Zakoračimo u kasne 90-te kada je Spyro uz Crasha bio kralj platformskih igara na PlayStationu 1.
Prolog
Godina je 1997. Peteročlani tim po imenu Insomniac iza ima sebe FPS igru Disruptor za prvi PlayStation (iako je prvotno razvijana za slabo poznatu i tada abnormalno skupu 3DO konzolu). Prodajni rezultati te igre bili su, blago rečeno, nepostojeći iako je igra po sebi bila vrlo dobar klon Dooma. Universal Interactive Studios iste je godine Insomniacu predložio da se okuša u izradi igre koja će biti namijenjena mlađoj populaciji čiji bi protagonist eventualno mogao postati maskota za PlayStation. Takvom prijedlogu vjerojatno je prethodila činjenica da Nintendo ima Marija, a Sega Sonica iako je prvi Crash Bandicoot već godinu dana bio u opticaju. Odlučeno je da će to biti zmaj jer su u Insomniacu smatrali da je zmaj dovoljno cool (kombinacija T-Rexa koji bljuje vatru s krilima – idealno za mlade). I tako je nastao Spyro. Trebao je biti zelene boje, ali bi se previše stapao s travnatim površinama koje su, pogađate, zelene boje, stoga su ga obojili u ljubičastu boju koja se jako dobro ističe u odnosu na ostalu paletu boja u igrama.
“I tak’ mi svi lepega živimo u skladu bez onog jopeca Gnorca, hue hue hue!”
Za razliku od Crasha koji je imao linearne koridor nivoe, Spyro je imao otvorene nelinearne svjetove i nivoe sa slobodnom (i na trenutke vrlo iritirajućom) kamerom koja rotira oko Spyra. Kako bi riješili problem daljine iscrtavanja objekata (eng. draw distance) i potencijalno dodavanje one nesretne „magle“ za prekrivanje pop-upa, developeri su implementirali 7 razina detaljizacije poligona u odnosu na udaljenost. Što znači da su najdalje udaljeni objekti u odnosu na nas i najmanje detaljni, a oni najbliži, naravno, najdetaljniji. Tranzicija se odvija glatko, tako da se pop-up skoro ni ne primijeti bez obzira na to koliko je nivo otvoren. Zbog toga Spyro i dandanas tehnički izgleda besprijekorno. Glazbu za igru je radio Stewart Copeland, bubnjar grupe The Police, što objašnjava dašak progresivnog rocka u glazbi.
Većini nostalgičara će ova scena biti jako poznata.
Insomniac je napravio prva tri nastavka igre. To su: Spyro The Dragon, Spyro 2: Gateway To Glimmer (europsko tržište) / Spyro 2: Ripto’s Rage! (američko tržište) i Spyro: Year Of The Dragon. I onda kreće kanibalizacija franšize (da ne kažem pokoji neugodniji izraz) gdje se nekoliko developera iživljavalo na imenu Spyro radeći osrednje ili ispodprosječno kvalitetne igre. Sličnu sudbinu je doživio i Crash. Dvije odlične franšize postale su sjena onoga što su bile. U takvu tužnu sudbinu mogli bismo ubaciti i Sonica. Kako je tadašnji Universal imao prava na ime Spyro (ugovor je zahtijevao 3 nastavka), u Insomniacu su vjerojatno zaključili da bi bilo bolje da idu stvarati nove IP-jeve i da Spyru prepuste nekome drugome. Na vječna pitanja hoće li Insomniac ikada napraviti novi nastavak Spyra, odgovor je uglavnom negativan. Budući da je Naughty Dog prvi „ostavio“ Crasha i krenuo raditi novi IP po imenu Jak & Daxter, godinu dana poslije Insomniac je učinio isto sa Spyrom i krenuo na novi IP Ratchet & Clank. Ja sam uvijek smatrao da je Insomniac nastojao biti ljuta konkurencija ND-u i na svaki njihov korak raditi identičnu stvar (natjecanje čiji je veći, bolji ili što već). Moja razmatranja o suparništvu dvaju studija možda su bila djelomično pogrešna jer su se u nekoliko Crash igara nalazili demoi budućih Spyro igara i obratno. Do tih demoa uglavnom se dolazilo pritiskanjem određenih kombinacija gumba na početnom zaslonu. Vjerojatno je to Universalovo maslo, ali i zgodan marketinški trik.
