Recenzije

Recenzija | Immortals Fenyx Rising

Dok mnogi još traže svog favorita na novoj generaciji konzola, Ubisoft se raspištoljio i izbacio 2 naslova slične recepture. Mnoge je već oduševio Vallhalom. Gdje je u toj računici Immortals: Fenyx rising, nekadašnji Gods and Monsters? Pa tu je negdje i on, ali prikrao se na jedan malo drugačiji, no već poznati način.

Valja napomenuti da je upravo ovaj naslov proizvod Ubisoft Quebec studija zaslužnog za Assassin’s Creed Syndicate i Oddysey. Iako nam Fenyx (ne naš portalovac) ne stiže iz glavne mašinerije Ubisofta, ponudio je itekako zabavnu pustolovinu koja odskače od pečata koji prati ovu kompaniju. Prvi sam koji jednostavno ne voli isprazne misije i one idi-mi-dođi-mi izvedenice od kojih nam često padne tlak. Neki drugi naslovi uvjerili su nas da open-world igre mogu itekako ponuditi igraču ono ultimativno iskustvo. Mnoge Ubisoftove igre su mi često brzo dosadile. Drago mi je da sam na recenziju dobio ovu, jer Immortals: Fenyx Rising je baš suprotno dosadi i svemu što bi neki možda očekivali (ja prvi).

Prometheus će se naslušati Zeusa.

Krenimo nekim redom. Pratio sam ovaj naslov kroz nekoliko trailera te čak kroz rani gameplay prikaz što inače ne radim. Na očigled radilo se o još jednom klonu sveopće pozitivno prihvaćene Zelde, a kako mi se omilio takav svijet još i preko Genshin Impacta, odlučio sam pružiti priliku.

Uz dozu opreza i na prvu, u najmanju ruku, čudne postavke slike, malo sam se uspaničario. Nikako nisam uspijevao uštimati boje i kontraste da mi sve paše. Igrao sam PS5 verziju igre. U ponudi su performance i cinematic mode, prvi je čistih 60 FPS-a,  a drugi 30 uz nešto bolje grafičke performanse. Sjetite se provjeriti HDR postavke; naime, na TV-u sam imao isključen HDR (a time mi je i PS5 imao ugašenu HDR opciju) i upravo je paljenje HDR-a bio razlog da ipak izvučem puno širi i vjerniji spektar boja. Fenyx Rising puno bolje izgleda uz upaljeni HDR, ako imate opciju na svome televizoru svakako je iskoristite. Nadam se da ćete imati više sreće ako i nemate, ja nikako nisam bio zadovoljan do kraja.

Izbornici imaju glasovnu interpretaciju po defaultu. Isključite si to. Kada premostite početak (uz moguću dodatnu registraciju na Ubisoft Connect), kreće kreacija lika. Opcije su prilično siromašne, a kada se radi o spolu budućeg heroja ja sam se odlučio za heroinu duge kose koja će prkositi grčkim bogovima. Nekako mi Fenyx zvuči kao ime za ženu, šta da vam kažem.

Par opcija svake kategorije je sve što ćete ovdje pronaći. Možete biti žena sa muškim glasom, zašto ne.

Priča započinje razgovorom Zeusa i Prometheusa na udaljenoj planini. Prometheus je zarobljen, a Zeus je svratio i odlučio ispričati priču. Cijela igra nadalje prati naraciju kroz njih dvoje; dakle kako vi otkrivate svijet i pratite priču, ona dijelom uvijek kreće od njih. Komentiraju dok rješavate zagonetke, putujete, uvijek imaju neku anegdotu i taj mi se dio svidio. Doza humora je definitivno dobar pristup kod naracije. Možda se nekima neće svidjeti forsiranje tog humora, ali tako je kako je i mene nije smetalo, pasalo mi je uz atmosferu same igre.

Fenyx (od sada pa nadalje, Fenyx je žena) je mlada grčka djevojka koja se nasukala na zlatni otok. Njezin brat – okamenjen, svi koje zna pretvoreni su u kamen. Ubrzo vas napada horda mitoloških bića i zlih vojnika i upuštate se u prvu borbu. Ako vam na prvu ne sjedne početak igre, nastavite ako treba i na silu jer igra postaje sve bolja što ju više igrate. Borbe kreću jednostavno i bez previše kompliciranja, a svijet kojim se krećete ne izgleda baš impresivno. Početak je definitivno najslabija točka Fenyx Risinga. Sporedniji dijelovi početnog dijela mape izgledaju dosta loše, čak sam imao osjećaj da na trenutke gledam u PS3 igru. Dodajte na to kretnje vašeg lika u scenama i sve će vam biti jasno (a i naglasak koji je u stilu Originsa, no to me nije toliko smetalo).

