Retrospektiva | Tekken 3

Još jednom, sudbina povezuje sve one koji se njoj odazovu.

Bilo je tu legendarnih šora koje sam igrao davnih dana kao što su Street Fighter 2 ili Mortal Combat 3. Potonji mi se definitivno urezao u pamćenje kao klincu, s realnim spriteovima i fatality finiširanjima jadnih protivnika. S obzirom na to da smo ga igrali na Sega Mega Drive konzoli, bilo je krvi u potocima. Da su starci znali što su omogućili djeci da igraju, vjerojatno bi se prekrstili 20 puta i bacili konzolu i igru u najbliže odlagalište elektroničkog otpada.

Drveće je veoma opasno. Nemojte ih sjeći. Čuvajte prirodu!

Ipak, nitko od nas 25 godina kasnije postao nasilan, krvoločan, ubojica i što sve ide uz to od strane onih koji propagiraju videoigre kao štetan medij po mladi nevini mozak. Fast forward nekoliko godina poslije sam vidio originalni Tekken u svima poznatoj emisiji Modul 8. Ne mogu se sad točno sjetit koji su točno likovi bili u igri. Jedan je bio Paul Phoenix, a drugi možda Yoshimitsu. Ostalo mi je u pamćenju kako dobro izgleda ova šora. No moj susret s Tekkenom je tek počeo tamo 1999. godine s trojkom za koju smatram da je najbolji Tekken dan danas. Petica je blizu po količini sadržaja, ali ipak – trojka je pogodila sve kako treba puno prije.

Zvukovi nostalgije na najjače

Za sve je kriv onaj demo CD. Među hitčinama od igara kao što su Gran Turismo, Spyro the Dragon, Tombi, Tomb Raider 3, MediEvil ili Kula World je bio i Tekken 3. Nudio se izbor između Eddyja Gordoa i Xiaoyu što je bilo dovoljno da konačno nabavim cijelu igru. Toliko sam izlizao ovo dvoje likova da mi se više zgadilo sve. Hmm… Možda je to razlog zašto Eddyja svi biraju, pa su svi redom šupci kako naš Blade kaže u svom članku. Eureka!

https://www.youtube.com/watch?v=-SwQr1Xsg9E

Ubija li vas nostalgija 100 na sat dok slušate ovu underwater temu? Tako mi je žao što više ne posjedujem taj demo CD jer je bio vrh vrhova ponude igara za isprobavanje ako se mene pita.

I tako dođe trica u moje ruke, ubacujem disk u sivonju, pritisnem tipku power, i kreće uvodna animacija…

https://www.youtube.com/watch?v=IsvtUxEFQaU

Tih minutu i pol djeluje tako nabrijavajuće! Od trenutka kada Heihachi stupi nogom na tlo, prekriži ruke i smrkne facu, ja sam znao da je to to. Nabrijavajuća techno mjuza savršeno nadopunjuje dinamiku kratkih isječaka gdje se praktički svi fajtaju. Obično FMV animacije iz današnje perspektive izgledaju komično i ružnjikavo, pogotovo iz PS1 ere, ali Namco je znao što radi pa uvodna špica za Tekken 3 izgleda sasvim dobro. Dodatna stvar što primjećujem je da su likovi dizajnirani realnije i bolje nego u bilo kojem drugom Tekkenu. Možda mi se čini, ali recimo Heihachi izgleda opakije i više badass nego u drugim nastavcima gdje izgleda kao karikatura. Yoshimitsuov skeleton je pogođen baš kako treba, Jin ima obrve normalne veličine kao i kosu itd. Sad kad bolje promislim, mislim da pišem totalne gluposti oko toga, ali nema veze.

Ova porodica je sva vražja

Svaki lik u igri ima neku svoju priču i pozadinu radi koje je završio/la na turniru kralja čeličnih šaka. Samo jedna obitelj se uvijek nalazi u centru pažnje oko koje se nadovezuju priče svih ostalih. Ta obitelj je Mishima i vrlo je specifična po tome što se njeni članovi vole… tući na smrt (ako je moguće). Vražji gen kola u svima osim u Heihahiju pa je valjda djedica lagano nadrkan zbog toga. Nije lako biti crna ovca u porodici.

Tako sa svojom ekipom plaćenika kreće u Meksiko u potragu za zvjerčugom po imenu Ogre čiju bi snagu htio iskoristiti za svjetsku dominaciju. Kazuya je navodno mrtav jer ga je on ubio u prošlom turniru kralja čeličnih šaka (Tekken 2) bacivši ga u vulkansko grotlo. Pravi odnos oca i sina, nema što! Sada u trojci treba popuniti prazninu i staviti novi lik. Taj lik je Kazuyin sin Jin odnosno Heihachijev unuk kojega je Heihachi trenirao do 19. godine. Za popunjavanje rupa u priči postoji Tekken Anime koji kvalitetom i nije bogznašto, ali služi svrsi. Oslobođeni Ogre navodno ubija Jun, Jinovu majku što Jina razbjesni toliko da dolazi na treći turnir kojeg Heihachi organizira kako bi se osvetio za majčinu navodnu smrt. Dakle sada Jin mijenja Kazuyu, a Ogre (odnosno True Ogre) Kazuyinu Devil formu.