SPYRO THE DRAGON >>
Spyro the Dragon
Meni osobno najdraži i najbolji nastavak je upravo prvi. Još kada sam igrao onaj famozni Demo 1 što bi došao uz PS1 serije SPCH 7502, prva misao tada bila je, ako se uopće mogu točno sjetiti, da igra vjerojatno nije ništa posebno i da je eventualno neki loš klon Crasha i Croca. Kad ono, istina nije mogla biti dalje od mojih misli. Od prvog trenutka kada sam zveknuo i oslobodio prvog zmaja koji se nalazio točno ispred mene pa skočio niže na travnatu površinu i ganjao žabe i ovce nisam se mogao dovoljno nadiviti ljepoti grafike. Sve je lijepo, dovoljno šareno, a opet nije predjetinjasto, nego je taman za sve uzraste. Kontrole su responzivne, precizne i sve što jedan platformer mora imati kako bi bio igriv. Uz to na poklon dolazi i ona iritirajuća kamera koja se redovito okrene kako ne treba ili se uopće ne okrene što na momente igru čini nepreglednijom nego što je. Mali fix leži u tome da se u izborniku sa „passive“ kamera stavi u „active“ i tada će uvijek biti iza leđa Spyru. Koliko je ovo bio odličan (novi) početak za Insomniac i franšizu, govori činjenica da je ovaj nastavak ujedno najprodavaniji, s cifrom od oko 5 milijuna prodanih primjeraka.
Približiš li se loncu, dobit ćeš šamarčinu!
Pričica počinje dolaskom novinarskog tim u Artisan World (prvi svijet u igri), konkretnije nivo Stone Hill (ako me oči ne varaju) kako bi intervjuirali par zmajeva o njihovom životu i suživotu s ostalim zmajevima i ostalim svjetovima. Ispostavlja se da svi žive u harmoniji u pet svjetova, jedino Gnasty Gnorc živi u svom vlastitom svijetu i, kao ružna i prostoumna kreatura, ne predstavlja nikakvu prijetnju zmajevima. Gnasty upravo gleda taj intervju uživo i takve izjave ga razbjesne u tolikoj mjeri da sve odrasle zmajeve pretvori u kristalne skulpture. Spyro uspješno izbjegne njegov napad i tu priča prestaje, a avantura počinje.
Na vašem putu prati vas vaš vjerni kompanjon Sparx the Dragonfly (ilitiga po naški – vilin konjic) koji služi kao svojevrsni pokazivač zdravlja. Kada isijava zlatnu boju, tada je Spyrovo zdravlje na maksimumu. Pretrpljeni udarac mijenja zlatnu boju u plavu, drugi udarac u zelenu, a treći ga ubija. Ako Spyro tada primi udarac, gubi život. Energija, odnosno oživljavanje Sparxa izvodi se na način da razbijete ovce, zečeve, žabe i slične sitne životinje koje se tada pretvaraju u leptire. Sparx voli jest leptire, ali taman koliko mu treba da ponovo pozlati boju. Osim toga što predstavlja health bar, Sparx vam pomaže pri skupljanju dijamanata koji su blizu vas, tako da ih morate fizički doticati. To je jako zahvalna mehanika u igri, pogotovo kod jurišanja ili u situacijama u kojima se nalazi puno razasutih dijamanata pa uvijek postoji mogućnost da promašite koji. Ovako se Sparx pobrine za skupljanje, a vi se samo približite otprilike onoliko koliko treba.
Nivoi i svjetovi su predivni!
