Recenzija | Firewall Ultra (PS VR2)

Ljeto nam lagano odlazi, toplinski val se povlači, vrijeme je za vraćanje kacige na glavu. Sony i First Contact Entertainment nam nude novu dozu taktičnog pucanja za PSVR2. Dugo očekivani kvazi-nastavak Firewalla s prve kacige je napokon na našim očnim dupljama. Kakav gulaš su nam pripremili…

Dugina šestica kod kuće

Firewall Ultra je čudan proizvod. Firewall Zero Hour je bila jedna od popularnijih online pucačina za VR1. Najlakše je opisati Firewall kao Rainbow Six, ali s manjim opsegom i isključivo u obliku kratkih mečeva za više igrača. Namjerno nisam rekao Siege, jer Firewall je više minimalistički nastrojen, sa sporim kretanjem, naglaskom na komuniciranje s vašim timom i pametnim osvajanjem virtualnog prostora s malo metaka i jednim životom.

Ultra je funkcionalno ista igra, prebačena u Unreal Engine 5 i sada obogaćena s novom haptikom i praćenjem očiju. Unreal 5 lijepo prikazuje detaljne teksture i fantastično osvjetljenje, s hrpom manjih detalja koji život znače, poput čestica prašine u hodnicima ili realističnim sjenčanjem modela. 3D audio je iznimno važan; možete shvatiti odakle dolazi protivnik ili ćete točno razaznati iz kojeg smjera mape čujete eksploziju. Prezentacija je na vrhuncu s kristalno jasnom slikom bez ikakvih manjih nedostataka poput ghostinga. S te strane, Ultra radi sve kako treba. (Kad gledate priložene slike, imajte na umu da ne možete vidjeti neke efekte zbog manjka dubine.)

Mama, vidi, bez ruku!

Početak uvodnog upoznavanja s kontrolama je uobičajen. Vaš trk je relativno spor u usporedbi s drugim VR pucačinama, ali paše za tempo igre. Odmah vam je jasno kako će igra koristiti praćenje očiju što je više moguće. Svi meniji, uključujući i onaj za mijenjanje oružja tijekom igre, se kontroliraju samo očima i L1/R1 grip gumbima. Treba malo vremena za navikavanje, ali funkcionira. Možete čučnuti u stvarnosti ili pritiskom na gumb, no nemojte pokušati oboje istovremeno, tada se čudne stvari događaju s vašim virtualnim tijelom.

Prva čudna odluka jest interakcija s okolišem. Ultra vam ne dopušta grabiti ili pritiskati stvari oko sebe – pritiskom i/ili držanjem L1 kraj nečega interaktivnog (oružje, laptop, vrata, itd.) će vaš lik odraditi specifičnu akciju, bez vašeg „pravog” tijela. Dakle, vi ne grabite kvaku i polagano otvarate vrata da provjerite prostoriju. Nema nasumičnog uzimanja stvari razasutih po razini da biste odvratili pažnju. Nećete pritisnuti tipke na laptopu da ga uključite, nego samo stojite sa strane i kao čarobnjak pokazujete prstom na tehniku dok se ne uključi. Za VR naslov ovo nije idealno, jer bez osjećaja prisutnosti u prostoru gubi se draž.

No, to nije pravi problem Ultre. Specifične interakcije takvog tipa vjerojatno postoje zbog balansiranja igre, jer se ipak prvenstveno radi o PvP naslovu. Ne bi bilo svejedno ni fer ako biste mogli lagano odškrinuti vrata i prigušenim snajperom riješiti nekoga izdaleka. Poštena šansa svima je na prvom mjestu Ultri. Igra želi uključiti ljude koji nisu VR veterani tako što nudi – automatsko ciljanje. Otprilike.

Igra to zove ADS sustavom, a najlakše je usporediti s virtualnim štokom iz Pavlova. Pritiskom na L2 dok držite vaše oružje s obje ruke, igra automatski „digne” vaše oružje ispred vaših očiju i namješta ciljnik u smjeru kojem gledate. Ako zatvorite jedno oko, igra dodatno zumira ciljnik ispred otvorenog oka za još preciznije ciljanje. U teoriji, to zvuči zanimljivo. U praksi, ne znam koliko je pametna ideja.