Tko visoko leti…

Tekken 3 donosi mnoštvo modova za igranje od kojih za otključavanje likova uglavnom služi Arcade mode. S obzirom na to da ih je u startu ponuđeno samo 10, a može ih se otključati puno više, imat ćete posla i vremena isprobavati sve likove da biste našli odgovarajućeg.

Novotarija je Tekken Force mode koji totalno podsjeća na sidescrolling beat ’em up igre iz davnina. Odaberite si lika i šorajte Mishima Zaibatsu dosadnjakoviće punom parom dok jedete pileći zabatak za obnavljanje energije. Nivoa ima 4, a na kraju svakog vas čeka jedan od likova koji sada glumi kao nekakvog Boss-a. Na kraju je uvijek Heihachi kojem nije nikad dosta batina. Svaki prelazak Tekken Force moda rezultira jednim ključem. Pokupite 3 ključa i na četvrtom prelaženju čeka Dr. Boskonovitch. O kakve on frustracije nudi, pa to nisu istine! To njegovo padanje na pod i šamaranje je rezultiralo neviđenim frustracijama. Ako vas sredi, Tekken Force ide ispočetka. Ključevi ostaju, ali zadnje prelaženje ne.

Tekken Ball mode je zgodan gimmick gdje rukama i nogama udaramo loptu za plažu koja prenosi zadanu štetu na protivnika. Jedino putem lopte se možemo tuć; Direktno neće ići. Osobno dosta vremena ulupah u Practice Mode i učenje 10 hit komboa ili specijalnih poteza. Svaki lik ih ima i stvarno su brutalni. Ako ih izvedete kako treba, to nerijetko znači Perfect meč.

Final Round, Fight!

Kojeg lika odabrati? To prepuštam vama jer izbor je stvarno šarolik. Kada odaberete, usput možete saznati kakvom vas pojedini lik čini osobom. Moj izbor je Brian Fury za većinu tuča jer je brz, okretan i ima dobro raspoređene udarce. Yoshimitsu je odmah iza njega. S njime pogotovo pokušavam izvest double harakiri jer zašto bi normalno rješavao meč kad mogu izvoditi Double K.O. iz dosade?

Grafički Tekken 3 izgleda odlično u odnosu na „kockastu“ dvojku, a pogotovo jedinicu. U samo godinu dana je Namco poprilično dobro apsorbirao snagu PS1 konzole. Arene su prepoznatljive, lijepe – i beskonačne. Što bi značilo da nema zidova nego isključivo parallax pozadina. Sve je u 3D-u kao i mogućnost micanja u stranu kako bi se izbjegli udarci. Svaku arenu prati odličan i prepoznatljiv soundtrack koji se pamti i dan danas. Forest Law, Yoshimitsu, Heihachi, King i Jin teme poslušam i dan danas koliko su mi super. Dok recimo glazba u četvorci i petici mi je totalno bezvezna.

King je zakon.. Ili je Law kraljina?

Jedini problem, a ujedno i prednost za neupućene je onaj famozni button mashing. To znači rapidno pritiskanje svih relevantnih gumbova u nepovezanom ritmu u nadi da ćemo slučajno aktivirati neki bijesan kombo i rasturiti protivnika. U velikoj većini slučajeva to ekipi i uspijeva, što je žalosno. No, što se tu može. Eventualno posvađati se s prijateljem ako se radi o multiplayeru. Button mashing must die!

Uglavnom svaki lik ima puno različitih kombinacija poteza. Ali stvarno puno. Za ovladati svim potezima na samo vašim omiljenim likovima ćete potrošiti suludu količinu vremena, a kamoli da idete učiti sve likove. Likovi iz prošlih nastavaka su doživjeli reviziju postojećih poteza i dodavanje novih. Ta praksa traje kroz sve nastavke što je super jer ne morate puno učiti.

K.O. You win!

Nema veze što je igra stara 20 godina jer stvarno je odlična. Ako mi ne vjerujete, samo prolistajte ocjene na rankingsima. Komotno ju možete sada upaliti i vidjet ćete da igrivost nije ni najmanje opala. Ako ste baš osjetljivi na zastarjelu grafiku, onda vam nema pomoći. Tada radije igrajte peticu.

Srećom pa je serijal preživio sve nadolazeće generacije, iako je ciklus izlaženja drastično spor. PS1 je doživio 3 nastavka, dok je svakom idućom generacijom konzola taj broj manji. Bilo kako bilo, za razliku od Ridge Racera koji je mrtav, Tekken 7 će uskoro doći na vrata pa će praznina biti popunjena, a turnir kralja čeličnih šaka će ponovo preuzet tron kao najbolja tučnjava. Nadam se da će biti dostojan trojke.

Povezano