Kako upoznajete igru shvatit ćete da tu ima puno više nego što se na prvu čini. Svijet je koncipiran na način da svako malo postoji poneka kutija i zagonetka, poneki hram koji je skup zagonetki, poneki upgrade visoko na tornju ili nešto treće željno vaše pažnje. Jako mi je žao što igra nije grafički impresivnija, jer ovako to sve odaje malo traljaviji dojam, ali ipak je uloženo dosta truda da sve te točke imaju smisla i da vas prije svega zabave.

Moram priznati da mi se ovakav tip open-world igre sve više sviđa. U igri ne postoji niti jedan fetch quest, sav sadržaj je u neku svoju ruku zanimljiv, zabavlja vas, a da pritom ne pretjera u načinu kojim pristupa. Kada zažmirite na poneki ružnjikavi reljef i najgore upravljanje ispod površine vode ikad, svijet Fenyx Risinga spreman je raširiti ruke i primiti vas da se zajedno zabavite.

Najbolje od svega je što je tok igre prirodan i ako vam se ne istražuje možete komotno udariti na glavnu priču. Normal težina je baš optimalna, a ako vam postane teško uvijek u opcijama možete spustiti koju stepenicu. Preporučam ostati na Normal i dozirati aktivnosti kako vam dođe.

Svijet je dovoljno velik da se zabavite, ali dovoljno usmjeren i da vas ne gnjavi nepotrebno.

Kako skupljate moći tako se razvija glavna priča. Hermes će biti vaš vjerni suputnik i pomoći vam da ponovno okupite vojsku bogova u borbu protiv Typhona koji je zavladao zlatnim otokom. Putovanjem kroz razne regije ćete tako rješavati zahtjeve bogova i jačati se u hramu koji će vam ujedno biti i centralna točka. Samo ću napomenuti da su aktivnosti koje izvodite u hramu kod dograđivanja oružja blesave do bola. Animacije vježbanja i kuhanja napitaka nikako da mi dosade. I da, ako ste u nekom trenutku htjeli promijeniti spol, u hramu je i bricina stolica pa se slobodno bacite na jedan makeover (ponovna customizacija lika).

Priča mi je bila solidna, iako ništa posebno. Način naracije je dobar i igra ne gnjavi previše. Više se sve svodi na zagonetke i poneko mlaćenje protivnika koje postane tako sočno da ćete priželjkivati jačeg protivnika i više mesa. Od jednostavne borbe, do i dalje jednostavne ali prokleto zabavne. Uživao sam u borbi. Evo, baš mi je bila gušt. Napadi mačem ili sjekirom (heavy attack), combo napadi, dodge pa se malo uspori vrijeme za koji udarac više, specijalni napadi od kojih haptička vibracija podivlja – samo su natuknice kojih se sjetite dok mlatite. Sve ćete ih koristiti i stvarno nije komplicirano, ali je tako tečno na trenutke. Kada zadnjim udarcem ispalite protivnika 3 kilometra od sebesvi problemi nestanu. Obožavao sam chargati specijalni napad maljem i onda ih opaliti posred čelenke i poslati na drugi planet.

Doziranje dvoboja umjereno je i nije mi smetalo koliko god sam se borio, što sam više skillova naučio to je borba bila bolja. Pozdravljam jednostavne a zabavne pristupe, ništa specijalno niti inovativno, ali baš solidno odrađeno.

Zanimljivo, Fenyx Rising gotovo da ni nema RPG sistema. Što mi uopće nije nedostajalo. Dakle, postoje 2 tipa oružja i varijacije istih su većinom šminka. Nova oružja dolaze uz nove vizuale i pokoji perk koji može biti koristan (regeneracija stamine na svaki uspješni dodge npr.), a ono što je odlično je da možete odabrati bilo koji skin oružja/oklopa koji ste našli, a da pritom i dalje imate željeni equipment (nosite oklop A, ali koristite skin oklopa B, pa vaš oklop izgleda drugačije dok su mi perkovi s onog prvog).

