Recenzije

Recenzija | Edge of Eternity

Edge of Eternity jedan je od projekata koji je zaživio kroz Kickstarter. Studio Midgar 2013. je prikupio 4 puta više od traženog, od 2018. igra se nalazi u early accessu na Steamu, a od danas u svojem punom izdanju je izašao i na svim ostalim platformama. Mi smo Edge of Eternity recenzirali na PS5, a prije nego što krenemo dalje, napomenimo da se ne radi o AAA naslovu, što govori i cijena od 30 eura.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Midgar Studio osnovali su entuzijasti RPG žanra, više onog japanskog, a sudeći prema uspješnosti kampanje, pred nama je sve ono što volimo. Otvoreni svijet, turn-based mehanike i obećavajući RPG elementi. Je li studio od samo 9 članova ipak obećao previše?

Rani concept art

Inspiraciju za Edge of Eternity vukli su iz raznih starijih JRPG naslova. Kad kažem “raznih”, onda to stvarno i mislim, jer tu ima utjecaja svega i svačega. Igru bih nazvao “Horiz-Witcher-Fantasy”, budući da najviše utjecaja vuče upravo iz tih igara (Horizona, Witchera i Final Fantasyja). Možemo tu pronaći i elemenata Chrono Crossa te strategijskog utjecaja iz Suikodoken Tacticsa. Turn-based nije mrtav, samo je raspoređen na modernim pločama.

Priča – ili barem ono što je priča trebala biti

Priča je standardni JRPG. Počinje iznimno čudno upoznavanjem glavnog lika Daryona i njegove ekipe samo kako bi, odmah na početku, svi osim njega bili ubijeni. Čudne su i loše animacije, facijalne ekspresije i lip sync, što odmah na početku ostavlja negativan dojam. Ali tu priča tek počinje. Daryon, nakon što je preživio, dezertira iz vojske te se naposlijetku vraća kući i pronalazi svoju sestru Selene – mladu čarobnicu/svećenicu (tipični RPG klišej).

Cijeli svijet obavijen je “corrosionom”, ne znam bolju hrvatsku riječ osim „hrđe“, koja mi tu ne paše u kontekstu spomenute priče. Podsjeća na jednu drugu igru, zar ne?

Boli glava od svijeta punog corrosiona

Vratimo se na Daryona, kojeg kod kuće čeka i bolesna majka te upravo od nje kreće čitava priča. Sa sestrom krećemo tražiti lijek za corrosion koji bi spasio majku i čitavi svijet, a da ne otkrivam previše priče, kroz svako poglavlje upoznajete nove ljude koji će vam se priključiti na epskom questu… Ysaris je zanimljiv lik, podsjeća na Balthiera iz FFXII. Jedan od likova je i AI koja postaje djelom tima kada joj pronađemo tijelo. A meni osobno najzanimljivija je Fallon sa svojim specifičnim karakterom. Kada smo kod likova, spomenimo glavnog antagonista Oberona koji ima svoju agendu i ne preže ni pred čim da ju ostvari, ali je poprilično isprazan lik.

Sami pacing je jako spor. Naracija ne drži vodu, a glasovna gluma nije na razini. Priči Edge of Eternityja nedostaje “duša” da bi bila nešto više od – loše. Zanemarimo li neke stvari, prepoznaje se trud i želja ovog studija– debitanta, međutim, koliko truda je potrebno priznati kako bismo prožvakali neke stvari koje jednostavno nisu na prihvatljivoj razini kvalitete?

Crazy much??

Mehanika i tehnikalije

Nakon priče koja nije baš nešto, ali može se prožvakati, stižemo do epskih problema. Igrali smo PS5 verziju i optimizacija je naprosto loša. Framerate na trenutke pada i do 10 FPS-a te se na svakom koraku osjeti da je lead platforma PC, a ovo je sve samo ne dobar port. Izbornici su nepregledni, a slova sitna unatoč opciji njihova skaliranja. Toliko sitna da sam morao prilaziti TV-u kako bih čitao opise questova.

Što to piše? Dobro, gdje mi je dalekozor?!

Osim presitnih slova, očima ne pomaže ni mrak u igri, koji je totalno apsurdan. Kada se spusti noć, doslovno ne vidite prst pred nosom, neovisno nalazite li se u borbi ili ležerno šetate mapom, što je veliki dizajnerski propust kojem ne pomaže ni povećanje osvjetljenja. Također, veliki problem je i kamera koja većinu vremena zapinje u zidu ili drvetu.

Sami likovi često znaju zaglaviti u drvu, zidu ili nekoj sasvim desetoj prepreci. Mišljenja sam da bi borba u bila bolja bez šesterokuta po kojima se likovi kreću u borbi, budući da ju takav sistem samo usporava, a taktički aspekt nije baš adekvatno izveden. Moglo je i bez toga. Moglo je bolje.

Borbe su duge i zamorne, ali uz tipku R1 možete ubrzati flow i do 4 puta. Što je super, međutim, problem je što igra zaboravi preferenciju brzine, a ponovno namještanje iste postavke iritira. Iskusio sam i kritične bugove poput jednog zbog kojeg se igra ruši na ključnoj točci razvoja priče. Developeri su mi savjetovali da namjestim in-game sat ujutro, što je pomoglo, ali problem još uvijek nije popravljen.