Spyro kod napada ima dvije mogućnosti – riganje vatre ili jurišanje s rogovima prema naprijed –ovisno o tome kakve su škrinje ili protivnici. Primjerice, ako su škrinje metalne, a protivnici imaju metalne štitove, vatra neće pomoći, ali juriš u njih hoće. Osim napada, može i letjeti. OK, ne može letjeti, nego glajdati što bi značilo da ne može održavati visinu, već ju postepeno gubi kako udaljenost raste. Jedino oko čega se trebate pobrinuti je da je platforma do koje želite doletjeti dovoljno udaljena ili na nižoj razini kako bi Spyro sigurno sletio. Dijamanti se nalaze u raznim škrinjama, kao i protivnicima koji ih ispuštaju kad ih ubijete. Drugi put će ispustiti kristalnu kuglu i ako ih skupite dovoljno, dobit ćete extra život. Dodatni životi se nalaze i u ljubičastim škrinjama iz kojih vire oči koje trepću.
Igra nije teška pa neće biti potrebe za skupljanjem kristalnih kugli, odnosno ponovnim ubijanjem protivnika koji su se ponovo stvorili. Ako začujete „nja-nja-njanjanja“, to je znak da je u blizini u plavo odjeven lopov koji drži ružičasto zmajevo jaje. Čim se približite, počet će bježati, tako da nabacite jedan sprint i nabijte ga rogovima! Lik je brz, ali vi ste ipak za koju nijansu brži tako da ni to neće predstavljati problem.
Svaki svijet ima portale pomoću kojih idete u različite nivoe i svaki ih ima oko 4 do 6 s time da je jedan nivo specifičan po tome što je leteći. Leteći nivoi imaju 4 različite skupine nekih elemenata po osam komada koje trebate uništiti riganjem vatre i prolaženjem kroz njih (prolazi, škrinje, svjetionici, vlakići, avioni itd.) čime si produljujete vrijeme za jednu, dvije ili 3 sekunde. Dakle, pogađate, trebate riješiti sve u zadanom vremenu. Svaka skupina vrijedi 60 dijamanata, no ima i stavka „all in one“ gdje je potrebno svih 32 objekata srediti prije isteka vremena. Nije nemoguće jer su obično svi ti objekti poredani nekim logičnim slijedom pa kad naučite rutu, nivo ćete riješiti bez problema. Ostali nivoi su klasični platformeri s time da jedan od njih ima i svog bossa. Bossovi su jako lagani za prijeći. U usporedbi s njima bossovi u Crashu čine se nemogućima po težini (a i oni su lagani pa možete izvesti zaključak koliko je pobjeđivanje istih zapravo trivijalan zadatak). Mogli su ih definitivno napraviti težima za neku razinu izazova. Ovako djeluju kao malo jači običan protivnik.
Samo pusice dobija, sigurno zato što je ljubičast… 100%!
Kao što sam već i ranije rekao, igra stvarno nije teška tako da je definitivno mogu igrati i oni najmlađi bez frustracija i mogućnosti razbijanja kontrolera. Ako ste dovoljno uporni, igru možete završiti i u jednom danu za svega par sati. No Spyro se svima uvukao pod kožu pa nije samo da djeca igraju tu igru nego i odrasli, pogotovo oni koji su odrasli na takvim igrama u kasnim 90-ima. Definitivno jedna od igri koju kad jednom prijeđete, vraćate se još koji put. Ako ganjate fizikalnu kopiju ove igre, pripremite se na to da joj cijena iz nekog razloga raste više nego što bi objektivno trebala (vjerojatno jer je tražena unatoč tome što je prodana u više milijuna primjeraka). Srećom pa se može naći za siću na PSN-u kao i iduća 2 nastavka. Definitivno odigrajte igru ako niste jer je jedna od najkvalitetnijih 3D platformera uopće.
<< PROLOG | SPYRO 2: GATEWAY TO GLIMMER >>
Spyro 2: Gateway to Glimmer / Spyro 2: Ripto’s Rage!
