strijele, pogađaju ravno u srce. Sve to postaje samo temelj na kojem gradimo tu veličanstvenu kulu, sežući u nebeske visine, dodirujući zvijezde kojima se toliko divimo, i baš poput njih samih, obasjavamo svoj put ka boljem.
Ponekad je dovoljno samo sjesti i uživati u vlastitoj kreaciji.
Ovo je predivna priča koja nas uči da se pravo bogatstvo ne može naći zakopano u pustinji, na dnu oceana ili pak u visinama beskonačnih oblaka. Naše se najveće bogatstvo skriva u nama samima, vješto zakopano u najdubljim odajama našeg srce, naše duše. Ono je neopipljivo, ali toplo i prožeto ljubavlju i srećom. Bogatstvo je to koje skrivamo unutar sebe, od sebe samih. U tom strahu zaboravljamo uživati u životu, u stvarima koje nas čine sretnima, ma koliko one male bile.
Ono što Okami čini tako veličanstvenim je ponos kojim iskazuje svoju jednostavnost. Priča o borbi dobra protiv zla glavni je pokretač radnje. No ono što mnogi ne uspjevaju uvidjeti je dubina sakrivena u toj jednostavnosti. Okami je prepuna svakojakih alegorija, metafora i simbolike koje oplemenjuju priču čineći ju toliko bogatom. S prstohvatom zdravog, ali gotovo banalnog humora, Okami nam dokazuje kako se i najokrutnijoj nedaći možemo nasmijati u lice. U svoj svojoj bizarnosti i banalnosti Okami progovara o mnogim temama, ozbiljnim temama, na koje suviše često odmahujemo rukom u nastojanju da ih zaobiđemo i zaboravimo, uplašeni ne samo ishodnom, već i onime što se skriva unutar nas. Naš puni potencijal, naša svrha i njena spoznaja je najveći uteg koji možemo nositi. No njegova težina opada svakim pokušajem da se promijenimo, da dosegnemo ono čemu težimo, i naposljetku, budemo sretni.
Umjetnost stvaranja
Igrajući igre ovaj dugi niz godina shvatio sam nešto izuzetno bitno – glavni element svih tih igara je destrukcija. Svašta nam je nuđeno na pladnju, od detaljnog seciranja ljudskog tijela pa sve do uništavanja svega što nam stane na put. Za razliku od gotovo svih igara koje su nam kroz godine dolazile, oduševljavale nas svim tim raznim načinima uništavanja, Okami pruža jedinstvenu priliku stvaranja. Svijet u koji bivamo bačeni uništen je dodirom tame koja se poput tinte na papiru širi obzorom. Na nama je da mu vratimo njegovu nekadašnju ljepotu. Stvarajući razne oblike na platnu obnavljamo drveće, cvijeće, građevine pa čak spašavamo životinje od sigurne smrti. U tim malim stvarima koje igra tako vješto prikazuje možemo uvidjeti ljepotu koja se iza njih skriva. Bilo da pomoću vjetra osušimo veš straroj bakici, ili obnovimo vjetrenjaču kako bi se nastavila proizvodnja sakea, shvatit ćemo kako u tim stvarima pronalazimo sreću. Čineći dobro hranimo svoju dušu i usrečujemo i toplinom istinske dobrote liječimo tužna ljudska srca. Kroz sve te malene stvari, naizgled nebitne, bivamo nagrađeni. Nagrađeni povjerenjem i ljubavlju onih čije smo srce dotaknuli.
Grafički igra nudi nešto sasvim novo, stvorena u cel shaded tehnici, ona na sebi svojstven način nadilazi sve što smo do tada vidjeli. Prezentacijski će se najlakše opisati kao akvarel u pokretu, dižući cel shaded tehniku na sasvim nove razine implementirajući kroz nju razne gameplay mehanike, pa čak i elemente priče. Na taj način ona povezuje sve elemente u briljantnu cjelinu koja opstaje i djeluje sasvim prirodno.