Tehnologija? Da! Pametno? Pa…

Ako ste naviknuti na nešto poput Pavlova, držanje oružja i istovremeno korištenje ADS-a je iznimno nezgrapno i neprirodno. Vaši pokreti ruku se ne podudaraju s ciljanjem koje ovisi o vašoj glavi, tj. očima. Kombinirajte kretanje s gljivama, u prostoru s tijelom te čučanje na dva načina, sada s dvije metode ciljanja ovisno o situaciji. Naravno, ne trebate koristiti ADS uopće, samo dignite oružje na razinu očiju kao očekivano, ali je objektivno ADS bolja i preciznija opcija za uspješniji okršaj. Vaše oči su puno brže i preciznije od znojnih gamerskih ruku, nema razloga zašto ih ne biste iskoristili.

Također, sami osjećaj oružja u vašim rukama je nedostatan. U usporedbi s Pavlovom, haptika je jedva izražena, vizualno oružja izgledaju bliže plastici nego metalu, a ni zvuk nije nešto uvjerljiv. Ogroman nedostatak je potpuni manjak ručnog mijenjanja šaržera! Baš kao i ostatak okoliša, sve se svede na jedan gumb i gledanje animacije. Nema napetosti stavljanja novih metaka usred akcije ili samostalnog bilježenja u glavi koliko vam ih je ostalo. U načelu, to nije ništa loše, ali za VR iskustvo koje se pravi koliko-toliko realističnim jednostavno ne funkcionira.

Granate ne bacate kretnjom ruke u luk, već samo gledate gdje je želite baciti i stisnete okidač! Jednom kad se uživim u virtualnu stvarnost (dobre) igre, tipično zaboravim na postojanje kacige i činjenicu da živim u 20 kvadrata bivšeg vojnog nebodera na Balkanskom poluotoku. Ultra me uspješno vraća nazad u stvarnu distopiju svakim nelagodnim pritiskom L2. Ne vjerujem da su testirali ove kontrole na velikom broju igrača, jer ne vidim kako se nitko ne bi bunio.

Kratko, ali slatko

Ima još razloga za pobunu. Ultra dolazi s dva moda igranja, Exfil i Contracts. Exfil je PvE mod gdje vaš tim od 4 igrača mora zauzeti tri laptopa na mapi i braniti se od valova AI vojnika. AI je tupast, ali ubojit, pa mečevi mogu biti raznolike težine i trajanja, ovisno o mapi i čistoj sreći. Ponekad se samo nanižu u red kroz jedna vrata, a nekada nas okruže iz svih smjerova i s neograničeno municije. Nakon sat-dva neuspjelih mečeva, bit ćete više isfrustrirani nego zabavljeni.

Glavni mod je puno bolji. Contracts su kratki mečevi od tri runde za dva tima s 4 igrača. Jedan tim brani svoj laptop postavljajući zamke i zasjede, dok drugi prvo mora hakirati vatrozid (zato se igra tako zove!), saznati gdje je laptop i uspješno ga hakirati. Hoćete li se šuljati do laptopa ili taktično riješiti branitelje jedan po jedan, to je na vašem timu.

Zaboravite na igranje solo i u tišini; komunikacija s vašim timom je obavezna. Mape (njih zasad osam) su odlično složene, s više mogućih mjesta za laptope i načina kako im pristupiti tj. obraniti ih. Najnapetije mečeve sam imao na tankeru, s uskim jednosmjernim hodnicima i skrivanjem iza kutija na palubi. Igre svjetlosti i sjene su iznimno bitne jer je tama stvarno tama pod HDR OLED-om, ali je i svjetlost moguća prijetnja. Drugi igrači vas mogu oslijepiti (doslovce) s flashbang granatom ili svjetiljkom! Mine, C4 i drugi alati su iznimno korisni za kontroliranje prostora i diverzije, a samog pucanja zapravo ima jako malo.