Špiro i bijesni Ćiro, to su para dva! Prvi nastavak postavio je temelje i letvicu dignuo visoko. Kako sad to nadmašiti? Pa ajmo vidjeti. S obzirom da kiša pljušti danima, Spyro i Sparx odlučili su otići na odmor u Dragon Shores. Ali umjesto da doista i dođu tamo, završili su u svijetu zvanom Avalar zbog toga što su Professor, Elora the Faun i Hunter the Cheetah petljali po portalu. Taman dok je Spyro shvatio da nije na odgovarajućem mjestu, doletio je jedan projektil i uništio portal. To je učinio Ripto sa svoja dva kompanjona, Crushom i Gulpom koji kasnije pobjegoše u osvajanje čitavog Alavara. Naravno, pogađate da je rješavanje problema spalo na Spyrova pleća, a jadnik se samo htio malo odmoriti i zabavljati. Vrijeme je za akciju!
Trio Fantastikus koji se sam pozvao na party i raznio portal.
Primijetit ćete da je igra grafički poboljšana te sve izgleda ljepše i življe nego u jedinici. Kontrole su u osnovi ostale iste, samo sada postoje dodatne nadogradnje, odnosno mogućnosti koje možete naučiti. A to vas uči gospodin po imenu Moneybags na kojeg ćete naići par puta u cijeloj igri. Dakako, on će vas naučiti tek kada mu platite izvjesnu količinu dijamanata („a small fee“). Tako ćete moći roniti, penjati se uz ljestve i izvoditi „headbash“ (udar glavom o stijenu ili određene škrinje koje ne možete razbiti ni na koji drugi način). Na njega ćete naletjeti i pored nekih prepreka koje će otvoriti ili osloboditi ako mu, naravno, platite. Sparx obnaša istu ulogu, s time da ovaj put postoje i specijalni plavi leptiri u bocama koji maksimalno obnavljaju energiju i daju ekstra život. Spyro može i pojesti neke objekte i „pljunuti“ ih kao projektile na određenu udaljenost ako je potrebno pogoditi neki cilj ili protivnika kojeg ne može doseći uobičajenim putem.
Malo podvodnog ronjenja kroz balončiće
Avalar je podijeljen na 3 svijeta, a to su: Summer Forest, Autumn Plains i Winter Tundra. Svaki od njih ima svoj set nivoa u koje se, kao i prije, ulijeće kroz portale. Novost je ta da svaki nivo ima svoju uvodnu animaciju koja prikazuje situaciju prije vašeg dolaska. Ta situacija redovito je nepodobna za stanovnike nivoa, pa ju valja razriješiti. Svaki nivo ima svoje likove koji ovoga puta pričaju s vama i zadaju vam zadatke različite težine. Za uspješno rješavanje zadatka dobivate Orbove koje skupljate kao i dijamante, a služe za otvaranje nekih portala na daljnjim svjetovima. Neki zadaci mogu biti u obliku mini-igara, kao npr. hokej gdje morate zabiti 5 golova. Orbovi znaju biti i skriveni na teško dohvatljivim mjestima što vas tjera na istraživanje svakog kutka. Kada dođete do kraja nivoa, dobivate talisman specifičan za svaki nivo, a trebat će vam kako biste se kasnije mogli boriti protiv bossova, Riptovih podanika. Ponekad ćete naletjeti na Eloru ili na Huntera koji će vam dati neki zadatak za Orb ili vas naučiti nekim vještinama.
Tko prvi skupi petaka je pobjednik! Čini se da smo na dobrom putu.
Nivoi, kao i kod prethodnika, nisu teški, a ono što bi vam eventualno moglo zadavati glavobolje su neki teži zadaci. Bossovi sada imaju svoje vlastite arene i njihovo sređivanje svodi se samo na praćenje njihovog ponašanja koje je uglavnom ponavljajuće. Dakle, ni ovaj puta nisu teški za srediti. Nivoi s letenjem su uglavnom isti kao u prethodniku, s time da imaju dodatni izazov kojeg postavlja ili Hunter ili neki drugi lik, a često znaju biti skriveni, pa ih je potrebno potražiti.