U maniri igara iz Zelda serijala, Okami funkcionira kao grandiozna avantura stavljena u predivan, izuzetno bogat i ogroman svijet prepun svakojakih zanimljivosti. Na svakom će nas koraku čekati nešto novo, svježe i veličanstveno. Smještena u 3D okruženje, on vizionarski spaja umjetnost i prezentira je kao mehaniku unutar samog gameplaya. Glavni aspekt gameplaya jest Celestial Brush, odnosno, slikanje na platnu. Pomagajući unesrećenima i budeći bogove iz sna uzrokovanim tamom, na raspolaganje ćemo dobiti razne moći. Moći možemo prizvati pritiskom na odgovarajuću tipku kako bi se pred nama stvorilo platno na kojem ćemo oslikati odgovarajuće oblike koji će se potom pretvoriti u neku od prikupljenih sposobnosti. Sposobnosti se mogu koristiti u borbi, ali su jednako bitne pri rješavanju kompleksnih logičkih zagonetaka. Neke ćemo moći koristiti za uljepšavanje prirode, neke pak za otvaranje novih puteva, dok ćemo neke koristiti pri savladavanju nepijatelja.
Tko bi rekao da svladavanje protivnika može biti oku ugodno.
Borba se odvija unutar arene koja nastaje prilikom dodira svitaka koji lelujaju zrakom. Unutar svitaka se nalaze neprijatelji. U borbi je korisno poznavanje načina na koji neprijatelji napadaju kako bismo im lako stali na put. Kako će radnja igre odmicati, pojavljivat će se neprijatelji koji iziskuju posebne moći kako bi ih se svladalo. Shodno tome, svaki boss kojeg ćete susresti bit će postavljen kao određena zagonetka. Na vama je da naučite kako svaki od njih funkcionira, koje su njihove slabe točke te da ih, pomoću svojih moći, i istaknete. Svaka borba završava ocjenom izvedbe a elementi koji se ocjenjuju su primljena šteta te vrijeme provedeno u borbi.
U igri postoje čak tri vrste oružja: Reflector, Rosary i Glavie. Postoje dvije tipke za napad. Reakcija će se razlikovati ovisno o oružju koje je postavljeno na određenu tipku. Tako primjerice Refloctor može biti opako sječivo ili pak štit kojim možemo reflektirati neprijateljski napad, ili pak Rosary, koje je primarno bič, a potom i instrument za isplajivanje projektila. Slikarske moći prizivamo pomoću ink potova, odnosno bočica tinte kojima slikamo. Ink pot, baš kao i naše zdravlje, možemo proširivati. Uljepšavanjem svijeta, pomaganjem unesrećenima ili hranjenjem životinja dobivamo spiritualne bodove koje potom možemo koristiti za pojačavanje spomenutih parametara. Novac dobivamo borbom ili prodajom predmeta kod putujućih trgovaca. Uz oružja, prisutni su još i predmeti koje možemo opremiti kako bismo poboljšali svoje sposobnosti (primjerice, hodanje po lavi ili vodi). Naravno, prisutni su predmeti za vraćanje zdravlja, obnavljanje tinte pa čak i oni koji nas na kratko čine nasavladivima.
Čak se i veličanstvena božica Amaterasu voli opustiti uz vruću kupku.
Borilačke vještine dobivamo kupnjom i učenjem kod dojo učitelja. Starac iskrivljene kičme brzo postaje ubojito oružje koje će vam vješto pokazati i objasniti kako izvesti određene napade. Sposobnosti se razlikuju, od bazičnih kao što je povećavanje broja combo udaraca pa sve do nekih bizarnijih kao što su mokrenje i obavljanje velike nužde (koje potom eksplodiraju kao bombe).