Krila su definitivno zvijezda večeri. Postoje predivna krila od plamena s kojima sam letio po svijetu kao da mi je prvi put (u igrama). Skupljanjem kristala, što kroz kutije, što kroz svijet možete nadograditi svoju obranu ili jačati oružja. Preporuka je da uložite sve u mač i bit ćete najjači Fenyx u zlatnom kraljevstvu.

To je ono što želim istaknuti, sve krene mlako a onda uz double jump i mogućnost letenja, pa brzog letenja – sve postane zabavno i tečno. Prisutna je stamina koja služi kao izdržljivost kada se penjete (često vidim Zeldu uz ovu igru) i jačanjem otvarate mogućnost pristupa prije nedostupnim visinama, daljinama i dubinama. To je ono što izvlači ono osrednje u igri. Balans je baš dobar i igra me vukla prema kraju.

Svi questovi na koje ćete naići su priča za sebe. Nema ih velik broj i drago mi je da je tako jer su svi oni dobili na važnosti. Sve ostalo je na izazovima i skrivenim kutijama koje samo čekaju da ih riješite. Immortals: Fenyx Rising ne pati od repeticije i umjetnog produživanja. Ujesto toga djeluje opušteno, crtićasto i zabavno.

Zatim krenu zagonetke, za koje sam odmah pomislio će mi dosaditi. Do kraja igre nisu dosadile. Svaki hram koji istražujete je splet raznih zagonetki ili mehanika koje ćete morati koristiti da dođete do cilja. Obožavao sam navođenje strelica iz luka u stilu Heavenly Sworda (sjećate se jedne od prvih PS3 igara?). To mi je jedna od dražih mehanika, pogotovo kada usporavate i ubrzavate strelicu pa se i glazba promijeni u opuštajuću. Osjećate se baš nekako ugodno.

Neću vam otkrivati zagonetke, ali samo jedna je bila frustrirajuće teška, dok su sve ostale bile prokleto zabavne. Ima tu svega i baš kada pomislite da vam je dosta hramova sa zagonetkama, igra vas iznenadi borbama i baš lijepo izbalansira gameplay.

Immortals: Fenyx Rising mi se jako svidio. Što nikako nisam očekivao, posebno nakon jakog lošeg početka, ali igra me izvukla domišljatošću. Pokazala je kako igre mogu ponuditi i dalje nešto osim napucane grafike i praznih svjetova. Dodajmo i to kako kroz čitavi prelazak nisam imao nijedan veći bug i samo jedan crash. Sve ostalo letjelo je u skoro uvijek stabilnih 60 FPS-a. A bome i ja. Učitavanja u vidu 5-9 sekundi definiitvno ne škode dojmu. Nisam testirao na ostalim platformama, ali PS5 verzija radi uredno. Međutim, ako od Fenyx Risinga očekujete next-gen, nažalost on to nije.

Kroz brza učitavanja nećete pretjerano niti čitati hintove

Nakon 30-ak sati za prvi prelazak spreman sam kratko odmoriti i vratiti se u svijet bogova i grčke mitologije da zavirim u preostale kutije. Volio bih više ovakvih igara. Ubisoft Quebec je pokazao da može i da imaju ideja. Nije sigurno bilo jednostavno osmisliti sve izazove i zagonetke koje je ponudio Fenyx Rising.

Fenyx Rising ima nešto vrijedno vašeg vremena i sve ono što nudi je dovoljno da ne moramo vući usporedbe iz očitih inspiracija. Pružite igri priliku i ako pređete preko određenih mana (prije svega lošeg početka) očekuje vas 25-30 sati zabave u meni osobno najzabavnijoj Ubisoftovoj igri dosad (Vallhalu još nisam odigrao). Fenyx Rising je open-world koji nije “Ubisoftovski” open-world na koji smo naviknuli. Umjesto da vas izbombardira questovima i zadacima, Fenyx Rising će vas izbombardirati zabavom i to je upravo ono što nam svima treba.

Priželjkujem nastavak. Ubisoft Quebec je definitivno zaslužio još veću podršku Ubisofta te veći budžet i više vremena.

Immortals: Fenyx Rising

f - 80%

80%

Neozbiljna i zabavna razbibriga koja jako podsjeća na Zeldu, no ipak diše svojim plućima.

Oznake

Povezano

Back to top button
Close
Close