Pola godine je već prošlo, dragi moji. Ne znam za vas sjevernjake, ali ovdje dolje u sunčanoj i suhoj Dalmaciji je jako, jako vruće. Toliko je vruće da klima nije dovoljna; zatvaramo škure tj. rolete, koltrine zaustavljaju UV zrake, lavori su na svakom koraku – ha? Da pričam na hrvatskome? E, lipi moji gejmeri, samo želim da shvatite kontekst. Vrućina dobro sprži moždane vijuge svakome na plus 35. Slijepite znoj ugodno popunjenog mediteranca sa virtualnom kacigom na krumpirastoj glavurdi i obaveznim lamatanjem ruku u svim smjerovima i što ćete dobiti? Par kila manje, temperaturno žarište više i recenziju Iron Man VR za PSVR.
Tata, kupi mi kacigu, kameru i štapove
Ne sumnjam da je i Tonyu Starku vruće u njegovom metalnom odijelu. Iron Man počinje bez pardona, zna točno zašto ste tu. Plavi HUD se javlja iz crnila na vašim obrazima. Stark, tj. vi, se pravi Samus i lagano diše na vizir. Pojavi se hologramski obris poznate maske, ostatak UI podataka se razbistri sa strane i odjednom se ispred vas pojavi vaša vila u Malibuu. Stisnete okidač na Moveu i – vuš! Čestitam, vi ste Iron Man.
Proveo sam dobrih pola sata samo u tom prvom tutorialu. Igra vam nudi prvi (od mnogih) time trial izazova nakon što vas upozna sa kontrolama. Piše da je vrijeme za pobijediti nekih 30-ak sekundi. „Ma može,“ kažem ja sebi, „šta je to meni, VR entuzijastu.“ Pola sata kasnije, nisam ni blizu 50 sekundi. A ne mogu kriviti kontrole, samo sebe. O čemu se radi? Ako ste imalo upoznati sa Marvelom, znate tko je Iron Man. Bitnije, znate kako se željezni čovjek kreće. Nije on ni Superman ni Spiderman, nema on neke sulude moći dolaska od točke A do B. Znanstvenik sa jetpackom – na dlanovima. Direktor sa mini-laserima – isto na dlanovima. Poduzetnik sa arsenalom uništenja – u podlaktici. Iron Man ne hoda, nego se „gura“ dlanovima. Iron Man ne skače nego se naglo otisne svojim dlanovima u jednom smjeru. Svaki pokret vaših dlanova i ruku je (iznenađujuće) precizno prenesen s vašim Move kontrolerima i ova igra nikako ne može funkcionirati bez istih.
Ambidekstralno
Od samog tog prvog tutoriala, igra vas tjera da koristite sve mogućnosti odijela. Dok god su vam ruke u bilo kojem položaju osim ispred vas, sa T aktivirate raketni pogon. Isprva je jako zbunjujuće. Ne možete samo gledati u pravcu gdje hoćete ići, nego morate namjestiti ruke i tijelo da, jel, zujite do tamo. Držite ruke uz tijelo i dlanove prema dolje da se uzdižete, ruke prema gore i dlanove gore da se spuštate. Možda vam se ovo čini preočito kad ovako čitate, ali uopće nije lagano kad probate. Ako ispružite ili stavite ruke ispred sebe sa dlanovima tj. Move kontrolerima uspravno, pucate repulsore sa pritiskom glavnog Move gumba. Ako poravnate Move kontrolere, tj. ispružite dlanove, aktiviraju se oružja u podlaktici. Naravno, možete udarati šakama ako držite unutarnji donji gumb na Moveu. Ako naciljate ispod vas dok držite šake spremne, Iron Man odradi svoj dobro znani ground pound. (Koji nalet adrenalina kad sleti, uf!)
Ali to nije sve! Prava caka leži u tome da morate naučiti kako letjeti i pucati u isto vrijeme! Jedna ruka vas (sporije) pokreće u raznim smjerovima dok sa drugom pucate i udarate. Zvuči zeznuto? E, mili moji, JAKO je zeznuto. Nije nepošteno i nije tehnički pokvareno; nego je bome izazovno. Taj prvi time trial koji sam spomenuo ima par nepomičnih meta koje morate pogoditi oružjima DOK se krećete najbrže što možete i, brate, nikako. Pa kakve su tek onda pomične mete? Što Stark zapravo uništava u ovoj igri?