Ponekad završite u zidu…

Level animacije i grafike je na nivou iz PS2 ere. Ne znam što je točno pošlo po zlu. Usred animacija likovi imaju neprirodni hod i brejkaju. Lišće i drugi asseti znaju uletjeti u animacije, lip sync je skroz off, ponekad ni titlovi nisu sinkronizirani s naracijom…

Također, igra trza kod ulaženja u inventory i kod rotiranja ekipe. Ima još banalnih stvari, ali u međuvremenu su izašla 2 nova patcha, pa možda vi budete sretnije ruke. Usput, u posljednjoj bitci se ne vidi apsolutno ništa i većinu vremena ne znate gdje se nalazite.

RPG sustav, napredovanje i borbe

Edge of Eternity koristi sustav borbe na poteze, što znači da morate čekati svoj red, nakon čega imate nekoliko opcija. Napad, obranu, magic napad ili samo preskočite red. U borbama se može koristiti i okoliš, gdje možete pronaći razne topove i lasere. Napad i obranu pojačavate kristalima, a neke od arena mogu biti posebno izazovne.

Kako biste pojačali likove morate se boriti ili rješavati questove koji su glavni izvor experience bodova, a koje pretačete u levele ili oružja. Ojačavanjem oružja otvarate prostor za više crystal slotova (koji dodaju razne buffove) u Crystal Grid, što je odlično izveden segment igre.

Kristale nalazite u škrinjama, sa Nekarom te ih kupujete u trgovinama i od NPC-eva. Postoje različite jačine kristala, a moguće ih je craftati / fuzionirati kako biste dobili snažnije inačice… Leveli oružja tako variraju od prvog do petog, a svaki naredni donosi bolje karakteristike.

RPG sustav je dobar do neke mjere. Recimo, do levela 60, jer je kasnije iznimno teško levelirati, neovisno o questovima, borbama i drugome. Zašto? Možda je bug, a možda je samo loše zamišljeno.

Taj prekrasan svijet? Ili težnja tome

Dosad smo kudili, a sada je vrijeme da ovom omanjem indie studiju udijelim i pokoju pohvalu.

Edge of Eternity na momente izgleda prekrasno i do izražaja dolazi taj veličanstveni okoliš. Tu je i dobar stari Nekaroo, vaš vjerni suputnik kojeg ćete jahati te s kojim ćete uživati u potrazi za blagom. Ako želite da Nekaroo ide poput munje, dajte mu maslačak.

Svijet je bogat, ali jako repetitivan. Svo blago zapravo je common loot, a protivnici i puzzle dionice spadaju u istu kategoriju. Dodajmo tu i questove koji jednostavno nisu na razini, a čiji dojam narušavaju protivnici koje većinu vremena ne vidite.

Iako Edge of Eternity pati i po pitanju zvuka, koji često puca, treba pohvaliti glazbu koju je komponirao Yasunori Mitsuda, poznati japanski video game kompozitor iza kojeg su Chrono Trigger, Xenogears, Chrono Cross, Xenosaga i drugi popularni RPG-evi.

Što nakon izlaska?

Za kraj nadodajmo da studio ima u planu dodavati novi sadržaj u igru, a mi se nadamo kako će prije toga ipak poraditi na rješavanju tehničkih problema, kojih je stvarno previše.

Planiraju:

  • Dodatnog party člana
  • Nova čudovišta & questove
  • Nove NPC modele
  • Nekaroo farmu i pojačavanje istih
  • Endgame sadržaj
  • Nova oružja
  • Nove tamnice i dodatne questove
  • New game +
  • Summoning system (nešto što sada jako fali)

Edge of zaključak

Midgar Studio je zagrizao više nego što je mogao prožvakati. Edge of Eternity se gubi u svim tim nastojanjima da bude nešto, a ni sam ne zna točno što. Problema ima, možda nešto od toga i poprave, međutim, port na konzole se u ovom trenutku nije trebao dogoditi. Trebalo mu je pružiti više pažnje, posvetiti dodatno vrijeme i izdati ga nekada kasnije, jer ovaj naslov je na PS5 u ovom trenutku praktički neigriv.

Edge of Eternity imao je golemi potencijal, ali ga, na žalost, nije opravdao. Pati od loše izvedbe i prevelike želje premalog studija. Ima tu i dobrih stvari, no previše toga odrađeno je na isti kalup, šlampavo. Sadržaj je prilično generičan (nitko ne voli recikliranje neprijatelja, poput istog vuka u 12 boja). Na trenutke sam imao osjećaj da putujem prekrasnim svijetom Final Fantasy XII, a ponekad u Witcheru. Sudar različitih vizualnih izričaja je uzeo danak i EoE se jednostavno pogubio.

Hvala Midgar Studio, ali ipak ne hvala. Ne hvala na lošem portu za konzole, pa Edge of Eternity u ovoj izvedbi nikako ne mogu preporučiti. A jednom kada se isprave tehnički nedostatci, u igri bi možda mogli uživati fanovi JRPG-a.

Edge of Eternity recenzija

59

Edge of Eternity je imao sve predispozicije da bude odličan RPG, ali na žalost, trenutno to nije. Možda kroz buduće zakrpe postane...

Kako ocjenjujemo?

Podrži FFA za samo 1€ i riješi se reklama

Svaki vaš doprinos pomaže nam očuvati gaming zajednicu koju volite. S malom donacijom možeš ukloniti reklame s FFA i dobiti bedž po želji pored imena u komentarima.

PODRŽI NAS

Povezano