“Deeebelin moren sad me vozi stari, ruzinavi broood”
Generalno, tradicija relativne lakoće igranje i blage krivulje učenja nastavlja se i nastavku. Doista ne morate biti vješti da biste prešli Spyra 2, već je potrebno samo malo upornosti kod nekih zadataka i to je to. Čini li to igru manje zanimljivom? Ne. Tko voli jedinicu, voljet će i ovaj nastavak jer je dovoljno sličan prethodniku, a opet dovoljno drugačiji da eliminira osjećaj da je sve to već viđeno. Onaj tko voli platformere i pustiti mozak na pašu, uživat će u igri. Meni je jedino žao što su prepolovili broj svjetova sa 6 na svega 3, ali to je vjerojatno zbog toga što su ubacili puno sadržaja pa su nekako morali kompenzirati.
<< SPYRO THE DRAGON | SPYRO: YEAR OF THE DRAGON >>
Spyro: Year of the Dragon
Kad sam prvi put vidio naslovnicu za igru i Spyra na skejtbordu, pobojah se da će to bit nekakav spin-off inspiriran Tony Hawk’s Pro Skater serijalom. Dodatni razlog za skepsu bio je taj što je Naughty Dog napravio Crash Team Racing (koji je odličan da ne bi bilo drvljem i kamenjem) pa sam pomislio da bi Insomniac mogao napraviti neki svoj „odgovor“ na to. No vidjevši najave, odahnuo sam. Bit će to dobri stari platformer (naravno, poboljšan u odnosu na prethodnike). Brojke 3 nema, a „Year of the Dragon“ stoji zato što je po kineskom horoskopu 2000. godina bila godina zmajeva. Ovaj nastavak je izašao upravo te godine.
Umm, Hunter, što to izvodiš?
Godinu zmajeva slave i u igri jer time priča počinje. Spyro, ostali zmajevi i Hunter the Cheetah iz prošlog nastavka spavaju na livadi okruženi zmajevim jajima koja bi se uskoro trebala izleći. Kroz rupe u zemlji poput krtice izlazi zečica Bianca sa svojim kompanjonima koji kradu jaja. Zbog nepažnje stane na Hunterov rep, on vrisne od bola i probudi sve zmajeve. Bianca pobjegne u rupu iz koje je ispuzala – u zaboravljeni svijet. Naravno, svi ostali zmajevi su preveliki da prođu kroz rupe pa možete pogoditi tko jedini može proći kroz rupu i otići u zaboravljeni svijet. Tako je, ljubičasti zmaj opet spašava dan, a kao i uvijek pridružuje mu se Sparx i Hunter. I kreće treća avantura!
Igru se grafički očito više nije moglo poboljšavati (a da PS1 ne zakuha), zato su u Insomniacu išli na kartu trpanja što više raznog sadržaja i povećavanja dimenzija nivoa. Da se razumijemo, igra i dalje izgleda prekrasno i većinu vremena se vrti u stabilnom framerateu. Jedino što dodatno primjećujem je da su animacije u igri malo dorađenije u odnosu na dvojku.
Raketiranje metalnog morskog psa? Zakon!
Sadržaja ima na tone, kao i novih i starih likova. Nekima od njih može se upravljati, tako da po prvi puta nećete cijelu igru igrati samo sa Spyrom. Ti likovi su redom: Sheila the Kangaroo, Sergeant Byrd the Penguin, Bentley the Yeti i Agent 9 the Space Monkey. Svaki od njih ima svoj jedinstveni set karakteristika koje Spyro nema te mogu riješiti pojedine dijelove nivoa koje on ne bi mogao. Postoje nivoi u kojima je čak i Sparx u glavnoj ulozi. Kamera tada ima pogled iz ptičje perspektive, Sparx ima mogućnost pucanja, a leptiri služe za obnavljanje energije ili nove načine pucanja. Igra se tada ponaša kao nekakav shoot ’em up što je zgodna devijacija od standardnog platformskog igranja. Kada vas ne uči nekim vještinama, Hunter je isto igrivi lik na specijalnim nivoima s utrkivanjem. A možete se i skejtati protiv njega pa vidjeti tko će nabiti više bodova. Svestran lik, nema što! Nova četiri lika postanu igriva tek kada ih izbavite iz ralja onog dosadnog pljačkaša Moneybagsa. Da, da, i on je dolutao u zaboravljeni svijet pa ako mu platite izvjesnu cifru u valuti po imenu dijamanti, oslobodit ćete nove likove. Valjda mu je to jedino preostalo kao biznis s obzirom da sve tehnike koje ste mu platili u drugom nastavku imate dostupne u startu.