Amazon dronovi? Ne baš…
To je jako dobro pitanje ne samo za nas već i za njegovu ženu Pepper. Stark nakon spomenutog uvoda provede ugodnu večer sa Pepper i odluči predati svoju kompaniju njoj i prestati baviti se stvaranjem oružja. Jasno, nikad ne teče sve po planu i par godina poslije vaši bivši borbeni dronovi se javljaju po svijetu i stvaraju nered, čak zamalo ubiju Pepper. Tko i zašto stoji iza toga je na vama da otkrijete. Priča se odvija u statičnim scenama sa sada već oldskul teleportacijom po razini i blagom interakcijom sa okolinom. Tu i tamo nešto možete pokupiti ili protresti, na nekoliko trenutaka ćete morati i kombinirati neke predmete, ali ništa pretjerano spektakularno ili napeto. Sama priča je jako dobra epizoda Iron Mana, standardna stripovska epopeja. Likovi su odlično sročeni, antagonisti su zanimljivi, Stark mi je prirastao mehaničkom srcu, a ima sigurno hrpa fanservicea kojeg ne mogu komentirati jer nisam neki obožavatelj Iron Mana. Znam da je crnac gusar bio u Avengersima…? Uglavnom, za nekog tko je uživljen u intrige Iron Mana, može se puno iskopati. Također, puno truda i ljubavi je išlo u animacije i glasovnu glumu. Čini mi se da animacije nisu mocap nego ručno animirane i mislim da je to odličan izbor.
Sve misije imaju slično napredovanje: tipično ste na jednoj otvorenoj lokaciji i čekat će vas valovi dronova. Svako malo će se valovi prekinuti sa ubacivanjem dodatne otežavajuće okolnosti ili sporijim puzzle dijelom. Primjer: nakon malo uništavanja dronova, morate spasiti taoce u zgradi – morate pronaći bombe skrivene po zgradi dok vas dodatni dronovi pokušavaju spriječiti. Većina igre jest samo suočavanje sa sve težim i težim kombinacijama dronova, ali iskreno ne mogu to odrediti kao minus kad je kretanje i pucanje tako dobro i tako izazovno. Ima šest različitih dronova i svaki traži drugačiju taktiku. Igra vas stalno sili na korištenje cijelog arsenala. Debeli dronovi su spori ali čvrsti i treba ih dobro izudarati ili raketama otkantati. Tenkovi su puni protuzračnih raketa i sile vas na tlo – a njihovi pajdaši u zraku u isto vrijeme vole mete na tlu… Kužite? Na kraju svake misije ste ocijenjeni i nagrađeni research bodovima. Bodove koristite za nadogradnju odijela i kupnju novih dodatnih oružja. Ne radi se o jednostavnim +2 snage, nego o modifikatorima: brži laseri ali se lakše pregrijavaju? Granata umjesto mitraljeza? Češći boostevi ili viši top speed? Puno izbora! Nadobudno sam prošao cijelu igru na hard i nije mi žao – dronovi su nemilosrdni, ne umaraju se i ne prestaju. Za razliku od mene.
Novi fitnes režim
Igrati Iron Man VR je naporno. Još je teže dok se kuhaš. Još uvijek me ruke i ramena bole. Možete igrati sjedeći ili stojeći, ali budimo realni, ako ćete se uživjeti kako treba, igrat ćete stojeći. Bitno je imati prostora da vas kamera uhvati cijelog. Čuvajte stvari i ljude oko sebe! Igra čak ima indikator da pripazite kabel ako se okrećete previše! Odlični vodiči za određivanje vašeg igraćeg prostora nesmetano vam pokazuju jeste li otišli predaleko od kamere ili ako vas štapići zezaju. Ne znam kako, ali igra nudi glatko i snap okretanje – nije mi jasno kako itko može igrati ovo sa snap okretanjem, jer je sve prebrzo za takvo nešto. No, ako ne koristite okretanje na gumbe, već se okrećete u pravom prostoru što je i vjerojatnije, onda u redu.
VR udobnost na stranu, ono što bi vam možda upalo u oko je grafika, tj. razlika u teksturama i efektima u određenim razinama. Ponekad okolina izgleda jako loše i mutno, vjerojatno ovisno o količini neprijatelja na ekranu. Sporije, puzzle sekcije izgledaju detaljnije i ljepše. Boss borbe pogotovo su sasvim solidne u prezentaciji, stoga je malo čudno primijetiti takav nesklad sa „običnim“ borbama. Jednako tako, igra zapravo reciklira 4 razine bar dva puta u svojih 12 poglavlja – nisu iste po mehanikama, sve misije imaju svoj sadržaj, ali koriste isti prostor. Možda će vas malo razočarati, ali teško će vas biti briga kad ste Iron Man u zraku.
Glavni „problem“ ove igre što traži popriličnu investiciju – konzola, VR, Moveovi – a i ako imate sve to, možda će vam biti preteško se naviknuti na jedinstvene kontrole i izazove koje igra nudi. Svejedno bih toplo (vruće?) preporučio bar probati. Nakon malo razmišljanja, jasno mi je na što me podsjetilo – Zone of the Enders! Prvi, ne drugi. Arkadne misije sa naglaskom na bodovanje i frenetično kretanje, čovjek u robotu uništava druge robote, uvijek ista okolina ali sa zabavnim borbama… Mislim da bi i Kojimi bilo drago probati.