Svaki metak se računa, stoga budite pažljivi i precizni. Timski rad se nagrađuje, kolege vas mogu spasiti od smrti ako nešto pođe po krivu, ali jednom kad umrete, za vas je runda praktički gotova. Pali igrači mogu gledati kroz sigurnosne kamere postavljene po mapi i pomoći preživjelima u daljnjem taktiziranju, što je veliki plus.

Igrači mogu odabrati različite operatore (opet, slično kao moderniji Rainbow Six) koji imaju neke posebne sposobnosti poput imunosti na mine ili brže punjenje metaka, kao i različita oružja i alate po slobodnom izboru. Kostur za sasvim kvalitetnu taktičku pucačinu je tu, samo što je Ultra u očitom nedovršenom stanju.

Moderna igraća industrija, dokaz br. 69

U trenutku pisanja ove recenzije igra je na tržištu tjedan dana. Obećana je duga i razrađena podrška s novim mapama, modovima, operatorima, oružjima i kozmetikom za najmanje sljedeću godinu dana. Ako sada upalite igru, čeka vas zbunjujući lobi s nejasnim sučeljem i bez ikakvog navođenja.

Progresija ne postoji, iako je već trebala biti tu. Povezane opcije u meniju naprosto ne rade. Svaki meč vam daje sitniš izmišljene kripto valute za kupnju novih oružja. Nakon više sati igre, imam oko 4 tisuće NFT novčanica – prvo i jedino oružje dostupno za taj kripto košta sto tisuća. Sve ostalo se prvo mora otključati rankom koji mi je još uvijek broj jedan. Navodno bi trebali postojati posebni zadatci i izazovi na dnevnoj i sezonskoj bazi, kao u mnogim drugim online igrama danas, ali njih još nema, stoga ih ni ne mogu kritizirati. Čekao sam par dana prije objave ako se što promijeni, ali…ništa. (Usput, ne postoji nikakva službena objava o ovome problemu, već samo poruke programera na Discord serveru. Pa sad vi meni recite što je profesionalnost.)

Bitno je da možete kupiti drugu virtualnu novčanicu za prave novce i zgrabiti novu operaterku. Ta operaterka može označiti protivnike koje čuje u dometu da ih svi u ekipi mogu vidjeti. Samo 5 ojra! Bagatela! Naravno, bit će i neki oblik sezonske naplate za kozmetiku, dodatke, alate, itd. Što drugo očekivati od tatice Sonya nakon nedavnih PS+ vijesti?

Rani pristup, bez reklamacije

Osim potpuno nedovršenog sustava napredovanja, sama igra zna zapeti u najgore vrijeme. Dva puta mi se srušila tijekom napetog okršaja, modeli igrača znaju izgledati krivo pri nekim kretnjama, moguće je zapeti u okolišu, a postoji i traljav sistem prebacivanja oružja iz jedne ruke u drugu zbog nekog neobjašnjivog razloga. Čekanje u lobiju između mečeva je nepotrebno dugo. Bilo je 2 minute, sada su skratili na 30 sekundi. Zašto je uopće tako složeno? Nemam pojma. Nema opcije kako nekoga pozvati ili izbaciti iz grupe (tj. ako ima, nije jasno), lag može biti značajan ovisno s kime igrate, a konačna ljestvica na kraju meča se nalazi 5 metara iznad vaše glave.

Tresla se kaciga, rodio se beta test. Firewall Ultra se treba kuhati još koji mjesec, jer trenutno stanje nije dobar izgled za nikoga uključenog. Niti u ludilu nemojte ovo kupovati za punu cijenu i ovako rano. Postoji dobra igra skrivena u slojevima menadžerskih i tehničkih odluka, no do nje je jako teško prodrijeti. Za igru koja je trebala biti visokokvalitetan uvod u VR svijet, dobit ćete samo zbunjenost i razočaranje. Prvi dojmovi su bitni, a Ultra je definitivno podbacila.