Uh-oh! Izgleda da je Sparx okružen by the lobster gang.
Glavni zadatak je skupiti zmajeva jaja, a ona su razasuta po svjetovima kojih je ovaj put četiri i nazvani su po dobu dana (za razliku od godišnjih doba u drugom nastavku), pa sada imamo Sunrise Spring, Midday Gardens, Evening Lake i Midnight Mountain. U nivoe se, kao i uvijek, ulazi kroz portale. Novost je to da sada postoje mini portali koji vode do određenih mini-igara u nivoima ili su to dijelovi nivoa u kojima se upravlja jednim od 4 nova lika. Tabla s licem lika ispred takvog portala govori s kojim likom ćete igrati taj dio. Ako ih prije ne oslobodite, onda ne možete igrati te dijelove nivoa.
Kako poniziti Hunterovo skejtanje? Evo kako!
Generalni sustav nivoa je istovjetan kao u dvojci, tako da vas odmah na početku dočeka stanovnik relevantan za taj nivo i iznosi problem. Kada ga riješite, dobijete jaje, kao i za svaki zadatak, odnosno mini-igru. Mini-igre variraju težinom koja je označena brojem zvjezdica. Većina ih je lagana, no postoje one poput Yeti boksa u 3 runde koji mi je lagano popio krv na slamku. Budući da sam već ranije spomenuo skejtanje, reći ću samo da su to mogli i bolje riješiti. Spyro može izvesti svega par trikova, a slijetanje zna biti malkice zeznuto. Isto tako izlaženje iz half pipea mi je znalo pomalo čupati živce. Dobra ideja, ali lošija izvedba. Sparx nivoi su shoot ’em up s pogledom odozgo, a cilj je skupiti sve dijamante, pronaći jaja i prebit bossa. Ni ovaj nastavak nije pošteđen nivoa s letenjem i tu nema ništa novo – u zadanom vremenu treba skršiti sve objekte i riješiti dodatni zadatak koji vam obično postavlja Hunter.
<< SPYRO 2: GATEWAY TO GLIMMER | EPILOG >>
Epilog
Ako se prvi puta susrećete sa serijalom, moj savjet je da krenete od prvog nastavka baš kako su kronološki izlazili. Ako biste imali volju samo za jedan nastavak, onda bih vam preporučio Year of the Dragon jer je najkompletniji i najsadržajniji. Na kraju, izbor je na vama, koji god nastavak odaberete, sigurno nećete pogriješiti.
Otkako je Insomniac digao ruke od Spyra i krenuo u nove projekte, serijal je nastavio karijeru na raznim platformama s različitim razinama uspjeha. Možda sam bio preoštar kada sam upotrijebio riječ „kanibalizacija“, ali doista mi to tako izgleda. Milijunski vapaji igrača diljem svijeta da se serijal vrati u ruke Insomniaca sigurno nešto znače. Tu i tamo se dogodio vrlo solidan nastavak, kao što je Spyro: A Hero’s Tail, ali s tim nastavkom se uglavnom igralo na sigurno (pa ako vam treba Spyro fix, a da nije sa PS1 platforme, poslužite se).
Sada je Spyro dio Skylandersa, serijala videoigara namijenjenog najmlađoj publici gdje se Skylanders figurice skeniraju s podacima u igru. Iako je teško povjerovati, igra Skylanders: Spyro’s Adventure ima vrlo dobre ocjene, a Skylanders franšiza bolesno dobre prodajne rezultate što me navodi na zaključak da Spyro u stilu prva 3 nastavka komotno mogu zaboraviti i ja i svi ostali koji nostalgično plaču za tim vremenima. Jedino što preostaje je s vremena na vrijeme izvući prva 3 nastavka iz prašine, ubaciti ih u Plejku i prisjetiti se kako je to nekad bilo.
{gallery}Spyro Trilogy – Gallery{/gallery}