Igra je krcata dodatnim sadržajem koji se može razlikovati od kopanja i traženja blaga, pecanja, utrkivanja sa lokalnim sportašima pa sve do spašavanja unesrećenih životinja iz kandži zlog demona. Na svakom će nas koraku dočekati nešto novo, nešto zbog čega će nam zaigrati srce. Neke ćemo questove moći obavljati samo u određeno doba dana pa ćete biti sretni kada napokon ovladate moćima Sunca i Mjeseca. Uza sve questove, možemo skupljati i predmete razbacane po svijetu. Ili pak upotrebom posebnih borilačkih vještina neprijateljima ukrasti predmete te ih prodati za rijetke stvari. Ekonomski je sustav dubok i detaljno razrađen.
https://www.youtube.com/watch?v=IRx9gnY0Mp0
Zasigurno jedna od najljepših skladbi ikad napisanih.
Za glazbu je odgovoran Cloverov unutarnji tim vođen Masamijem Uedom, dugogodišnjim Kamiyinim suradnikom još iz doba Resident Evila 2. Uz njega se pojavljuju neki vanjski suradnici kao što je Rei Kondoh. Soundtrack je bogat i u tonu igre prati drevni japanski zvuk. Prepun predivnih melodija koje jasno dočaravaju emociju koju igra nastoji odaslati. Bez imalo ustručavanja mogu reći kako je ovo jedno od najboljih glazbenih ostvarenja u industriji video igara uopće.
Remekdjelo neshvatljivih proporcija
Sa samo petsto tisuća prodanih primjeraka, Okami je komercijalno najneuspješnija igra okrunjena Game Of The Year nagradom. Naravno, mnogi su sumnjali u njenu istinsku kvalitetu često dovodeći u pitanje ovu odluku. Ipak, kako su godine prolazile, istinska ljepota i bitnost za industriju ipak bijahu prepoznate pa se danas Okami slavi kao jedna od najboljih igara svih vremena i najsnažniji argument tezi da su igre umjetnost. Okrunjen s čak dvije BAFTA nagrade, onom za vizualnu prezentaciju i najbolju glazbu, Okami je zasigurno ušao u legendu i postao kultni klasik koji su mnogi zaobišli, a ono malo ljudi koji su ga igrali, istinski uživali.
Okami je označio nesvakidašnju revoluciju u gamingu i postao kvalitetna platforma za ono vječno pitanje jesu li igre umjetnost. Ne samo u načinu na koji je prezentirana priča, već implementacija slikarstva kao umjetnosti u samu srž gameplaya je nešto u čemu je zasigurno bio prvi, i još uvijek i jedini kojemu je to uspjelo. Hideki Kamiya, tvorac ovog bisera, zasigurno je jedan od ključnih osoba koje nose i još uvijek uspijevaju razvijati japanski gaming. Često koristeći nezamislive kreativne ideje u prezentaciji svojih igara, on je zasigurno jedan od rijetkih vizionara koji uspijeva spojiti jednostavnu a opet duboku i slojevitu priču, bogat gameplay i briljantnu karakterizaciju te, naposljetku, kroz svoj uvrnuti smisao za humor poslati poruku zbog koje ćemo, kada jednom završimo igru, ostati buljiti u jednu točku, pokušavajući shvatiti što nam se upravo odigralo pred očima, često posežući za rupčićem da obrišemo suze koje nam klize niz lice.
Priča o čovjeku često je prekrivena raznim nijansama boli. Na nama je da ih, poput vrsnih slikara, jasno raznesemo na platno koje zovemo život. Baš poput pravih umjetnika, moramo balansirati između tuge i sreće, oslikavajući svoj vlastiti put šarenilom iz samih dubina naših duša, oplemenjujući ga i pretvarajući ga u umjetničko djelo.Ono kao takvo ne nestaje, ono raste i razvija se, zauzimajući sasvim nove oblike, katkad nedokučive i naizgled nedostižne. Ipak, uz nekoliko poteza kistom i najbolnije stvari postaju samo mrlja na platnu. Ona postaje sastavni dio vaše kreacije, remekdjela čiji ste samo vi vlasnik.
